Tumačenje prava

Cupidon
VIP
Učlanjen(a)
04.10.2009
Poruka
5.207
Tumačenje prava



Odredjivanje pravog značenja ili smisla pravne norme. Izdvaja se kao posebna disciplina i zahteva odredjeno znanje, veštinu i obdarenost.

Zakon o braku i porodičnim odnosima:
Bračni drugovi imaju ista prava i dužnosti prema deci, oni su dužni starati se zajednički o njihovom vaspitanju i održavanju. Interes dece (razvod)

Vrste tumačenja:

  1. jezičko, utvrdjuje se značenje pravne norme na osnovu jezičkih pravila, vodeći računa o osobenostima pravne norme. Osnovno pravilo je da tekst norme bude precizan i sažet (vez ijedne suvišne reči).
  2. logičko, izvlači iz značenja pravne norme koje nije izričito dato u njenom jezičkom izrazu. Na ovaj način norma postaje potpunija, bogatija i sadržajnija. Primenjuju se zakoni logike (mišljenja).
  3. sistematsko, utvrdjuje se veza izmedju konkretne pravne norme i svih drugih normi iz pravnog sistema, tako se izbegavaju protivrečnosti i norme se smisleno povezuju.
  4. istorijsko, uzimaju se u obzir sve okolnosti i razlozi koji su prethodili donošenju odredjenih propisa, i to: pripremne aktivnosti, predlozi, rasprave, objašnjenje motiva i druge. Na ovaj način dobija se odgovor na pitane zašto je neka norma doneta.
  5. ciljno ili teleološko, odlučujuće je. Ciljevi prava ostvaruju se preko nižih, konkretnih ciljeva, tako da se stvara čitava hijerarhija paralelno sa hijerarhijskim pravnim normama.


Tumačenje može biti obavezno (autentično), daje organ koji je doneo normu, može biti sudsko, daje ustavni sud i neobavezno, sprovodi se radi naučnih ili stručnih istraživanja.
Prošireno i suženo tumačenje (u zavisnosti od obimbnosti norme).

 
Natrag
Top