Uljezi u našim vodama Ihtiologija

LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Ihtiologija [TABLE]
[TR]
[TD="class: tekst_sa_slikom_slika_cell"]
06f.jpg
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="class: small, align: center"]Da su cverglani i kod nas ovoliki,
niko se ne bi bunio protiv njih

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
Unošenje stranih i neodomaćenih (alohtonih) vrsta ribe u naše vode ne mora biti nužno loše, ali često jeste, na ovaj ili onaj način. Svakako je najbolji primer cverglan (Ictalurus nebulosus). Ovo bodljikavo somče, uvezeno iz Severne Amerike, odlično se snašlo u našim vodama. Uprkos tome što ne dostiže ni približne dimenzije kao u svojoj postojbini, ono predstavlja veliku štetočinu, koju je nemoguće u potpunosti iskoreniti. Cverglan nemilice proždire ikru i mlađ svih autohtonih riba, izuzetno se brzo razmnožava i u stanju je da za relativno kratko vreme u potpunosti promeni sastav ribljeg fonda. U vodama gde ga ima, ozbiljan ribolov u toplijem delu godine često je nemoguć, jer se ovo "riblje zlo" ustremljuje na ama baš svaki mamac, od crvića i gliste, do kukuruza, bojlija i kedera. Na sreću, brojnost »amerikanca« može da se održava u podnošljivim merama redovnim izlovljavanjem specijalnim bubnjevima, ali je za takve akcije neophodno pribaviti saglasnost nadležnog ministarstva i sprovoditi ih pod kontrolom inspektora.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Sunčica
Ni sunčica (Lepomis gibbosus) nije starosedelac u našim vodama. Zahvaljujući prelepim bojama, kod nas je kao akvarijumska ribica stigla još krajem devetnaestog veka, ali se brzo odomaćila i u narednih nekoliko decenija proširila na većinu stajaćih i sporotekućih voda. Njen učinak na autohtone vrste nije poguban, kao kad je u pitanju cverglan, ali i sunčica bez sumnje nanosi štetu »domaćim« ribama, pre svega tako što jede njihovu ikru. Srećom, sve grabljivice veoma rado je jedu i to je, po svemu sudeći, osnovni faktor koji populaciju ove lepe ribice održava u podnošljivim okvirima.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Tolstolobik
Zbog svog nemasnog i prilično ukusnog mesa, tolstolobik (Hypophthalmichthus nobilis) već dugo se gaji u kineskim ribnjacima, a na naše područje dospeo je iz Mađarske, odakle se brzo proširio i nastanio mnoge zatvorene vode. Za razliku od cverglana i sunčice, »bik« dostiže ogromne dimenzije (hvatani su primerci teški preko 40 kilograma), a na autohtone vrste utiče, pre svega, kao veliki konkurent u životnom prostoru i ishrani. Gotovo isključivo se hrani planktonom - osnovnom hranom riblje mlađi u početnom stadijumu života. Dugo se smatralo da tolstolobik ne može da se mresti u našim vodama, ali je praksa demantovala naučnike. Utvrđeno je da se ova invazivna riba uspešno razmnožava kad temperatura vode dostigne tridesetak stepeni.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Babuška
I babuška ili srebrni karaš (Carassius gibelio) poreklom je iz Kine, odakle je u Evropu stigla polovinom devetnaestog veka, a kod nas je masovno počela da se hvata stotinak godina kasnije. Dugo su u našim vodama živele samo ženke ove ribe, koje su se mrestile koristeći mleč šarana, zlatnog (barskog) karaša i drugih ciprinida (ova pojava je poznata je u nauci kao giogeneza), ali je u međuvremenu utvrđeno da postoje i mužjaci srebrnog karaša. Reč je o izuzetno invazivnoj vrsti kojoj se pripisuje najznačajnija uloga u nestajanju zlatnog karaša i linjaka, kao i smanjenje brojnosti crvenperke, deverike i sličnih vrsta, kojima je veliki konkurent u svakom smislu. S obzirom na brojnost, relativno velike dimenzije (u našim vodama može da premaši težinu od dva kilograma) i veliki apetit, mnogi ribolovci nemaju ništa protiv babuške.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Amur
Kako sada stoje stvari, amur (Ctenopharygodon idella) ne može da se mresti prirodnim putem. Ipak, naša klima veoma odgovara ovom velikom biljojedu iz Kine, koji je tu dospeo iz mađarskih ribnjaka. Hrani se isključivo biljnom hranom i u stanju je da za godinu-dve gotovo u potpunosti iskoreni drezgu i drugu vodenu vegetaciju, ali se, za razliku od tolstolobika, veoma uspešno lovi na kukuruz, bojli i slične mamce. Dostiže težinu od preko trideset kilograma i veliki je borac na udici, pa ga mnogi ribolovci veoma cene i negoduju zbog zabrane poribljavanja amurom koju je zakonodavac doneo u želji da naše propise uskladi sa evropskim.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Grgeč
Sličnu sudbinu kod nas ima i bas, velikousti pastrmski grgeč (Micropterus salmonides). Uprkos tome što je jedna od retkih alohtonih vrsta koja, kako je dokazano, ne utiče negativno na riblji fond u vodama u koje je ubačen, zabranjeno ga je veštačkim putem unositi, sa čime se ne slaže armija varaličara koja uživa u nadmudrivanju sa tom atraktivnom grabljivicom. Zanimljivo je da naseljava samo kanale i stajaćice u Bačkoj i već decenijama ne širi svoj areal na jug. Iako kod nas veoma retko dostiže težinu od preko dva kilograma, ribolovci cene njegovu snagu, agresivnost i atraktivne skokove iznad vode, pa su ga potajno naselili i u neke druge vode, između ostalog i u jezero Šumarice kod Kragujevca (gde takođe ni na koji način nije uticao na postojeći riblji fond).
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Pastrmka
Ni kalifornijska pastrmka (Salmo gairdneri) nije naša autohtona vrsta. U ribnjake je uneta krajem devetnaestog veka iz Severne Amerike i ubrzo se proširila na mnoge salmonidne vodotoke, gde je počela da utiče na brojnost autohtone potočne pastrmke, od koje je i veća i snažnija, a uz to i bolje podnosi život u relativno toploj vodi. Među ribolovcima, ova riba uživa donekle sličan status kao i babuška. Pecaroši vole da je love i dopada im se njena halapljivost i borbenost, ali više od nje cene »potočaru«.
 
LEGEND
Učlanjen(a)
06.08.2009
Poruka
24.424
Ostale vrste
Među alohtonim vrstama koje već decenijama žive u našim vodama je i amurski čebačok ili bezribica (Pseudorasbora parva), proždrljiva ribica veličine prsta koja, začudo, nikada nije dostigla brojnost cverglana ili sunčice. Mnogo veći rizik preti od amurskog spavača (Perccottus glenii), koji je najmanje nekoliko godina prisutan u našim vodama i zahvaljujući svojim dimenzijama i nezajažljivom apetitu može da predstavlja opasnost po mlađ svih autohtonih riba. U krajnjem slučaju, čak i šarana možemo smatrati alohtonom vrstom, jer nije reč o ribi koju naše voda naseljava još od drevnih vremena.
 
Natrag
Top