Ustanak se desio na Kozari, a ne u Sarajevu
Izvor: Glas Srpske 03.07.2011 22:00
Autor: Snežana Tasić
PRIJEDOR - Narod Potkozarja nesalomiv je u nastojanju da živi slobodno, da živi svoj na svome i da se ne pokori tuđinu, a za to je bio spreman dati ogromne žrtve, rekao je predsjednik Srpske Milorad Dodik.
- Istorijske činjenice govore da su u partizanskoj narodnooslobodilačkoj vojsci najveći dio boraca bili Srbi. To govorim zbog onih koji sada pokušavaju da falsifikuju istoriju i da na nekim drugim mjestima obilježavaju antifašističku borbu, prisvajajući tekovine ovog naroda, nastojeći da svijetu pokažu neku drugu istinu. Ustanak se desio ovdje, a ne u Sarajevu - rekao je Dodik na Mrakovici, gdje je juče obilježena 69. godišnjica bitke na Kozari.
Dodik je istakao da na NOB mogu biti ponosni i borci posljednjeg, Odbrambeno-otadžbinskog rata, koji zajedno sa svojim djedovima i očevima, učesnicima NOR-a, obilježavaju ovaj značajan datum iz istorije srpskog naroda.
- Danas, da nemamo RS, ne bi bilo ni ovog obilježavanja ovdje i RS je svetinja kao što je bila i NOB. Mi želimo da živimo mirno i najbolje slobodarske tekovine ovog naroda utkane su u RS - poručio je Dodik.
Ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS Petar Đokić poručio je da je Mrakovica svetilište, mjesto časti, ponosa i dostojanstva.
- I idućih godina na ovom i drugim mjestima obilježavaćemo ove važne datume i istorijske činjenice da se ne zaborave i da se ne dopusti da ih zlonamjerni falsifikuju - poručio je Đokić.
Obilježavanje godišnjice organizovao je Odbor Vlade Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, a manifestacija pod nazivom "Kozara spominje i opominje" počela je prijemom za predstavnike SUBNOR-a i goste. Obilježavanje je nastavljeno parastosom poginulim borcima i civilnim žrtvama NOR-a, a položeni su i vijenci ispred memorijalnog zida kod centralnog spomenika na Mrakovici.
Bitka na Kozari jedna je od najvećih bitaka na bivšim jugoslovenskim prostorima u Drugom svjetskom ratu. Vođena je pod šifrom "Haver" od 10. juna do 30. jula 1942. godine sa ciljem čišćenja Kozare i Potkozarja od partizanskih jedinica i stanovništva, budući da su u proljeće te godine partizani oslobodili teritoriju od rijeke Save na jugu do planina Kozare i Grmeča.
Drugi kozarski narodnooslobodilački partizanski odred sa oko 3.500 boraca suprotstavio se objedinjenoj borbenoj grupi "Zapadna Bosna" sastavljenoj od oko 50.000 vojnika njemačkih i ustaško-domobranskih jedinica.
U čvrstom taktičkom obruču oko Kozare u planini se, pored partizanskih jedinica, našlo i oko 80.000 stanovnika u zbjegu, uglavnom Srba. Poslije žestokih borbi u noći između 3. i 4. jula 1942. godine iz obruča je na slobodnu teritoriju izišlo samo nekoliko stotina boraca i mještana izvlačeći se prema planini Grmeč. U čišćenju Kozare i Prosare ubijen je veliki broj ranjenih partizana i civila, a oko 68.000 stanovnika zatečenih u zbjegu, među kojima veliki broj djece, deportovano je u zloglasne ustaške i njemačke logore, u kojima ih je veći broj zvjerski ubijen.
Kozara je postala simbol otpora najvećem zlu sa kojim se čovječanstvo suočilo u prvoj polovini 20. vijeka.
Moralni ispit
Predsjednik SUBNOR-a Blagoje Gajić podsjetio je da je bitka na Kozari bila moralni ispit svakog borca, svake čete, svakog bataljona i čitavog Narodnooslobodilačkog pokreta.
- Ona je neiscrpno djelo i snage i ponosa budućim pokoljenjima - rekao je Gajić.