Vremeplov oglašavanja: Šta žene stvarno žele

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Vremeplov oglašavanja: Šta žene stvarno žele

Novosađanke Ivana Jovanović-Gudurić i Tijana Jakovljević-Šević postavile su ovo intrigantno pitanje pripremivši izložbu reklamnih oglasa s kraja 19. i početka 20. veka


oglasi.jpg


Novi Sad – „Šta žene žele” naziv je romantične komedije Nensi Majers iz 2000. godine, s Melom Gibsonom i Helen Hant u glavnim ulogama, ali i izložbe koju su pripremile kustoskinje Muzeja Grada Novog Sada Ivana Jovanović-Gudurić i Tijana Jakovljević-Šević. Uz dodatak „Kutak za advertajzing”, one postavljaju intrigantno pitanje: Da li su žene na kraju 19. i početkom 20. veka maštale o nečem drugom u odnosu na žene 21. veka? Njihov modni vremeplov vodi nas kroz izložbu „najbolje kakvoće”, dobro snabdevenu reklamnim oglasima, kojima se „štovanim Novosađankama nudila svakovrsna roba”!
„Gospođice, danas svaki muškarac baca prvi pogled na vaše nožice! Želimo da u našim cipelicama probudite sveopću pažnju, stoga smo za Vas pripremili nove modele od svilenog atlasa, crepe de china i raznih brokata, koje bojimo u istom tonu Vaše haljine”, poručivala je pre više od osam decenija i sada čuvena fabrika obuće „Bata”. Modiskinja iz glavne ulice Jelena Kolmajer, opet, oglašava je da nudi „elegantne šešire po najnovijoj pariskoj modi, kako za gospođe i gospođice, tako i za decu po najjeftinijim cenama”...
– Na ideju da napravimo izložbu došle smo slučajno, čitajući stare novine. Zapazile smo reklame i osoben jezik kojim su se služile.
Od žene u onom dobu tražilo se da bude obrazovana, lepa, negovana, štedljiva kuće-gazdarica. Jako su se pratili evropski trendovi u modi, na ceni jeveoma bila francuska kozmetika, pansioni u Beču. Gledajući
oglase, pored načina na koji su prodavci komunicirali s kupcima i asortimana koji su nudili, saznali smo i u kojim delovima grada se tada odvijala trgovina, ko su bili čuveni novosadski trgovci kaže Ivana Jovanović-Gudurić.

Najčitaniji ženski magazin koji se štampao u Srpskoj Atini krajem 19. i u prvoj polovini 20. veka bio je „Žena”, koji je uređivala Milica Tomić, ćerka Svetozara Miletića i žena Jaše Tomića. Novosadski prodavci, takođe, oglašavali su se u „Orlu”, „Braniku” i „Srbobranu” (izlazio u Zagrebu), ali i raznim kalendarima, štampanim katalozima...
– U njima su bili razni izveštaji o dešavanjima u Evropi, obrađivane su socijalne teme i objavljivan je veliki broj reklama. Bilo je veoma zanimljivo uporediti ih sa sadašnjim. Ispostavilo se da današnje promovisanje kulta mladosti i lepote nije ništa novo. Time su bile opsednute i dame sa kraja 19. veka – priča Tijana Jakovljević-Šević.
Efikasne pilule za mršavljenje, ali i debljanje, kreme za bujniji i lepši dekolte i uklanjanje nečistoća s lica, šampon koji kosi daje punoću, eliminiše perut i čini je svilenkastom… Parfimerija „Orientale” tako je reklamirala čudotvornu kremu „Fatima”, koja „odstranjuje, u najkraćem vremenu, sunčane pege, jetrene mrlje, sujedice (miteser) nenaravno crvenilo lica, nabore, sve nečistoće ruku i daje koži bledoću i kadifi sličnu nežnost”. U istoj kolekciji nalaze se i „Fatima” sapun koji pospešuje efekat kreme, kao i puder koji zbog svoje nevidljivosti daje licu „otmen i elegantan izgled“.
– Ženama se najviše nudila kozmetika. Ona se tada prodavala u apotekama i nije bilo masovne proizvodnje, ali je asortiman bio vrlo sličan današnjem. Kada pogledate izložbu „Šta žene žele – kutak za advertajzing”, prisetite se časopisa koji ste skoro prelistali ili televizijskih reklama koje svakodnevno gledate. Zvuči poznato i potpuno je opravdano pomisliti da se pred vama reklame koje danas viđamo na televiziji, u novinama i ženskim časopisima – ističe Ivana Jovanović-Gudurić.
Najpoznatiji novosadski trgovac „pomodnom odećom i materijalima”, s početka 20. veka, bio je Jevrejin Matija Levi, koji je imao nekoliko prodavnica na Glavnoj pijaci, kod tadašnjeg hotela „Jelisaveta” (sadašnjeg „Vojvodina”), kao i u Futoškoj i Kosovskoj ulici, na brojevima 42 i 46. On je prodavao i „opreme za neveste”, ili „sve što je potrebno dami na dan venčanja”, od inostranih haljina po poslednjoj modi, do bluza, žipona i finog ženskog rublja...
– Njegove reklame su se izdvajale po učestalosti objavljivanja, ali i po različitim marketinškim metodama kojima je težio da privuče kupce. Tako je Matija Levi „zaostalu robu”, nakon letnje sezone, nudio po sniženoj ceni, restlove je svako posle podne prodavao upola cene, a mustre i mustrice svojim cenjenim mušterijama slao je besplatno i franko, odnosno snosio je sve troškove transporta i poštarine do kupca – objašnjava Tijana Jakovljević-Šević.
Svoje potencijalne kupce ovaj novosadski trgovac redovno je obaveštavao da su u njegovu radnju stigle „stvari za ovogodišnji smer mode”, kao i sezonske novine „Saison Nouveanté”.
Poslednja adresa na kojoj je živeo Matija Levi, koji je 1920. godine bio izabran za prvog predsednika Jevrejskog sportskog kluba „Juda Makabi” u Novom Sadu, bila je Katolička porta u ovom gradu. Pretražujući arhivsku građu, autorke izložbe saznale su da je poznati trgovac stradao u zloglasnom nacističkom logoru Aušvic 1944. godine. Pre toga bila mu je oduzeta kompletna imovina, a to je najverovatnije i razlog što pored njegovog imena na listi jevrejskih žrtava u Memorijalnom centru holokausta „Jad Vašem” u Jerusalimu piše da je bio korisnik socijalne pomoći.
„Advertajzing je umetnost učenja ljudi da žele stvari”, rekao je Herbert Džordž Vels. Kakav je nekada bio jezik marketinške komunikacije, a kakav je danas, da li se i koliko promenilo mišljenje o tome na šta žene „padaju” i jesu li ondašnji oglašivači bili iskreniji i otvoreniji u svom obraćanju kupcima, Ivana Jovanović-Gudurić i Tijana Jakovljević-Šević ostavile su nam da sami odgovorimo...

Miroljub Mijušković

objavljeno: 25/07/2010
Izvor: Politika
 
Natrag
Top