Vučemo za rukav ozbiljne investitore

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Vučemo za rukav ozbiljne investitore

Izvor: Politika | Mlađan Dinkić, ministar ekonomije i regionalnog razvoja

Ekonomisti već godinama govore o tome da Srbija mora da zasniva svoj privredni rast na izvozu. Iako ima još dosta posla, činjenice govore da prvi konkretni rezultati u tom pravcu već postoje. Prošle godine izvoz je u odnosu na 2009. porastao čak za 24 odsto ili za oko 1,5 milijardi evra.


29e0mdf.jpg


Ono što je posebno važno jeste to da smo počeli da izvozimo više nego pre krize, a decembarski izvoz (oko 730 miliona evra) predstavlja rekordni mesečni izvoz srpske ekonomije ikad ostvaren.

Otkud tako dinamičan rast izvoza? To sigurno nisu obezbedila samo postojeća preduzeća, nego i dolazak novih. Zato smatramo da je politika vlade u privlačenju direktnih investicija, domaćih ili stranih, najvažnija koju Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja sprovodi u ovom mandatu. Svaki evro koji uložimo u privlačenje investicija višestruko se vrati u budžet, u proseku osam evra kroz poreze i doprinose.

Taj novac ne ide iz Srbije, već ostaje u zemlji, i to pre svega odlazi našim građevinarima koji prave hale za investitore. Politika vlade za privlačenje investicija direktno utiče ne samo na porast srpskog izvoza, već i na oporavak BDP-a. Izvoz je važan za ukupnu makroekonomsku stabilnost koja se postiže tek kada nivo izvoza bude jednak nivou uvoza. Mi smo za sada daleko od toga jer je u 2010. pokrivenost uvoza izvozom iznosila 58 odsto, ali to je ipak bolje u odnosu na 2009. kada je bila samo 48 procenata.

Hrabri i činjenica da u trgovinskoj razmeni s pojedinim zemljama beležimo znatno poboljšanje. Primeri za to su Italija i Slovenija. Italija je prvi put postala najveće izvozno područje Srbije, tako da smo prošle godine u razmeni sa ovom zemljom uspeli da ostvarimo pokrivenost uvoza izvozom od oko 80 odsto.

U razmeni sa Slovenijom pokrivenost uvoza izvozom je 84 odsto. Mi to dovodimo u vezu sa investicijama koje kompanije iz ovih zemalja imaju u Srbiji. Jer, pokrivenost uvoza izvozom sa Slovenijom 2004. godine bila je 45 odsto, a kad su ovde došle slovenačke firme („Gorenje“, „Cinkarna“, „Grahatomotiva“ i druge) pokrivenost uvoza izvozom je porasla na 84 odsto.

2liby1g.jpg


Naša procena je da će Italija i Slovenija biti prve dve razvijenije evropske zemlje s kojima ćemo već 2013. godine izravnati spoljnotrgovinski bilans.

Dakle, jedini način da se oslobodimo spoljnotrgovinskog deficita jeste, naravno, da postojeća preduzeća nastave da izvoze još više, ali i da ovde dođu nove kompanije, poput „Fijata”, „Panasonika”, „Benetona” i ostalih. Ove kompanije mogu toliko da doprinesu porastu izvoza da naš izvoz bude jednak uvozu. Da li je ovo moguće? Verujem da većina misli da nije, ali podaci govore da idemo u dobrom smeru i da je samo potrebno nastaviti sa istom politikom podsticanja investicija.

To su pre nas uradili Slovaci, čija iskustva, to mogu otvoreno da kažem, mi ovde koristimo. I Slovačka je 2000. godine imala pokrivenost uvoza izvozom oko 50 odsto, da bi posle samo šest godina ostvarila ogroman spoljnotrgovinski suficit; Slovačka, koja ima manje stanovnika nego Srbija, ima od nas deset puta veći izvoz! Ali taj izvoz Slovaci nisu postigli tako što su samo jačali domaća preduzeća nego pre svega tako što su doveli najveće svetske kompanije da kod njih proizvode.

Slovačka je tada uvela model da, ukoliko se radi o vodećim svetskim kompanijama, subvencioniše do 50 odsto investicija. Isti model smo i mi uveli, ali sa mnogo manjim učešćem subvencija. S tim što treba reći da potpuno isti podsticaji važe i za domaće i za strane ulagače. Ali da bi neko dobio subvenciju države potrebno je da da bankarsku garanciju u jednakom iznosu subvencije.

ic4tgp.jpg


Kad je o našim domaćim kompanijama reč, za mnoge tu i nastaje problem: one nisu u stanju da izdvoje toliko velike bankarske garancije da bi dobile 10,5 miliona evra, kao što je dobila „Jura“ ili 18 miliona evra, koliko je dobio „Beneton“. Pored toga, nikome nije cilj da samo izgraditi fabriku, nego je pre svega važno robu prodati, a pomenute strane kompanije imaju tržište i izvan Srbije.

Ako imamo hale koje ničemu ne služe, hale koje nisu u upotrebi, one nam samo donose gubitke jer plaćamo radnike koji ne rade ništa. Bolje je onda pomoću subvencija iz državnog budžeta da pomognemo firmama da zaposle ljude, da proizvode i izvoze. Mrtve hale ne vrede ništa.

To je zapravo potpuno novi model privatizacije u završnoj fazi tranzicije. Modeli prethodnih vlada zasnivali su se na tome ko da više za imovinu, bez obzira na to da li zna da se bavi tom proizvodnjom.

Međutim, sad više nećemo da idemo po svaku cenu u prodaju nego čekamo i vučemo za rukav ozbiljne investitore poput „Benetona“, „Huga Bosa“, „Golden lejdi“, dakle one koji znaju da rade i koji imaju tržište u celom svetu. Tako smo počeli da dižemo i automobilsku industriju, preko „Fijata“, tako ćemo i tekstilnu.

Pokušaćemo isto da postignemo sa elektronikom i sa informatičkim tehnologijama, gde imamo dosta najava za otvaranje centara za istraživanje i razvoj. Srbija nije u lakoj poziciji, ali mi smatramo da stvari u ekonomiji možemo da preokrenemo samo kroz promenu strukture privrede dovođenjem kompanija iz sveta.

B92
 
Natrag
Top