Zašto se Premijer liga guši u sopstvenom bogatstvu?

UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Zašto se Premijer liga guši u sopstvenom bogatstvu?
Engleska Premijer liga najbolja je fudbalska liga na svetu. To tvrde engleski navijači, engleski novinari. Kažu, na Ostrvu se igra najdinamičniji i najbolji fudbal.

AUTOR: SPIEGEL
1474997394570367e1e1a06705159806_w640.jpg

Zajedno primaju 480.000 funti nedeljno (Getty Images)




Autor: Juan Moreno Preveo: Predrag Ozmo

Originalni naslov u nedeljniku Špigl: Tränentrocknen mit Kontoauszügen

Ako je to zaista tako, mora se posaviti pitanje zašto su u ovogodišnjoj osmini finala finala Lige Evrope Mančester junajted i Liverpul u međusobnom duelu odlučivali samo o tome koga će Borusija Dortmund eliminisati u četvrtfinalu, pita se nemački nedeljnik Špigl.

Ako je engleski klupski fudbal zaista toliko fantastičan, zbog čega je Arsenalu protiv Barselone i Čelsiju protiv Pari Sen Žermena već u osmini finala Lige šampiona postalo preteško? Zbog čega je u periodu od 2005. do 2009. oko 60% klubova koji su učestvovali u polufinalima Lige šampiona dolazilo iz Premijer lige i zbog čega je od tada ta brojka spala na današnjih 10%?

I zašto šeik Mansur bin Zajed, koji je 2008. godine kupio Mančester siti, slavi prvi ulazak svog tima u četvrtfinale Lige šampiona, umesto da se uhvati za glavu i zapita zašto je za tako nešto bilo neophodno više od milijardu dolara?

Engleska je fantastična. To nije sporno. Podarila nam je lepu Naomi Vots i dela Nika Hornbija. Ima i humor. Kako drugačije objasniti to što je Rikiju Džervajsu prepustila jedan BBC šou, a vođenje Londona Borisu Džonsonu?

Ali najbolji fudbal tamo se svakako ne igra.



Getty Images


Dve su stvari neosporne – prvo, u Engleskoj leži novac. Više od devet milijardi evra otići će samo na televizijska prava u Premijer ligi u naredne tri sezone. Bundesliga i Cvajta (drugi rang nemačkog fudala), koje svakako nisu baš siromašne, donose godišnje 817 miliona dolara. Od 30 najbogatijih klubova na svetu, čak 17 dolazi iz Premijer lige.

Druga činjenica, jednako očigledna – najbogatija, marketinški najjača liga izuzetno je neizvesna. Ove godine šampion će možda postati Lester Siti, tim na koji niko nije računao. Sjajna stvar za navijače, sjajna stvar za novinare, ali definitivno nikakav dokaz kvaliteta same lige.

Upravo suprotno. Pre će biti očigledan pokazatelj toga koliko su nestabilni, nekonstantni i ranjivi navodno najjači timovi u Premijer ligi. Uz sve poštovanje prema tom veoma simpatičnom momku, liga u kojoj je nemački defanzivac Robert Hut, jedna od udarnih snaga najvećeg iznenađenja Lestera, među najboljima u takmičenju, nikako ne može biti najbolja na svetu. Može li iko zamisliti da bi jedan odbrambeni igrač koji igra u stilu Jirgena Kolera u današnje vreme mogao da postane šampion Nemačke?

Naravno, postoje za gorenavedeno objašnjenja. U Engelskoj je omiljeno sledeće: Kroz tešku, nepredvidljivu i napornu ligu, koja je mnogo zahtevnija od one u Španiji Francuskoj ili Nemačkoj, engleski timovi se previše iscrpljuju. Istina, španska liga je zaista jedan smešan događaj.

Nedavno su igrali jedan protiv drugog Real Madrid i Las Palmas. U brojkama: 700 miliona dolara vredni igrači protiv 30 miliona. Bugati protiv Dačije. Zamislite, Bugati je pobedio. U Francuskoj od 11 najskupljih igrača u ligi čak 10 igra za Pari Sen Žermen. ’Sveci’ su postali šampioni već sredinom marta. Jedino zaista zanimljivo pitanje u francuskom fudbalu je da li bi i Žan Pol Gotje osvojio titulu kao trener sa takvim kadrom. I koliko uzbudljiva može biti Bundesliga u kojoj igrači Darmštata i Verdera iz Bremena namerno dobijaju žute kartone kako bi propustili gostovanje na Alijanc Areni u narednom kolu, pošto pobeda protiv Bajerna u gostima izgeda kao teoretski nemoguća.

80067807570366e8cddf7930706446_w640.jpg

Getty Images


Ako je ipak istina da napori Premijer lige tokom sezone iscrpljuju timove sa Ostrva, zašto je onda ovogodišnja Liga šampiona počela sa pet poraza engleskih klubova u prvih šest mečeva? Između ostalih, Arsenal je izgubio od Dinama iz Zagreba i Olimpijakosa, Čelsi od Porta, a Mančester od PSV Ajndhovena. Zar ne bi konstantno igranje utakmica na najvišem nivou u domaćoj ligi trebalo da bude osnovni preduslov da se bude među najboljima u Evropi?

Nije stvar u umoru. Stvar je u novcu ili kako je jedan španski trener rekao: “Radi se o SEM, stupid english money“. O glupom engleskom novcu. Nije nikakva tajna da menadžeri širom Evrope ’zacepljuju’ ogromne sume kad se neki engleski klub raspituje o mogućoj kupovini nekog igrača. Sportski direktor Borusije Menhengladbah je tu praksu potvrdio u jednom intervjuu.

To objašnjava kako je prošlog leta Hofenhajm za Brazilca Roberta Firmina dobio neverovatnih 41 milion evra. Monako je dobio nezamislivih 50 miliona evra za tada 19-godišnjeg Entonija Marsijala, za koga je ikona Mančester Junajteda Pol Skols rekao da je “drugi ili treći izbor“. Čelsi je uložio 25 miliona evra u defanzivca Augzburga Abdula Ramana Babu, koji praktično uopšte ne igra, ali tugu bez problema utapa u svom bankovnom računu. Zarađuje pet miliona evra godišnje.

Engleski timovi kupuju kao manične, razmažene ćerke moskovskih oligarha. Previše, preskupo i bez ikakvog smisla. Kvalitet igrača na Ostrvu je zapravo dobar, ali ne i najviši. Pogledajmo samo poslednji izbor za najboljeg fudbalera sveta. Od 23 nominovana igrača, svega njih petorica igraju u Engleskoj. Engleska danas dosta podseća na Bajern iz devedesetih godina 20. veka. Apsurdna kupovna politika Bavaraca bila je dugoročni ekonomski stimulus kompletnog nemačkog fudbala. Premijer liga bila je toliko dobra da je tu ulogu danas preuzela za pola Evrope.

Tipično “englesko“ rešenje kojim bi se stalo na put gubljenju koraka za najjačim timovima u Evropi sastoji se u tome da se više ulaže u trenere. Kažu Englezi u raznim debatama, Premijer liga nije taktički na najvišem nivou. Igra se intenzivno, ali ’bezglavo’, bez taktike.

584884393570366e940750765607186_w640.jpg


Dakle, Englezi sada kupuju najbolje trenere, one koji su postavili osnove modernog fudbala. Jirgen Klop je već tamo, Pep Gvardiola mu se pridružuje na leto, Žoze Murinjo neće dugo biti bez posla, a za Tomasa Tuhela se već raspitivalo pola Premijer lige.

Međutim, to neće pomoći. Bar ne u kratkom roku. Kao prvo, zato što Mančester junajted, Mančester siti i Liverpul nisu sigurni u Ligi šampiona sledeće sezone. Kao drugo, deo problema leži upravo u prevelikom novcu.

Engelski fudbal se na neki način odlučio da kroz Premijer ligu želi pre svega da pravi veliki profit. Nema pravog dogovora i prave saradnje sa nižim ligama. Rad sa mladima nema ni približno značaj kao što ima u Španiji ili Nemačkoj. Takozvani ROI (return of investment) za mlade igrače pratično ne postoji u poslovnim strategijama. Dalje, gotovo polovina engleskih klubova je u vlasništvu stranih investitora, koje ne zanima budućnost engleskog fudbala, već isključivo profit u sadašnjosti. Većina njih živi u “poreskim rajevima“. Jedan ilustrativni primer, za poređenje – na kraju utakmice osmine finala između madridskog Atletika i PSV-a na terenu su bila petorica igrača madridskog tima koji su ponikli u njihovoj omladinskoj školi.

Lepota fudbala jeste u tome da se ne mogu svi problemi rešiti novcem. Kupovina odličnih igrača nije jednostavna, a kupovina celih timova koji će konstantno igrati na najvišem evropskom nivou gotovo je nemoguće. Takvi timovi razvijaju se postepeno. Čak i u potpuno komercijalizovanom fudbalu kakav je danas, neophodno je imati poseban mentalitet, tradiciju, da bi se došlo do najvećih uspeha. Nešto što jedni nazivaju „Mia san mia“, a drugi opisuju kao „Siamo la Juve“ ili „Més que un club“. Teško je to razumeti, ali svaki navijač tačno zna na šta se misli. Neko bi to nazvao dušom. Ranije je engleski fudbal imao više nego dovoljno duše. Današnja Premijer liga ju je izgubila.
 
Natrag
Top