Zdravlje štitne žlezde

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Zdrava štitna žlezda neophodna za normalan rad organizma

Večernje novosti




Među organima u ljudskom organizmu, štitna žlezda, odnosno tireoidea, izaziva posebnu pažnju

S razlogom, jer ako ona dobro ne radi, najpre stradaju mozak i nervno tkivo. Međutim, njeni poremećaji uglavnom nisu ovako drastični, što znači da oboleli treba da se oslobode uobičajene panike i straha da će im se život iz korena promeniti. Oboleli u većini slučajeva mogu normalno da žive, ali pod uslovom da su disciplinovani pacijenti koji se ne oglušuju o savete doktora.
Upozoravajući na ove detalje, endokrinolog profesor dr Božo Trbojević, načelnik Centra za štitnu žlezdu Instituta za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Kliničkog centra Srbije, objašnjava njen značaj.
- Početkom prošlog veka naučnici su otkrili da štitna žlezda stvara i luči određene proizvode neophodne za rad celokupnog organizma. Reč je o hormonima tiroksinu i trijodtiraminu, za čije je otkriće 1953. godine dodeljena i Nobelova nagrada. To dovoljno govori o važnosti hormona. Oni su važni za rast i razvoj organizma i to posebno centralnog nervnog sistema (CNS), kao i za održavanje telesne toplote.
Koja je ključna uloga ovih hormona?
- Ključna uloga je u razvoju CNS, zbog čega svaka buduća majka u trudnoći treba da ima dovoljno tiroksina i da obezbeđuje dovoljan unos joda. Štitna žlezda već u prvom i drugom mesecu embrionalnog razvoja počinje da stvara svoje hormone. Ukoliko buduća majka ne unosi dovoljno joda, žlezda se ne razvija, pa samim tim izostaju hormoni važni za razvoj čula, intelekta, nervnog sistema. Što se tiče problema zbog joda, on je kod nas rešen jodizacijom soli. Ali, svejedno, poremećaj štitne žlezde može da nastane i iz nekog drugog razloga. Primera radi, ukoliko je budućoj majci iz nekog razloga odstranjena štitna žlezda. Tada se nadomešćuje nedostajući tiroksin u povećanoj dozi da bi se obezbedio normalan razvoj ploda. Štitna žlezda se odstranjuje u slučaju da dođe do poremećaja njene građe i funkcije, što, naravno, ne

mora da ide uvek zajedno. Međutim, pre odluke o ovom radikalnom činu, vodi se računa da se primene sve druge mogućnosti lečenja.
Šta znači poremećaj građe?
- Poremećaj građe predstavlja pojavu strume, odnosno delimičnog ili potpunog uvećanja štitne žlezde. Delimično uvećanje ispoljava se u vidu čvorova, koji mogu biti različitog uzroka. Najčešće su dobroćudni, mada ponekad mogu biti i maligni. Nekada je za njihovu pojavu bila glavni krivac nestašica joda, dok je danas reč o zapaljenju štitne žlezde, poznatom kao hronični tiroiditis.
Šta se dešava kada dođe do poremećaja funkcije štitne žlezde?
- Tada dolazi do njenog pojačanog rada, poznatog kao hipertireoidizam, ili smanjenog, poznatog kao hipotireoidizam. Najčešći uzrok hipertireoidizma je Bazedovljeva bolest, koja se prepoznaje po tome što su oči kod obolelog izbačene. To je autoimuna bolest u kojoj antitela izazivaju produženu stimulaciju i rast štitne žlezde. Osoba sa hipertireoidizmom oseća izrazitu uznemirenost, napetost, ima ubrzan srčani rad, pojačano znojenje, nesanicu, opadanje kose, ne podnosi toplotu. Uz to, kod žena dolazi do poremećaja menstrualnog ciklusa, a kod muškaraca do smanjenja libida.
A kod hipotireoidizma?
- Suprotno hipertireoidizmu, hipotireoidizam predstavlja posledicu smanjene koncentracije hormona tireoidina u krvi. Najčešći uzrok za ovaj poremećaj je hronično zapaljenje štitne žlezde, a lečenje se svodi na operaciju ili primenu radioaktivnog joda, ukoliko je žlezda uklonjena. Kod osoba sa hipotireoidizmom izraženi su usporenost, bezvoljnost, oslabljena sposobnost komunikacije, zaboravnost. Ovakve osobe ne podnose hladnoću, imaju dubok hrapav glas, koža im je hladna, zadebljana i perutava. Kosa opada, nokti cvetaju, a pate i od zatvora. Žene imaju neuredne menstruacije, dok problem sa oslabljenim libidom imaju oba pola.

HRONIČNI TIROIDITIS
Hronični tiroiditis predstavlja takođe autoimunu bolest, kod koje antitela izazivaju blokadu funkcije štitne žlezde. Mi, danas, nažalost, ne znamo uzrok ni Bazedovljevoj bolesti niti hroničnom tiroidizmu, kaže dr Trbojević. Jedino se pouzdano zna da za nastanak autoimunih bolesti, najveću ulogu igra nasleđe. Čak u 80 odsto slučajeva ključni momenat je nasleđe. Drugi i jedini poznati uzročnik iz spoljašnje sredine je jod, čiji nedostatak dovodi do pojave endemske strume, odnosno gušavosti. Stres, kao mogući uzrok, nije dokaz ni za ovu, ni za druge bolesti štitne žlezde.

VIŠAK JODA
Savremena civilizacija počinje i da trpi od viška joda, jer ga ima svuda. Joda ima u mnogim aditivima u prehrambenoj industriji, sadrže ga i pojedine mineralne vode, a čak i mnogi medikamenti sadrže jod u velikim količinama. Pri tom, treba znati da su dnevne potrebe za ovim mineralom od 150 do 300 mikrograma, što se zadovoljava iz namirnica kroz uobičajenu ishranu.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Štitasta žlezda - "sindrom umorne domaćice"

Štitasta žlezda - "sindrom umorne domaćice"

Mondo 11.10.2010 16:36



Posle šećerne bolesti, problemi sa štitastom žlezdom nalaze se na drugom mestu među endokrinološkim bolestima. Za sada se ne zna konkretan uzrok oboljenja štitaste žlezde.

Statistika govori da žene češće oboljevaju od poremećaja štitaste žlezde, zbog čega je bolest nazvana “sindrom umorne domaćice”. Endokrinolog u Kliničkom centru u Kragujevcu, dr Dragana Bubanja, upozorava da poremećaj funkcije štitaste žlezde više ne poznaje niti priznaje starosne granice, jer se u poslednje vreme javlja i kod mlađih osoba.

"Smanjena funkcija i pojava nodusa ili 'čvorića' na štitastoj žlezdi su pojave koje danas češće viđamo u praksi nego ranije. Za razliku od prethodnih decenija, kada su se ovi poremećaji javljali kod osoba ženskog pola srednjeg životnog doba, danas su oni česti i kod mlađih osoba i to kod žena u reproduktivnom periodu.


Stres je veoma važan faktor koji dovodi do oštećenja štitatste žlezde. Osobe sklone stresu su, naravno podložnije oboljevanju. U određenim stanjima, poput pojačane funkcije štitaste žlezde, simptomi poput nervoze, ubrzanog rada srca i znojenja, ukazuju i na uzročno-posledičnu vezu sa stresnim stanjem."


Centar za endokrinu hirurgiju Kliničkog centra Srbije je specijalizovana ustanova u kojoj se godišnje zbog malignih i benignih oboljenja endokrinih organa uradi od 800 do hiljadu operacija. Od tog broja obavi se 700 do 800 operacija degenerativnih oboljenja štitaste žlezde, od čega četvrtinu čine bolesnici sa malignim oboljenjima.


"Međutim, povećanje broja obolelih od štitaste žlezde je prividno, jer se ova oboljenja danas lakše otkrivaju uz pomoć savremenih dijagnostičkih metoda", kaže za "Dojče vele" endokrinohirurg u ovoj ustanovi i vanredni profesor na Medicinskom fakultetu u Beogradu, prof. dr Aleksandar Diklić.


"Promene u štitastoj žlezdi koje možemo da napipamo nalazimo kod pet odsto ljudi, koji su, inače zdravi, dok ultrazvuk otkriva takve promene u trideset do pedeset odsto slučajeva. Da nije ultrazvuka, mnogi ne bi znali da imaju promene u štitastoj žlezdi.


Od svih promena, maligni tumori su veoma retki, ređi od 1:1000. Apsolutni broj tumora, kako malignih, tako i benignih, jeste u porastu, ali njihova struktura u poslednjih dvadeset godina u našem regionu se promenila.


Tumori se danas ranije otkrivaju, uspešnije se leče, tako da se skoro i ne susrećemo sa neizlečivim oblicima zahvaljujući jodiranju soli, koja je promenila strukturu tumora, ali i ranom operativnom lečenju.”


Prvi opisani slučaj hipertireoze, Graves Bazedovljeve bolesti, javio se kod žene invalida posle stresa kada je u kolicima pala niz stepenice. Stres je činilac koji pokreće poremećaj imuniteta i nastanak autoimunih bolesti, među kojima je i hipertireoza.


"Nelečena hipertireoza za posledicu ima oštećenje srca i komplikacije koje se vremenom nagomilavaju. Autominuna hipertireoza se leči na tri načina, a jedan od njih je operativno uklanjanje štitaste žlezde", dodaje profesor Diklić.


Danas su poznata dva razloga nastanka tumora: zračenje i nasleđe. Osim kosmičkog zračenja, tumorima štitaste žlezde doprineo je i Černobil, čiji je efekat skoro prošao, ali i primena rendgenskog zračenja u medicini.


Broj tumora je danas veći prvenstveno zbog toga što se brže i ranije otkrivaju, kad su manji i kad ih je lakše lečiti, pa su i rezultati lečenja bolji.



 
Član
Učlanjen(a)
30.11.2011
Poruka
1.872
Mesec svesnosti o štitnoj žlezdi



Američka asocijacija kliničkih endokrinologa obeležava već osamnaestu godinu zaredom "Mesec svesnosti o štitnoj žlezdi", a ovogodišnji moto je: "Ako vaša štitna žlezda ne funkcioniše pravilno, ne funkcionišete ni vi".

20093_shutterstock_82853839_if.jpg


Svrha obeležavanja je želja da se podstakne uspešnije otkrivanje i lečenje bolesti štitne žlezde, s obzirom da se zna da u više od pola slučajeva nije postaljena dijagnoza. Bolesti štitne žlezde izazivaju kvalitativne i kvantitativne promene u lučenju hormona, povećanju štitne žlezde (gušavost) ili i obe vrste promena, a češće se javljaju kod žena.

Nedovoljno lučenje hormona štitne žlezde dovodi do hipotireoze koja izaziva hipometabolizam, a pojačano lučenje uzrokuje hipertireozu sa hipermetabolizmom.

Žarišno povećanje štitne žlezde obično je posledica dobroćudnog ili zločudnog tumora. Osnovne funkcije hormona štitne žlezde su regulacija oksidacije u ćelijama, odnosno stimulacija oksidacionih procesa pri kojima nastaje toplina, stimulacija sinteze proteina, stimulacija rasta i diferenciranja, te ubrzanje metabolizma ugljenih hidrata, masti i vitamina. Normalno lučenje hormona štitne žlezde omogućava normalan emotivni život, uredne reproduktivne funkcije žene i muškarca, kao i održavanje normalne trudnoće.




Izvor: Blic Žena
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Štitasta žlezda: Čvor je znak upozorenja

Štitasta žlezda: Čvor je znak upozorenja

Dr Zoran Anđelković, endokrinolog, o bolesti štitaste žlezde, dijagnostici i lečenju: Oboljenje u ranoj fazi ne odaje nikakve simptome, pa se poremećaj uglavnom otkriva slučajno

zdr-andjelkovic_620x0.jpg

BOLESTI štitaste žlezde u velikom broju slučajeva otkrivaju se slučajno. Ovo oboljenje, u ranoj fazi ne odaje nikakve simptome, pa poremećaj u njenom radu žene otkriju obično nakon ultrazvučnog pregleda dojki. Da imaju tegobe sa štitnom žlezdom, muškarci većinom saznaju posle posete kardiologu zbog ubrzanog rada srca.
Da bi se potvrdila sumnja na oboljenje ove važne, funkcionalne žlezde, moraju da se sklope sve dijagnostičke kockice: endokrinološki i ultrazvučni pregled, laboratorijske analize, punkcija... Do konačnog utvrđivanja dijagnoze nekad prođe više nedelja, čak i meseci. Iako se bolest razvija sporo, nekad i po nekoliko godina, povećanje broja obolelih nameće potrebu za jedinstvenim centrom u kojem će se u kraćem roku obaviti svi pregledi vezani za štitastu žlezdu.

- Povećanom broju obolelih doprinela je najviše poboljšana dijagnostika, i otkrivanje poremećaja u ranoj fazi. Jedna trećina žena u reproduktivnom dobu ima čvorić u štitastoj žlezdi, a da to ne znaju. To su žene koje normalno žive i ne žale se ni na kakve smetnje - kaže u intervjuu za „Novosti“, profesor dr Zoran Anđelković, endokrinolog u poliklinici „Intertim“, stručnjak koji je deset godina bio načelnik Klinike za endokrinologiju na Vojnomedicinskoj akademiji.


* Kojom dijagnostičkom metodom se najranije može otkriti nepravilnost u radu štitaste žlezde?

- Ultrazvuk je neprikosnovena metoda u otkrivanju poremećaja funkcije štitaste žlezde, jer ima nekoliko mogućnosti: može da otkrije promene velike samo dva milimetra, i sposoban je da vidi prokrvljenost svih delova tkiva štitaste žlezde, što je važan parametar za otkrivanje bolesne žlezde.

* Kakve promene otkriva ultrazvuk?

- One mogu da budu dvostruke: žlezda može da bude difuzno izmenjena, odnosno da je cela uvećana, ili da u njoj postoje čvorići. Osim toga, treba da se utvrdi da li je bolest promenila funkciju žlezde, odnosno da li je snizila, povisila funkciju ili ju je samo morfološki promenila.

* Kojim metodama se to otkriva?

- To se saznaje na osnovu nivoa tiroidnih hormona ili nivoa hormona TSH, koji nam indirektno govori kakva je funkcija štitaste žlezde. Ako postoji sumnja na autoimune bolesti štitaste žlezde, onda se određuje nivo određenih autoantitela, a ako postoji nodusna promena, onda tražimo markere za eventualni tumor.

* Šta se dešava kada se otkrije čvor?
- Da bi se dobila prava slika čvora, potrebno je uraditi ultrazvučni pregled. Tako se sagledava njegova priroda, da li je dobroćudan ili zloćudan. Obično se smatra da su veliki nodusi opasni, a oni manje veličine da su benigni. To verovanje nije sasvim tačno. Veličina nodusa ne govori o njegovoj prirodi.

* Po čemu se, onda, prepoznaju maligni čvorovi?

- Po njihovoj strukturi. Ako je struktura manje ehogena od okolnog zdravog tkiva, takvi nodusi nose manju opasnost od zlodućnih promena. Ako čvorić nije jasno ograničen prema okolnom tkivu, ako je granica između čvora i zdravog tkiva „nareckana“, ako on urasta u zdravo tkivo, to uvek budi sumnju na nešto loše. Zatim, ako u čvoriću postoje kalcifikati, naročito oni sitni, ili ako u „susedstvu“ postoje uvećane limfne žlezde, i to je znak za sumnju. I, ako u nodusu postoji veća prokrvljenost nego u zdravom tkivu, to umnogome povećava sumnju na malignu tvorevinu. Ima još jedan važan znak: ako je nodus viši nego što je širi, to bez obzira na njegovu ukupnu veličinu sugeriše da taj čvor nosi maligni potencijal.

* Šta ako postoji sumnja na malignitet?

- Onda se radi aspiracija tankom iglom. To nije biopsija, već se tankom iglom uzima uzorak tkiva, pa se utvrđuje da li postoji odstupanje od uobičajenog izgleda ćelije. Ako postoji, onda se uklanja cela štitasta žlezda, a ako nema, onda se stanje prati. Na sreću, oko 93 odsto nodusa su dobroćudne prirode.

* Šta se krije iza uvećane štitaste žlezde?

- Svako uvećanje štitaste žlezde označava se kao struma. Ona može da bude različita, a najčešće se iza difuznih struma kriju autoimune bolest štitaste žlezde. Ona može da ima pojačanu ili sniženu funkciju, poznatiju kao hašimoto. I dok stariji najčešće pate od pojačane funkcije, kod mlađih se većinom javljaju autoimune promene žlezde.

* Šta je okidač za takvu autoimunu aktivnost?

- Za sve je bitna genetika. Tome mogu da doprinesu i nedovoljan unos oligo-elemenata, uzimanje lekova za aritmije koji sadrže puno joda, trudnoća, hepatitis...

* Kako se prepoznaje usporen rad žlezde?

- Bolest će se prepoznati kad se u bazi vrata javi uvećanje, ili se otkrije ultrazvukom, jer u ranoj fazi ne pokazuje simptome. Kada se funkcija žlezde smanji, luči se manja količina tiroidnih hormona, a oni su odgovorni za odvijanje metaboličkih procesa u organizmu, a manje se proizvodi energije. Bolesnici osećaju umor, svakodnevne aktivnosti im teško padaju, zimogrožljivi su, u tkivima se nakuplja voda, pa su često podbuli, koža postaje suva, glas hrapav, srce usporava rad, javljaju se bolovi u mišićima, usporen je rad creva, pa su česte opstipacije...

* Kako se leči hašimoto?

- Hormonski profil hašimota prati se sve dok TSH ne poraste do kritičnog nivoa, a onda se daju tiroidni hormoni kao nadoknada oslabljene funkcije. Ona se nadoknađuje vrlo lako uzimanjem jedne tablete tiroidnog hormona. Time se, međutim, ne utiče na samu prirodu bolesti, jer će vremenom taj proces destrukcije u žlezdi da se nastavi. Vremenom, onaj ko je započeo lečenje tiroidnim hormonima zahtevaće sve veću i veću dozu sve dok ne dođe do doze koja bi mu bila potrebna kao i da mu je uklonjena štitasta žlezda.

* Kako se prepoznaje hiperfunkcija štitne žlezde?

- Kada žlezda pojačano stvara tiroidne hormone, oni ubrzavaju metabolizam i proizvode više energije. Da bi stvorio više energije, organizam se troši. Zbog toga se pacijenti se osećaju malaksalo, gube težinu, stalno su umorni, imaju stalni osećaj topline, pojačano se znoje, imaju podrhtavanje u celom telu, srčani rad im je ubrzan, nervozni su, imaju nesanice, česte stolice. Lečenje kod ove bolesti je vremenski ograničeno.

* Šta to znači?

- Smisao lečenja je da se na početku daje određena doza hormona koja se vremenom smanjuje do doze održavanja. Onog trenutka kad počne da raste TSH, to je znak da je bolest ušla u smireniju fazu. Ultrazvukom se prati da li se žlezda smanjuje, da li se prokrvljenost smanjuje, a nakon toga se terapija prekida. Otprilike kod jedne trećine bolesnika nakon ostvarene remisije može da se javi novi zamah bolesti. Terapija se u tom slučaju ponovo vraća na početak, pa ako se za godinu do godinu i po dana opet ne uspostavi ravnoteža, onda se ide na konačno zbrinjavanje.

* Šta to podrazumeva?

- To može da bude operativno uklanjanje cele žlezde, što se obično radi ako je žlezda velika, ako su se javile promene na očima, ili Bazedovljeva bolest, ili kad postoje čvorovi. Ako je žlezda mala, nema čvorića, i nema izbočenosti očiju, onda je tu najefikasnije primeniti radioaktivni jod koji lokalnim zračenjem uništava žlezdu. Međutim, sudbina većine hipertireoza je hipotireoza. Jer, nakon uklanjanja žlezde ili terapijske primene joda neminovno će da nastupi - hipotireoza.

ČVOR OPASNIJI KOD HAŠIMOTA
* KOJE opasnosti vrebaju kod hašimota?
- Najveći problem kod ovih bolesti može da izazove čvor ako se pojavi u takvoj žlezdi. Jer takva promena češće nosi maligni potencijal nego u nodusima koji nemaju autoimunu bolest žlezde.

KOMPLIKACIJE U TRUDNOĆI
* DA li bolesna žlezda može da izazove teškoće u začeću i održavanju trudnoće?
- Ono što može da bude loše, to je da antitela koja postoje kod majke i koja su dovela do bolesti prolaze barijeru između majke i ploda. I lekovi koji se daju u lečenju pojačane funkcije takođe u malom procentu dospevaju do ploda. Ipak, u praksi najveći broj žena koje imaju bolesnu štitastu žlezdu zatrudni bez problema, lepo iznese trudnoću i ne bude nikakvih komplikacija po bebu.

Izvor: Večernje novosti





 
Član
Učlanjen(a)
30.11.2011
Poruka
1.872
Šta vam poručuje štitna žlezda: Ne ignorišite ove simptome





Pojačano ili smanjeno lučenje hormona štitaste žlezde odražava se na rad srca, metabolizam, nervni sistem, a kod žena i na reproduktivnu sposobnost. Namirnice bogate jodom umanjuju rizik, dok ga stres povećava.


4076_vrat-foto-Dreamstime_iff.jpg


Hormoni koje luči tiroida, štitasta žlezda, regulišu mnoge procese u organizmu, poput telesne temperature, metabolizma, rada srca i funkcionisanja nervnog sistema.
Ovi hormoni takođe utiču i na izgled i kvalitet kože i kose. Sve to ovoj maloj žlezdi smeštenoj na prednjoj strani vrata, između grkljana i ključne kosti, daje veliku ulogu u funkcionisanju našeg organizma i zato je treba redovno kontrolisati.
Tiroidna žlezda luči dva glavna hormona – trijodtironin T3 i tiroksin T4, a problem nastaje zbog njihove premale ili prevelike proizvodnje. U oba slučaja dolazi do brojnih poremećaja u organizmu.

Prepoznajte simptome
Hipertireoza ili pojačano lučenje hormona štitaste žlezde manifestuje se kroz ubrzan puls, iznenadne napade i lupanje srca, učestale stolice, brzo i lako zamaranje, poremećaj u spavanju i mršavljenje. Dok se pri pojačanom lučenju hormona javlja gubitak telesne težine i preosetljivost na toplotu, za hipotireozu, smanjeno lučenje hormona, karakteristična je prekomerna gojaznost i izrazita zimogrožljivost.
Psihički problemi mogu da se jave u oba slučaja, a najčešće je reč o zaboravnosti koju okolina uoči mnogo pre nego obolela osoba.

Uradite analizu krvi
Kako bi se organi čije su funkcije poremećene lošim radom tiroidne žlezde zaštitili od trajnog oštećenja, neophodno je javiti se lekaru na vreme kako bi se uspostavila tačna dijagnoza. Da sa žlezdom nešto nije u redu, ustanovljava se pregledom krvi, na osnovu čega se utvrđuje nivo hormona.

20093_shutterstock_82853839_iff.jpg


Ne izbegavajte kontrole
U slučaju da ova analiza ne daje sasvim jasnu sliku stanja, radi se ultrazvučni pregled koji može da pokaže da li se štitnjača možda uvećala ili na njoj ima izraslina u vidu čvorića.
Budući da do poremećaja u radu tiroidne žlezde mnogo češće dolazi kod žena, one bi trebalo da budu znatno opreznije i da češće idu na kontrole. To je naročito važno zbog činjenice da hipotireoza može negativno da se odrazi na menstrualni ciklus, plodnost i zdravlje bebe jer su tiroidni hormoni majke neophodni za pravilan razvoj ploda u prva tri meseca.
Nakon toga plod počinje sam da stvara hormone, za šta koristi jod uzet od majke, ali samo ukoliko ga ona ima dovoljno. I žene u menopauzi treba da obrate posebnu pažnju na simptome jer u tom periodu više ne mogu da računaju na zaštitno dejstvo polnih hormona.


Jod najbolja preventiva

Pravi uzroci poremećenog rada štitaste žlezde još nisu dovoljno ispitani, ali se zna da nasledni faktor, hronična infekcija žlezde i stres predstavljaju ozbiljne faktore rizika.
Poznato je i da nedostatak joda onemogućava normalan rad štitnjače, pa ga treba unositi kroz ishranu. To znači da treba koristiti isključivo jodiranu so, morsku ribu spremljenu sa što manje masnoće, šargarepu i brokoli.



Sve češći rak štitaste žlezde

Lekari upozoravaju da je u poslednjih desetak godina u našoj zemlji broj obolelih od raka štitaste žlezde udvostručen.
Kao mogući razlog za ovako drastično povećanje broja obolelih navode stres.
Ova vrsta raka mnogo češće pogađa žene, počinje bez ikakvih simptoma, a kasnije dolazi do otežanog disanja i gutanja.

Inače, jedno američko istraživanje pokazalo je da su žene kod kojih je duže vremena smanjena funkcija tiroidne žlezde izložene povećanom riziku od raka jetre.






Izvor: Blic Žena
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Problemi sa štitnom žlezdom

Problemi sa štitnom žlezdom

Da li vas muči umor svaki dan? Da li vam se magli vid, gojite se, hvata vas jeza ili gubite kosu? Možda vam se dešava suprotno: Da li ste često ubrzani, znojavi ili uznemireni? Moguće je da je krivac vaša tiroidna žlezda. Ovaj veliki regulator tela i uma ponekad se poremeti, naročito kod žena. Odgovarajuće lečenje je od kritične važnosti da se osećate najbolje što možete i da izbegnete ozbiljne zdravstvene probleme.

1.jpg

Šta je tiroidna žlezda?
Tiroidna žlezda je žlezda u obliku leptira u prednjem delu vrata. Ona proizvodi hormone koji kontrolišu brzinu vašeg metabolizma – sistema koji pomaže telu da koristi energiju. Poremećaji štitaste žlezde mogu usporiti ili ubrzati metabolizam tako što remete proizvodnju tiroidnih hormona. Kada je nivo ovih hormona prenizak ili previsok, može doći do širokog spektra simptoma.

Simptom: Gojenje ili mršavljenje
Neobjašnjiva promena u telesnoj težini je jedan od najčešćih znakova poremećaja štitaste žlezde. Gojenje može biti signal niskog nivoa tiroidnih hormona, stanja koje se zove hipotireoidizam. Nasuprot tome, ako se proizvodi više tiroidnih hormona nego što je telu potrebno, možete neočekivano izgubiti na težini. Ovo stanje je poznato kao hipertireoza. Hipotireoza je daleko češća pojava.

Simptom: Oticanje u vratu
Otok ili proširenje u vratu je vidljiv znak koji može da ukazuje da nešto nije u redu sa štitastom žlezdom. Ova pojava se može javiti i kod hipotireoze i hipertireoze. Ponekad otok na vratu može dovesti do raka tiroidne žlezde ili nodula, grudvica koje rastu unutar štitaste žlezde.

Simptom: Promene u pulsu
Tiroidni hormoni utiču na gotovo svaki organ u telu, između ostalog utiču i na to koliko brzo srce kuca. Ljudi sa hipotiroidizmom mogu primetiti da im je puls sporiji nego obično. Hipertireoza može izazvati ubrzan rad srca. Ona takođe može izazvati povećan krvni pritisak i osećaj jakog lupanja srca.

Simptom: Promene u energiji ili raspoloženju
Tiroidni poremećaji mogu imati primetan uticaj na nivo energije i raspoloženje. Hipotiroidizam čini da se ljudi osećaju umorno, usporono i depresivno. Hipertireoza može izazvati anksioznost, probleme sa spavanjem, nespokojstvo i razdražljivost.

Simptom: Gubitak kose
Gubitak kose je još jedan znak da možda vaši tiroidni hormoni nisu u ravnoteži. I hipotiroidizam i hipertireoza mogu da dovedu do opadanja kose. U većini slučajeva, kosa ponovo izraste kada se poremećaj štitnjače izleči.

Simptom: Preterano osećati hladnoću ili toplotu
Poremećaji štitaste žlezde mogu poremetiti sposobnost tela da reguliše temperaturu. Ljudi sa hipotiroidizmom mogu osećati da im je hladno češće nego obično. Hipertireoza obično ima suprotan efekat i izaziva prekomerno znojenje i averziju prema toploti.

Drugi simptomi hipotireoze
Hipotiroidizam može izazvati mnoge druge simptome, uključujući:
Suvu kožu i lomljive nokte
Utrnulost ili peckanje u rukama
Zatvor
Teške menstruacije

Drugi simptomi hipertireoze
Hipertireoza može izazvati i druge simptome, kao što su:
Slabost mišića, ili drhtanje ruku
Probleme sa vidom
Proliv
Neredovne menstruacije

Poremećaji štitne žlezde ili menopauza?
Pošto tiroidni poremećaji mogu izazvati promene u menstrualnom ciklusu i raspoloženju, ljudi ponekad pomešaju njegove simptome sa simptomima menopauze. Ako se sumnja na problem sa štitastom žlezdom, jednostavan test krvi može da utvrdi da li je pravi krivac menopauza ili poremećaj štitaste žlezde – ili kombinacija ova dva.

Ko treba da se testira?
Svi treba da se testiraju na tiroidnu disfunkciju svakih pet godina, počevši od 35. godine. Ljudi sa simptomima ili faktorima rizika moraju raditi testove još češće. Hipotireoza češće pogađa žene preko 60 godina starosti. Hipertireoza je češća kod žena i kod ljudi starijih od 60 godina. Porodična istorija ove bolesti povećava rizik.

2.jpg

Pregled vrata
Pažljiv pogled u ogledalu može vam pomoći da prepoznate uvećanu štitnu žlezdu. Zabacite nazad glavu, i popijte gutljaj vode. Dok gutate vodu, pregledajte vrat ispod Adamove jabučice i iznad ključne kosti. Potražite ispupčenja ili izbočine, zatim ponovite postupak nekoliko puta. Idite kod lekara ako primetite ispupčenje ili čvorić.

Dijagnostika poremećaja štitaste žlezde
Ako vaš doktor sumnja da imate poremećaj štitaste žlezde, verovatno će vas poslati na test krvi. Ovaj test meri nivo tireostimulirajućeg hormona (TSH), a to je hormon koji reguliše rad štitne žlezde. Ako je TSH visok, to obično znači da je funkcija štitne žlezde suviše niska (hipotireoza). Ako je TSH nizak, onda to obično znači da je štitasta žlezda preterano aktivna (hipertireoza). Vaš lekar takođe može da proveri nivo drugih tireoidnih hormona u krvi.

Hašimotova bolest
Najčešći uzrok hipotiroidizma je Hašimotova bolest. To je autoimuni poremećaj u kojem telo napada štitastu žlezdu. Rezultat su oštećenja štitne žlezde, pri čemu ona ne proizvodi dovoljno hormona. Hašimotova bolest je često nasledna.

Ostali uzroci hipotireoze
U nekim slučajevima, hipotiroidizam je rezultat problema sa hipofizom, koja se nalazi u mozgu. Ova žlezda proizvodi tireostimulišući hormon (TSH), koji stimuliše rad štitne žlezde. Ako hipofiza ne proizvodi dovoljno TSH, nivo tiroidnih hormona će pasti. Ostali uzroci hipotireoze su privremeno zapaljenje štitaste žlezde ili lekovi koji utiču na funkciju štitne žlezde.

Gravesova bolest
Najčešći uzrok hipertireoze je Gravesova bolest. To je autoimuni poremećaj koji napada štitastu žlezdu i izaziva oslobađanje visokog nivoa tiroidnih hormona. Jedno od obeležja gušavosti je oticanje iza očiju koje je vidljivo i neprijatno.

Ostali uzroci hipertireoze
Hipertireoza može da dovede od tiroidnih nodula (čvorića). To su izrasline koje se razvijaju unutar štitaste žlezde, a ponekad počinju i da proizvode tiroidne hormone. Veliki čvorići mogu da stvore primetne strume. Manji čvorići mogu se otkriti ultrazvukom.

Komplikacije poremećaja štitne žlezde
Kada se ne leči, hipotireoza može da podigne nivo holesterola i da poveća rizik od moždanog udara ili infarkta. U težim slučajevima, veoma nizak nivo tiroidnih hormona može da izazove gubitak svesti i po život opasan pad telesne temperature. Ako se ne leči, hipertireoza može izazvati ozbiljne probleme sa srcem i krte kosti.

Lečenje hipotireoze
Ako vam je dijagnoziran hipotireoidizam, lekar će vam verovatno prepisati hormone štitne žlezde u vidu pilule. To obično dovodi do primetnog poboljšanja u roku od par nedelja. Dugoročan tretman može povećati nivo energije, sniziti nivo holesterola, i dovesti do postepenog gubitka težine. Većina ljudi sa hipotiroidizmom će morati da uzima hormone štitne žlezde do kraja života.

Najčešći tretman hipertireoze uključuje antitiroidni lek, koji ima za cilj da smanji količinu hormona koje proizvodi tiroidna žlezda. Lekovi se često moraju piti i nakon što problem nestane. Drugi lekovi mogu smanjiti simptome kao što su brz puls i drhtanje. Druga opcija je radioaktivni jod, koji uništava štitnu žlezdu u roku od 6 do 18 nedelja. Kada se štitna žlezda uništi ili ukloni operacijom, većina pacijenata mora da počne uzimanje hormona štitne žlezde u obliku tableta.

Operacija štitaste žlezde
Uklanjanje štitaste žlezde može da izleči hipertireozu, ali je ova procedura preporučljiva samo ako antitiroidni lekovi ne deluju ili ako postoji velika struma. Operacija se takođe ponekad preporučuje pacijentima sa štitastim nodulima. Kada se štitna žlezda ukloni, većina pacijenata mora svakodnevno da pije tiroidne hormone da bi se izbeglo javljanje hipotiroidizma.

Izvor: Planetazdravlja.com
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Hašimoto - kad se "gasi" štitasta žlezda

Hašimoto - kad se "gasi" štitasta žlezda

Autor: MONDO

Hašimoto tiroiditis je u porastu, a najčešće se slučajno otkriva. Spoljašnja sredina i savremeni način života deluju kao okidač za oboljenje.

1.jpg

Broj obolelih od Hašimoto tiroiditis, autoimunog oboljenja štitaste žlezde poslednjih godina se povećava, kako u svetu, tako i kod nas. Endokrinolozi smatraju da razlog za to nije samo povećanje broja okidača bolesti iz spoljne sredine, već i činjenica da pacijenti češće rade laboratorijske analize, kojima se Hašimoto slučajno otkriva.

"Nekada se analize rade zbog sumnje da iza simptoma poput stresa, lupanja srca, napetosti stoji smanjena funkcija štitne žlezde", kaže za "Novosti" profesor dr Milan Petakov, endokrinolog Klinike za endokrinologiju, dijabetes i poremećaje metabolizma Kliničkog centra Srbije.

"Analize nekad otkriju povećan titar antitiroidnih antitela koji ukazuje na Hašimoto tiroiditis. To znači da u štitastoj žlezdi 'čuči' hronično zapaljenje i da pacijenti imaju Hašimoto, ali ne znači da je već došlo do hipotireidoze (smanjenja funkcije štitaste žlezde), iako je znak da će se to sigurno desiti, pre ili kasnije."
Doktor Petakov navodi da spoljašnja sredina i savremeni način života deluju kao okidač za oboljenje.

Kod osoba koje imaju genetsku predispoziciju, pod uticajem tih faktora organizam počinje štitastu žlezdu da doživljava kao strano telo i izaziva njeno konstantno zapaljenje. Taj proces može da traje godinama, čak i decenijama, pre nego što se pojave prvi simptomi i utvrdi da štitasta žlezda luči manje hormona nego što je potrebno.


"Zato je slučajno otkrivanje Hašimoto tireoditisa dobro, jer simptomi, poput umaranja, malaksalosti, dobijanja na težini i pored lošeg apetita, psihomotorne usporenosti, zaboravnosti, pospanosti, pojavljuju se tek kada se lučenje hormona štitne žlezde smanji", dodaje dr Petakov.

Pošto se zna da kod određenih osoba postoji genetska predispozicija za Hašimoto tiroiditis, osobe s porodičnom istorijom ove bolesti treba da rade periodične preventivne preglede.

Naročito ženska deca treba da se kontrolišu, jer ako u porodici imaju nekog sa autoimunom hipotireozom, osam do 10 puta im je veći rizik da i same dobiju Hašimoto
.


"Lekari nisu usaglašeni koliko često treba proveravati štitastu žlezdu, ali ako je njena funkcija očuvana, može se dolaziti jednom godišnje na pregled", pojašnjava dr Petakov.


Hašimoto tiroiditis se ne leči, već samo prati.


Jer, kod ovog oboljenja uzrok zapaljenja je imunološki sistem pacijenta, koji ne sme da se blokira. Lečenje se sprovodi tek kada štitasta žlezda počne da smanjuje funkciju i tada se traži pravi momenat za započinjanje terapije.

"Hašimoto ne možemo da lečimo, ali posledicu, smanjenu funkciju štitaste žlezde možemo. Pacijentima se daje prirodni hormon kao zamena za onaj koji žlezda ne pravi dovoljno. Kako štitna žlezda propada, povećava se doza leka, sve dok u potpunosti ne zameni ulogu štitaste žlezde."
Pacijentima sa Hašimotom, koji imaju visok titar antitela nekada se preporučuje uzimanje selena kao antioksidansa. Oko ovog pitanja endokrinolozi još nisu saglasni, jer nije dokazano da uzimanje selena usporava gubitak štitaste žlezde, već samo smanjuje količinu antitela u krvi.

Hašimoto je mnogo češći kod žena. Po statistikama na godišnjem nivou kod četiri od 1.000 žena će biti otkrivena hipotireoza, a među 1.000 muškaraca kod jednog.


"Naročito je važno da žene koje planiraju trudnoću, a imaju Hašimoto provere pre ostajanja u drugom stanju da li je funkcija štitaste žlezde u redu", kaže dr Milan Petakov.


"One žene koje već imaju smanjeno lučenje hormona štitne žlezde i piju terapiju, čim zatrudne moraju odmah da podignu dozu za 25 ili 50 mikrograma i odmah se jave svom endokrinologu."

"Privlači" druge bolesti

Kod pacijenata sa Hašimoto tiroiditisom je imunološki sistem preosetljiv. Zato se dešava da se na ovu autoimunu bolest "nakalemi" još jedna ili čak više autoimunih oboljenja. Dešava se da osobe sa Hašimoto tiroiditisom imaju i šećernu bolest tip 1, Adisonovu bolest, alopeciju, vitiligo, nekada i neku autoimunu reumatsku bolest poput sistemskog lupusa, reumatoidnog artritisa. Srećom, najčešće je Hašimoto izolovana autoimuna bolest.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
U samo dva mjeseca hranom pobijedite bolesti štitnjače

6gMZJTX.jpg


Umor, debljanje, depresija, osjet hladnoće, gušavost, lošija kvaliteta kose…
Ovi i brojni drugi simptomi povezuju se s bolešću štitnjače, koja je nakon dijabetesa, najraširenija bolest endokrinog sustava na svijetu.
Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, čak 2 milijarde ljudi bori se s problemima vezanima uz nepravilan rad ove male žlijezde.
Samo u Hrvatskoj, svake godine dijagnosticira se 500 novih slučajeva, a obolijevaju najčešće žene. No, problem je to s kojim se bori i sve više muškaraca.
Simptomi koji se isprva mogu pripisati menopauzi ili nekoj od kroničnih bolesti, u biti su znaci nepravilnog rada štitnjače, hipertireoze (pojačanog lučenja hormona) ili hipotireoze (slabijeg lučenja hormona).
Jedan od razloga je nedostatak joda u organizmu, slijede stres, stil života, geni...
No utječu i brojni drugi faktori, koje valja uzeti u obzir.
Postoji li rješenje za ovaj ozbiljan problem i kako mu kvalitetno pristupiti?


Hrana kao prirodni lijek za štitnjaču

Da, rješenje za probleme štitnjače leži u - prehrani.
U svojim knjigama (serijal Prehrana 21. stoljeća) uvijek zagovaram samo jedan stil prehrane, koji smatram da je danas i najzdraviji, a to je mediteranska prehrana.
I to ona koja uključuje namirnice niskog glikemijskog indeksa i niskog glikemijskog punjenja.
Mediteranska prehrana rješenje je i za štitnjaču - sami možete pomoći svojoj štitnjači da ojača i to samo u 2 mjeseca.
Eliminacijski program koji sam kreirala donosi plan odabira pravih namirnica i dodataka prehrani te eliminaciju one hrane koja vašoj štitnjači otežava rad.
Riječ je o vegetarijanskom pristupu, koji se i u sve više istraživanja pokazuje kao kvalitetan stil prehrane za zdravlje štitnjače.
I novije istraživanje sa sveučilišta Loma (SAD) sugerira da vegetarijanski stil prehrane zapravo može imati i zaštitnu funkciju za zdravlje štitnjače.
Eliminacijom crvenog mesa (osobito junetine i svinjetine) umanjuje se rizik od visokih krvnih razina C reaktivnog proteina – CRP-a, pokazuje studija.
Visoka razina tog proteina u direktnoj je svezi s upalnim procesima u tijelu, a upravo problemi vezani uz rad štitne žlijezde involviraju upalne procese.
Zato je, uz meso, nužno da kroz 2 mjeseca “reprogramiranja” vaše štitnjače eliminirate i sve one namirnice koje potiču i održavaju upalu u tijelu.


Dobre i loše namirnice

Za početak, obavezno isključite svu hranu koja sadrži gluten i uvesti bezglutenske varijante tjestenine i kruha.
Preporučeno je izbjegavati namirnice koje sadrže tiouracil i sve goitrogene namirnice, budući da utječu na razinu hormona u tijelu i time remete rad štitnjače.
Zato nisu pogodne namirnice iz porodice kupusnjača (brokula, prokulice…), soja i sojini proizvodi te sva hrana koja sadrži rafinirani šećer.

Izbjegavajte:

  • soju i sve sojine proizvode
  • gluten
  • kikiriki
  • pinjole
  • proso
  • jagode
  • breskve
  • batat
  • brokulu, cvjetaču, prokulice
  • kupus, kelj
  • rotkvice
  • pastrnjak
Koristite zdrave i korisne masnoće, orašaste plodove, mahunarke, voće i povrće.
Idealan izbor su morske alge, bogate jodom i drugim hranjivim tvarima, a koje se moraju naći na vašem jelovniku za zdraviju štitnjaču.
Na raspolaganju su vam kelp, kombu, hiijiki, nori, wakame i brojne druge koje su prava riznica zdravlja.
Uvedite hranjivi sok od brusnica s jodom (recept možete pronaći u e-knjizi), koji će biti pravi eliksir za vašu štitnjaču, svako jutro prije doručka.
Primjer jednodnevnog jelovnika za zdravlje štitnjače možete pronaći u ovom članku.


Dodaci prehrani

Štitnjači možete pomoći i kvalitetnim dodatcima prehrani, u obliku vitamina i minerala.
No, nisu svi dodatci prehrani dobri i za štitnjaču, a mnogi od njih imaju i interakciju sa sintetskim lijekovima koje možda već uzimate kao propisanu terapiju.
Zato je bitno znati koje je vitamine i minerale nužno uzimati, a kod kojih je potreban poseban oprez.
Preporučeni su: jod, vitamini B skupine, cink i selen te hrana bogata L-tirozinom.
U mojoj e-knjizi nalazi se i popis dodataka prehrani koji se ne preporučuju kod uzimanja lijekova te kod kojih namirnica i pića (kava i sl.) valja biti na oprezu kada uzimate sintetsku terapiju.


Vježbanjem do zdravije štitnjače

Ne pokrenete li se, neće se pokrenuti ni vaša štitnjača.
Tjelovježba je važan čimbenik u brizi za cjelokupno zdravlje, a kod štitnjače je presudna.
Bolujete li od poremećenog rada štitnjače, morate znati da za vas nisu naporni treninzi koji od vas očekuju da prelazite granice svoje izdržljivosti.
Ne, kod štitnjače je bitno vježbati do maksimalno 70 posto pune snage!
Sve iznad toga, prevelik napor, izazvat će u vašem tijelu dodatno iscrpljivanje i stvoriti novi pritisak na već narušenu štitnjaču.
Za vaše tijelo, bit će to dodatni šok koji će vas ostaviti u začaranom krugu gomilanja kilograma, umora, loše probave i nekvalitetnog tena i kose.
Zato, krenite s laganim vježbama, šetnjom, aerobikom, vožnjom bicikla, a onda povećavajte vlastitu izdržljivost i snagu.
Budite uporni, rezultate ćete vrlo brzo primijetiti.

Izvor: Alternativa za Vas
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Ovi strahovi uništavaju štitnjaču: Spasonosna vježba koja potiče dobre hormone!

lXldlcS.jpg


Problemi sa štitnjačom povezani su s razvojem, odnosno sazrijevanjem.

Predstavljaju veliku potrebu za širenjem, nezasitan apetit za životom, potrebu za uspjehom. Doživljavamo ih kao da nas nešto guši ili steže oko vrata. Ipak, mogu biti i znak pohlepe i prekomjernih očekivanja od sebe.

Bolesti štitnjače mogu nam ukazati da se bojimo nešto pustiti. Baš kao što joj ime kaže, ona trajno pokušava povećati spremnost na obranu i zaštitu, stoga ukazuje i na konflikte. U nekim slučajevima ove bolesti simboliziraju razočaranje zbog neostvarene želje da od nekoga ovisimo, najprije od roditelja, a kasnije od partnera za kojima trčimo. Simptomatologija ukazuje na potištenost, zadržavanje osjećaja i strah od smrti.

Što učiniti: Treba osvijestiti potisnutu potrebu za rastom i širenjem. Da bismo to ostvarili, moramo se pokrenuti, pojačati tempo, biti budni i koristiti prilike koje su nam date, usuditi se na borbu i ići do vrha. Tegobe sa štitnjačom ukazuju na podvojenost između straha od smrti i velike volje za uspjehom i djelovanjem. Dobro je priznati sebi i paniku, ali ipak dopustiti djelovanje.

Oboljele bolest poziva da stanu u centar vlastitog života sa svim njegovim mogućnostima. Oslobodite energiju zarobljenu u bolesti i unesite je u životnu borbu! Smanjena funkcija štitnjače ukazuje na bijeg iz vanjskog svijeta, skrivanje iza debelih zidova i nedostatak uzemljenja.

Da bismo se bolje nosili sa životnim teškoćama, slavni njemački liječnik i psihoterapeut dr Rüdiger Dalke nam savjetuje da svaki dan koristimo vježbu osmijeha. Svaki put kad se osmijehnemo, naše tijelo luči endorfine, tzv. hormone sreće, i zbog toga tumačenje naše stvarnosti može postati pozitivno bez obzira na to kakve su okolnosti.

Probajte sljedeću vježbu:

Zatvorite oči, prizovite u sjećanje situaciju u kojoj ste bili jako sretni i to vam sjećanje izaziva osmijeh. Zamislite kako osmijeh dolazi iz dubine i ulazi u vaše oči i lice koje postaje nježnije, blaže. Pošaljite osmijeh u srce i zamislite kako se za njega otvara. Osjetite kako se područje oko srca širi i opušta. Dišite mirno i ravnomjerno i zamislite kako vaše srce širi nježnost. Završite vježbu i ponesite taj osjećaj u dan.

Ako se, pak, suočite s nekom zastrašujućom situacijom, zamislite kako se smiješite i pozdravljate strah. Tako vas strah neće opsjedati i vama zagospodariti, nego će proteći i nestati.

Nada Kaiser za lovesensa.rs
Izvor: Atma.hr
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Što gluten radi štitnoj žlijezdi: Kako testirati osjetljivost na gluten kod kuće

X9iFMZz.jpg


Hormoni su regulatori vašeg tijela koji određuju funkciju svake stanice. Bilo koji hormon, da bi bio korišten u organizmu, mora biti vezan za njegov odgovarajući receptor koji se nalazi na staničnim membranama. Primjera radi, receptor štitne žlijezde može “otključati” samo hormon štitne žlijezde i ništa drugo.

Štitna žlijezda: kraljica svih hormona

Postoje samo dvije vrste receptora koji se mogu naći u svakoj stanici vašeg organizma, receptor štitne žlijezde i receptor D vitamina. Jednostavno rečeno, svaka stanica vašeg tijela ovisi o štitnoj žlijezdi, a ona utječe na vaše zdravlje na mnogobrojne načine. Ukoliko hormoni štitne žlijezde ne funkcioniraju na optimalnoj razini, tada ni ostatak tijela neće funkcionirati na određenoj razini. Preko 250 milijuna ljudi širom svijeta pati od hipotireoze odnosno nedovoljnog lučenja hormona štitne žlijezde, a jedna od osam žena susrest će se s problemima štitne žlijezde u nekom razdoblju života.

Gluten i štitna žlijezda

Pošto se većina problema nedovoljnog lučenja hormona štitne žlijezde nalazi negdje na spektru autoimunih oboljenja, potrebno je shvatiti što izaziva imunološki sustav da “napada” štitnu žlijezdu. Ono što se događa slučaj je zamjene identiteta, a gluten jedan od glavnih krivaca.
Kada gluten, protein koji se nalazi u pšenici i ostalim žitaricama, prođe kroz sluznicu crijeva i uđe u krvotok, vaš imunološki sustav će označiti strano tijelo (gluten) antitijelima za uništavanje. Problem je u tome što vaš imunološki sustav može štitnu žlijezdu zamijeniti za gluten uslijed čega ona može biti pod “napadom”.

Netolerancija na gluten

Većina ljudi kada govori o netoleranciji na gluten misli na celijakiju, ali to je samo jedna od manifestacija netolerancije na gluten. Istraživanja pokazuju da samo oko 10% osoba s celijakijom imaju simptome netolerancije na gluten. Približno svaka dvadeseta osoba na svijetu ima necelijačnu netoleranciju na gluten. Iako većina osoba s autoimunim oboljenjima izbjegava gluten nekoliko tjedana i nakon toga odustaje (jer nisu sigurni je li ovaj protein uzrok njihovih problema), istraživanja pokazuju da je potrebno i do šest mjeseci kako bi se organizam oporavio od upalnog odgovora.

10 znakova da vam smeta gluten

  • Probavne smetnje, kao što su plinovi, nadutost, proljev pa čak i zatvor (najizraženiji je kod djece nakon konzumiranja glutena)
  • Keratoza pilaris (poznata i pod nazivom “pileća koža”) na rukama
  • Zamor ili umor nakon unošenja obroka koji sadrži gluten
  • Dijagnoza autoimunog oboljenja, kao što su Hašimotov tiroiditis, reumatoidni artritis, lupus, psorijaza, ulcerozni kolitis, skeloderma ili multipla skleroza
  • Neurološki simptomi, kao što su vrtoglavica ili osjećaj da nemate ravnotežu
  • Hormonska neravnoteža
  • Migrenske glavobolje
  • Dijagnoza kroničnog umora ili fibromijaglije
  • Upale, otok ili bol u zglobovima (prstima, koljenima, kukovima)
  • Problemi s raspoloženjem, kao što su anksioznost, depresija i promjene

Što učiniti ako sumnjate da vam gluten stvara probleme?

Što onda čovjeku preostaje da učini? Možete učiniti isto što su već učinili mnogi drugi, testirati se sami. Kod osoba s autoimunim bolestima koje su osjetljive na gluten, izbacivanjem glutena iz prehrane prestaje autoimunološko uništavanje tkiva, smanjuju se antitijela i simptomi nestaju. Tzv. eliminacijska-provokacijska dijeta je najbolji test koji možete učiniti – to je dobra stara metoda ”vlastite kože”. To znači izbaciti iz prehrane ono na što sumnjate da vam smeta (u ovom slučaju gluten, ali to možete učiniti i sa drugim namirnicama) na neko vrijeme, najmanje mjesec dana a bolje i duže. Ako u tom periodu dođe do poboljšanja vašeg zdravlja odnosno do povlačenja simptoma koji su vas mučili, učinili ste polovicu posla – eliminacijski dio. Sad preostaje da napravite preostali dio posla – provokacijski dio. To znači ponovo početi jesti tu namirnicu koju ste izbacili i pratiti reakciju svog tijela. Ako dođe do pogoršanja, tj vrate vam se stari simptomi, tada znate da ste zaista osjetljivi na gluten i da ga morate trajno izbaciti iz prehrane.
Mnogi ljudi izbace gluten iz prehrane i ne bude im bolje, pa zaključe da gluten kod njih nije problem. Greška. Gluten u najvećem broju slučajeva jeste problem, ali treba biti dosljedan sa eliminacijskom dijetom. Ne možete djelomično biti na bezglutenskoj dijeti, jer tako nećete napraviti ništa. Potrebno je par mjeseci da se tijelo potpuno očisti o glutena, pa ako ”povremeno” pojedete komadić kruha ili kolača, nećete postići rezutate. Treba voditi računa i o skrivenom glutenu koji se nalazi u velikom broju industrijskih namirnica, kao npr u gotovim juhama, umacima i dresinzima. Gluten se masovno koristi u industriji kao sredstvo vezivanja i zgušnjavanja i čest je sastojak u lancima brze hrane koji ga miješaju sa mesnim sastojcima da bi smanjili troškove. Što je hrana jeftinija, to je veća mogućnost da sadrži gluten. Gluten se može nalaziti čak i u ruževima za usne, na poštanskim markicama i kovertama za pismo (ljepljivi dio kojeg poližemo da bismo zalijepili kovertu ili markicu) i čest je sastojak u vitaminima i drugim dodacima prehrani. Zato je najbolje ne oslanjati se na nikakve prerađevine već kupovati čiste namirnice i sami pripremati svoju hranu.
Osim toga, treba voditi računa o križnim reakcijama. Naime, i bezglutenske žitarice sadrže proteine slične glutenu, na koje možda reagirate. Zato je najbolje izbaciti sve žitarice, kako glutenske (pšenica, pir, raž, ječam, kamut) tako i one bezglutenske (riža, kukuruz, proso, zob) pa čak i pseudožitarice (heljda, amaranth i quinoa). Nakon povlačenja simptoma, možete, ako baš želite, postepeno pokušavati uvoditi jednu po jednu bezglutensku žitaricu da biste otkrili na koju reagirate a na koju ne.
Kod osoba koje nisu osjetljive na gluten, radi se o tome da ga jednostavno bolje podnose ili ga manje ili rjeđe jedu, što izaziva manje problema. No, smatra se da gluten uvijek i kod svih ipak izaziva neki stupanj aktivacije imunološkog sustava te time izaziva upalni proces.
Zapravo nije neobično da je tako mnogo ljudi osjetljivo na gluten, jer žitarice uopće nisu izvorna čovjekova hrana na koju smo genetski prilagođeni. Mnogi će reći da su ljudi i prije također jeli žitarice, a ipak nisu toliko obolijevali od ovih modernih bolesti. To je istina, ali nikad se prije žitarice nisu jele u tolikim količinama kao danas, a brašno nije bilo toliko manipulirano kao današnje koje sadrži još veći udio glutena da bi tijesto i kruhovi bili lakši za obradu. Tradicionalni narodi uvijek su namakali i fermentirali žitarice pa su one tako bile lakše za probavu i razgradnju, a moderna prehrana se temelji na hibridiziranim i kemijski manipuliranim, nepravilno pripremljenim žitaricama.

Izvor: Minimagazin.info/Istineilaziohrani.blogspot.com
 
Natrag
Top