Voda koju pijemo

Član
Učlanjen(a)
16.08.2009
Poruka
932
Podzemne vode koje danas izviru potiču iz drugog klimatskog perioda, iz vremena kada je priroda bila sterilna i nezagađena, pa je njihov kvalitet daleko iznad onih u površinskim tokovima

Kao što je 20. vek bio vek nafte, tako će ovaj 21. pripasti vodi, kažu naučnici. Zna se da bez hrane čovek može da preživi i do mesec i po, a ako ne pije vodu - umire posle samo nedelju dana. Telo novorođenčeta sadrži čak 75 % vode, a kod odraslih ona zauzima oko 60 procenata telesne mase. Kod starijih od 60 leta, taj procenat se smanjuje i na polovinu. Voda je u telu uravnoteženo raspoređena između ćelijske i vanćelijske tečnosti. Ali, dok je kod odraslih veći deo u ćelijama, kod odojčadi je taj odnos pola-pola. Sadržana je u krvi, plazmi, limfi, tkivnim tečnostima, gustim vezivima, hrskavici, kostima, crevima, želucu...

Koliko vode da pijemo?
To zavisi od uzrasta, aktivnosti, klime i hrane koju jedemo. Odrasli treba da piju litar i po do 2 litra dnevno, a deca i aktivni adolescenti i više od toga. Voda se, naravno, unosi u organizam i kroz hranu /neka sadrži značajne količine ove tečnosti/. Voće i povrće, na primer, ima i do 90 % vode. Uz sve, ova voda se lako absorbuje, snabdevajući organizam i mineralima, vitaminima i vlaknima. Ako se dnevno pojedu, recimo, četiri voćke i četiri tanjira povrća, organizmu treba dodati još samo jedan litar vode. Napomena: /reč napomena u drugoj boji/ Unos vode kod dijabetičara mora da se uveća u dogovoru sa lekarom. Vodu treba piti između obroka, jer razređuje želudačne sokove ako se pije tokom jela. To slabi varenje i izaziva težinu i nadutost u stomaku.

Voda za piće sadrži različitu količinu mineralnih supstanci, koje se mogu izračunati kroz takozvani suvi ostatak. On se izražava u miligramima po litru i određuje količinu minerala koji ostanu posle isparenja jednog litra vode na 180 şC. U njemu su uobičajeno natrijum, kalcijum, magnezijum, gvožđe, cink, selen, fluor i jod, materije koje u malim količinama zadovoljavaju potrebe organizma.

Oprez sa filterima
Postoji više komercijalnih verzija prečišćivača za vodu, koji omogućavaju dodatno čišćenje od pesticida, teških metala i obavezno prisutnog hlora. Ali, treba biti oprezan kod korišćenja filtera, posebno onih sa aktivnim ugljem, jer ukoliko njegove granule nisu obložene srebro-nitratom /koji deluje baktericidno/, takav filter može da postane raj upravo za razmnožavanje bakterija. Treba biti oprezan i sa filterima koji funkcionišu na principu visokog pritiska koji vodu tera kroz polupropustivu membranu. Jer, oslobađa vodu štetnih, ali i korisnih minerala.

PODELE
Mineralna voda
Mineralne vode (iz reda podzemnih voda) dobile se naziv po sadržaju mineralnih soli /i drugih specifičnih osobina/ i dele se na:
· vrlo slabo mineralne (50 mg soli po litru)
· slabo mineralne (između 50-100 mg/l)
· mineralne (između 500-1.500 mg/l)
· bogate mineralnim solima (iznad 1.500 mg/l)

Negazirana
Negazirana mineralna voda ne sadrži ugljen-dioksid. Ali ove vode treba razlikovati od tzv. degaziranih prirodnih voda, iz kojih je ugljen-dioksid namerno odstranjen.

Gazirana
Gazirana voda sadrži ugljen-dioksid i može biti prirodna, ili veštačka, nastala dodavanjem mehurića pre flaširanja.

Ako dnevno pojedete četiri voćke i četiri tanjira povrća, organizmu treba da dodate litar /a ne dva/ vode, jer organizam svakoga dana gubi po litar preko pluća i mokrenjem i 200 ml kroz stolicu
Sadrzaj vode u tkivima mozak 78% krv 84% pluća 90 % kosti 25 % masnoće 13 % zubi 2 % TEMPERATURA
Hladna voda (ispod 8°C) Pospešuje rad bubrega i izlučivanje toksičnih materija iz kože, dajući tenu bolji izgled. Stimuliše lučenje želudačnog soka, povećava crevnu aktivnost i pomaže izlučivanje stolice.

Topla voda (iznad 12 stepeni) Unos tople vode pomoći će da se smanje gorušica, nadutost i podrigivanje. Njome se ispira želudac i smanjuje kiselina.

VREMEPLOV
Zarobljeni vekovi

Voda iz vodovoda, koja se u današnje vreme najviše upotrebljava za piće, proizvodi se višefaznim prečišćavanjem površinskih tokova i hlorisanjem. Izvorske vode su podzemni tokovi do dobine od 2.000 metara, koji se spontano pojavljuju na površini ili se do njih dolazi preko bunara. Njihov kvalitet zavisi od sastava geoloških slojeva kroz koje voda prolazi na svom putu ka površini.

Kvalitet vode obrnuto je proporcionalan njenoj starosti. Vreme koje voda provede u tlu, od momenta ulaska, do ponovnog izlaska na površinu, određuje starost koja se meri desetinama hiljada godina.

Tako podzemne vode koje danas pijemo, zapravo potiču iz sasvim drugog klimatskog perioda. Vremena kada je priroda bila sterilna i nezagađena, pa je njihov kvalitet daleko iznad onih u površinskim tokovima.

ŽEDNE I BEBE
Kod odojčeta do 3 meseca potreba za vodom je veća, jer je razmena materija znatno intezivnija, a onda se opet smanjuju. Njihove dnevne potrebe kreću se:
- do 3 dana 80-100 ml/kg težine
- od 10 dana 125-150 ml/kg
- od 3 meseca 140-160 ml
- šestomesečno odojče 130-155 ml/kg
- devetomesečna beba 125-145 ml/kg

Mada dok se doji odojče dobija veći deo potrebne vode, treba ga obavezno ponuditi između obroka. Kad se u jelovnik ubace i druge namirnice, treba mu vodu davati više puta dnevno i dozvoliti da pije koliko hoće.
Deci nikako ne treba davati gaziranu vodu, niti druge gazirane napitke. Dozvoljeno je da piju flaširanu izvorsku, ili slabo mineralizovanu vodu.

Za dijabetičare
Kod dijabetičara je oštećen celokupni metabolizam, pa treba da piju oligomineralne vode, odnosno vode sa niskim mineralnim sastavom - od 0,5 do 1 gram minerala po jednom litru. Ovakav sastav imaju "vlasinska rosa", "kopaoničanka voda" i "prolom voda". Preporučljive su i za bolesnike na dijalizi, kao i za one kod kojih postoji sklonost za pojavu peska i kamena u bubregu. Hronično zapaljenje bubrega takođe je na listi indikacija za koje se preporučuje ispijanje ovakvih voda. One potpomažu brže ispiranje organizma i oslobađaju telo od toksičnih materija - amonijaka, uree, mokraćne kiseline, kreatinina.

Čaša vode tera boljke
Ako želite da pročistite organizam:
- 1 čaša hladne vode čim se probudite
Ako želite da smršate:
- 1 čaša vode u koju ste dodali par kapi limuna ujutru
Za bolji rad bubrega:
- 1 čaša vode neposredno pre spavanja
Kada boli glava:
- 2 čaše vode

Samo takva
Naša "minakva" jedina je voda u Evropi sa sadržajem joda, neophodnog za stvaranje hormona štitaste žlezde. Dovoljno je dnevno popiti dve čaše ove vode.

Bojler kao filter
Voda iz bojlera je donekle zdravija i čistija od česmovače, jer na povišenoj temperaturi dolazi do isparenja hlornih i drugih štetnih jedinjenja. Ona je i znatno mekša od obične. Treba je sipati u flaše i ostaviti da se ohladi.

DEHIDRACIJA
Organizam svakoga dana, nezavisno od unosa, gubi po litar vode preko pluća, 1 litar mokrenjem i 200 ml kroz stolicu. Ova izlučena voda mora da se nadoknadi u istoj količini, kako ne bi došlo do dehidracije. izvor: časopis Bilje i Zdravlje-novosti
 
Član
Učlanjen(a)
28.04.2010
Poruka
1.625
Voda, izvor zdravlja

Voda, izvor života i zdravlja
Način ishrane, kao i unos adekvatne količine i vrste vode je jedini važni i odlučujući faktor zdravlja, koji je pod našom kontrolom.Zar ne bi bilo šteta da propustimo tako dobru priliku da sami utičemo na svoje zdravlje, na vreme?

Piše: Mr sc.med. Zorica Jovanovski, specijalista higijene, dijetolog
Institut za javno zdravlje Srbije "Milan Jovanović Batut"
Laboratorija Paster

Kada danas govore o zdravlju, ljudi uglavnom misle na unos energije i hranljivih supstancija, a zaboravljaju da organizam ima potrebe i za tečnošću koja čini 55 do 70% ljudskog organizma. Zanimljivo je spomenuti da čovek može živeti bez hrane nedeljama, čak i mesecima, dok bez vode vrlo brzo umire. Stoga voda znači ne samo zdravlje već i život.

Voda je mnogo više od nutrijenta: ona je fiziološka reka koja vodi vitalne hranjive supstance na putu metabolizma. Bez vode, sve su druge hranjive supstance kao osušen pesak na dnu suvog rečnog korita.

Zašto nam je voda toliko važna?

Sadržaj vode u našem telu varira u odnosu na životno doba i na pol. Voda čini 55-60% ukupne mase odraslih osoba, a čak do 75% kod dece.

Zbog stalnog kretanja u organizmu, voda napaja organe kroz koje prolazi i obnavlja tečnost u njima. Ona je značajna i neophodna za svaku funkciju u organizmu.

Količinu telesne tečnosti regulišu koža i bubrezi. Znojenje održava unutrašnju temperaturu na 37o C, a bubrezi filtriraju otrove i odvode produkte metabolizma iz krvi urinom.

Organizam čoveka dobija vodu hranom (gotovo sva hrana sadrži vodu), razgrađujući nutrijente koji daju energiju, te unosom tečnosti (voda i napici).

Osnovne funkcije vode u telu su :

-nosi nutrijente i otpadne produkte
-ispunjava ćelični i međućelični prostor
-sudeluje u hemijskim reakcijama
-služi kao rastvarač mineralima, vitaminima i aminokiselinama
-deluje kao štitnik između zglobova
-služi kao ublaživač udara i stresa oka, kičme i posteljice u vreme trudnoće
-pomaže pri regulaciji telesne temperature.

Koje su posledice nedovoljnog unosa tečnosti?

Malo je poznato koliko dovoljno ili nedovoljno unošenje čiste vode i sa njim povezana dugogodišnja i hronična dehidracija čitavog organizma utiče na kardiovaskularni sistem.

Ukoliko ne unosimo u organizam količinu vode koja je njegova minimalna potreba, i ukoliko to traje godinama, naš organizam polako ali sigurno dehidrira. To dovodi do fiziološkog odgovora niza mehanizama organizma za zaštitu od dehidracije i do odgovarajućih promena u funkcionisanju organizma.

Krvni sudovi su elastični i prilagođavaju se količini tečnosti koja je u njima šireći i skupljajući svoj lumen (obim). Oni moraju da se manjku tečnosti trenutno prilagode grčenjem, smanjivanjem obima, jer bi inače došlo do izdvajanja gasova iz krvi, što bi imalo fatalne posledice. Dakle, dehidracija koja smanjuje i količinu krvne tečnosti, dovodi do grčenja, odnosno smanjenja obima krvnih sudova i povećanja krvnog pritiska.

Drugo, smanjenje količine tečnosti u krvotoku dovodi i do pada pritiska na njegovim krajevima – kapilarnoj mreži koja snabdeva tkiva i organe krvlju. Da ne bi došlo do oštećenja tkiva usled manjka krvi, kardiovaskularni sistem reaguje povećanjem pritiska! I tako, paradoksalno, manje unošenje tečnosti dovodi do povišenog pritiska.

Kad se u organizam ne unosi dovoljno tečnosti, krv, kao vodeni rastvor, postaje gušća. Krv tada počinje da crpi vodu iz ćelija krvnih sudova. Svaka ćelija, međutim, ima primarni mehanizam , koji je štiti od dehidracije – a to je stvaranje „cigala” holesterola koje sprečavaju vodu da ističe iz ćelije. Manje unošenje tečnosti – dovodi do povećanja količine holesterola na zidovima krvnih sudova, a to je poznato kao zakrečavanje koje dovodi do postepenog smanjenog snabdevanja srca krvlju i progresivnog propadanja srčanog tkiva.

Voda je važna za zdravlje i lep izgled kože (čuva elastičnost i tonus i usporava isušivanje i starenje kože), a ujedno podstiče obnavljanje epitelnih stanica površinskog sloja kože.

Zbog dehidracije može se pojaviti bol ili žgaravica u želucu budući da je voda nužna za stvaranje sluzi (98% voda) koja neutralizuje agresivan učinak želučane kiseline. Bol u organizmu primarno može biti signal lokalne dehidracije pa tek kad uklonimo taj problem, možemo razmišljati o drugim uzrocima boli (upala, degenerativni proces i sl.). Na koštano - zglobnom sistemu dehidracija se najpre ogleda promenama na hrskavici. Hrskavične površine u zglobovima sadržavaju mnogo vode. Stepen trošenja hrskavice razmeran je stupnju dehidracije. Bol koja se pritom pojavljuje može biti pokazatelj nedostatka vode na površini hrskavice zgloba. Na kraju se površine hrskavice stanje i ogole, zglob se deformiše, prokrvljenost slabi pa lakše dolazi do upalne i degenerativne bolesti zgloba. Bubrezima je za njihov rad nužna voda budući da bubrezi stvaraju urin u skladu s količinom dostupne vode. Kod manjeg unosa vode i koncentrisanijeg urina veća je pojava peska i kamenaca u bubregu, a češće su i urinarne infekcije.
Kolike su čovekove potrebe za vodom?

Voda se stalno gubi iz organizma i taj gubitak mora biti nadoknađen.Voda se gubi iz organizma preko kože (isparavanjem, znojenjem), disanjem, stolicom i mokrenjem (1500 ml vode/24 h).

Nažalost, ne možemo računati da će nam naš mehanizam žeđi reći kada je vreme za piće. U trenutku kada osetimo žeđ, već smo lagano dehidrirani. Rešenje je piti tečnost u malim količinama tokom celoga dana. Najbolje je vodu držati nadohvat ruke, čime ćemo podstaći refleksno pijenje vode. Osim što vodu unosimo drugim tečnostima i sezonske letne namirnice sadrže 80-95% vode (lubenice, dinje, marelice, rajčice, krastavci).

Leti je, zbog visokih temperatura i pojačanog kretanja, jače izlučivanje vode iz organizma znojenjem, pa je potrebno piti više tečnosti.

Verovatno već znate da su preporučene količine vode oko 8 čaša, odnosno 1,5 do 2,5 litre vode dnevno. Pri tome moramo da imamo u vidu da gazirani napici, sokovi, čaj, a posebno alkohol i kafa, ni hemijski ni fiziološki nisu isto što i čista voda niti mogu da je zamene. No količina vode koju bi trebalo popiti zavisi od mnogih faktora, a to su prvenstveno vaša telesna masa, telesna aktivnost, temperatura okoline i ishrana. S porastom mase i telesne aktivnosti, raste i količina vode koju je potrebno uneti u organizam.

Kod dece osećaj žeđi nije još dovoljno razvijen. Deca su fizički aktivna i vrlo je važno pratiti koliko često i koje količine vode piju. Njihove potrebe za tečnošu veće su, pogotovo ako je vruće ili su aktivni. Mlađa deca (ispod 12 godina) ne mogu regulisati svoju telesnu temperaturu kao starija deca i odrasli. Zato su naročito podložni povećanju temperature ako dehidriraju.

Ako se izuzmu situacije s ekstremnim gubitkom tečnošću kod napornog rada, sporta ili slično, u srednjim godinama, kod radno aktivne populacije blago izražena dehidracija česta je pojava zbog nerazvijene navike da se tokom celog dana nadokađuje izgubljena tečnost.

Vežbanje takođe povećava potrebe za tečnošću. Voda se ne gubi samo znojenjem, nego i isparava u vazduh kod disanja. Što duže i jače vežbate i što je topliji i vlažniji prostor u kojem vežbate, gubite više tečnosti. Ako se tečnost brzo ne nadoknadi, količina koju izgubite može biti vrlo velika, a dehidracija će delovati na fizičke aktivnosti. Za svaki sat vežbanja treba popiti litru vode. Najbolji je savet piti pre, za vreme i posle vežbanja. Voda ili izotonična pića, u kojima su mineralne soli i šećeri isti kao u krvi, najbolji su izbor jer znojenjem, osim vode, gubimo i minerale.

Naš mehanizam osećaja za žeđ smanjuje se s godinama. Zbog promenjenog sastava tkiva starih osoba, prevenstveno smanjenja vode i ćelijama, potrebe za povećanim unosom su naglašene i čak po preporuci SZO, voda je stavljena kao baza piramide ishrane starih ljudi. Kod starih osoba vrlo se brzo pojavljuju simptomi dehidriranosti: suvoća usana, usta, kože, problemi sa znojenjem i zadržavanje mokraće.
Ne čekati osećaj žeđi, starije osobe treba redovno da piju vodu, hladna i topla pića i supe, kako bi sprečile dehidraciju.

Kod osoba koje su na dijetalnom režimi ishrane, zbog smanjenja telesne mase, unos vode ima jako važnu ulogu. Možda ste primetili da u početku procesa mršavljenja kilogrami nekako brzo nestaju – jedan od razloga bi mogao biti gubitak tečnosti u vašem telu. Nemojte se zavaravati lažnim rezultatima vaše dijete, nego pazite da uvijek pijete dovoljno vode. Takođe, voda sudeluje u procesu sagorevanja kalorija, a u slučaju njenog manjka, proces sagorevanja masnoća će biti uveliko sporiji. Osim toga, prilikom sagorevanja kalorija, u organizmu se stvaraju određeni toksini, koji se jedino uz pomoć vode mogu odstraniti iz tela. Voda doprinosi osećaju sitosti te vam može smanjiti potrebu za hranom. Fascinantna je činjenica da ljudski mozak ne može razlikovati osećaj žeđi i gladi pa ako često osećate glad, to može značiti da vašem telu zapravo nedostaje tečnosti. Zato kad se pojavi osećaj gladi, uvek prvo popijte čašu vode jer će se tako vaš apetit prilično smanjit.
(B92)
 
Natrag
Top