Turska nominovala Đurđevdan za Unesko

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.982
Turska nominovala Đurđevdan za Unesko

Veliki praznik nominovala je Turska, a podržalo je još osam zemalja. Centar za nematerijalnu baštinu pri Etnografskom muzeju

kul-djurdjevdan.jpg

NA Uneskovoj listi nematerijalne baštine možda će se naći i Đurđevdan. Ministar kulture Predrag Marković, na samitu šefova država, najavio je da je Srbija spremna da učestvuje u regionalnoj nominaciji ovog praznika.
Đurđevdan je praznik prepoznatljiv po obilju narodnih običaja, magijskih radnji za zaštitu, zdravlje, plodnost... Inicijativa o zaštiti potekla je iz Turske, a u međuvremenu su se priključili Irak, Liban, Moldavija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Srbija i Rumunija.

- Đurđevdan se proslavlja u svim tim zemljama i u redu je da apliciramo sa zajedničkom nominacijom - kaže dr Vesna Marjanović, viši naučni savetnik u Etnografskom muzeju. - To je praznik proleća, karakterističan, pre svega, za stočarska društva. Pojedini naučnici način obeležavanja vezuju za tračke kultove koji su sačuvani u svim tim zemljama.

Običaji i verovanja vezana za Đurđevdan u srpskom narodu postojala su i pre nego što je primljeno hrišćanstvo. Muslimani, pogotovo oni iz romske populacije, koji žive na ovim prostorima, Đurđevdan (Erdelezi) proslavljaju kroz kult žrtve (što je zajedničko i za ostale muslimanske narode).

- Kod muslimana, koji su zadržali stočarski kult, veoma je važno žrtvovanje jagnjeta ili ovce, uz određenu molitvu i zajedničku gozbu. Slične počasti božanstvu imali smo kroz antička vremena. Ali živimo u 21. veku, u kom neki običaji duže žive, neki se gube, a neki, opet, prerastaju u spektakl. Na primer, ritual proslavljanja Đurđevdana u Istočnoj Srbiji, pod planinom Midžor, evoluirao je u spektakl. Upravo đurđevdanska molitva pod Midžorom mogla bi da postane turistička atrakcija - objašnjava Marjanović.
Nažalost, nijedan predlog iz naše zemlje nije dospeo do komiteta Uneska. Jer, naše zakonodavstvo još ne prepoznaje pojam nematerijalne baštine. Ipak, pri Etnografskom muzeju uskoro će zaživeti Centar za zaštitu nematerijalne baštine.

- Dobro je da se napravi takva vrsta arhiva, zato što nemamo institut za folklor, gde se baštini sve ono što bi bilo usmeno predanje - smatra naša sagovornica. - U nemačkom centru u Marburgu nalazi se skladište sa čak 240.000 narativa priča o vukodlaku. Kod nas, na Filološkom fakultetu, na odseku narodne književnosti, studenti sa profesorima sakupljaju usmene narodne umotvorine. Kompletan materijal nalazi se na kasetama, ali nemaju gde da ih smeste. Osnivanjem Centra za nematerijalnu baštinu taj problem će biti rešen.

OJKANJE I GUSLANJE

DOK se kod nas čeka zakon o nematerijalnoj baštini, Hrvati su zaštitili ojkanje, kao svoj način pevanja, a Albanci se pripremaju da konkurišu sa guslarskim pevanjem. - To ne znači da i mi nećemo sve to da zaštitimo u Unesku. Niko nas ne sprečava da ono što su zaštitili drugi sačuvamo i mi. Verovatno će se stvarati regionalne grupe. Ne možemo stalno da govorimo ovo je naše i to je kod nas najbolje sačuvano, jer svi smo deo istog prostora i imamo slične kulturne osobenosti - kaže Vesna Marjanović.

Izvor: Večernje novosti




 
Natrag
Top