Virdžine: Žene koje su postale muškarci

UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Virdžine: Žene koje su postale muškarci
Izvor: Tanjug
Fenomen Virdžine, žene koje po svom izgledu i ponašanju liči na muškarca, pije, puši, ostaje neudata, a ne retko spremna je i da potegne oružje, do danas se održao samo u Albanskoj Malesiji - severu Albanije, ali i na najjužnijem delu Crne Gore, kao i na Kosovu i Metohiji.



Reč je o ženama koje uživaju sva prava muškaraca, donose važne odluke i jednake su u plemenu sa ostalim muškarcima, dok prema ostalim ženama, kao i u porodici stvaraju distancu kao da su stvarno odjednom postajale muškarci.

Izučavajući ovaj fenomen ili pojavu nastalu u davna vremena kada je život na severu Albanije bio regulisan "kanonom" Leke Dukađiija (vladao do 1410-1481), britanski albanolog Antonija Jung u svojoj knjizi "Žene koje su postale muškarci", sinoć predstavljenoj u Tirani, kaže da su virdžine živele u vreme kada je muškarac bio ne samo stub kuće već i njen gospodar.

Kuća bez muškarca je, naime, bila osuđena na propadanje kao nepoželjna i zato, ako muškarca u kući već nije bilo, trebalo ga je, kaže, napraviti... Virdžine su postajale i devojke koje su da po svaku cenu želele da izbegnu brak sa nekim kome su bile davno obećane, pošto je odbijanje udaje u tim okolnostima i dan danas jak razlog za krvu osvetu, isto kao što je i sklapanje braka među porodicama koje su u krvnoj zavadi način za "pomirenje krvi".

Ipak je, tvrdi Jungova, mnogo češći razlog preuzimanja muške uloge potreba za naslednikom i "glavom porodice" u slucajevima kada u porodici nije bilo muškaraca ili muškarac nije bio spreman da preuzme svoju ulogu.

Polaganjem zakletve da će se u budućnosti ponašati kao muškarac kod vridžina sve počinje da se menja i one prestaju da imaju bilo šta više zajedničko sa ženama.

Foto: Miklos Vincze / Flickr.com

125607303953b6af47222d4586047886_v4_big.jpg



"One zastrašujuće počinju da izgledaju kao muškarci ne samo po načinu oblačenja već i po pokretima i ukupnom ponasanju", napisala je Jungova u svojoj knjizi bogato ilustrovanom fotografijama poslednjih albanskih virdžina. Inače, Jungova je prvi put posetila sever Albanije 1989. godine, kada je sprovela i svoja prva istraživanja, a o virdžinama je prvi put, kaže, čitala u knjizi Edit Darham.

Ona je, kako prenose albanski mediji, podsetila da je putnicima sa zapada, koji su u to vreme odlaziliu Albaniju, bilo dozvoljeno putovanje samo pod strogim nadzorom.

Jungova tvrdi da je svet iznenađen postojanjem virdžina i u ovom savremenom vremenu, kao i da ni svi Albanci danas ne znaju za taj fenomen duboko ukorenjen u albansku kulturu i društvo, posebno u siromašnim krajevima severa te zemlje, i zato je, kaže, njen naum bio da ga zabeleži.

Prema njenom istraživanju način oblačenja čini osnovu podele polova u jednom duboko patrijarhalnom društvu, odnosno izbor odeće odražava specifičan socio-ekonomski sistem u Alnbanskoj Malesiji ali i u nekim drugim oblastima Balkana.

"Ekonomski faktor je izuzetno važan u patrijarhalnom društvu u kome u ženine obaveze spada i preuzimanje uloge muškarca u vođenju porodice u slučajevima kada nema muškaraca. Te žene, isto kao i muškarci su spremne da uzmu i oružje radi očuvanja časti porodice ili radi krvne osvete", kaže Jungova.

Ona objašnjava da se polni identitet ne vezuje obavezno sa seksualnim opredeljenjem, o čemu se u područjima u kojima žive virdžine ne govori otvoreno. Kada žena pod tim uslovima, specifičnim za njenu zemlju preuzme ulogu muškarca, često dobrovoljno, to ne samo što je dobrodošlo i vrlo pohvalno u njenom okruženju, već za sobom povlači i jedan daleko bolji život, tvrdi ova Britanka.

"Iako neko na tu zakletvu gleda kao na žrtvu, smisao svega je suprotan u društvu u kome se ponašanje, koje za sobom povlači dobrobit porodice, smatra krajnje pozitivnim tako da ženina žrtva time što postaje muškarac podiže njen značaj i samosvest", navela je Jungova.
 
Natrag
Top