Vraćanje uredbe obara cenu benzina

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Vraćanje uredbe obara cenu benzina

Udruženje benzinskih stanica zatražilo da država počne da propisuje maksimalne veleprodajne cene domaćeg goriva posle čega bi uvozni derivati mogli da pojeftine


Struktura-cene-BMB-95.jpg



Tek što je država omogućila slobodan uvoz goriva i slobodno formiranje cena, Udruženje benzinskih stanica Srbije zatražilo je od Ministarstva energetike da ozbiljno porazmisli o vraćanju Uredbe o cenama i to tako što bi država ubuduće propisivala najviše veleprodajne cene goriva za domaće derivate dizel D2 i bezolovni motorni benzin od 95 oktana. Time bi cene uvoznog goriva na pumpama mogle da budu niže nego sada, porasla bi njegova potrošnja a tržište bi bilo stabilnije i uređenije, kaže za „Politiku”, Rajko Ković, sekretar ovog Udruženja.
– Ako bi država, umesto NIS-a, propisivala najviše veleprodajne cene i to samo za domaće gorivo uz minimalan rabat od oko pet dinara, trgovci bi imali prostora da snize cenu uvoznog goriva, na kom se dobro zarađivalo i prošle godine i tako peglaju gubitke na domaćim derivatima. Ako bi taj rabat bio osam ili 10 dinara, cene uvoznog goriva bi u maloprodaji bile još niže – objašnjava Ković.
Upitan otkud sada vraćanje na staru praksu ako se zna da su trgovci godinama zagovarali što hitnije otvaranje tržišta, Ković kaže da je to zbog toga što liberalizacija nije izvršena do kraja.
– Na delu je deregulacija, a ne potpuna liberalizacija. Da je tržište potpuno otvoreno ne bi bio zabranjen uvoz dva derivata koja se proizvode u domaćim rafinerijama – ističe on i dodaje da je uveren da bi se vraćanjem delimične kontrole tržišta izbegle NIS-ove dampinške cene na domaće gorivo.
U situaciji kada domaći derivati pokrivaju 30 odsto tržišta, a veleprodajna cena goriva je kod NIS-a gotovo identična njihovoj maloprodajnoj ceni, ostali prometnici nemaju nikakvu zaradu na ovom gorivu. Naprotiv, samo gubitke.
NIS, kaže Ković, sebi može da dozvoli da ima gotovo identičnu veleprodajnu i maloprodajnu cenu, ali prometnik koji treba da preuzme derivate kod NIS-a, plati troškove transporta i održavanja pumpe, teško da ima bilo kakvu zaradu. Propisivanjem maksimalne veleprodajne cene vlasnicima pumpi bi ostajao bar po dinar od prodaje ovih derivata.
Ković ne misli da bi njegove kolege imale nešto protiv ovog predloga, jer bi svi bili na dobitku, s tim što bi se, ukoliko predlog dobije zeleno svetlo, Udruženje obavezalo da ubuduće sve derivate preuzima kod NIS-a.
Budući da se pregovori Udruženja i NIS-a o dugoročnom snabdevanju gorivom vode već bezmalo godinu dana, Udruženje od Ministarstva energetike traži i pomoć za realizaciju ovog posla, kako veliki ne bi „pojeli” male vlasnike benzinskih pumpi.
– Cilj je da se što pre potpiše komercijalni ugovor s NIS-om koji bi dugoročno snabdevao ovo Udruženje, s tim što bi posao za privatnike imao smisla ukoliko bi rabat na velike isporuke goriva bio oko osam odsto. Ranije smo predlagali 10 i 12 odsto, sada predlažemo osam, jer i s tim imamo računicu da radimo i obezbeđujemo redovno snabdevanje pumpi ne samo na glavnim putevima već i u selima gde se najviše i traži D2. S druge strane, u NIS-u bi se obezbedila kontinuirana proizvodnja ova dva domaća derivata bar do završetka modernizacije rafinerija – kaže Ković.

On ne zna kada bi odgovor resornog ministarstva mogao da stigne, ali veruje da će se uz podršku ministra energetike Petra Škundrića NIS dogovoriti s Udruženjem oko ovog velikog posla.

Politika
 
Natrag
Top