Član
- Učlanjen(a)
- 17.04.2009
- Poruka
- 4.299
„Vrabac” – novi adut Vojske Srbije
Država je projektovanjem ove bespilotne letelice odlučila da održava svoje razvojne kapacitete.
„Vrabac” se lansira iz ruke
Projekat razvijanja „vrapca“, prvog domaćeg sistema mini bespilotne letelice, na kome je više od dve godine radilo deset stručnjaka Vojnotehničkog instituta (VTI), u saradnji sa Vazduhoplovnim zavodom „Moma Stanojlović“, nalazi se u završnoj fazi. Dragan Šutanovac, ministar odbrane, nedavno je najavio da će novi sistem, koji je premijerno leteo krajem oktobra 2009. godine, biti promovisan na proleće. Osim u vojne svrhe, letelica koja podseća na aviomodel može da se koristi i za izviđanje terena prilikom poplava i požara, nadgledanje dalekovoda i kontrolu saobraćaja. Mnogi smatraju da bi „vrabac“ mogao dobro da se plasira i na stranim tržištima, jer je jeftiniji od sličnih proizvoda.
– Mini bespilotne letelice su sredstvo koje koriste moderne armije za trenutno informisanje o stanju na terenu, odnosno o poziciji prijateljskih ili neprijateljskih snaga. Letelica snima odozgo, prikupljajući podatke, i potom ih preko daunlinka prebacuje ka stanici na zemlji. Što je manja, to ju je teže uočiti i oboriti – objašnjava za „Politiku“ Igor Salinger, novinar i vrsni poznavalac vazduhoplovstva.
Prema njegovoj oceni, vazdušno izviđanje u kome se ne koriste bespilotne letelice mnogo je komplikovaniji proces. Izviđanje sa malih i srednjih visina naređuje Komanda vazduhoplovstva komandi 98. avijacijske baze na Lađevcima. Ona šalje izviđački avion „orao“ koji ima kontejner sa kamerom, hipotetički izlažući opasnosti avion i pilota, ako je reč o neprijateljskom terenu. Potom „orao“ sleće na Lađevce, izvadi se i razvije film, i izrade slike...
Istorijat korišćenja bespilotnih letelica u Vojsci Srbije počeo je pretprošle godine, kada je srpska armija uvela u upotrebu devet izraelskih „orbitera“, koji omogućavaju prenos informacija u realnom vremenu.
A kao što su za sportiste i vojnike važni obuka i trening, tako je i za stručnjake važno da nastave da konstruišu. Kako objašnjava naš sagovornik, bilo je i ranije projekata razvoja ovakvih sredstava. „Utva” je svojevremeno radila jednu bespilotnu letelicu, ali nikada nije ušla u upotrebu. Takođe, izraelske letelice svojevremeno su ispitivane u vazduhoplovnom centru, razmišljalo se o nabavci... Na osnovu tih iskustava, domaći stručnjaci sticali su neophodna znanja da bi dalje nastavili razvoj sopstvenih letelica.
– Država je, bez obzira na svu nestašicu i tehničke probleme, na radost industrije, inženjera i projektanata odlučila da dobrim delom održava svoju industriju i razvojne kapacitete – naglašava Salinger.
Inače, hrvatska strana tvrdi da je zahvaljujući upotrebi bespilotnih letelica imala realnu sliku o pokretima srpskih snaga tokom borbi za Krajinu 1995. godine, podseća Igor Salinger. Takođe, tokom NATO agresije, američke i francuske snage su ih prilično koristile, pogotovo u prvom delu sukoba. Međutim, bili su vrlo oprezni u dejstvima, jer su znali da letelica koja se spusti ispod 5.000 metara može lako da bude pogođena ili oštećena, objašnjava Salinger.
Izvor: Politika/Igor salinger
Država je projektovanjem ove bespilotne letelice odlučila da održava svoje razvojne kapacitete.
„Vrabac” se lansira iz ruke
Projekat razvijanja „vrapca“, prvog domaćeg sistema mini bespilotne letelice, na kome je više od dve godine radilo deset stručnjaka Vojnotehničkog instituta (VTI), u saradnji sa Vazduhoplovnim zavodom „Moma Stanojlović“, nalazi se u završnoj fazi. Dragan Šutanovac, ministar odbrane, nedavno je najavio da će novi sistem, koji je premijerno leteo krajem oktobra 2009. godine, biti promovisan na proleće. Osim u vojne svrhe, letelica koja podseća na aviomodel može da se koristi i za izviđanje terena prilikom poplava i požara, nadgledanje dalekovoda i kontrolu saobraćaja. Mnogi smatraju da bi „vrabac“ mogao dobro da se plasira i na stranim tržištima, jer je jeftiniji od sličnih proizvoda.
– Mini bespilotne letelice su sredstvo koje koriste moderne armije za trenutno informisanje o stanju na terenu, odnosno o poziciji prijateljskih ili neprijateljskih snaga. Letelica snima odozgo, prikupljajući podatke, i potom ih preko daunlinka prebacuje ka stanici na zemlji. Što je manja, to ju je teže uočiti i oboriti – objašnjava za „Politiku“ Igor Salinger, novinar i vrsni poznavalac vazduhoplovstva.
Prema njegovoj oceni, vazdušno izviđanje u kome se ne koriste bespilotne letelice mnogo je komplikovaniji proces. Izviđanje sa malih i srednjih visina naređuje Komanda vazduhoplovstva komandi 98. avijacijske baze na Lađevcima. Ona šalje izviđački avion „orao“ koji ima kontejner sa kamerom, hipotetički izlažući opasnosti avion i pilota, ako je reč o neprijateljskom terenu. Potom „orao“ sleće na Lađevce, izvadi se i razvije film, i izrade slike...
Istorijat korišćenja bespilotnih letelica u Vojsci Srbije počeo je pretprošle godine, kada je srpska armija uvela u upotrebu devet izraelskih „orbitera“, koji omogućavaju prenos informacija u realnom vremenu.
A kao što su za sportiste i vojnike važni obuka i trening, tako je i za stručnjake važno da nastave da konstruišu. Kako objašnjava naš sagovornik, bilo je i ranije projekata razvoja ovakvih sredstava. „Utva” je svojevremeno radila jednu bespilotnu letelicu, ali nikada nije ušla u upotrebu. Takođe, izraelske letelice svojevremeno su ispitivane u vazduhoplovnom centru, razmišljalo se o nabavci... Na osnovu tih iskustava, domaći stručnjaci sticali su neophodna znanja da bi dalje nastavili razvoj sopstvenih letelica.
– Država je, bez obzira na svu nestašicu i tehničke probleme, na radost industrije, inženjera i projektanata odlučila da dobrim delom održava svoju industriju i razvojne kapacitete – naglašava Salinger.
Inače, hrvatska strana tvrdi da je zahvaljujući upotrebi bespilotnih letelica imala realnu sliku o pokretima srpskih snaga tokom borbi za Krajinu 1995. godine, podseća Igor Salinger. Takođe, tokom NATO agresije, američke i francuske snage su ih prilično koristile, pogotovo u prvom delu sukoba. Međutim, bili su vrlo oprezni u dejstvima, jer su znali da letelica koja se spusti ispod 5.000 metara može lako da bude pogođena ili oštećena, objašnjava Salinger.
Izvor: Politika/Igor salinger