Ja naravno ne bih bio ja, da ne piškim uz vetar...
Možda ću i pobeći sa teme, ali, nakon podužeg dumanja dolazim do zaključka da će svaka emocija postati virtuelna, kako god da je proživljavamo, pre ili kasnije... Svejedno, govorimo li o ljubavi, mržnji, tug(z)i, veselju, oduševljenju, razočaranje, sve to pre ili kasnije spere reka zvana vreme... ae, da mi pozavidi i Dobrica Ćosić na pesmenosti....
Gde je poenta u ovome? (MISLILI STE DA MAKAR JA ZNAM,A!) Elem, kako god doživeli neku osobu, licem o lice, transinternetalno, pismom, ma KAKO GOD, ljudi će međusobno da se dožive na najrazličitije načine... Celu tu sliku x,y homosapiensa u očima a,b homosapiensa, naravno puno toga utiče (taj elaborat za neko drugo mesto...) Elem, vremenom između ljudi će se stvoriti i emocije (kako i zašto, ne pitajte me, net je pun primenjene i popularne psihologije, ali tu su, a to je tema, valjda?)... Sada će mi biti mnogo lakše da pređem na sopstvene primere;
1. Živela je u zgradi preko puta moje, dok nismo na stanici razmenili neki komentar oko prevoza... nastavilo se, ček bre ja tebe znam; da? Iduću noć izađosmo, prvi poljubac, druga noć već hanky panky... 4 meseca, ja nisam imao osećaj asfalta na stopalima, jezdio kroz univerzum vezanih očiju...Zaljubljenost, pa ljubav koju je teško opisivati... Posle 6 meseci smo raskinuli, e sad mi je teško opisati, kakva se mržnja ukuvala u meni, ma manje od 5 dana od raskida... Sve se to dešavalo, nešto, nakon agresije, leto-jesen-zima '99 na 2000tu.Danas, da je na ulici vidim, ne znam da li bih joj se javio... Ne zbog mržnje, prezira, povređenosti, ne nego zbog potpune indiferentnosti... KAKO SU SE VULKANI MOJIH EMOCIJA ZGASILI- MOJA LJUBAV I MOJA MRŽNJA PREMA K.K. su danas u domenu pluskvamperfekta- ajd da kažemo da su u nekom virtuelnom univerzumu kada ih se setim...
2. Kretmeni iz vojske, za koje sam mogao dati desnicu u vatru, da ću ih roknuti prvom prilikom kad im budem video leđa, a metak mi u cevi... Danas ih ne bih pipnuo, Bogu hvala, više se ne sećam ni njihovih likova...
3, Možda men najtežii primer; evo prolazi vreme, ja se odlično sećam svega vezanog za 31.12 2002. i 1.1.2003. kada mi se ćale promenio svetom... Ne kažem da mi je danas svejedno, ali, ni blizu kao te zime, teško mi je na svaki način opisivati.
Nadam se da ste uhvatili razne konce ove zbrdazdolirane limunade?
Želim reći da je potpuno prirodno upoznavati ljudska bića (www om, takođe), da je isto toliko prirodno ostvarivati kontakte, socijalne veze. Da će se tu pre, ili kasnije umešati neke emocije (na www-u takođe). I DA ĆE TE EMOCIJE PRE ILI KASNIJE IZBLEDETI (sa ili bez web-a)!!! Bogom i ljudskom prirodom dato pravilo!