Za stan se u Srbiji radi ceo život

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Za stan se u Srbiji radi ceo život

Izvor: Novosti

Beograd -- Građani Srbije sa prosečnim primanjima moraju da rade sve više kako bi nabavili najosnovnije potrebštine. Osim Makedonaca, svi u okruženju pre zarade za auto.

2442961194e1d93dcb1626671523958_640x360.jpg


Kad zasuče rukave da zaradi za automobil, svaki građanin Srbije mora žestoko da se naradi.
Da bi kupio osnovni model ”punta”, od oko 7.000 evra, treba da radi punih 3.640 sati, što je 442 dana ili - 20 meseci. I to pod uslovom da prima prosečnu platu, koja je u maju iznosila 35.362 dinara, i da u međuvremenu ne potroši ni dinar na bilo šta drugo.
Za razliku od automobila, do svog krova nad glavom prosečni radnik u Srbiji nekad ne stigne ni za čitav život. Za skromni dom u Beogradu od 50.000 evra treba tačno 26.000 radnih sati. Radi bolje orijentacije, to je čak 12 godina i četiri meseca provedenih u radu. Pod uslovom da se kompletna plata, do poslednjeg dinara, ostavlja sa strane.

Zato se u Srbiji životni standard sveo na borbu za pun stomak. A za sat rada zarađujemo sve manje kilograma voća, povrća, mleka... Pre godinu dana u satnicu je ”stajalo” i 5,2 hleba, a danas, i to posle pojeftinjenja od 15 odsto - 4,3 vekne od pola kilograma.

Za sat rmbanja steknemo 3,3 litre najjeftinijeg kratkotrajnog mleka. Srećom, sezona je spustila cene na pijaci, pa nam sat rada omogućava trenutno čak četiri kilograma paradajza ili 3,3 kilograma bresaka. Meso je i dalje luksuz. Ko bi da pojede kilogram svinjskog buta, bez kostiju, treba da radi čak 2,2 sata. Od kilograma telećih šnicli deli nas puna četiri sata rada i znoja.

"Većina građana u Srbiji uspe da pokrije najskromnije potrebe za hranom, a preostalih desetak odsto primanja ide za druge potrepštine"
, objašnjava ekonomista Vladana Hamović.

Ona kaže da "zato u Srbiji ne možemo da govorimo o standardu, već o kupovnoj moći sa kojom kuburimo više godina. Standard, osim hrane, pića i osnovnih troškova stanovanja, podrazumeva i putovanja, letovanja, kupovinu knjiga i odlaske na koncerte i u pozorište, što je nezamislivo za 60 odsto stanovištva, koje ima primanja do prosečne plate. Iz godine u godinu za prosečnu platu možemo da kupimo sve manje proizvoda".

Nizak životni standard potvrđuje i statistika. Aprilski podaci ukazuju da prosečno domaćinstvo u Srbiji za najosnovnije egzistencijalne potrebe, troškove hrane i stanovanja, mora da izdvoji skoro 60 odsto mesečnih primanja. A u ta primanja obično ulazi jedna plata i jedna penzija.


2970347704e26a0bfc17a3023789915_orig.jpg


Prosečno tročlano domaćinstvo samo za hranu i bezalkoholna pića troši 42,3 odsto svojih ukupnih sredstava, dok na stanovanje, vodu, struju i gas odlazi 16,9 odsto kućnog budžeta.

"Kupovna moć nema odakle da jača, jer je nivo privrednih aktivnosti u Srbiji neverovatno mali. Proizvodnje nema, pa ni prostora za stvaranje zarada. Čak i prosečne plate dobrim delom određuju primanja u finansijskim uslugama, bankama, koji su među malobrojnima sa većim platama. Prosek bi u suprotnom bio drastično manji", dodaje Vladana Hamović.

Ona smatra da bi "za Srbiju bi spas bio dolazak značajnih investicija, koje bi podigle nivo privrednih aktivnosti. S obzirom da nema nagoveštaja većih investicija, ne možemo da očekujemo ni boljitak u narednom periodu. Zaposleni u okruženju mahom imaju veće plate. U Hrvatskoj je prosek oko 700 evra, a cene hrane su približne našim".

Kada se satnica pretvori u električne uređaje, nimalo ne čudi što ih većina domaćinstava ne menja decenijama. Za frižider od 35.000 dinara u Srbiji treba raditi punih 175 sati, odnosno skoro 22 radna dana, koliko ih je u jednom mesecu.

Najjeftinija veš - mašina od 25.000 dinara traži čak 125 radnih sati, što je 15,6 dana. Za novi LCD televizor valja raditi duplo više - 250 sati ili 31 radni dan.

Retko ko bi lagodno kupio markirane patike od 10.000 dinara kada bi izračunao koliko za njih mora da ”otkuca” radnih sati. A mora tačno 50 sati, odnosno 6,2 radna dana. Ni jeftinije baletanke od 3.000 dinara nisu za potcenjivanje. Za njih se radi 15 sati - skoro dva dana.

Zbog besparice ljudi su se najpre odrekli izlazaka. Za koncerte, odlazak u pozorišta ili ručak u kafani retko preostane novca. Jeftinije ulaznice za koncert poznatih zvezda koštaju 2.500 dinara. Za dvoje to je 5.000 dinara, odnosno 25 sati rada. Četvoročlana porodica za obrok u restoranu treba da izdvoji najmanje 4.000 dinara. Nimalo zanemarljiva suma, kada se za nju radi 20 sati, ili dva i po dana.



April izražen kilogramima

Za prosečnu aprilsku platu od oko 39.000 dinara moglo je da se kupi 262 litra jestivog ulja, 595 kilograma brašna ili 367 kilograma šećera. To je znatno manje nego u istom mesecu 2010, pokazala je analiza Instituta za istraživanje tržišta.

Prosečna neto zarada vredela je isto koliko i 587 litara kravljeg mleka ili 432 litara jogurta, 44 kilograma kafe, 531 kilogram krompira, 497 kilograma slatkog kupusa ili 3.242 komada jaja.

U istom mesecu prošle godine za prosečnu platu moglo se kupiti čak 406 litara ulja, 896 kilograma brašna, 546 kilograma šećera, 659 litara kravljeg mleka ili skoro 1.000 kilograma krompira.



SAMO MAKEDONCI TEŽE DO AUTOMOBILA
Mereno kroz radne sate, manje mogućnosti od srpskog radnika među građanima bivših jugoslovenskih republika ima samo - Makedonac. On za automobil, iste vrednosti, mora da radi nepun 21 mesec. Od nas se brže stekne auto i u Bosni i Hercegovini, za 17,2 meseca, Crnoj Gori za 16,5 i Hrvatskoj - 9,6 meseci. Dok naš potrošač otplati tek trećinu, Slovenac uveliko vozi svoj novi automobil. Za to mu je trebalo samo 7,2 meseca vrednog rada.


LETOVANJE LUKSUZ
Odlazak na odmor je luksuz za većinu zaposlenih građana Srbije. Onaj najskromniji četvoročlanu porodicu košta 1.200 evra. To znači 624 sati rada, ili 78 radnih dana, ili tri i po meseca odgovara desetodnevnom porodičnom odmoru.
 
Natrag
Top