U psu traže - čoveka!

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
U psu traže - čoveka!

I kad je karakter pasa u pitanju, čovek nije morao mnogo da se trudi. Pas je vrsta koja je izuzetno sposobna da preživi u prirodi. To može da zahvali svom tolerantnom karakteru koji mu omogućava da prihvati zakon većine, to jest najjačeg, i da ga prati.

1.jpg
Ima ljudi koji u psima još vide životinju, i kojima im je baš takva lepa i zanimljiva, i ne žele da je menjaju

Čovek odavno radi na tome da promeni psihu psa. Pritom, to i nije uvek organizovan pristup kako bi pas postao bolji i kvalitetniji, već da se što više odvoji od prirode i da bi, kao neki surogat, više odgovarao ljudskim potrebama. Zato i ne čudi što danas ima više od četiri stotine rasa pasa i što će ih verovatno biti još. Čovekova potreba da izigrava Boga na zemlji tera ga da radi mnoge besmislene stvari, pa i ovu. Iako u dosadašnjim rasama ima toliko razlika kad je reč o snazi, karakteru, izgledu, odnosu prema ljudima, traži se nešto novo, još neotkriveno u psećem genomu.

Veličina
Rase kao što su maltezer, pekinezer, hrtovi, pokazuju čovekovu stalnu želju da prirodu prilagodi sebi. Ali, to i nije tako ružno, čak govori u prilog tome koliko je pas moćna i prilagodljiva životinja. Dakle, veličina sama po sebi ne predstavlja problem, i to se kroz vekove dokazalo. Na primer, hrtovi su usamljenici sa veoma izraženom potrebom da se kreću i trče, a to nije greška "života", već građa koja je potpuno prilagođena načinu na koji love. Ko ih je video u lovu, shvata da izraz hladno oružje poprima sasvim novo značenje. A pekinezere, verovatno jednu od najpopularnijih rasa na svetu, zajedno sa svim mogućim patuljastim mešancima, srećemo na svakom koraku, kao razonodu i siromaha i bogatih.
Zvanične statistike, koje verovatno i ne uzimaju u obzir mešance, bile bi sigurno sasvim drugačije kad bi se pogledalo u svako dvorište. U svakom drugom ili trećem, gde ima i velikih pasa, naći ćete kratkonogo, tvrdoglavo pašče koje je u svom dvorištu gazda. I to je u redu, iskorišćeno je to što mali psi imaju izuzetno razvijen ego i sposobnost da se gospodaru podvuku pod kožu, kako bi mogli bez problema da vladaju. Ako se računa na celu populaciju ovih malih "lavova", više od sedamdeset procenata su naprasiti, ujedljivi i nervozni. Ali, ne zbog karaktera (već zbog načina držanja). Ostatak populacije, u porodicama gde se tretiraju kao psi su divni kućni ljubimci.

2.jpg

Karakter
I kad je karakter pasa u pitanju, čovek nije morao mnogo da se trudi. Pas je vrsta koja je izuzetno sposobna da preživi u prirodi. To može da zahvali svom tolerantnom karakteru koji mu omogućava da prihvati zakon većine, to jest najjačeg, i da ga prati. To je i tajna koju je čovek naučio. Nametnuo se psu kao vođa koji brine o njegovim osnovnim potrebama i dobio je sledbenika vernog onoliko koliko je zadovoljan dobijenim ustupcima. U tom pogledu, čovek i do dana današnjeg delimično laže psa i raznim smicalicama ga održava u potčinjenom položaju, ali tolerancija psa je zadivljujuća. Sve se svodi na to da je zadovoljan dobijenim povlasticama kao prvi pratilac, tako da pristaje na potrebu da bude vođa i da isteruje svoju volju. Karakter psa nije nimalo slab. Često ga upoređujemo sa mačkama, pri čemu pas obično gubi u tom takmičenju, ali to je u stvari kao da upoređujete babe i žabe. Pri tome, pas nimalo nije iskompleksiran postojećim uvreženim mišljenjem da je gluplji od mačke, naročito ako uspe da joj priđe dovoljno blizu.
Zahvaljujući šarolikoj lepezi u izboru rasa pasa, možemo bez problema da izaberemo ono što nam stvarno najviše odgovara. Pri tome, ne moramo da brinemo oko pritiska na određenu rasu. Karakter joj je već formiran samim pripadanjem određenoj rasi, a naše je da prilagodimo ponašanje životinje čoporu, to jest nama. U tom slučaju, pas i ne mora da se ponaša suprotno svojoj prirodi, već samo da iskoristi svoje potencijale. Potpuno je svejedno da li želimo svojeglavog, ćudljivog, nežnog, hrabrog, plašljivog, prgavog ili umiljatog psa. Sve su već izmislili, samo treba da se raspitamo o pojedinim rasama. U stvari, treba da znamo šta hoćemo i da to objasnimo, a rasa već postoji. Čovek je, ipak, uspeo da, stvarajući nove rase, ne naruši osnovni kvalitet koji pas ima. Naravno, gomila rasa pasa bi jednostavno nestala kad bi bila izložena prirodnoj selekciji, ali do sada nijedna nije promenila osnovni karakter i potrebu da pripada čoporu, bio on ljudski ili pseći.

Čuvanje
Želeći da psu obezbedi što bolje uslove za život, čovek je spreman da učini mnogo toga. Pri tome se veoma često vodi potrebama koje on ima, smatrajući da je to dobro i za psa. Na primer, držanje psa u stanu čoveku je sasvim normalno. . Međutim, iako se pas lako prilagodi na to dobro, to jest na stalnu temperaturu bez velikih oscilacija, njegov organizam to ne može. Pas mora da izađe napolje, a onda nastaje problem. Bez obzira na to da li se radi o niskim ili visokim temperaturama, organizam mora da se napreže kako bi odgovorio na izazov. Čovek to reguliše oblačenjem i svlačenjem. Pas nema šta da oblači ili svlači, osim džempera ili prsluka ako ima, pa je u situaciji da mnogo više da napregne organizam kako bi se prilagodio. Nakon izlaska (čitaj: stresa za organizam), vraća se u skrovište gde je temperatura konstantna. Dakle, organizam sa istim "odelom", u roku od nekoliko sati mora da odgovori na razlike u temperaturi (pričamo o letu i zimi, kada su razlike stvarno uočljive) od deset, dvadeset stepeni, pa i više. Pitanje je koliko dugo organizam to može, a da ostane zdrav.
Isto se dešava i sa mladim psima, naročito štencima. U početku, dok su još mali i slatki, novopečeni vlasnici koji nemaju nikakvog iskustva, iz sažaljenja ne vole da ostavljaju psa napolju. Ali, čim im dosadi (kad poraste i počne da smeta po stanu), bez imalo pardona ga izbacuju napolje. To s jedne strane predstavlja i uslugu psu, ukoliko je urađeno u ranu jesen, kad noćne temperature nisu mnogo niže od dnevnih, ili u rano proleće, kad su niske zimske temperature već prošlost. U tom trenutku, organizam psa može da se navikne na uslove spoljašnje sredine i da bez problema dočeka hladne, pa i tople dane (ovi drugi su problematičniji). Problem je ako pas bude izbačen napolje pred zimu, a da je pre toga bio u zagrejanom stanu. Onda je verovatno da će se vrlo brzo razboleti, a možda i uginuti.
Bez obzira na to da li mi nešto volimo ili ne, pas je životinja koja je stvorena da bude napolju. Niko ne kaže da se on neće naviknuti da bude u toploj sobi i da mu to neće prijati. Naprotiv, ko više od njih voli radijator ili TA peć? Kad bi mogli, celi bi ušli unutra i spavali po čitav dan. Ali, ne znači da je to dobro za njihov organizam, naročito ako se radi o većim psima koji i inače žele da napolju provode više vremena. Kad su u pitanju mali psi, potrebno im je i manje rekreacije, a i vlasnici su više vezani za njih i obrnuto, tako da oni mnogo lakše podnose ostanak u kući.

Ishrana

Čovek kroz svoju prizmu posmatra i potrebe psa u ishrani, i pravi grešku. Najlakši način ishrane je putem gotove hrane. Danas imamo brendove koji odgovaraju svakom džepu, ali ne i organizmu psa. Nije dobro da se mlad pas hrani jeftinim gotovim proizvodima. Nijedan organizam od nekvalitetnog materijala ne može da izgradi kvalitetan odbrambeni mehanizam, mišiće, kosti, zglobove, tetive i ostalo. Takav pas će, pre ili kasnije, pokazati neki nedostatak. S druge strane, ovakva ishrana podrazumeva ogroman broj aditiva, koji na psa deluju kao i na čoveka. Povećan broj bolesti u svakodnevnom životu, poput dosadnih alergija, atopija, gljivičnih oboljenja, bakterijskih sekundarnih infekcija, koje se nadovezuju na ove prethodne, predstavlja odgovor organizma na to kako živi i čime se hrani. Grinje, na primer, koje nama smetaju, a nalaze su u našem nameštaju, smetaju i psima. Što su više u dodiru s njima, veći je i negativan uticaj. Buve, koje su do pre desetak godina samo ujedale, danas predstavljau takve nosioce alergije da proizvođači ogrlica, top spotova, sredstava za kupanje, trljaju ruke. A psi? Oni su sve podložniji i sve više oboljevaju.

Mnogo puta sam čuo rezignirane ljude koji čuvaju pse i trude se oko njih, da su oni na ulici mnogo zdraviji, iako o njima niko ne brine i ishrana im je znatno slabija. U početku sam bio ljuti protivnik toga, ali vremenom sam došao do zaključka da u tome ima istine. Najbitnije za psa je da 24 časa dnevno bude izložen prirodnim uticajima spoljašnje sredine. Promene u smislu kuća – dvorište, ne mogu da budu dobro rešenje. Možda je slučajnost, ali da li je moguće da štene koje nikad nije ušlo u sobu, a rođeno je usred ciče zime i hranjeno isključivo domaćom kuvanom hranom bez aditiva, soli i začina, uopšte ne oboleva? Osim toga, izmenilo je sve zube, nijednom se nije davilo koskom (o rupama u crevima da ne pričam), a da pri tome nikad nije videlo keksiće za zdrav i lep osmeh, pune vitamina i minerala. Znači, ono što je korišćeno pre mnogo godina, deluje i sada. Pa čemu onda ovolike promene?

Jasno je odakle vetar duva! Mnogo neiskorišćenog prostora leži u brizi o kućnim ljubimcima. Potrošačko društvo prosto vapi za novim proizvodima. Nije bitno što na taj način kvarimo zdravlje naših ljubimaca. Nama je lepo. Smatramo da je to dobro za našeg psa. Spremni smo da potrošimo i ono što nemamo, samo da bismo bili zadovoljni svojim ljubimcem. Nebrojeno puta se desilo da je cena, a ne mišljenje veterinara, presudno kada je u pitanju neki preparat. Samo ako je skupo, dobro je! Mnogo je lakše zavaliti se u fotelju i psu prosuti ganule, keksiće, koskice i čokoladice koje tako zanosno mirišu. Pa još kada mu jednom u petnaest dana obučemo kaputić i izvedemo ga napolje, svi će da nam zavide.
Ima ljudi koji u psima još vide životinju, i kojima im je baš takva lepa i zanimljiva, i ne žele da je menjaju. Umeju da budu i grubi prema njoj, znaju da joj zakinu na hrani, ali joj još dozvoljavaju da bude ono što jeste – pas! S druge strane su članovi "potrošačke sekcije", oni kojima je pas samo još jedan od proizvoda modernog društva, podloga na kojoj se mogu isprobavati razne ekstravagancije. Na takvo pravo ne može da se utiče, a što se tiče pasa, oni se još nisu izjasnili. Ni jedna, ni druga „vrsta“.

TEKST PREUZET IZ REDAKCIJE "ZOV"
Izvor: Večernje novosti

 
Natrag
Top