Želja zlatne ribice

[Olimp 987]

Kruže razne priče o ribaru i Zlatnoj ribici koja, nakon što ju je ribar ulovio, od njega kupuje svoju slobodu ispunivši mu tri želje. Na tu temu postoje i brojni vicevi, a i pjesme su ispjevane...


Životni putevi doveli su me do jednoga prodajnoga centra. Ogromna građevina od betona i stakla, prepuna trgovina i ugostiteljskih objekata. Podovi hodnika ulašteni su do razine da oslikavaju sliku ispod ženskih suknji...


Ispred centra napravljena je mala bara, obrasla raslinjem sa vodoskokom
.

Malo zelenila i vode učinili su čudo od sumorne okoline prepune asvalta, betona i stakla. Pravo je osvježenje za oči koje mami pogled. Zatekao sam se kako u vodi tražim ribe i žabe, ali ih nisam vidio. Ipak me taj ozelenjeli i vodom napunjeni prostor oduševio.

Šetajuci centrom u jednom djelu gdje se spajaju hodnici tvoreći mali trg, ugledao sam dugački plitki bazen napunjen vodom i uređen kao akvarij. U njemu su plivale razne ribe različitih veličina

Imao sam dosta vremena tako da zastadoh pored bazena. Na vidljivom mjestu isturena je tabla sa upozorenjem da se ribe ne smije dirati i hraniti. A one su pune povjerenja, možda i radoznalosti, dolazile kod svakoga tko se primakao rubu bazena. Tu bi plivale i gledale iz vode prema ljudima.

Čak su se i naguravale medusobno kako bi se postavile na što bolju poziciju iz koje bi bolje vidjele prolaznike koji su zastajali uz bazen. Nitko nih nije dirao, nitko im nije bacao hranu, voda u kojoj su plivale bila je kristalno bistra, ali ...

Jedna malo poveća Zlatna ribica prišla mi je jako, jako blizu. I da se vratim na početak teksta, umjesto da meni ispuni barem jednu želju, da sve bude po ustaljenom redu iz priča o ribaru i Zlatnoj ribici, ova Zlatna ribica izokrene cijeli sustav.


Reče mi tiho na uho, onako tiho kako to samo ribe znaju. "Pomozi mi! Ovdje imam svega što mi je potrebno, hrane, čistu i ugodno toplu vodu, društvo, ali nemam prostora. Nemam slobodu da se krećem kuda hoću, da idem na koju god stranu i koliko god zaželim, da upoznam svijet koji je mnogo, mnogo veći od ovoga bazena. Pomozi mi i ispuni mi želju!"

Kao osoba koja voli prostranstvo, slobodu kretanja, prirodu i divljinu prirode potpuno sam je shvatio. Shvatio sam je zašto želi otići iz sredine gdje joj je sve dano. Shvatio sam da joj cijena slobode i neizvjesnosti života na slobodi više znače nego idealni uvjeti na malom ograničenom prostoru. Shvatio sam je jer sam se zamislio kako bi mi bilo u njenoj koži.


Ali unatoč razumjevanju nje i njene želje, nisam joj mogao pomoći. Odbio sam ispuniti želju Zlatnoj ribici. I to me i danas proganja. Volim kada se moje želje ispunjavaju, a eto, ja ne mogoh ispuniti jednu želju, želju Zlatne ribice.


Ova pričica nema završetka, već pouku. Sami si ju nađite, svatko za sebe.