Uticaj krize na psihu nacije

PYC

Član
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
11.506
Uticaj krize na psihu nacije




Izvor: vesti-online 12. 04. 2011.

Srbi isterani iz pameti

U Srbiji, gde svaki četvrti građanin boluje od depresije, godišnje se potroši više od 5.000.000 kutija lekova za smirenje, a ljudi se u očajanju okreću sektama, vidovnjacima, prorocima i nadrilekarima.
143413_041009s1_f.jpg

Slika očaja: Zoran Bulatović

Posle ratova i sankcija, istanjeni nervi srpske nacije konačno su pokidani ekonomskom krizom. Građani mole za kutiju bensedina, a ako je ne dobiju - spas traže u alkoholu ili narkoticima! Kriza je izazvala epidemiju depresije u Srbiji, ali i strahovit porast neuroza i nasilja.

Spas od neizvesnosti u vreme krize, građani Srbije nalaze u nekontrolisanom uzimanju lekova za umirenje. Svaki četvrti čovek u Srbiji boluje od depresije, a očekuje se da će se do 2020. godine ovo oboljenje popeti na drugo mesto po broju pacijenata. Odmah iza kardiovaskularnih oboljenja! Srbi godišnje potroše više od pet miliona kutija lekova za smirenje!

Dr Zoran Đurić, poznati beogradski psihijatar i sudski veštak, smatra da je srpski narod i sluđen i prestravljen:

- Srušili smo iz temelja ono što smo imali. Na ruševine su stigli halapljivci koji su odnosili ono malo što je ostalo. I umesto da se bavi novim idejama i strategijom preživljavanja, naše društvo je bilo opterećeno nebeskom pravdom, što je idealistički pogled na život. U savremenom svetu pravda ne postoji, već samo pravo sile. Opterećena nebeskim idealom, Srbija se, ne shvatajući realno stanje stvari, suprotstavila sili. Tako smo dobili bombe.

Bombe su još više rasplamsale višedecenijsku krizu u Srbiji, koju je zatim žestoko uzdrmao i svetski ekonomski zemljotres. Država se na to ne osvrće i zataškava problem. Pola miliona ljudi je izgubilo kupovnu moć, a više od milion i po teško sastavlja kraj sa krajem.

Strah od gubitka posla, nakon smrti bliskih osoba, postao je najstresniji mogući događaj u životu Srba! Dok se u zapadnoj Evropi devet odsto građana plaši gubitka posla i finansijske krize, u centralnoj i istočnoj Evropi 13 procenata, a u Hrvatskoj 25 odsto, više od 60 odsto građana Srbije strahuje od takve budućnosti.

143415_041009s3_if.jpg

Sve učestaliji protesti u Srbiji

Nemaština je poprimila razmere epidemije, a dramatična otpuštanja i svakodnevni štrajkovi ljude čine nespokojnim, izneverenim, napetim i zabrinutim. U psihijatrijskim ordinacijama sve više je onih koji bez stručne pomoći i lekova ne mogu da podnesu neizvesnost.

Od čega da živim ili od čega da hranim i školujem decu, najčešća su pitanja na koja mnogi nemaju pravi odgovor. Zato mnogi posežu za noževima, pištoljima, pa i bombama.

Srpska javnost neće zaboraviti kako je predsednik Udruženja tekstilnih radnika u Novom Pazaru Zoran Bulatović odsekao sebi prst leve ruke, u znak protesta zbog nebrige države prema radnicima u ovom regionu.

Neće zaboraviti ni Dragana Marića, koji je najpre štrajkovao glađu ispred Skupštine Srbije, da bi ubrzo zatim upao u zgradu Predsedništva Srbije sa dve bombe i pretnjom da će se razneti. Njega je, navodno "Jat" oštetio za nekoliko desetina miliona dolara, zbog čega je njegova firma bankrotirala.

Ovi slučajevi pokazali su da pojedinac u Srbiji ne može da očekuje podršku države, zato se ljudi u očajanju okreću sektama, vidovnjacima, prorocima i nadrilekarima. U Srbiji je u ovom trenutku aktivno oko 100 različitih verskih sekti, koje obuhvataju oko pola miliona ljudi.

Siromaštvo i beznađe Srbiju su učinila idealnim prostorom za širenje organizacija ovog tipa. Slabost ljudi se koristi tako što im se nude instant i sirup terapija, gutljaj "spasa" ili 20 minuta meditacije, što će ih navodno smiriti i prosvetliti. Beogradski psihoterapeut dr Vlajko Panović kaže da se decenijska neizvesnost sve teže podnosi:

- Kao društvo nemamo ni nadu, ni mogućnost za radost. Potrošili smo svu radost i sve izvore energije na krizu i stres. Takvo stanje psihe i duha uvelo nas je u opasnu depresiju koja je otvorila vrata raznim psihosomatskim bolestima. Dospeli smo u stanje besa i lakog pucanja. Ukoliko pojedinac ne izbaci bes, on postaje okidač za bolest. Nije čudo što naši ljudi imaju najviše problema sa psihom, krvnim sudovima, srčanim i moždanim udarima.

I svet pati! Svetska zdravstvena organizacija upozorava da zbog ekonomske krize stotine miliona ljudi širom sveta imaju mentalnih problema, poput depresije i bipolarnog afektivnog poremećaja, to jest manične depresije, a situacija će biti još gora. Zbog stravične ekonomske krize u Grčkoj je, na primer, zabeležen drastičan rast broja samoubica.

Najnovija istraživanja pokazuju da, u strahu od islamskog terorizma, zapadni svet sve više potiskuje brigu o debljini novčanika.

Srbija u ružnom snu

U Srbiji se svake godine broj mentalnih poremećaja poveća u proseku za 20.000. Od straha trenutno pati 23, 6 odsto stanovništva, paničan strah oseća 10 odsto ljudi, agresivnost je zabeležena kod 26,1, a od posttraumatskog stresa leči se čak 18 procenata naših građana!
85261_samoubistvo_f.jpg

Broj samoubistava povećava se svake godine

Sve su to posledice dešavanja kojima je srpsko stanovništvo bilo izloženo poslednje dve decenije, a to su ratovi, sankcije, hiperinflacija, NATO bombardovanje, tranzicija, finansijska kriza, nezaposlenost, beda...

Među prvima smo u Evropi po broju samoubistava. Broj alkoholičara je u porastu, neslavni smo šampioni po srčanim oboljenjima, poslednjih godina nastala je prava epidemija nasilja u porodici. Raspadaju se brakovi, brat nasrće na brata, otac na sina, deca na roditelje...

- Živeli smo u jednom drugom sistemu koji je uspevao da se organizuje i da izdržava sam sebe. Da proizvede dovoljno hrane za sebe. A danas, izgubivši poverenje u sebe, nemamo hrane ni za sebe i ne znamo da li ćemo je imati sutra. Isključivi razlozi leže u krizi rukovođenja i strateškog odlučivanja. Pogrešne odluke i procene zavile su u crno milione naših ljudi - objašnjava za "Vesti" beogradski psihijatar i sudski veštak dr Zoran Đurić.

Osim kolektivnog stresa i depresije, narod je utonuo i u zablude koje su poslednjih decenija postale kobno pravilo ponašanja. Od zabluda se, tvrdi ugledni stručnjak, nismo još otreznili. One su nam oduzimale moć trezvenog rasuđivanja, gurale nas u depresiju koja je otvarala vrata drugim bolestima.

Beznađe i osećaj bespomoćnosti odveli su građane u apatiju koja je, kako smatra Đurić, posledica ekonomske, moralne, kulturne i političke dezorganizacije čitavog društva.

Apatija je posledica dugotrajnih obmana i obećanja da će nam biti sutra bolje. Pojedinci su obećavali da će otvoriti fabriku, a istovremeno su uništavali pet drugih fabrika.Uprkos svemu, u Srbiji nema pobune, koja bi u ovim našim prilikama sama po sebi bila plemenita jer bi bila uperena protiv uništavajućeg sistema.

A nje nema jer nemamo sposobnih da je organizuju. Primer su štrajkovi prosvetara koji su bili uzaludni. Oni su potvrda da što god radili, nema nade da se nešto promeni. Sada se savršeno uklapamo u sudbinu konja iz pesme Milana Rakića "Dolap", čija je jedina izvesnost i nagrada - raka. U poziciji smo tog konja, a da nikakvu nagradu ni posle smrti nećemo dobiti. Ta pesma kao da je pisana za naše vreme - navodi dr Đurić.

Ta apatija karcinomske snage dovela je čitavo naše društvo u stanje potpune umrtvljenosti, pa je teško očekivati bilo kakvu pobunu.

- Dodatni problem jeste taj što se ni mi kao narod ne osećamo da smo zajedno, sami smo, izopšteni smo. Izgubili smo moć povezivanja sa drugima i zbog toga pored nas mirno prolaze godine samouništavanja. Čitave generacije stoje u mestu čekajući bistrije i snalažljivije ljude. I pored svega, uveren sam da bismo mogli da napredujemo pod uslovom da krenemo da radimo. Ukoliko počnemo da radimo, negde ćemo se uklopiti sa samima sobom. Dakle, treba nam rešenost koja nam sada nedostaje. Moramo se osloboditi umrtvljujuće ideje da će nam neko drugi pomoći. Baš na primeru Fijatove fabrike oslikava se zavisnička onemogućavajuća strategija koja vlada Srbijom koja i dalje spava samoubilačkim snom - zaključuje Đurić.

Učestala samoubistva

Broj samoubistava povećava se svake godine. U 2008. bilo je 1.233 samoubistva, naredne godine 1.380, a prošle 1.404, u proseku četiri samoubistva dnevno ili na 100.000 ljudi 21, dok je u Vojvodini na 100.000 građana zabeležno čak 28 samoubistava. Svake godine 90 mladih izvrši samoubistvo. Procena je stručnjaka da u Srbiji ima od 9.900 do 13.500 potencijalnih samoubica.

Usamljeno ostrvo

- Zablude oivičene razarajućom depresijom uništavale su sistem zdravog razmišljanja i iz tog već bolesnog stanja uleteli smo u filozofiju nebeskog naroda koja se oslanjala na našu mitsku prošlost. Umesto da preispitamo tu filozofiju, sve više smo tonuli u nju povodeći se za emocijama i verujući da u njoj leži pravednost. Hteli smo nešto što u ovom svetu nije moglo da se ostvari bez udruživanja sa drugima, bez para i politike ustupaka. I sada smo neuklopljeno maštarsko ostrvce u svetu koje je tresnulo o stene i koga sve boli - tumači dr Đurić.

Veselimo se i kad nam je najteže

Srbi pevaju kad im je najteže, kad idu u rat, pevaju u kafanama, zatvorima, bolnicama, sudnicama i ludnicama. Ne žale pare za pesmu i dert. Reklo bi se da zato za naše estradne zvezde nema baš velike finansijske zime, da i dalje dobro zarađuju, ne osećaju krizu, pa se ujutru bude s osmehom na licu.
143964_psiha_f.jpg

Da li je baš tako jer neko reče da nije važno koliko para imaš, već koliko ti treba, na koja si životna zadovoljstva navikao.

Rajko Mijanović je jedan od najpoznatijih estradnih menadžera, radi sa Sinanom Sakićem, Šabanom Šaulićem, Harisom Džinovićem, Zdravkom Čolićem i Miletom Kitićem, pa dobro zna kako oni, ali i ostali domaći pevači i pevačice prolaze finansijski na tezgama.

- Situacija nije ružičasta. Gostovanja su se prepolovila u odnosu na ranije godine. Slovenci su zalupili sva vrata našim estradnim umetnicima, ima nešto posla u Hrvatskoj i Bosni, a preko granice najviše u Švajcarskoj, Nemačkoj i Austriji. Međutim, naši iseljenici štede i na zabavi, nisu spremni da plate visoku cenu karata za koncert, pa su i honorari prepolovljeni. Prema mom iskustvu, napolju mogu da se nadaju zaradi pevači koji koji ne traže više od 2.000 evra i vrhunske zvezde koje zarađuju od 7.000 do 10.000 evra jer naši ljudi, i pored krize, ne propuštaju nijedan njihov koncert - kaže Rajko Mijanović.

Gostovanja preko okeana, u Kanadi i Americi, rezervisana su za mlade zvezde Granda jer se peva po diskotekama. Naši mladi iseljenici su se asimilirali, narodna muzika ih slabo zanima, bliži im je turbo folk.

Grandovci na turneje idu grupno, pa o zaradi ne može da se priča. Australija je još uvek obećana dolarska oaza, svi su pohrlili tamo, valjda što naši iseljenici na tom dalekom kontinentu ne osećaju krizu kao oni u ostatku sveta.
 
Dum
Član
Učlanjen(a)
24.02.2010
Poruka
2.775
Tuča zbog sadnica trešnje, je pravi dokaz uticaja krize na psihu nacije...A taj uticaj se najviše ispoljava kroz gubitak samokontrole, ličnog morala i sistema vrednosti..., ali i dostojanstva...
 
Član
Učlanjen(a)
18.04.2011
Poruka
366
kako da ne utice..mi smo jedna anksiozna nacija..vec godinama je prisutna neizvesnost od egzistencije...to mora da utice,menja svest i klimu naroda...
 
TMF
Član
Učlanjen(a)
09.07.2011
Poruka
1.433
Tuča zbog sadnica trešnje, je pravi dokaz uticaja krize na psihu nacije...A taj uticaj se najviše ispoljava kroz gubitak samokontrole, ličnog morala i sistema vrednosti..., ali i dostojanstva...

Ćuti, bio sam tamo tad! Jedva živ ostah, kad su penzioneri nagrnuli. Stari i bolesni - to su ovako, svakodnevno, al' kad treba, nema im ravnih!


U krizi smo decenijama, svest ljudi je konstantno izložena tome. Čini mi se da ljudi ne bi znali šta da rade, kako da se ponašaju kad bismo izašli iz krize.
 
Dum
Član
Učlanjen(a)
24.02.2010
Poruka
2.775
Ćuti, bio sam tamo tad! Jedva živ ostah, kad su penzioneri nagrnuli. Stari i bolesni - to su ovako, svakodnevno, al' kad treba, nema im ravnih!


U krizi smo decenijama, svest ljudi je konstantno izložena tome. Čini mi se da ljudi ne bi znali šta da rade, kako da se ponašaju kad bismo izašli iz krize.

Ono što druge nacije kriju, mi tim ''mašemo'' na sve strane...Neki strani mediji tako nešto ne bi ni prikazali na TV, a to je kod nas bila ''top vest''...
Međutim, ako sada pogledamo šta rade Englezi, koji su navodno kulturni, dolazimo do zaključka, da je ponašanje ljudi u sličnim situacijama skoro isto...Kada su kod nas bile ''pljačke'' posle mitinga, te su slike bile šokantne za ceo svet...Evo sada se to i njima dešava...Ljudi su ljudi, bez obzira koja je nacija u pitanju....Kulturni ili ne, takve okolnosti kreiraju nekontrolisane ljude...
 
Član
Učlanjen(a)
03.12.2009
Poruka
5.036
Isterani iz pameti - 100%!
Radim sa ljudima i ne znam kad ću prestati da se čudim i iznenađujem pojedinim postupcima!
Najtužnije je to koliko se iznenade kada im se obratiš sa osmehom,
pokažeš interesovanje za njihov problem, nasmeješ ih...
a onda, kao da kopaju negde duboko u sebi, traže svoj osmeh, da uzvrate.
Naviknuti da ih iskoriste, prevare, povrede...
Kriza je postala stanje duha.
 
TMF
Član
Učlanjen(a)
09.07.2011
Poruka
1.433
Isterani iz pameti - 100%!
Radim sa ljudima i ne znam kad ću prestati da se čudim i iznenađujem pojedinim postupcima!
Najtužnije je to koliko se iznenade kada im se obratiš sa osmehom,
pokažeš interesovanje za njihov problem, nasmeješ ih...
a onda, kao da kopaju negde duboko u sebi, traže svoj osmeh, da uzvrate.
Naviknuti da ih iskoriste, prevare, povrede...
Kriza je postala stanje duha.

Stanje duha i simbol države (uz zastavu, grb i himnu).
Tako na primer, kad u Beogradu ujutru stignu besplatne novine 24 sata, penzioneri uzimaju po 5 primeraka i trpaju u torbu.
 
Natrag
Top