Član
- Učlanjen(a)
- 18.02.2010
- Poruka
- 4.679
SLAŽEMO SE SAMO U JEDNOM: ŽIVOT NIJE FER
Veliko istraživanje o Hrvatima: Težak rad nije spasio nikog, pa neće ni nas
Bruno Konjević / CROPIX
Izvor: Jutarnji list Piše: Snježana Pavić
Političare i Vladu preziremo zbog korupcije, ne volimo susjedne države, uzdamo se u prijatelje, živimo sretan život, cijenimo obitelj i Crkvu, ali nam je od nje draži agnostik Ivo Josipović
ZAGREB - Hrvati su natprosječno zadovoljni svojim privatnim životom, većinom sretni i okruženi rodbinom i prijateljima u koje se mogu pouzdati ako im zatreba pomoć. Vole svoj posao i osjećaju se dobro na radnom mjestu, vjeruju svojim kolegama. Svoju zemlju smatraju dobrim mjestom za odgoj i rast djece. No, izrazito su nezadovoljni životnim standardom, smatraju da žive teško i jedva krpaju kraj s krajem. Za to im je kriva Vlada.
Bit će još gore
O svojoj Vladi, političkim strankama i parlamentu misle sve najgore: da su nesposobni i korumpirani. Kad je riječ o budućnosti, teški su pesimisti, jer ih manje od deset posto misli da država ide u dobrom pravcu. Dvije trećine ih misli da će nam iduće godine biti još gore.
Kompleksnu sliku Hrvatske i još šest drugih zemalja regije otkriva veliko istraživanje Gallup Balkan Monitora, predstavljeno javnosti jučer u Bruxellesu. Gallup je jedna od najpoznatijih agencija za ispitivanje javnog mnijenja u svijetu. Istraživanje je provedeno na 1000 ispitanika u svakoj pojedinoj državi između 18. lipnja i 19. srpnja.
Kad bi se sudilo po tome što Hrvati misle o Vladi, kako vide problem korupcije i organiziranog kriminala koji je po njihovu mišljenju premrežio cijelu državu i privatni sektor, moglo bi se zaključiti da nas većina živi u panici i strahu. Ali nije tako.
Smijemo se i uživamo
Kad ih se pitalo da se prisjete prethodnog dana i kažu koji su im osjećaji pretezali, velika većina ih je rekla da su bili sretni, puno se smijali ili, u nešto manjoj mjeri, uživali. Ne patimo od depresije: 84 posto Hrvata smatra da je njihov život važan i ima smisao, velika većina kaže da imaju puno ljubavi u životu, a okolina ih tretira s poštovanjem. Zadovoljni smo onim čime se bavimo. Jedino nam nedostaje novca da bismo radili sve što želimo.
Kad bismo imali malo više novca, gdje bi nam bio kraj: zadovoljni smo svojim poslom, zdravljem, sviđaju nam se kuće i stanovi u kojima živimo, a svoj grad bismo svakome preporučili za život, iako ne vjerujemo da bi se u ovakvoj situaciji moglo naći posla. Uživamo u čistom zraku, lijepoj prirodi, a gradove i mjesta u kojima živimo smatramo lijepima. Zdravo se hranimo, ali fizički nismo aktivni. Za razliku od zapadnjaka, ništa ne štedimo, ne sjetimo se dati koju kunu u humanitarne svrhe, a dobrovoljni rad za nas je nepoznanica, iako nevladine udruge cijenimo više od ostatka društvenih institucija.
Gay nam nije O.K.
Većina radi kod poslodavaca koji niti otpuštaju niti zapošljavaju nove radnike. Mrzimo vlast, ali smo jako zadovoljni zdravstvenim i školskim sustavom (70 posto), cestama, pa čak i javnim prijevozom.
Na to osobno zadovoljstvo kriza ima malo utjecaja: kad je zatraženo da zadovoljstvo vlastitim životom ocjene nekom ocjenom od 1 do 10, ispalo je da smo s prosječnih 5,6 najzadovoljniji u regiji. To je nešto manje od 5,8 posto iz 2008., ali i za 0,2 više nego lani.
Prilično smo konzervativni, smatramo da homoseksualci ne bi trebali izlaziti u javnost niti je potrebno da imaju ista prava kao drugi. Većina smatra da je abortus moralno neprihvatljiv, ali i da nema ničeg lošeg u seksu prije braka.
Ne odobravamo samoubojstvo i smrtnu kaznu. Vjera nam je jako važna u svakodnevnom životu, ali ne odlazimo redovito na misu i mislimo da se Crkva nema što petljati u vođenje države.
Prijatelji da, stranci ne
Koliko su nam važni prijatelji i rođaci, susjedi i kolege, toliko smo zatvoreni i nepovjerljivi prema strancima. Strancima općenito ne vjerujemo, osim ako su katolici. Najmanje vjerujemo muslimanima i - bivšim komunistima. Općenito smatramo da je s ljudima bolje biti oprezan. Ne volimo svoje susjede, od Slovenije nadalje, s izuzetkom Mađarske koja spada u zemlje koje su nam posebno drage, poput Njemačke i Austrije. Kako je anketa provedena prije početka emitiranja “1001 noći”, o Turskoj mislimo jednako loše kao o Velikoj Britaniji. Kako ne vjerujemo u svoje institucije, ne vjerujemo ni Europskoj Uniji, NATO-u i UN-u.
Izlazimo na izbore, ali osrednje smo zainteresirani za političke događaje. Iznenađujuće, 80 posto ispitanih smatra da se ljudi kod nas boje otvoreno izraziti svoje političke stavove. Zadovoljni smo školama i fakultetima, smatramo da fakulteti prilično dobro pripremaju mlade za izlazak na tržište rada, no najvažnijim da bi se našao dobar posao smatramo ne diplomu ili znanje stranih jezika, nego - dobru vezu.
Zato svoju zemlju doživljavamo kao nepravedno mjesto, gdje uspjeh ne ovisi o vlastitom trudu i sposobnostima. Život nije fer, ne dobije svatko ono što zasluži, mislimo.
Državne škole i bolnice
Iako obožavamo Nijemce, ne vjerujemo da će društvo krenuti naprijed ako svi budemo puno i marljivo radili. Bez razmišljanja koristimo sve što nam sustav omogućava, šaljemo djecu u državne škole jer imamo dovoljno povjerenja da su dovoljno kvalitetne, a roditelje šaljemo u državnu bolnicu. No, usprkos tome ne želimo plaćati porez: plaćeni porez smatramo bačenim novcem, a ne svojim doprinosom javnim službama koje sami koristimo.
Veliko istraživanje o Hrvatima: Težak rad nije spasio nikog, pa neće ni nas
Bruno Konjević / CROPIX
Izvor: Jutarnji list Piše: Snježana Pavić
Političare i Vladu preziremo zbog korupcije, ne volimo susjedne države, uzdamo se u prijatelje, živimo sretan život, cijenimo obitelj i Crkvu, ali nam je od nje draži agnostik Ivo Josipović
ZAGREB - Hrvati su natprosječno zadovoljni svojim privatnim životom, većinom sretni i okruženi rodbinom i prijateljima u koje se mogu pouzdati ako im zatreba pomoć. Vole svoj posao i osjećaju se dobro na radnom mjestu, vjeruju svojim kolegama. Svoju zemlju smatraju dobrim mjestom za odgoj i rast djece. No, izrazito su nezadovoljni životnim standardom, smatraju da žive teško i jedva krpaju kraj s krajem. Za to im je kriva Vlada.
Bit će još gore
O svojoj Vladi, političkim strankama i parlamentu misle sve najgore: da su nesposobni i korumpirani. Kad je riječ o budućnosti, teški su pesimisti, jer ih manje od deset posto misli da država ide u dobrom pravcu. Dvije trećine ih misli da će nam iduće godine biti još gore.
Kompleksnu sliku Hrvatske i još šest drugih zemalja regije otkriva veliko istraživanje Gallup Balkan Monitora, predstavljeno javnosti jučer u Bruxellesu. Gallup je jedna od najpoznatijih agencija za ispitivanje javnog mnijenja u svijetu. Istraživanje je provedeno na 1000 ispitanika u svakoj pojedinoj državi između 18. lipnja i 19. srpnja.
Kad bi se sudilo po tome što Hrvati misle o Vladi, kako vide problem korupcije i organiziranog kriminala koji je po njihovu mišljenju premrežio cijelu državu i privatni sektor, moglo bi se zaključiti da nas većina živi u panici i strahu. Ali nije tako.
Smijemo se i uživamo
Kad ih se pitalo da se prisjete prethodnog dana i kažu koji su im osjećaji pretezali, velika većina ih je rekla da su bili sretni, puno se smijali ili, u nešto manjoj mjeri, uživali. Ne patimo od depresije: 84 posto Hrvata smatra da je njihov život važan i ima smisao, velika većina kaže da imaju puno ljubavi u životu, a okolina ih tretira s poštovanjem. Zadovoljni smo onim čime se bavimo. Jedino nam nedostaje novca da bismo radili sve što želimo.
Kad bismo imali malo više novca, gdje bi nam bio kraj: zadovoljni smo svojim poslom, zdravljem, sviđaju nam se kuće i stanovi u kojima živimo, a svoj grad bismo svakome preporučili za život, iako ne vjerujemo da bi se u ovakvoj situaciji moglo naći posla. Uživamo u čistom zraku, lijepoj prirodi, a gradove i mjesta u kojima živimo smatramo lijepima. Zdravo se hranimo, ali fizički nismo aktivni. Za razliku od zapadnjaka, ništa ne štedimo, ne sjetimo se dati koju kunu u humanitarne svrhe, a dobrovoljni rad za nas je nepoznanica, iako nevladine udruge cijenimo više od ostatka društvenih institucija.
Gay nam nije O.K.
Većina radi kod poslodavaca koji niti otpuštaju niti zapošljavaju nove radnike. Mrzimo vlast, ali smo jako zadovoljni zdravstvenim i školskim sustavom (70 posto), cestama, pa čak i javnim prijevozom.
Na to osobno zadovoljstvo kriza ima malo utjecaja: kad je zatraženo da zadovoljstvo vlastitim životom ocjene nekom ocjenom od 1 do 10, ispalo je da smo s prosječnih 5,6 najzadovoljniji u regiji. To je nešto manje od 5,8 posto iz 2008., ali i za 0,2 više nego lani.
Prilično smo konzervativni, smatramo da homoseksualci ne bi trebali izlaziti u javnost niti je potrebno da imaju ista prava kao drugi. Većina smatra da je abortus moralno neprihvatljiv, ali i da nema ničeg lošeg u seksu prije braka.
Ne odobravamo samoubojstvo i smrtnu kaznu. Vjera nam je jako važna u svakodnevnom životu, ali ne odlazimo redovito na misu i mislimo da se Crkva nema što petljati u vođenje države.
Prijatelji da, stranci ne
Koliko su nam važni prijatelji i rođaci, susjedi i kolege, toliko smo zatvoreni i nepovjerljivi prema strancima. Strancima općenito ne vjerujemo, osim ako su katolici. Najmanje vjerujemo muslimanima i - bivšim komunistima. Općenito smatramo da je s ljudima bolje biti oprezan. Ne volimo svoje susjede, od Slovenije nadalje, s izuzetkom Mađarske koja spada u zemlje koje su nam posebno drage, poput Njemačke i Austrije. Kako je anketa provedena prije početka emitiranja “1001 noći”, o Turskoj mislimo jednako loše kao o Velikoj Britaniji. Kako ne vjerujemo u svoje institucije, ne vjerujemo ni Europskoj Uniji, NATO-u i UN-u.
Izlazimo na izbore, ali osrednje smo zainteresirani za političke događaje. Iznenađujuće, 80 posto ispitanih smatra da se ljudi kod nas boje otvoreno izraziti svoje političke stavove. Zadovoljni smo školama i fakultetima, smatramo da fakulteti prilično dobro pripremaju mlade za izlazak na tržište rada, no najvažnijim da bi se našao dobar posao smatramo ne diplomu ili znanje stranih jezika, nego - dobru vezu.
Zato svoju zemlju doživljavamo kao nepravedno mjesto, gdje uspjeh ne ovisi o vlastitom trudu i sposobnostima. Život nije fer, ne dobije svatko ono što zasluži, mislimo.
Državne škole i bolnice
Iako obožavamo Nijemce, ne vjerujemo da će društvo krenuti naprijed ako svi budemo puno i marljivo radili. Bez razmišljanja koristimo sve što nam sustav omogućava, šaljemo djecu u državne škole jer imamo dovoljno povjerenja da su dovoljno kvalitetne, a roditelje šaljemo u državnu bolnicu. No, usprkos tome ne želimo plaćati porez: plaćeni porez smatramo bačenim novcem, a ne svojim doprinosom javnim službama koje sami koristimo.
Poslednja izmena: