Član
- Učlanjen(a)
- 08.10.2009
- Poruka
- 1.849
Manastirski turizam u Makedoniji
Traganje za smislom.
Posjeta pravoslavnim manastirima u Makedoniji
Nataša Dokovska - Manastirski turizam u Makedoniji se počeo razvijati zajedno sa rekonstrukcijom konačišta, oživljavanjem manastirskih aktivnosti i prozvodnjom hrane. Pioniri turizma te vrste su bili manastir Sv.Leontij u Vodoči i manastir Sv. Presveta Bogorodica, u Veljusi.
“Vidimo se ponovo najesen, ali ovaj put u Makedoniji”, rekao mi je moj ruski kolega Jurij, s kojim sam bila u Švedskoj. Objasnio mi je da će u oktobru doći u moju zemlju, u organiziranu posjetu makedonskim manastirima i crkvama.
Jurij kaže da će ovo biti već peta turistička posjeta koja ima za cilj upoznati makedonsko kulturno naslijeđe. Dolazak je iz Moskve čarter letom, u aranžmanu neke meakedonske turističke agencije, čijeg se imena nije sjećao. Priznao mi je, da ono što je čuo od prijatelja koji su posjetili Makedoniju, nagnalo je njegovu suprugu i njega, da planiraju to putovanje za sljedeći oktobar.
Tokom našeg razgovora sam primjetila da on jako dobro poznaje imena makedosnkih manastira i crkava, pa u šali govori: “Ostalo je još samonekoliko pravoslavnih zemalja i treba da poznajemo jedni druge”.
Pada mi na pamet istraživanje o Makedoniji, koje je prije par godina napravilo nekoliko francuskih
analitičara. U zaključku njihovog izvještaja pisalo je da bi Makedonija, osim poljoprivrede, mogla živjeti i od alternativnog turizma, prvenstveno manastirskog, seoskog, banjskog...
Očigledno je neko poslušao taj savjet, pa danas, tri godine nakon spomenutog izvještaja, može se slobodno rećida je amnastirski turizam preuzeo primat nad drugim oblicima alternativnog turizma.
Uzevši u obzir činjenicu da u Makedoniji postoji veliki broj manastira, koji su u zadnjih petnaest godina restaurirani o otvoreni za turiste, nema razloga da sumnjamo u razvoj ove turističke grane.
Vodoča i Veljusa – pioniri
Manastirski turizam u Makedoniji se počeo razvijati zajedno sa rekonstrukcijom konačišta, oživljavanjem manastirskih aktivnosti i prozvodnjom hrane. Pioniri turizma te vrste su bili manastir Sv.Leontij u Vodoči i manastir Sv. Presveta Bogorodica, u Veljusi.
Ovi manastiri plijene svojom arhitekturom, monumentalnošću i očuvanošću. Njihovi najčešći gosti su diplomate koji borave u Makedoniji. Priča se da je bivši ruski ambasador u Makedoniji, Agaron Asaturk, bio čest gost i najveći promoter tzv. duhovnog turizma, koji se kod nas još uvijek svodi na posjete organiziranih grupa.
Manastiri u Vodoči i Veljusi su otvoreni za posjete svim prostorijama, osim onih u kojima žive monasi.
Najviše dolaze grupe raznih organizacija i škola kojima neko od monaha tumači istorijsku vrijednost i značenje ovih hramova za krščanstvo u zemlji – kažu u Strumičkoj eparhiji pri MPC.
Također, naglašavaju da nemaju baš neku saradnju sa lokalnim turističkim agencijama u vezi promocije ovih manastira i Strumičkog regiona, ali se zadovoljavaju posjetama putnika namjernika koji odavde odlaze zadovoljni.
Konkurentnost u cijeni
Unatoč nepostojanju ozbiljne saradnje sa turističkim agencijama, ima i agencija koje za nisku cijenu nude prenočište u konacima i ekološki uzgojenu i zdravu hranu, pripremljenu po receptima starih monaha. Njazastupljeniji manastiri na listama turističkih agencija u Makedoniji su: “Sveti Jovan Bigorski”, “Sv. Joakim Osogovski”, “Sv. Naum Ohridski”, renovirani lešočki manastir “Sveti Atanasij”, kao i manastire u selima Brajčino, Jankovec i Slivnički manastir u Prespi.
Prema agencijama koje promoviraju manastirski turizam u Makedoniji, strani turisti najveći interes
pokazuju za hotelski kompleks “Sv.Naum”, koji je crkva dala pod koncesiju.
- Strani turisti se teško odlučuju da prenoće u nekom od konačišta al isu zato vrlo zainteresirani za cjelodnevne izlete i ručak u manastirskom kompleksu – kažu u turističkoj agenciji “Ekonekt” koja već nekoliko godina radi na razvoju alternativnog turizma.
Iz ove agencije govore da su najtraženije destinacije za posjete manastir “Sv.Joakim Osogovski” kod Krive Palanke i “Sv.Jovan Bigorski”, u neposrednoj blizini Debra. Njihova konačišta su u potpunosti restaurirana i u mogućnosti da ugoste do 80 ljudi. Oni raspolažu i kuhinjama u kojima gosti mogu sami sebi pripremiti jelo ili jesti u jednom od dva restorana gdje je na ponudi i bogat izbor tradicionalne makedonske kuhinje. Zaštitni znak ovdašnje ponude je pita ispod sača.
Ali, ipak, čini se da je za turiste koji odluče prenoćiti ovdje najvažniji faktor niska cijena. Cijena noćenja u starom konaku “Sv.Joakim Osogovski” je 250 denara (8,5 KM), a u novom konaku A kategorije košta 500 denara (17KM). Cijena nije viša ni u manastiru “Sv. Jovan Bigorski” odakle turisti ne mogu otići a da ne probaju poznati posni grah.
Skandinavci najčešći gosti
U Makedoniji nema puno agencija koje se bave alternativnim turizmom. Jedna od prvih koje su se počele time baviti je i agencija “Gou Makedonija”, koja postoji već tri godine i koja ima moto “uponajte prošlost i ljepote Makedonije”. Preko njihove agencije Makedoniju godišnje posjeti preko dvije stotine stranih turista koji žele upoznati prirodne ljepote zemlje.
Kosta Mickovski, direktor agencije “Gou Makedonija” kaže da već tri godine rade na promociji, pružajući turistima mogućnosti seoskog, manastirskog i avanturističkog turizma.
“Ljudi s kojima sarađujemo su sofisticirani turisti kojima je važno da upoznaju Makedoniju, vide njenu ljepotu, i nauče više o nama. Program je prilagođen njihovim potraživanjima, i skoro uvijek iskazuju želju da posjete i manastire” - govori Mickoski i objašnjava da njihova agencija stalno ima na umu i to da njihova turistička ponuda doprinosi i ekonomskom razvoju lokalne zajednice. I kod njih na listi najtraženijih manastira su: “Sv. Atanasij” u Lešoku, “Sv. Jovan Bigorski” i “Sv. Joakim Osogovski”.
Mickovski kaže da u zadnje vrijeme i naši sugrađani poakzuju veći interes za upoznavanjem i posjetama manastirima, a njihova agencija je za takve prilike počela organizirati “team building tour”, što znači da zasposleni u nekoj firmi zajedno idu na izlete po Makedoniji.
Strani turisti zainteresovani za alternativni turizam u Makedoniji mogu se informisati na nekoliko web portala koji nude razne programe. Dužina ovakvih tura traje oko sedam dana, a cijena se kreće od 500 – 700 eura, zavisno od ponude programa. Najčešći gosti su Evropljani, a iz agencija kažu da najveći interes za manastire pokazuju Skandinavci. Također, očekuje se veliki priliv ruskih, rumunskih i izraelskih turista.
izvor
utovatibalkanom
Manastir Presvete Bogorodice u selu Matejče
Freska u unutrašnjosti Matejče
Manastir Presvete Bogorodice Matejče ili Matejić(Matejič) se nalazi na obroncima Skopske Crne Gore, 13km udaljen od Kumanova kod istoimenog sela u kome prema popisu iz 2002. godine živi 3012 Albanaca, 325 Srba i 17 Makedonaca. Podignut je još u XI veku o čemu svedoče natpisi na grčkom jeziku iz vremena Isaka Komnina (1057—1059, dok se u izvorima prvi put pominje u hrisovulji kralja Milutina (1282—1321) iz 1300. godine. Sredinom XIV vekacar Dušan (kralj 1331—1346, car 1346—1355) započeo, a njegov sin Uroš (1355—1371) i supruga Jelena su završili obnovu manastira oko 1357. godine, posle čega je on postao zadužbina cara Uroša. Sa manastirske crkve je u XVIII veku skinut olovni krov koji je iskorišćen za pokrivanje Eski džamije u Kumanovu, čime je ubrzan proces njegovog propadanja. Manastirska crkva je obnovljena 1934. ili 1926. godine, mada ima velikih zamerki na način na koji je to izvedeno. Međutim crkva je pretrpela oštećenja od strane albanskih terorista tokom pobune protiv republike Makedonije 2001. godine, kada je njegova neposredna okolina minirana , a sama manastirska crkva je korišćena kao glavni štab terorista i skladište za municiju . Sama crkva je karakteristična po tome što je u svojoj unutrašnjosti posedovala manju prvobitnu crkvicu koja je porušena tokom restauracije u prvoj polovini XX veka, kao i po činjenici da se u njoj nalazi jedna od fresaka loza Nemanjićai prikaz loze vizantijskih careva, iako ima tumačenja da je u pitanju loza starozavetnog Jeseja. Manastir je poznat i po tome što je u njemu živeo i stvarao srpski kompozitor duhovne muzike sa kraja XV vekaIsaija Srbin, kao i dijak iz sredine istog veka Vladislav Gramatik. je
Izgled manastirske crkve
Freska Bogorodice sa Hristom,pre skrnavljenja
Manastirska crkva u Matejču ima osnovu upisanog krsta sa pet kubeta, sa četiri manja u uglovima i velikim u sredini koje je svojom dvanaestostranošću jedinstven primer u sklopu tzv. vardarske stilske grupe, a po svojoj arhitekturi podseća na one u Starom Nagoričanu i Nerezima. Dugačka je 23.5mistočnom i zapadnom delu crkve. Dva dodatna stuba na zapadu sa još dva niža odvajaju središnji deo crkve i sa glavnim ulazom formiraju pripratu.i spada među veće građevine, a njenu izduženu osnovu pored četiri osnovna stuba, drže još po dva stuba na
Sama crkva je građevinski tako izvedena da je njen središnji deo najosvetljeniji među građevinama vardarskog stila.Živopis u samoj manastirskoj crkvi pripada slikarstvu prve polovine XIV veka i izveden je neposredno posle Dušanove smrti. Odlikuje ga visok realizam sa zanimljivom skalom boja i više živosti nego što se obično sreće na freskama, kao i dramatičnošću prikaza iz ondašnjeg života.
Pored glavnog ulaza na zapadu, crkva je imala i dva bočna ulaza na severu i jugu koji su kasnije zazidani. Na bočnim stranama se iznad prostora za vrata nalaze prozori u dva reda, dok se na zapadnom kalkanu iznad priprate nalazi jedan okulus. Građena je običnim pritesanim kamenom i sa njene spoljne strane nema naročitog ulepšavanja fasade ili šaranja opekama koji se mogu naći kod drugih spomenika.Kubeta su međutim izrađena od opeka, a sama crkvena apsida je ukrašena nišama.
Prvobitna crkvica
Prvobitno se na mestu manastirske crkve nalazila omanja crkvica oko koje se najverovatnije vremenom razvio manastir i oko koje je podignuta, najverovatnije u XIII veku, manastirska crkva koja je opstala do danas. Pored ovog slučaja, ovakvih primera za podizanje nove veće crkve oko prvobitne manje ima i u Jermeniji u Mzhetu.
Prvobitna crkvica je bila mala jednobrodna građevina čiji je severozapadni ugao pretvoren u severoistočni centralni stub nove crkve. Imala je pravougaonu osnovu sa spljoštenim jugozapadnimpolukružna apsida sa prozorom smeštenim na njenoj sredini. Po svojoj površini, prvobitna crkvica je zauzimala oko 1/3 površine glavnog prostora između središnje kupole i oltarske apside. temenom iz koje se otvarala
Freska Bogorodice sa Hristom,posle skrnavljenja
Prošlost manastira
Nije poznato kada je podignuta prvobitna crkvica, ali se na osnovu najstarijih grčkih natpisa iz doba Isaka Komnina, može smestiti u prvu polovinu XI veka, iako se najstariji pomen manastira nalazi u hrisovulji kralja Milutina iz 1300. godine. Sredinom XIV veka je Milutinov unuk Stefan Dušan otpočeo sa obnovom manastira koju su oko 1357. godine dovršili njegov sin Uroš i supruga Jelena. Manastir je u narednom veku postao značajan kulturni centar(Isaija Srbin), koji se odlikovao svojom prepisivačkom delatnošću(Vladislav Gramatik).
Posle dolaska Osmanlija, počeo je da propada, a njegovom zarušavanju doprinelo je i skidanje olovnog krova u XVIII veku da bi se njime pokrila Eski džamija u Kumanovu. Posle Kumanovske bitke 1912. godine i prvog balkanskog rata, ušao je u sastav Kraljevine Srbije odnosno Kraljevine SHS posle Prvog svetskog rata. Između dva svetska rata, izvršna je rekonstrukcija manastira tokom koje je iz njegove unutrašnjosti sklonjena prvobitna crkvica[1]. Posle Drugog svetskog rata, na manastirskoj crkvi su ponovo izvedeni konzervatorsko-restauratorske radovi 1953. i 1960. godine.
Manastirska crkva je stradala 2001. godine od strane albanskih terorista koji su tokom svoje kratkotrajne pobune držali kontrolu nad samim selom i njegovom okolinom. Prostor nekadašnjeg manastira je korišćen kao štab i centar za obuku, manastirska crkva kao skladište municije,a freske u njenoj unutrašnjosti su vandalizovane i dodatno uništene. Albanski teroristi su na taj način pokušali da svetost i ugled manastira iskoriste kao štit od dejstva bezbednosnih snaga republike Makedonije.U unutrašnjosti
izvor:wikipedija
Manastir Svetog Andreje na Treski
Manastirska crkva Svetog Andreje
Manastir Svetog Andreje Andreaš se nalazi u kanjonu reke Treske u Republici Makedoniji, jugozapadno od Skoplja.
Podigao ga je 1389. godine sin kralja Vukašina (savladar 1365—1369, samostalno 1369—1371) i bratKraljevića Marka (1371—1395) Andrijaš koji je kao oblasni gospodar vladao tom oblašću. Manastir je prvobitno podignut visoko u klancu Treske, ali se posle podizanja brane i hidrocentrale na njoj, našao na obali akumulacionog jezera Matka.
Izgled manastirske crkve
Manastirska crkva ima osnovu trikonhosa sa jednim kubetom i pripratom i ukupnom dužinom od oko 15m. Njena osnova se razlikuje od klasičnog trikonhosa po tome što su bočne konhe spolja zatvorene u kubične zidne mase. Sama građevina je sa spoljne strane ukrašena nišama, koje su raspoređene u dva nivoa.
Živopis
Živopis manastirske crkve su radili freskoslikari mitropolit Jovan i jeromonah Makarije, o čemu svedoči natpis u samoj crkvi. Njihov rad se dosta razlikuje od ostalih freski rađenih u XIV veku na području današnje republike Makedonije, kako po stilu tako i po temama. Među freskama nema Hristovih čuda, scena iz života Bogorodice,pustinjaka, pa čak ni Pričešća apostola koje se uobičajeno slika u oltarskojapsidi.
Među urađenim freskama se izdvajaju događaji iz Hristovog života:
izvor:Wikipedija
Manstir "Sveti Arhangel Mihail" Teovo
Vo neposredna blizina, nad Teovo, kako na prirodna terasa, se gleda najubaviot spomenik, kogo ovde vekovite ne go videle, manastirot Sveti Arhangel Mihail.
Ktitorstvoto e poznata kategorija vo celata Pravoslavna Crkva, no vo ramkite na Makedonskata, posebno vo ponovata, toa e piedestalna retkost. Sepak, ova grandiozno, novo svetili{te, e delo na samo eden ~ovek. Na protojerejot-stavrofor Stojko Ristovski. Toj otpo~na, mnogu odamna, so gradewe na hramot, vnatre vo sebe, pa Mu soyida Dom na @iviot Bog kako izraz na negovata silna vera i blagodarnost na Boga za site dobrodeteli so koi gi nagradil, a Mu gi prinese za site nas.
Manastirot e rasposlan na nadmorska viso~ina od 450 m.,na lokacija vrz koja se najdeni stari temeli od nekoga{en manstir. Mo`ebi od vremeto na duhovno retardirani Bogomili ? Za toa indicira i bliskoto selo Bogomila, no i tvrdata karpa, Teovo-Bogovo, Gospodovo, koe ne go zaboravilo nezgasnatiot spomen za ova sakralno svetili{te. Nego od pepel go krena negoviot ktitor. Samiot Teov~anec. Pronajdenite koski na nepoznatiot monah Jovan, preku videnie, apoteozno gi sohrani vo temelot na kambanarijata. Na taa vizurna, manastirska terasa, na povr{ina od 3.000 kvadratni metri, vo besprekorna grade`na izvedba, vi{neat tri objekti: hramot, kambanarijata i konakot.
Manstirskata crkva e ednokoraben hram, so dimenzii 9 X 4,5 m., a visinata na centralnoto kube e 7 m., taka {to vkupnata korisna povr{ina iznesuva nad 40 kv.metri. Avtor na proektot e arh.Dragi{a @ivkovski od Skopje. Zografi na ikonite se Svetozar Bogdanovski i Tawa Mi{eva, a na fresko`ivopisot Dragan Risteski i Lazar Le~i} od Ohrid. Hramot od vremenski pri~ini se u{te ne e celosno zografiran, no za skoro vreme go ~eka svoeto kompletirawe.
Kmbanarijata e dominantniot objekt vo manstirskiot kompleks. Nejzinata osnova e 2,5 X 2,5 m. vo prizemjeto, so tri kata, vo visina na 23 m.
Manstirskiot konak e vistinsko remek delo na gradba i ureduvawe stamben prostor. Vo osnova sodr`i dimenzii 18 X 9 m. so dve niski prizemja, kat so kaskadno re{enie i dve potkrovja. Korisnata povr{ina iznesuva vkupno 304 kv. Metri.
So mali isklu~oci, site grade`ni objekti se zavr{eni i ekipirani so nova oprema. Celiot kompleks e ograden so kamena i kovana ograda, a vnatre{niot prostor e zazelenet so kultivirana treva. So golemi zalo`bi, ktitorot izdejtvuval do manastirot da se doa|a po nov asfalten pat, dodeka, pak, dolgiot pat, poradi o{tetenost, da bide popraven so ispolnuvawe na dupkite.
Na ~inot osvetuvawe prisustvuvalo golemo mnozinstvo na blago~estiv pravoslaven narod brojno sve{tenstvo od site kraevi na Makedonija. ^inot osvetuvawe go izvr{ija ~etiri arhierei: Kiril, Petar, Timotej i Stefan, vo soslu`enie na ktitorot prota-stavroforot Stojko Ristovski i brojno sve{tenstvo.
Po ~inot osvetuvawe, Mitropolitot Stefan pred mnogubrojniot veren narod, ja proiznese negovata propoved, od koja ktitorot i semejstvoto, obzemeni od radosta i ~uvstvata, so samo nim poznat emotiven naboj, trognati do solzi, rekoa: "Revnosta za Tvojot Dom Gospodi, ne ispolni. . ."Propovedta na Mitropolitot Stefan gi trogna site: "Kako se bogatime vo Gospoda i dali na{eto bogatstvo e za neboto, ili pak, molci go jadat"?
Prota-stavroforot Stojko Ristovski e eparhiski sekretar na Povardarska eparhija od 1.Januari 1978 godina do denes, kako i parohiski sve{tenik pri crkvata "Sveta Bogorodica" vo Veles.
U{te so samoto postavuvawe na tie dol`nost vo Povardarskata eparhija, poto~no vo Veles, iscelo se anga`ira vo grade`ni dejnosti kako vo svojata poverena parohija taka i niz eparhijata. Negova e zaslugata za vonredno retkata izgradbata na administrativnata rezidencija na Povardarska eparija, dvospratnata administrativna zgrada so krstilnica od temeli pri crkvata "Sv.Bogorodica", celosni rekonstrukcii so `ivopis na crkvite "Sveta Bogorodica" i "Sveti Spas", i golemi potkrepi vo podr`ka na pove}e gradbi niz eparhijata.
Neka mu bide ~estito i vekovito od site. Bog da go nagradi so krepko zdravje i u{te pogolemi blagodetni sili, da go tvori Bo`joto, za spasenie na svojata du{a, du{ite na negovoto semejstvo i vernicite od Teovo i na celata MPC. Teovskiot manstir, neka bide eden venec pove}e vo dodeluvaweto na ve~nata, Bo`ja, nagrada.
izvor:m-p-c.org
Traganje za smislom.
Posjeta pravoslavnim manastirima u Makedoniji
Nataša Dokovska - Manastirski turizam u Makedoniji se počeo razvijati zajedno sa rekonstrukcijom konačišta, oživljavanjem manastirskih aktivnosti i prozvodnjom hrane. Pioniri turizma te vrste su bili manastir Sv.Leontij u Vodoči i manastir Sv. Presveta Bogorodica, u Veljusi.
“Vidimo se ponovo najesen, ali ovaj put u Makedoniji”, rekao mi je moj ruski kolega Jurij, s kojim sam bila u Švedskoj. Objasnio mi je da će u oktobru doći u moju zemlju, u organiziranu posjetu makedonskim manastirima i crkvama.
Jurij kaže da će ovo biti već peta turistička posjeta koja ima za cilj upoznati makedonsko kulturno naslijeđe. Dolazak je iz Moskve čarter letom, u aranžmanu neke meakedonske turističke agencije, čijeg se imena nije sjećao. Priznao mi je, da ono što je čuo od prijatelja koji su posjetili Makedoniju, nagnalo je njegovu suprugu i njega, da planiraju to putovanje za sljedeći oktobar.
Tokom našeg razgovora sam primjetila da on jako dobro poznaje imena makedosnkih manastira i crkava, pa u šali govori: “Ostalo je još samonekoliko pravoslavnih zemalja i treba da poznajemo jedni druge”.
Pada mi na pamet istraživanje o Makedoniji, koje je prije par godina napravilo nekoliko francuskih
analitičara. U zaključku njihovog izvještaja pisalo je da bi Makedonija, osim poljoprivrede, mogla živjeti i od alternativnog turizma, prvenstveno manastirskog, seoskog, banjskog...
Očigledno je neko poslušao taj savjet, pa danas, tri godine nakon spomenutog izvještaja, može se slobodno rećida je amnastirski turizam preuzeo primat nad drugim oblicima alternativnog turizma.
Uzevši u obzir činjenicu da u Makedoniji postoji veliki broj manastira, koji su u zadnjih petnaest godina restaurirani o otvoreni za turiste, nema razloga da sumnjamo u razvoj ove turističke grane.
Vodoča i Veljusa – pioniri
Manastirski turizam u Makedoniji se počeo razvijati zajedno sa rekonstrukcijom konačišta, oživljavanjem manastirskih aktivnosti i prozvodnjom hrane. Pioniri turizma te vrste su bili manastir Sv.Leontij u Vodoči i manastir Sv. Presveta Bogorodica, u Veljusi.
Ovi manastiri plijene svojom arhitekturom, monumentalnošću i očuvanošću. Njihovi najčešći gosti su diplomate koji borave u Makedoniji. Priča se da je bivši ruski ambasador u Makedoniji, Agaron Asaturk, bio čest gost i najveći promoter tzv. duhovnog turizma, koji se kod nas još uvijek svodi na posjete organiziranih grupa.
Manastiri u Vodoči i Veljusi su otvoreni za posjete svim prostorijama, osim onih u kojima žive monasi.
Najviše dolaze grupe raznih organizacija i škola kojima neko od monaha tumači istorijsku vrijednost i značenje ovih hramova za krščanstvo u zemlji – kažu u Strumičkoj eparhiji pri MPC.
Također, naglašavaju da nemaju baš neku saradnju sa lokalnim turističkim agencijama u vezi promocije ovih manastira i Strumičkog regiona, ali se zadovoljavaju posjetama putnika namjernika koji odavde odlaze zadovoljni.
Konkurentnost u cijeni
Unatoč nepostojanju ozbiljne saradnje sa turističkim agencijama, ima i agencija koje za nisku cijenu nude prenočište u konacima i ekološki uzgojenu i zdravu hranu, pripremljenu po receptima starih monaha. Njazastupljeniji manastiri na listama turističkih agencija u Makedoniji su: “Sveti Jovan Bigorski”, “Sv. Joakim Osogovski”, “Sv. Naum Ohridski”, renovirani lešočki manastir “Sveti Atanasij”, kao i manastire u selima Brajčino, Jankovec i Slivnički manastir u Prespi.
Prema agencijama koje promoviraju manastirski turizam u Makedoniji, strani turisti najveći interes
pokazuju za hotelski kompleks “Sv.Naum”, koji je crkva dala pod koncesiju.
- Strani turisti se teško odlučuju da prenoće u nekom od konačišta al isu zato vrlo zainteresirani za cjelodnevne izlete i ručak u manastirskom kompleksu – kažu u turističkoj agenciji “Ekonekt” koja već nekoliko godina radi na razvoju alternativnog turizma.
Iz ove agencije govore da su najtraženije destinacije za posjete manastir “Sv.Joakim Osogovski” kod Krive Palanke i “Sv.Jovan Bigorski”, u neposrednoj blizini Debra. Njihova konačišta su u potpunosti restaurirana i u mogućnosti da ugoste do 80 ljudi. Oni raspolažu i kuhinjama u kojima gosti mogu sami sebi pripremiti jelo ili jesti u jednom od dva restorana gdje je na ponudi i bogat izbor tradicionalne makedonske kuhinje. Zaštitni znak ovdašnje ponude je pita ispod sača.
Ali, ipak, čini se da je za turiste koji odluče prenoćiti ovdje najvažniji faktor niska cijena. Cijena noćenja u starom konaku “Sv.Joakim Osogovski” je 250 denara (8,5 KM), a u novom konaku A kategorije košta 500 denara (17KM). Cijena nije viša ni u manastiru “Sv. Jovan Bigorski” odakle turisti ne mogu otići a da ne probaju poznati posni grah.
Skandinavci najčešći gosti
U Makedoniji nema puno agencija koje se bave alternativnim turizmom. Jedna od prvih koje su se počele time baviti je i agencija “Gou Makedonija”, koja postoji već tri godine i koja ima moto “uponajte prošlost i ljepote Makedonije”. Preko njihove agencije Makedoniju godišnje posjeti preko dvije stotine stranih turista koji žele upoznati prirodne ljepote zemlje.
Kosta Mickovski, direktor agencije “Gou Makedonija” kaže da već tri godine rade na promociji, pružajući turistima mogućnosti seoskog, manastirskog i avanturističkog turizma.
“Ljudi s kojima sarađujemo su sofisticirani turisti kojima je važno da upoznaju Makedoniju, vide njenu ljepotu, i nauče više o nama. Program je prilagođen njihovim potraživanjima, i skoro uvijek iskazuju želju da posjete i manastire” - govori Mickoski i objašnjava da njihova agencija stalno ima na umu i to da njihova turistička ponuda doprinosi i ekonomskom razvoju lokalne zajednice. I kod njih na listi najtraženijih manastira su: “Sv. Atanasij” u Lešoku, “Sv. Jovan Bigorski” i “Sv. Joakim Osogovski”.
Mickovski kaže da u zadnje vrijeme i naši sugrađani poakzuju veći interes za upoznavanjem i posjetama manastirima, a njihova agencija je za takve prilike počela organizirati “team building tour”, što znači da zasposleni u nekoj firmi zajedno idu na izlete po Makedoniji.
Strani turisti zainteresovani za alternativni turizam u Makedoniji mogu se informisati na nekoliko web portala koji nude razne programe. Dužina ovakvih tura traje oko sedam dana, a cijena se kreće od 500 – 700 eura, zavisno od ponude programa. Najčešći gosti su Evropljani, a iz agencija kažu da najveći interes za manastire pokazuju Skandinavci. Također, očekuje se veliki priliv ruskih, rumunskih i izraelskih turista.
izvor
Manastir Presvete Bogorodice u selu Matejče

Freska u unutrašnjosti Matejče
Manastir Presvete Bogorodice Matejče ili Matejić(Matejič) se nalazi na obroncima Skopske Crne Gore, 13km udaljen od Kumanova kod istoimenog sela u kome prema popisu iz 2002. godine živi 3012 Albanaca, 325 Srba i 17 Makedonaca. Podignut je još u XI veku o čemu svedoče natpisi na grčkom jeziku iz vremena Isaka Komnina (1057—1059, dok se u izvorima prvi put pominje u hrisovulji kralja Milutina (1282—1321) iz 1300. godine. Sredinom XIV vekacar Dušan (kralj 1331—1346, car 1346—1355) započeo, a njegov sin Uroš (1355—1371) i supruga Jelena su završili obnovu manastira oko 1357. godine, posle čega je on postao zadužbina cara Uroša. Sa manastirske crkve je u XVIII veku skinut olovni krov koji je iskorišćen za pokrivanje Eski džamije u Kumanovu, čime je ubrzan proces njegovog propadanja. Manastirska crkva je obnovljena 1934. ili 1926. godine, mada ima velikih zamerki na način na koji je to izvedeno. Međutim crkva je pretrpela oštećenja od strane albanskih terorista tokom pobune protiv republike Makedonije 2001. godine, kada je njegova neposredna okolina minirana , a sama manastirska crkva je korišćena kao glavni štab terorista i skladište za municiju . Sama crkva je karakteristična po tome što je u svojoj unutrašnjosti posedovala manju prvobitnu crkvicu koja je porušena tokom restauracije u prvoj polovini XX veka, kao i po činjenici da se u njoj nalazi jedna od fresaka loza Nemanjićai prikaz loze vizantijskih careva, iako ima tumačenja da je u pitanju loza starozavetnog Jeseja. Manastir je poznat i po tome što je u njemu živeo i stvarao srpski kompozitor duhovne muzike sa kraja XV vekaIsaija Srbin, kao i dijak iz sredine istog veka Vladislav Gramatik. je
Izgled manastirske crkve

Freska Bogorodice sa Hristom,pre skrnavljenja
Manastirska crkva u Matejču ima osnovu upisanog krsta sa pet kubeta, sa četiri manja u uglovima i velikim u sredini koje je svojom dvanaestostranošću jedinstven primer u sklopu tzv. vardarske stilske grupe, a po svojoj arhitekturi podseća na one u Starom Nagoričanu i Nerezima. Dugačka je 23.5mistočnom i zapadnom delu crkve. Dva dodatna stuba na zapadu sa još dva niža odvajaju središnji deo crkve i sa glavnim ulazom formiraju pripratu.i spada među veće građevine, a njenu izduženu osnovu pored četiri osnovna stuba, drže još po dva stuba na
Sama crkva je građevinski tako izvedena da je njen središnji deo najosvetljeniji među građevinama vardarskog stila.Živopis u samoj manastirskoj crkvi pripada slikarstvu prve polovine XIV veka i izveden je neposredno posle Dušanove smrti. Odlikuje ga visok realizam sa zanimljivom skalom boja i više živosti nego što se obično sreće na freskama, kao i dramatičnošću prikaza iz ondašnjeg života.
Pored glavnog ulaza na zapadu, crkva je imala i dva bočna ulaza na severu i jugu koji su kasnije zazidani. Na bočnim stranama se iznad prostora za vrata nalaze prozori u dva reda, dok se na zapadnom kalkanu iznad priprate nalazi jedan okulus. Građena je običnim pritesanim kamenom i sa njene spoljne strane nema naročitog ulepšavanja fasade ili šaranja opekama koji se mogu naći kod drugih spomenika.Kubeta su međutim izrađena od opeka, a sama crkvena apsida je ukrašena nišama.
Prvobitna crkvica
Prvobitno se na mestu manastirske crkve nalazila omanja crkvica oko koje se najverovatnije vremenom razvio manastir i oko koje je podignuta, najverovatnije u XIII veku, manastirska crkva koja je opstala do danas. Pored ovog slučaja, ovakvih primera za podizanje nove veće crkve oko prvobitne manje ima i u Jermeniji u Mzhetu.
Prvobitna crkvica je bila mala jednobrodna građevina čiji je severozapadni ugao pretvoren u severoistočni centralni stub nove crkve. Imala je pravougaonu osnovu sa spljoštenim jugozapadnimpolukružna apsida sa prozorom smeštenim na njenoj sredini. Po svojoj površini, prvobitna crkvica je zauzimala oko 1/3 površine glavnog prostora između središnje kupole i oltarske apside. temenom iz koje se otvarala

Freska Bogorodice sa Hristom,posle skrnavljenja
Prošlost manastira
Nije poznato kada je podignuta prvobitna crkvica, ali se na osnovu najstarijih grčkih natpisa iz doba Isaka Komnina, može smestiti u prvu polovinu XI veka, iako se najstariji pomen manastira nalazi u hrisovulji kralja Milutina iz 1300. godine. Sredinom XIV veka je Milutinov unuk Stefan Dušan otpočeo sa obnovom manastira koju su oko 1357. godine dovršili njegov sin Uroš i supruga Jelena. Manastir je u narednom veku postao značajan kulturni centar(Isaija Srbin), koji se odlikovao svojom prepisivačkom delatnošću(Vladislav Gramatik).
Posle dolaska Osmanlija, počeo je da propada, a njegovom zarušavanju doprinelo je i skidanje olovnog krova u XVIII veku da bi se njime pokrila Eski džamija u Kumanovu. Posle Kumanovske bitke 1912. godine i prvog balkanskog rata, ušao je u sastav Kraljevine Srbije odnosno Kraljevine SHS posle Prvog svetskog rata. Između dva svetska rata, izvršna je rekonstrukcija manastira tokom koje je iz njegove unutrašnjosti sklonjena prvobitna crkvica[1]. Posle Drugog svetskog rata, na manastirskoj crkvi su ponovo izvedeni konzervatorsko-restauratorske radovi 1953. i 1960. godine.
Manastirska crkva je stradala 2001. godine od strane albanskih terorista koji su tokom svoje kratkotrajne pobune držali kontrolu nad samim selom i njegovom okolinom. Prostor nekadašnjeg manastira je korišćen kao štab i centar za obuku, manastirska crkva kao skladište municije,a freske u njenoj unutrašnjosti su vandalizovane i dodatno uništene. Albanski teroristi su na taj način pokušali da svetost i ugled manastira iskoriste kao štit od dejstva bezbednosnih snaga republike Makedonije.U unutrašnjosti
izvor:wikipedija
Manastir Svetog Andreje na Treski

Manastirska crkva Svetog Andreje
Manastir Svetog Andreje Andreaš se nalazi u kanjonu reke Treske u Republici Makedoniji, jugozapadno od Skoplja.
Podigao ga je 1389. godine sin kralja Vukašina (savladar 1365—1369, samostalno 1369—1371) i bratKraljevića Marka (1371—1395) Andrijaš koji je kao oblasni gospodar vladao tom oblašću. Manastir je prvobitno podignut visoko u klancu Treske, ali se posle podizanja brane i hidrocentrale na njoj, našao na obali akumulacionog jezera Matka.
Izgled manastirske crkve
Manastirska crkva ima osnovu trikonhosa sa jednim kubetom i pripratom i ukupnom dužinom od oko 15m. Njena osnova se razlikuje od klasičnog trikonhosa po tome što su bočne konhe spolja zatvorene u kubične zidne mase. Sama građevina je sa spoljne strane ukrašena nišama, koje su raspoređene u dva nivoa.
Živopis
Živopis manastirske crkve su radili freskoslikari mitropolit Jovan i jeromonah Makarije, o čemu svedoči natpis u samoj crkvi. Njihov rad se dosta razlikuje od ostalih freski rađenih u XIV veku na području današnje republike Makedonije, kako po stilu tako i po temama. Među freskama nema Hristovih čuda, scena iz života Bogorodice,pustinjaka, pa čak ni Pričešća apostola koje se uobičajeno slika u oltarskojapsidi.
Među urađenim freskama se izdvajaju događaji iz Hristovog života:
- Molitva na gori
- Umivanje nogu apostolima
izvor:Wikipedija
Manstir "Sveti Arhangel Mihail" Teovo
Vo neposredna blizina, nad Teovo, kako na prirodna terasa, se gleda najubaviot spomenik, kogo ovde vekovite ne go videle, manastirot Sveti Arhangel Mihail.
Niz ~etirigodi{no, anga`irano sebevgraduvawe, ktitorot, vo slava na Boga i vo ~est na Svetiot Arhangel Mihail,izgradil manastir.

Ktitorstvoto e poznata kategorija vo celata Pravoslavna Crkva, no vo ramkite na Makedonskata, posebno vo ponovata, toa e piedestalna retkost. Sepak, ova grandiozno, novo svetili{te, e delo na samo eden ~ovek. Na protojerejot-stavrofor Stojko Ristovski. Toj otpo~na, mnogu odamna, so gradewe na hramot, vnatre vo sebe, pa Mu soyida Dom na @iviot Bog kako izraz na negovata silna vera i blagodarnost na Boga za site dobrodeteli so koi gi nagradil, a Mu gi prinese za site nas.
Manastirot e rasposlan na nadmorska viso~ina od 450 m.,na lokacija vrz koja se najdeni stari temeli od nekoga{en manstir. Mo`ebi od vremeto na duhovno retardirani Bogomili ? Za toa indicira i bliskoto selo Bogomila, no i tvrdata karpa, Teovo-Bogovo, Gospodovo, koe ne go zaboravilo nezgasnatiot spomen za ova sakralno svetili{te. Nego od pepel go krena negoviot ktitor. Samiot Teov~anec. Pronajdenite koski na nepoznatiot monah Jovan, preku videnie, apoteozno gi sohrani vo temelot na kambanarijata. Na taa vizurna, manastirska terasa, na povr{ina od 3.000 kvadratni metri, vo besprekorna grade`na izvedba, vi{neat tri objekti: hramot, kambanarijata i konakot.
Manstirskata crkva e ednokoraben hram, so dimenzii 9 X 4,5 m., a visinata na centralnoto kube e 7 m., taka {to vkupnata korisna povr{ina iznesuva nad 40 kv.metri. Avtor na proektot e arh.Dragi{a @ivkovski od Skopje. Zografi na ikonite se Svetozar Bogdanovski i Tawa Mi{eva, a na fresko`ivopisot Dragan Risteski i Lazar Le~i} od Ohrid. Hramot od vremenski pri~ini se u{te ne e celosno zografiran, no za skoro vreme go ~eka svoeto kompletirawe.
Kmbanarijata e dominantniot objekt vo manstirskiot kompleks. Nejzinata osnova e 2,5 X 2,5 m. vo prizemjeto, so tri kata, vo visina na 23 m.
Manstirskiot konak e vistinsko remek delo na gradba i ureduvawe stamben prostor. Vo osnova sodr`i dimenzii 18 X 9 m. so dve niski prizemja, kat so kaskadno re{enie i dve potkrovja. Korisnata povr{ina iznesuva vkupno 304 kv. Metri.
So mali isklu~oci, site grade`ni objekti se zavr{eni i ekipirani so nova oprema. Celiot kompleks e ograden so kamena i kovana ograda, a vnatre{niot prostor e zazelenet so kultivirana treva. So golemi zalo`bi, ktitorot izdejtvuval do manastirot da se doa|a po nov asfalten pat, dodeka, pak, dolgiot pat, poradi o{tetenost, da bide popraven so ispolnuvawe na dupkite.
Na ~inot osvetuvawe prisustvuvalo golemo mnozinstvo na blago~estiv pravoslaven narod brojno sve{tenstvo od site kraevi na Makedonija. ^inot osvetuvawe go izvr{ija ~etiri arhierei: Kiril, Petar, Timotej i Stefan, vo soslu`enie na ktitorot prota-stavroforot Stojko Ristovski i brojno sve{tenstvo.
Po ~inot osvetuvawe, Mitropolitot Stefan pred mnogubrojniot veren narod, ja proiznese negovata propoved, od koja ktitorot i semejstvoto, obzemeni od radosta i ~uvstvata, so samo nim poznat emotiven naboj, trognati do solzi, rekoa: "Revnosta za Tvojot Dom Gospodi, ne ispolni. . ."Propovedta na Mitropolitot Stefan gi trogna site: "Kako se bogatime vo Gospoda i dali na{eto bogatstvo e za neboto, ili pak, molci go jadat"?
Prota-stavroforot Stojko Ristovski e eparhiski sekretar na Povardarska eparhija od 1.Januari 1978 godina do denes, kako i parohiski sve{tenik pri crkvata "Sveta Bogorodica" vo Veles.
U{te so samoto postavuvawe na tie dol`nost vo Povardarskata eparhija, poto~no vo Veles, iscelo se anga`ira vo grade`ni dejnosti kako vo svojata poverena parohija taka i niz eparhijata. Negova e zaslugata za vonredno retkata izgradbata na administrativnata rezidencija na Povardarska eparija, dvospratnata administrativna zgrada so krstilnica od temeli pri crkvata "Sv.Bogorodica", celosni rekonstrukcii so `ivopis na crkvite "Sveta Bogorodica" i "Sveti Spas", i golemi potkrepi vo podr`ka na pove}e gradbi niz eparhijata.
Neka mu bide ~estito i vekovito od site. Bog da go nagradi so krepko zdravje i u{te pogolemi blagodetni sili, da go tvori Bo`joto, za spasenie na svojata du{a, du{ite na negovoto semejstvo i vernicite od Teovo i na celata MPC. Teovskiot manstir, neka bide eden venec pove}e vo dodeluvaweto na ve~nata, Bo`ja, nagrada.
izvor:m-p-c.org
Poslednja izmena: