U hitnoj službi VMA pacijenti kao na traci

Član
Učlanjen(a)
17.04.2009
Poruka
4.299
U hitnoj službi VMA pacijenti kao na traci


Najviše ljudi tokom jučerašnjeg dežurstva lekara ove ustanove zbrinuto na hirurgiji, ortopediji i internističkoj ambulanti.


Centar-hitne-pomochi-foto-D-JEVREMOVICH.jpg


Zbrinjavanje povređene u saobraćajnoj nesreći


Bela bolnička kolica provlače se kroz gužvu hodnika Centra za hitnu pomoć Vojnomedicinske akademije. Dvojica medicinskih tehničara guraju ih između ljudi koji uznemireno čekaju da im lekari saopšte dijagnozu obolelih članova porodice. Jedino se čuje zvuk točkića „pokretnih nosila” koja raštimovano škripe i pokoji jecaj onih kojima je ova ustanova nada za izlečenje.
Na jednom od nosila nalazi se baka, koju medicinari dovoze zbog tegoba sa srcem. Glava joj je zabačena u jednu stranu, jedna ruka joj je grčevito stegnuta u pesnicu, a pogled poluizgubljen, kao da gleda negde u daljinu... Na drugim nosilima unose čoveka srednjih godina, koga odmah ubacuju na hirurško ispitivanje. Supruzi koja ga prati noseći dva ćebeta, da mu ne bude hladno, saopštavaju da sačeka u čekaonici. Pozvaće je kada snimanja budu završena. Ne može da veruje da je njenom mužu pozlilo, kaže nam u prolazu, jer nikad ranije nije bio bolestan.

– Samo da uzmem mobilni telefon i javim ćerki da smo stigli, svi čekaju da čuju šta se dešava – kaže nam ona, otrčavši do obližnjeg ćoška da bi mogla bez problema da telefonira najbližima.

Kao na traci pristižu pacijenti. Jedna žena je došla zbog neobjašnjivih bolova u stomaku, muškarac je imao infarkt, treći pacijent je dečak – doveli su ga zbog slomljene ruke. Oko podneva, kola Hitne pomoći dovoze Beograđanina Pavla Ilijaševića, vojnog penzionera, koji je u okolini hotela „Hajat” pao i „zaradio” naprsnuće zglobne kosti. I dok proklinje hladni i snežni dan koji mu je doneo nezgodu i dijagnozu zbog koje mora da miruje u gipsu minimum mesec dana, odmahujući glavom, on kaže da je svestan da nije najgori slučaj, ali da svakog svoja nesreća najviše boli.

– Mislio sam da je samo reč o uganuću, pa sam peške otišao na pregled do VMC-a. Ali, ne lezi vraže, lekari su odmah videli da je povreda teža i dovezli su me ovde. Sad, kad sam najviše potreban, zbog brojnih privatnih obaveza, biću vezan za krevet – jadikuje Ilijašević.

Svaki slučaj borbe za život ovde je poseban. I za svakog se medicinari bore podjednako. Bilo da je reč o beskućniku, bilo poznatoj ličnosti – Hipokratovi poslenici imaju dužnost da učine sve što je u njihovoj moći. Tako su reagovali i kad im je dovezena teško povređena baka, koja nema nigde nikoga, ali i novinarka Rada Đurić, voditeljka emisije „Beogradska hronika” RTS-a. Srećom, zadobila je lakše povrede u nesreći koja se dogodila na putu iz Lazarevca ka Beogradu.

Potpukovnik dr Miroslav Vidanović, načelnik Centra hitne pomoći VMA, ustanove koja od prošle nedelje svake srede dežura u sistemu hitne medicinske pomoći Beograda, kaže da je od 93 pacijenta, koje su primili do 17 sati, njih 14 zadržano na bolničkom lečenju. Dovezeni su oni koji su povređeni u saobraćajnim nesrećama, oni koji su zadobili prelome i ogrebotine zbog padova kod kuće, ljudi koji su zbog snega i leda na ulicama završili u gipsu.

– Malo više posla smo imali u hirurškoj i ortopedskoj ambulanti u odnosu na internističku službu. Uglavnom smo zbrinjavali povrede starijih ljudi, a bilo je i dece kojima smo ukazali pomoć i pustili ih na kućno lečenje. Verujem da zbog vremenskih uslova nisu svi oni kojima je trebalo hitno zbrinjavanje došli ovde, već da su neki otišli u bolnice kojima teritorijalno pripadaju. Tu smo da jedni drugima pomažemo. VMA se za dežurstvo dobro pripremila i kadrovski i materijalno pojačala, a radom svih dežurnih rukovodioca upravljao je načelnik VMA general-major Miodrag Jevtić– istakao je dr Vidanović, dodavši da dobro funkcioniše saradnja sa Gradskim zavodom za hitnu medicinsku pomoć, vojnom Hitnom pomoći, Urgentnim centrom Kliničkog centra Srbije.


Izvor: Danijela Davidov-Kesar
 
Natrag
Top