Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Priče o pesmama

Priče o pesmama

1.jpg

Punih četrdeset godina posle zvaničnog pojavljivanja Bitlsa na svetskoj muzičkoj sceni, njihovo delo ostaje duboko ukorenjeno u svaki pokušaj kreativnog talasanja po moru savremene popularne muzike
Ne verujem ljudima koji kažu da ne vole Bitlse. To znači da ne vole muziku uopšte", rekao je nedavno Džek Vajt, gitarista i pevač trenutno veoma popularnog američkog benda (dueta) White Stripes. Iako minimalistički - primalni zvuk njegove grupe sugeriše neke sasvim druge uticaje iz istorije igre zvane "rokenrol" - mladi muzičar (rođen mnogo posle raspada legendarne četvorke) ovim rečima je najjednostavnije potvrdio da je stvaralaštvo The Beatles i danas, punih četrdeset godina posle njihovog zvaničnog pojavljivanja na svetskoj muzičkoj sceni, duboko ukorenjeno u svaki pokušaj kreativnog talasanja po moru savremene popularne muzike. I pored svih revolucionarnih stvari koje je njihova pojava donela životu naše planete, meni lično bile su uvek najvažnije - pesme. Za četrdeseti rođendan jedan hronološki, The Beatles Top 40:

1. LOVE ME DO - Pesma čije je pojavljivanje u britanskim prodavnicama ploča, 5. oktobra 1962. - povod za ovu priču. Posle brojnih uzaludnih pokušaja da za svoje štićenike zainteresuje neku diskografsku kuću ("Vreme grupa sa gitarama je prošlo", tvrdili su stručnjaci) menadžer Brajan Epštajn uspeo je da ubedi producenta Džordža Martina da momcima pruži šansu. Upravo je probni snimak "Love Me Do", jedne od najranijih pesama Pola Makartnija, zaintrigirao Martina, ali i inspirisao njegov zahtev da grupa nađe novog bubnjara. Pit Best je tako zaradio titulu najvećeg baksuza u istoriji, a Ringo Star dobio ulaznicu za legendu. Ipak, na zvaničnom snimanju za EMI u studiju na Ebi Roudu, ni Ringo nije ocenjen prelaznom ocenom pa je za "Love Me Do" pozvan u pomoć studijski bubnjar Endi Vajt, dok je doprinos novog člana Bitlsa ograničen na daire.

2. PLEASE, PLEASE ME - Džon Lenon je napisao ovu pesmu pod direktnim uticajem Roja Orbinsona. Bitlsi su je odsvirali Džordžu Martinu na kraju termina koji je organizovan za "Love Me Do". Još uvek ne preterano siguran u njihove autorske sposobnosti, on je stavio nekoliko primedbi, navijajući da sledeći singl bude obrada nekog američkog hita. Bitlsi su se vratili u studio sa prepravljenom kompozicijom, bržeg tempa, sa novim Harisonovim rifom na gitari i sjajno složenom vokalnom harmonijom. Jedina Martinova primedba ovog puta bila je: "Momci, čestitam. Upravo ste snimili svoj prvi hit!" Bio je u pravu - u februaru 1963. ime The Beatles prvi put je prišlo vrhu britanske top liste, a kompanija EMI rezervisala je studio za snimanje njihovog prvog albuma, nazvanog logično "Please, Please Me".

3. SHE LOVES YOU - Otkad ih je sudbonosne subote 6. jula 1957. godine, na crkvenom vašaru u Vultonu (deo Liverpula) povezao zajednički prijatelj Ivan Von, Džon Lenon i Pol Makartni su uspostavili kreativno partnerstvo koje je potpuno proključalo s prvim uspesima i sve većim zahtevima tržišta. Umesto sitnih intervencija i međusobnog pomaganja pri završavanju pesama, Pol i Džon su sve češće radili zajedno "nos u nos" po garderobama i hotelskim sobama. "She Loves You" nastala je jednom takvom prilikom, u hotelu posle koncerta u Njukastlu 26. juna 1963. Krenuli su od jednostavne ideje da napišu ljubavnu pesmu u trećem licu jednine, a završili s jednom od najuzbudljivijih pop-tvorevina tog vremena kojoj je čudnovato jedinstvo cinizma (Lenon) i optimizma (Makartni) davalo neodoljivu snagu. Refren sa karakterističnim "Je, je, je!" dao je čitavoj Evropi, nenaviknutoj na pojam "rock'n'roll", sinonim za novi zvuk - "Je, je muzika".

4. I WANT TO HOLD YOUR HAND - Velika prepreka stajala je na putu svetske dominacije Bitlsa koju im je namenio Brajan Epštajn-američki partner EMI/Parlophone, kompanija Capitol, odbijala je i da pokuša da probije grupu na američko tržište. "Napišite pesmu sa Amerikom u mislima", rekao je tandemu Brajan i oni su posle kratkog odmora (prvog posle nekoliko meseci) seli za klavir u podrumu londonske kuće koja je pripadala porodici tadašnje Polove devojke, Džen Ešer. Izašli su iz podruma s pesmom koja ne samo da je ispunila menadžerske ambicije već se i danas smatra ključnim događajem istorije rokenrola. Amerika, i dalje u šoku posle ubistva predsednika Kenedija, doživela je novi, mnogo prijatniji udarac. Bitlsi su promovisali svoju ploču u čuvenoj TV emisiji voditelja Eda Salivena i vratili rok muziku, koju su Amerikanci neoprezno bacili u svet kao još jednu prolaznu modu, na tlo njenog nastanka, obogaćenu ukusom evropskog nasleđa. S druge strane, ovaj nevini, ali neodoljivi poziv na zabavu, zvučao je sirovije od bilo čega što je izlazilo iz američkih, superiornijih studija, a neočekivana harmonska i ritmička rešenja suprotstavljala su se svim do tada važećim pravilima američkog popa. I dan-danas američki muzičari tog vremena (i crni i beli) unisono tvrde da se tačka preokreta njihovog života zvala "I Want To Hold Your Hand".

5. CAN'T BUY ME LOVE - Tokom boravka u Parizu, januara 1964. Bitlsi su bili povređeni dosta lošom reakcijom tamošnjih kritičara. Ali, u to vreme, svako iskustvo inspirisalo je na novi kreativni uzlet. Pol i Džon su iskoristili klavir u svom apartmanu u hotelu "George V" i napisali pesmu (uglavnom Pol) koju će snimiti tokom poslednjeg sata termina u pariskom studiju EMI (tu su pevali nemačke varijante prethodna dva hita). Melodija sa puno "bluzi" nota oslanjala se na harmonsku podlogu obogaćenu nešto složenijim - džez akordima. Prirodno, prva verzija bila je u sporom tempu, ali kada je Ringo povukao bend u poletni brzi sving, bilo je jasno da su na pragu novog komercijalnog bisera. Producent Džordž Martin je predložio efektan početak pesme refrenom, a njegov mladi imenjak Harison odsvirao je prvi u nizu svojih nezaboravnih sola na gitari. Koristeći sva raspoloživa muzička sredstva, prelomljena kroz izuzetan talenat i neverovatnu harmoniju tako različitih ličnosti, Bitlsi su stvarali nešto udobno prepoznatljivo, ali istovremeno začuđujuće i osvežavajuće novo.

6. A HARD DAY'S NIGHT - Dani velike slave i razuzdane "bitlmanije" inspirisali su odluku da se snimi celovečernji film. Nenavikli na strog režim i komplikovane zadatke koje je pred njih stavio izlet u industriju pokretnih slika, momci su se prilično mučili, a jednog osobito napornog dana Ringo je "odvalio" gramatički problematičnu, ali beskrajno slikovitu frazu ("Noć teškog dana") koja se kao šifra provlačila kroz nastavak snimanja dok je Lenon nije uobličio u naslovnu pesmu i filma i albuma koji ga je pratio.

7. I'M A LOOSER - Leto 1964. godine za Džona Lenona je proteklo u znaku muzike Boba Dilana. Bilo da je kod kuće slušao njegovu ploču "Freewheelin'" ili oduševljeno diskutovao o Dilanovim stihovima tokom burnih noći po londonskim klubovima sa prijateljima (i Dilanovim obožavaocima) Erikom Bardonom iz "Enimalsa" i Mikom Džegerom iz Rolingstonsa, Lenon je podsvesno usvajao ponešto od Dilanovog stila. "I'm a Looser" otkriva drugačijeg Džona, ranjivog i samoironičnog, na početku puta kojim će krenuti ka bolno ličnim i direktnim pesmama svoje kasnije solo karijere.

8. EIGHT DAYS A WEEK - Uobičajeno pravilo da onaj od njih koji je glavni autor neke numere bude zadužen i za prvi glas zaobiđeno je, i ovu Makartnijevu pesmu koju je on nedovršenu doneo u studio "Ebi roud", 6. oktobra 1964. na kraju je otpevao Lenon. U jednoj fazi Bitlsi su se poigravali idejom da to bude naslovna numera njihovog narednog filma za koji su već dobili scenario sa transkontinentalnom bežanijom pred sledbenicima jedne indijske sekte, pa je prvi naziv bio "Eight Arms To Hold You" ("Osam ruku da te drže"). Kasnije se od toga odustalo i refrenom ove zarazne eksplozije dobrog raspoloženja odjeknuo je još jedan Ringov "liverpulizam"-"Osam dana nedeljno".

9. TICKET TO RIDE - Deo genijalnosti Bitlsa kao grupe i Džordža Martina kao producenta, bio je ne samo u stvaranju potpuno novog zvuka već i u osluškivanju svega što se na aktuelnoj muzičkoj sceni dešavalo. Kraj '64. i početak '65. godine doneli su na engleske top liste talas agresivnijeg, tvrđeg zvuka oličenog u radu grupa "The Who", "The Kinks", "Them" i posebno "Yardbirds" u kojoj su se na mestu solo gitariste upravo smenjivala dva pionira bučne električne gitare - Erik Klepton i Džef Bek. Odgovor Bitlsa na ovaj izazov bio je u Džonovoj pesmi koju je on kasnije nazvao "jednom od najranijih hevi metal-ploča". Ringo je valjao teški ritam koristeći i timpane, gitare su zvonile zaraznim rifom, a Lenonov vokal je sa mačo-ravnodušnošću saopštavao da ga je devojka napustila. Negde u vreme nastajanja ove pesme Harison i Lenon su prvi put iskusili čari droge zvane LSD, što otvara nove mogućnosti tumačenja njenog naslova.

10. HELP! - Nekoliko nedelja posle početka snimanja drugog filma Bitlsa reditelj Ričard Lester je i dalje svoje delo zvao "Eight Arms To Hold You" ali nije uspevao da autore muzike zainteresuje za stvaranje pesme o osmorukom čudovištu. Kada je predložio alternativno ime ("U pomoć!") Lenon je osetio kreativnu injekciju. U to vreme on je živeo u ogromnoj kući u londonskom predgrađu Vejbridž sa svojom prvom ženom Sintijom i sinom Džulijenom, beskrajno nesrećan i zarobljen u braku kome nisu baš bile od pomoći sve avanture sa turneja i učestalo korišćenje hemijskih sredstava za alternaciju svesti. Pesma "Help!" bila je istinski poziv u pomoć gde Džon, prvi put posle majčine smrti, odbacuje svoj oklop i priznaje da mu je neko potreban. Njegovi najbliži prijatelji nažalost nisu čuli ovaj krik. Trebao im je novi hit (uostalom ko još obraća pažnju na tekst!?), pa je pesma ubrzana i pored Lenonovog protivljenja, dodati su neodoljivi prateći glasovi i...viola! Prvo mesto na top-listi sa obe strane Atlantika.

11. YESTERDAY - Priča o najizvođenijoj i najviše puta obrađivanoj pesmi svih vremena počinje negde u onom maglovitom prostoru koji deli javu od sna, kada su i smrtnici otvoreni za poruke iz drugih dimenzija, ako umeju da ih čuju. Pol Makartni je čuo melodiju u svojoj glavi i ustao do klavira da je zabeleži. Narednih nekoliko meseci on je išao od jednog do drugog prijatelja sa istim pitanjem "Odakle sam ovo ukrao?" pevajući im melodiju uz improvizovani tekst na temu kajgane ("Scrambled Eggs" - verovatni doručak jutra posle). Tek u junu 1965, više od godinu dana posle sudbonosnog polusna, Pol se usudio da sa novim tekstom snimi "Džesterdadž" sam u studiju, uz akustičnu gitaru. Predlog Džordža Martina da se ovom izvođenju samo doda gudački kvartet dočekan je sa skepsom i protivljenjem, ali je rezultat potpuno raspršio sve sumnje i otvorio Bitlse za buduća korišćenja zvučnih kolorita klasične muzike.

12. NORWEGIAN WOOD - Vremena su se menjala i Bitlsima je bilo jasno da pesme sa beskrajnim okretanjem motiva "ja te volim - ti me voliš, ona te voli..." više nisu dovoljne. Navlačeći još jednom Dilanovu kapu, Lenon je ispričao šifrovano anegdotu o svom nestašluku s jednom novinarkom. Pravi razlog je mogla biti i želja da aferu sakrije od ljubomorne Sintije, ali enigmatični narativni karakter koji je pesma dobila otvorio je novo poglavlje u stvaralaštvu tandema Lenon - Makartni. I zvučno, "Norveška šuma" krila je mistična iznenađenja oličena u Harisonovom korišćenju indijskog sitara za potcrtavanje osnovne melodije. Za mnoge analitičare bio je to skromni početak nečega što će se krajem veka pretvoriti u pomamu zvanu "World Music".

13. IF I NEEDED SOMEONE - Doprinos Džordža Harisona i Ringa Stara ukupnom zvuku pesama Bitlsa i jedinstvenoj hemiji kojom su oni šarmirali planetu, nikada nije dovođen u pitanje. Međutim, njihov autorski upliv na teritoriju zaštićenu pečatom tandema Lenon - Makartni, bio je sasvim simboličan. "If I Needed Someone" je Harisonova pesma sa albuma "Rubber Soul" kojom on prvi put pokazuje da se u senci dva genija mora napraviti mesta za još jednog talentovanog pisca. Uticaj harmonskih rešenja pozajmljenih iz klasične indijske muzike je evidentan, iako ovaj put bez sitara, s klasičnom rok postavom i karakterističnom zvonjavom 12-žičane električne gitare.

14. IN MY LIFE - Kada je pre nekoliko godina britanski muzički časopis "Mojo" napravio anketu među najpoznatijim živim autorima o najboljim pesmama svih vremena, niko nije bio iznenađen što je počasno mesto zauzela tvorevina tandema Lenon - Makartni, ali je za mnoge bio šok da su stručnjaci (od Berta Bakaraka do Noela Galagera iz "Oejsis") najveći broj svojih glasova dali ovom nostalgičnom biseru skrivenom u rilnama albuma "Rubber Soul". Da ironija bude veća, upravo je "In My Life" tačka najvećeg spora u sećanjima dvojice tvoraca na zajednički rad. Naime, Lenon je tvrdio da je pesma potpuno njegova, smatrajući je svojim, do tada, najozbiljnijim radom, s pogledom na dubinu emocija koje je uspeo da dotakne. S druge strane, Makartni se sećao kako je u Džonovoj kući u Vejbridžu pronašao papir s prvom strofom i onda sam završio pesmu dok se domaćin tuširao... ali, to su vam bile šezdesete - ko se zaista seća, sigurno nije ni učestvovao.

2.jpg

15. WE CAN WORK IT OUT - U to vreme običaj u muzičkoj industriji Britanije bio je da se hit - pesme objavljene na singlovima (mali parčići plastike sa velikim rupama koji se vrte brzinom od 45 obrtaja u minutu) izostavljaju sa istovremeno izdatih LP ploča (veliki komadi plastike, sa malim rupama, i brzinom od 33,3 o/m). Tako su se decembra 1965. u prodavnicama istovremeno pojavili album "Rubber Soul" i singl sa pesmama "Day Tripper" i "We Can Work It Out". Ova druga je jedan od najbriljantnijih primera zajedničkog rada Lenona i Makartnija. Prvi deo za koji je i muziku i tekst napisao Pol (verovatno inspirisan svojom burnom vezom sa Džej Ešer) pokazuje njegov džinovski skok kao tekstopisca. Drugi deo je tipično lenonovski cinični filozofski odgovor na optimizam njegovog partnera zaključen simboličnim prelaskom u tročetvrtinski valc.

16. TOMORROW NEVER KNOWS - Početak 1966. godine označila je radost zbog tri opuštena meseca odmora koji su usledili posle naporne sezone snimanja i kratke turneje po Britaniji. Tokom ovog perioda svako od Bitlsa posvetio se, osim zabavi i ludovanju po klubovima, upijanju novih ideja. Povratak u studio otkrio je uticaje koje je svako od njih doneo nazad na radno mesto. Prva na redu bila je Džonova pesma nastala prebiranjem "Tibetanske knjige mrtvih", obaveznog štiva za novu psihodeličnu generaciju vođenu neodgovornim rukama LSD gurua Timotija Lirija. Zadržavajući se u jednom akordu (tačnije dva) Lenon je usvajao i nešto od, Harisonu tako omiljenih, rešenja indijske muzičke tradicije da bi konačnu ezoteričnu boju snimku dali zvučni "lupovi" sa traka koje je Pol Makartni tokom pauze snimao pod uticajem kompozitora savremene avangardne muzike, pre svih Karlhajnca Štokhauzena. Sve je počivalo na hipnotičkom ritmu Starovih bubnjeva (njegova dalja razrada paterna kojim je obeležio "Ticket To Ride"), a i naslov pesme je još jedna Ringova gramatička bravura kojom je zamenjen prvobitni naziv - "Void" ("Praznina"). Bio je to spektakularan ulazak u jednu sasvim novu muzičku fazu, za Bitlse, ali i za čitav svet.

17. ELEANOR RIGBY - Stvaralačka zrelost i ozbiljnost donela je pesmama teme kakvih se pop muzika do tada nije doticala. Makartni se u studiju pojavio sa nedovršenim komadom muzike koji je kao i prethodna pesma počivao na samo dva akorda, ali sa njemu karakterističnom, razigranom melodijom. Ali dok je Lenon u "TNK" pozivao na prepuštanje praznini uz tvrdnju "ovo nije umiranje", Pol je govorio o smrti usamljene žene koju niko neće žaliti. Gudački aranžman (ovog puta za oktet) uzdigao je sumorni realizam teksta na jedan sasvim novi nivo, oduševljeno poređen sa "minimalističkim savršenstvom Beketove priče".

18. YELLOW SUBMARINE - Danas se većina kritičara slaže da je ploča "Revolver" najbolji album Bitlsa. Negde između monumentalnosti "Eleanor Rigby" i "Tomorrow Never Knows", Harisonovih novih uzleta u "Taxman" i "I Want To Tell You", savršenih Polovih melodija "Here There And Everywhere" i "For No One", besmrtnog lenonizma "I'm Only Sleeping" i "She Sead, She Sead", ušunjala se pesma čiji će prvi glas otpevati Ringo, a koja će svojom nevinom jednostavnom melodijom osvojiti svet i dece i odraslih. "Žuta podmornica" bila je simbolični pozdrav detinjstvu jedne generacije, ujedno poziv na put u neispitane predele. Istog meseca (avgust, 1966) kada se "Revolver" pojavio na tržištu, Bitlsi su u San Francisku održali poslednji koncert. Svoj dalji rad oni će ograničiti na studio i nove zvučne eksperimente koje je u to vreme bilo nemoguće reprodukovati na sceni.

19. STRAWBERRY FIELDS FOREVER - Ozvaničivši svoj raskid sa koncertima, pa samim tim i svim primitivnim oblicima "bitlmanije", Džon, Pol, Džordž i Ringo su otišli na dug odmor i skupili se ponovo u "Ebi roud" studiju 24. novembra 1966. željni novih poduhvata. Inspiracija nije bilo samo bogatstvo ideja začetih na "Revolveru", već i nagomilani izazovi konkurencije oličeni u lavini sjajnih albuma koji su se pojavili prethodnih meseci ("Aftermath" - Stonsa, "The Quick One" - grupe "Hu", "Freak Out" - Frenka Zape i njegovih Majki Invencije, i za Bitlse najvažniji "Pet Sounds" ludog genija Brajana Vilsona i "Bič Bojsa"). Odgovor koji su Bitlsi spremali za leto naredne godine biće delo zaslepljujuće zvučne lepote, ali je šok ublažen insistiranjem menadžera Epštajna da se odmah posle Nove godine objavi singl sa dve pesme koje će najaviti poslasticu u nastajanju. Epštajna su verovatno brinuli tračevi "žute štampe" da su "Bitlsi presušili", pa je želeo što pre da ih demantuje. Mala ploča na kojoj se sa jedne strane nalazi Polova "Penndž Lane", a s druge Džonova psihodelična simfonija "Stranjberrdž Fields Forever" verovatno je najspektakularniji muzički proizvod te kratke forme, ali ironično, na Epštajnov užas, ona nije uspela da se popne na prvo mesto top-liste. Radio stanice su se podelile emitujući malo jednu, malo drugu pesmu i tako je titulu najpopularnije ploče ispred Bitlsa ukrala ljigava balada Inglberta Hamperdinka "Realese Me". Za snimanje "Stranjberrdž Fields Forever" utrošeno je neverovatnih 55 sati studijskog vremena, ali je konačna slika bila takva da se čak i večito suzdržani džentlmen Džordž Martin usudio da svoje mlade saradnike uporedi sa Debisijem.

20. SGT. PEPPER'S LONELY HEARTS CLUB BAND - Pesma značajna samo po tome što je naslovna i uvodna numera najsenzacionalnijeg albuma istorije rok muzike. U to vreme Lenonov kućni pritvor bio je na vrhuncu, a potpuno suprotno tome, neženja Pol Makartni je uživao u potpunoj slobodi ludovanja i druženja s najkreativnijim mladim stvaraocima londonske "andergraund" scene. Po prirodi "radoholičar" Pol je polako, neprimetno, ali sigurno, preuzimao ulogu lidera grupe. Njegova ideja za album u nastajanju bila je da Bitlsi stvore neku vrstu kolektivnog alter ega pod uticajem novog talasa američkih bendova čija je ikonografija vešto spajala psihodeliju i vodvilj. "Orkestar Kluba Usamljenih Srca Narednika Biberčeta" bila je maska iza koje će stara družina stvoriti delo neponovljive imaginacije i uticaja...

21. WITH A LITTLE HELP FROM MY FRIENDS - Ulazi Bili Širs! U ulozi nespretnog i nesigurnog pevača imaginarnog orkestra, Ringo Star se osećao kao riba u vodi. Nikada pre ni posle Pol i Džon nisu napisali pesmu koja je toliko odgovarala karakteru i liku (da ne pominjemo glasovne mogućnosti) popularnog bubnjara. On je bio tu gde jeste zahvaljujući "maloj pomoći njegovih prijatelja"...

22. LUCY IN THE SKY WITH DIAMONDS - Do kraja svog života Lenon je odbijao da prizna vezu između ove pesme i skraćenice LSD. "Džulijan je doneo crtež iz škole i rekao da je to njegova drugarica Lusi, na nebu sa dijamantima", tvrdio je ponosni tata. Kako ga je dečija žvrljotina transportovala u svet ezoteričnih zvučnih vibracija koji kao da je preslikan s druge strane ogledala Kerolove "Alise u zemlji čuda" ostaje da nagađamo...

23. WITHIN YOU WITHOUT YOU - Harisonova opsesija indijskom muzikom je na vrhuncu. Od mnogih kritikovana kao dosadna, preduga i nepotrebna egzibicija na inače savršenoj ploči, ova pesma je neraskidivi deo magije "Sgt. Peppera". Njen pomalo naivni antimaterijalizam odavao je duh vremena koliko i Džonove maštarije...

3.jpg

24. A DAY IN THE LIFE - Kada je slušalac preživeo sva ushićenja susreta sa junacima "Biberčetove" slikovnice i pošto se naslovna pesma vratila da zaokruži priču poletnom rokerskom reprizom, Bitlsi su, kao završni udarac ostavili nesumnjivo remek-delo. "Dan u životu" još jedan je od onih primera savršenog spoja dva nezavisna dela koja su odvojeno jedan od drugoga stvorili Džon i Pol. Tragični kraj, u saobraćajnoj nesreći njihovog prijatelja Tare Brauna, bio je povod za pesmu koja se bavila percepcijom realnosti i naslućivala besmisao otuđujućeg uticaja medija na stvaranje nečega što teoretičari nazivaju "društvom spektakla". Od uvodnih akorda Lenonove akustične gitare, preko vesele Polove "sekvence sna" do završnog, beskrajnog akorda simfonijskog orkestra, "A Day In The Life" oličenje je savršenstva, jedan od najviših uzleta muzike dvadesetog veka uopšte.

25. ALL YOU NEED IS LOVE - Svega 25 dana pošto su svetu bacili u lice čarobnu prašinu "Sgt. Peppera" Bitlsi su imali zadatak da se sa novom pesmom, kao predstavnici Britanije, pojave u prvom globalnom satelitskom živom prenosu, koji je tog 25. juna 1967. povezao 24 zemlje raznih kontinenata. Lenonova jednostavna, himnična poruka opštoj ljubavi bila je očigledan izbor. U pratećem horu našle su se njihove žene i devojke, Polov brat, ali i Mik Džeger, Kit Ričards, Marijana Feitful, Erik Klepton, Grem Neš, Donovan...

26. I AM THE WALRUS - Kada su Bitlsi prestali sa turnejama i posvetili se studijskom radu, Brajan Epštajn se osetio odbačenim i nepotrebnim. Ta situacija svakako nije pomogla njegovom i inače usamljeničkom životu preosetljivog homoseksualca. Epštajn se "navukao" na tablete i počeo da ih koristi sa sve manje osećaja za kontrolu. Kada su njegovi štićenici otišli na izlet u Bangor da slušaju propoved gurua transcedentalne meditacije Mahariši Maheš Jogija, Brajan je razočaran skliznuo u neopreznu kombinaciju pilula i alkohola. Jutro 28. avgusta 1967. nije dočekao živ. Vest je zatekla Bitlse u Bangoru i udarila ih kao najteži malj. Prvi se snašao Makartni i ubedivši ostale da je jedini spas u radu, zakazao nastavak snimanja muzike za projekat "Magical Mystery Tour". Mudrica, kao i uvek, Pol je predložio da se najpre radi nova Lenonova pesma koja je naslov dugovala još jednoj posveti Luisu Kerolu. "Ja sam morž" bio je novi uzlet Džonovog kreativnog duha. Muzika, koja je svoj prvi impuls preuzela iz dvotonalnog zvuka policijske sirene razvijala se kroz pravu građevinu durskih harmonija. Tekst, započet kao cinično ređanje besmislenih fraza (inspirisan činjenicom da se njegove pesme ozbiljno analiziraju na časovima u školi iz koje su ga umalo izbacili), u svojoj konačnoj verziji se pretvara u potpuni trijumf nadrealističkog obračuna sa establišmentom i ljudskom glupošću uopšte.

27. LADY MADONNA - Posle prave katastrofe koju je od kritike doživeo "projekat" "Magical Mdžsterdž Tour", prikazan na Britanskoj televiziji za vreme novogodišnjih praznika 1968, Makartni je želeo da što pre spere loš utisak slatkim ukusom hita. Pod uticajem Fetsa Domina, napisao je ovu jednostavnu pesmicu koja je najavljivala njegov pokušaj da Bitlse vrati rokenrol i ritam i bluz korenima.

28. ACROSS THE UNIVERSE - U februaru 1968. Bitlsi su se sa svojim ženama, devojkama i gomilom prijatelja uputili u Indiju, u centar za meditaciju "Rišikeš", gde ih je čekao Mahariši Maheš Jogi. Džordž i Džon su se, tražeći odgovore na suštinska pitanja, zadržali uz skute bradatog gurua više od dva meseca. Pol je ostao duplo kraće, a Ringo je "zapalio" već posle dve nedelje. Iako Lenonova pesma "Across The Universe" u glavama mnogih fanova simbolizuje ovu "spiritualnu" avanturu, ona je u stvari napisana nekoliko meseci pre odlaska u Rišikeš i nedovršena zaboravljena na trakama u "Ebi roud" studiju sve dok je nije izvukao producent Fil Spektor tokom procesa sastavljanja albuma "Let It Be".

29. HEY JUDE - Još otkad je krajem 1966. na otvaranju njene izložbe, upoznao američko - japansku konceptualnu umetnicu Joko Ono, Lenon je započeo proces odvajanja od braka koji ga je toliko gušio. U junu 1968. bilo je sasvim jasno da je Džonov razvod sa Sintijom neminovan, a jedina prava žrtva bio je petogodišnji sin Džulijen. S mališom u mislima, Pol Makartni je tokom jedne vožnje kolima počeo da pevuši melodiju "Hej Yuls!". Čim je sledeći put video Džona odsvirao mu je svoju spontanu kreaciju izvinjavajući se zbog nedovršenosti teksta. "Grešiš!", uzviknuo je Lenon, "Ovo je najbolje što si ikada napisao!" S takvom preporukom pesma "Hedž Jude" bila je predodređena za prvi hit singl nove kompanije ploča "Apple" (Jabuka - inspirisano slikom Renea Magrita) koju su Bitlsi osnovali.

30. REVOLUTION - Najveća korist od boravka u "Rišikešu" bila je gomila pesama koje su Bitlsi tamo napisali. Većina ovih stvari našla se na njihovom duplom albumu, prvom za sopstvenu kompaniju "Apple", nazvanom jednostavno "The Beatles", ali u narodnim masama poznatijem kao "Beli album". Prva pesma snimljena za to izdanje bila je Lenonova "Revolution". Oslobođen Epštajnovog pritiska da se ne bavi politikom, Džon je zagrizao u goruću temu generacije razočarane kapitalizmom. Ali i sam nesiguran u ispravnost radikalnih zapadnih levičara on nikako nije mogao da se odluči da li uz stihove "Ako govoriš o nasilju/Ako nosiš slike predsednika Maoa" da peva "Računaj na mene" ili "Ne računaj na mene" ("Count me in"/Count me out"). Na ploči je ostala zabeležena miroljubivija verzija što je izazvalo proteste zelota i optužbe za izdaju. Tokom sedamdesetih Lenon se pokajao zbog ove odluke, pomažući "novu levicu" i materijalno i moralno. Krah komunizma i činjenica da su većina vođa američkih revolucionarnih pokreta danas direktori marketinških agencija, potvrđuje da je njegov prvi instinkt bio ispravan. Činjenica da je Joko Ono 1987. prodala ovu pesmu za reklamu "Nike" patika potvrđuje da Bog ima divan smisao za humor.

31. WHILE MY GUITAR GENTLY WHEEPS - Iako je "Beli album" jednostavnijim pristupom sugerisao korak ka "povratku korenima" on je pokazao da su četvorica Bitlsa sve manje funkcionisali kao grupa, a više kao individualne autorske ličnosti. Ova situacija je odgovarala Džordžu Harisonu koji će najzad sasvim izaći iz senke vladajućeg tandema svojom prvom istinski velikom pesmom. Tokom snimanja, nezadovoljan "nežnim jecanjem" sopstvene gitare, Džordž je u studio pozvao prijatelja - Erika Kleptona.

32. HELTER SKELTER - Nekoliko godina ranije najavljeno, stvaranje hevi-metal muzike bilo je u svom punom uzletu, potpomognuto tehnološkim napretkom kako muzičkih instrumenata (pojačala!) tako i studijske tehnike. Pol Makartni je želeo da Bitlsi daju svoj odgovor i ponudio ga u ovoj haotičnoj pesmi o vožnji toboganom. Nije mogao ni da sanja da će sumanuti Čarls Menson i njegovo pleme godinu dana kasnije u njoj naći tajne signale da treba da pobiju što više ljudi, što je stajalo glave američku glumicu Šeron Tejt (ženu Romana Polanskog) i njene prijatelje.

33. DEAR PRUDENCE - Tipična pesma za "opus Rišikeš". Lenon je ovde isprobavao novu tehniku sviranja akustične gitare koju mu je pokazao Donovan i posvetio stvar Prudens, sestri Mie Farou, koja je bila ubeđena da će prečicom do nirvane, ako bude neprekidno meditirala. Džon je ogorčeno napustio Rišikeš kada mu se učinilo da je Mahariši manje zainteresovan za transcedentalnu meditaciju, a više za transseksualnu komunikaciju sa sestrama Farou.

34. GET BACK - Makartnija nije napuštala ideja povratka korenima. Naterao je grupu da početkom 1969. počne rad na novoj ploči u prisustvu filmskih kamera koje će ih pratiti sve do finalnog promotivnog koncerta. Sve je krenulo naopako. Kamere su beležile dokument o grupi koja se raspada. Tenzija između Pola i Džordža bila je na vrhuncu, Ringo je bio sasvim nezainteresovan, a Lenon se nije odvajao od sveprisutne Joko Ono. Stvari su se donekle popravile kada se neko dosetio da pozove crnog klavijaturistu Bilija Prestona. Koncert je, umesto zamišljenog spektakla održan nenajavljeno na krovu zgrade kompanije "Apple" u centru Londona, a ova pesma ostaje njegov najbolji deo.

35. LET IT BE - Svakako najuspešnija pesma iz ove sumorne faze, "Let It Be" bila je posveta Makartnijevoj pokojnoj majci Meri. Zabrinut i nesrećan zbog stanja u kome se Bitlsi nalaze, on je jedne noći sanjao svoju davno preminulu mamu kako mu govori da se ne iscrpljuje toliko i da "pusti neka bude..."

Izvor: NIN, Br.2702, 10.10.2002.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
УСАМЉЕНА СРЦА НАРЕДНИКА ПЕПЕРА

УСАМЉЕНА СРЦА НАРЕДНИКА ПЕПЕРА

Тог „лета љубави” 1967. свет је једноставно полудео за бркатим Наредником. И аналитичари озбиљне музике и публика свих генерација и савременици, колеге... Џими Хендрикс је, два дана по објављивању плоче, уврстио насловну песму у свој репертоар

Cве приче о значајним албумима рок историје поуздано крећу са ове тачке. Наравно, „Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band”, никако није био први рок албум. Ова плоча није ни прво значајно „дугосвирајуће” остварење самих „Битлса”, а последњих деценија изгубила је у разноразним стручним анкетама и титулу њиховог „најбољег” дела. Ипак, појава сензационално упаковане маштарије брковима украшених питомаца „Наредника Биберчета” у освит „лета љубави” давне 1967, одјекнула је као цветна бомба кроз, тада тек делимично загађену, орбиту наше планете и свечано успоставила рок албум на место најутицајније уметничке форме тренутка.

45440741.jpg


Многа су социолошка истраживања у последњих пола века нашироко објашњавала посебност друштвених прилика симболизованих музичком вртешком утиснутом на винил „Наредника Пепера”. За овај текст много је значајнија посебност тренутка у каријери самих „Битлса”. После четири пуне године лудила „битлманије”, кључни актери почели су да се осећају помало таоцима сопствене славе. Нехумани распоред обавеза и наступа узимао је данак, а спољни свет почео је, осим безрезервног одушевљења и обожавања, да показује и своје ружније лице.
Током 1966. године „Битлси” су се суочили са ватреним протестима (буквално – њихове плоче бацане су на ломаче) широм верски затуцаног југа Сједињених Америчких Држава, пошто је један тинејџерски часопис из општег смисла неспретно извукао изјаву Џона Ленона да су међу младим људима широм света „Битлси популарнији од Исуса”.
Када су на стадиону Кендлстик парк у Сан Франциску утихнули последњи тонови песме „Long Tall Sally” 29. августа 1966, међу „Битлсима” и њиховом пратњом завладало је осећање да је, неочекивано дуго успехом овенчана каријера, дошла до краја.
Џорџ Харисон био је први који је то изговорио наглас („Од данас више нисам Битл”) и посветио се припремама за пут у Индију како би упознао свог новог музичког идола, маестра ситара, Равија Шанкара. Џон Ленон је прихватио понуду да глуми у филму Ричарда Лестера, „Како сам победио у рату”. Пол Макартни се, уз помоћ продуцента Џорџа Мартина, окушао у писању музике за филм „Породични начин”. Ринго није радио ништа. И поред свих напетости и лудила које их је окруживало, „Битлси” су у студију за снимање постизали све боље резултате. Два албума изникла у то време, „Rubber Soul” (децембар 1965) и „Revolver” (август 1966) сведочила су о запањујућем развоју, како ауторског тандема Ленон–Макартни, тако и звука читаве групе.

Нема више концерата

Насупрот концертима које су „Битлси” свирали траљаво, свесни чињенице да их нико и не чује од силног вриштања (ово је било у време пре појаве великих концертних озвучења – „Битлси” су свирали на појачалима од сто вати и певали преко расположивог разгласа по салама и стадионима), у студију су се појединачно претварали у врло маштовите инструменталисте. Уследила је неизбежна пословна одлука – нема више концерата, „Битлси” ће се посветити искључиво стваралачком студијском раду.
Улазак у нову фазу довео је и до промена у унутрашњој организацији. Титулу „петог Битла”, природно је од свеприсутног менаџера Брајана Епштајна преузео музички продуцент Џорџ Мартин. И у самој групи дошло је до проклизавања ауторитета од некад неприкосновеног вође, Ленона, ка хиперактивном радохоличару Макартнију. Наиме, крајем 1966. године тројица „Битлса” били су ожењени и живели на имањима у унутрашњости Енглеске (Џон и Ринго и са синовима). За разлику од њих, нежења Пол смуцао се по Лондону и упијао све узбудљиве нове сензације уметничког света, од савремене електронске музике преко радова авангардних сликара до новог таласа филмских стваралаца.
Иако већ годинама предводници читаве светске поп сцене, „Битлси” се никада нису стидели да у свој рад унесу утицаје других уметника. Опсесија Диланом чула се у многим песмама и кулминирала на албуму „Rubber Soul”. „Revolver” је, између осталог, упио одјеке лондонске клупске сцене и најавио плиму агресивнијих електричних гитара каквима ће убрзо зазвечати „Cream” и „Jimi Hendrix Experience”. Док се у јесен 1966. године припремао за нови улазак у студио, Макартни је поглед поново бацио преко Океана, ка шареној калифорнијској булументи психоделичних састава са чудним, предугачким именима. Тако је по глави почела да му се врзма замисао о замишљеној групи, упарађеном старинском оркестру који би се уместо „Битлса” појавио у јавности са новим песмама.

46350141.jpg


Снимање новог албума званично је почело 24. новембра 1966. године. Остали су испрва сумњичаво гледали на Полову причу о замишљеном наступу Наредниковог оркестра и гостију, али се, свеједно, на посао прионуло са посебним узбуђењем уласка у свежу пустоловину духа и жељом да се ућуткају све гласнији коментари у стилу „Битлси су исцеђени”. Прва на распореду била је носталгична Ленонова песма надахнута ливерпулским сиротиштем званим „Поља јагода”, чији се зид готово наслањао на двориште куће његове тетке Мими где је провео детињство. На „Strawberry Fields Forever” радило се све до пред (грегоријански) Божић те године.

Карневал светлости

Пуних осам дана (са прекидима) трајало је стварање ове психоделичне поп симфоније најављујући не само мукотрпно шестомесечно снимање албума, већ и један сасвим другачији приступ у коме је група много мање свирала заједно у студију, а више се бавила звучним огледима и појединачним наснимавањима. Нису сви били одушевљени оваквим поступком. (Џорџ: „Било је прилично досадно.” Ринго: „Научио сам да играм шах!”) Током децембра, у паузама лудорија са „јагодама” довршена је и Полова шаљива „мјузик-хол” минијатура „When I’m Sixty Four” да би се после празничне паузе група окренула још једној носталгичној посвети Ливерпулу, тачније његовој улици/области – Пени Лејн.
Ношена „ходајућом” бас линијом свог главног аутора, „Penny Lane” давала је сасвим другачије виђење психоделије од хаотичног колажа „Strawberry Fields” и њене помало лење „хоризонталне” мелодијске линије. Пол је захтевао чист звук, а мелодија је типично „макартнијевски” полетна. Дух времена избијао је из занимљивих текстуалних решења и вртлога звучних ефеката обогаћених читавом многољудном дувачком секцијом са врхунцем у квазибарокном солу на труби који је Пол смислио парафразирајући Бахов „Бранденбуршки концерт”.
Када га је средином јануара 1967. године Брајан Епштајн упитао како напредује рад на новом албуму, Џорџ Мартин је одговорио:
„Фантастично! Снимили смо две песме које су најбоље што су икада урадили.”
Менаџеру није требало много времена да смисли потез усмерен ка ућуткивању злих гласина о пропасти групе: те две генијалне нове ствари биће објављене као претходница албума, сингл са двоструком насловном страном. Џорџ Мартин касније је тврдио како је „жртвовање” „Strawberry Fields Forever” / „Penny Lane” и њихово изостављање са наредног албума највећа грешка његове професионалне каријере.

50849339.jpg


Можда можете да погодите кога све има на омоту плоче?


И заиста, радио-станице збуњене равноправним положајем две композиције на једној малој плочи пуштале су обе песме ређе него што би то чиниле са једним издвојеним хитом. Конзервативни љубитељи шлагера нагрнули су у продавнице одушевљени актуелним издањем Ингелберта Хампердинка, „Release Me”, па је овај његов успех спречио „Битлсе” да се домогну првог места топ-листе. Први пут после неколико година. Злобници су наставили да се злурадо смешкају још једном знаку „опадања популарности Битлса”, али обожаваоци су осетили најаву неопходне промене.
Одјек сингла (који данас већина критичара сматра најбољим свих времена) међу масама добронамерно настројених поклоника улила је нову снагу групи која је и тако, у доба објављивања мале плоче, већ снимила песму што је својом снагом превазилазила све што се до тада чуло у безазленом свету поп музике. Наиме, већ средином јануара, после претераног колективног „откачињања” у „Карневалу светлости” (композиција „Carneval Of Light” остала је закључана у архивама и недоступна чак и за ретроспективне сваштаре из серије „Anthology”), група је почела да ради на једној од највећих Ленон–Макартни композиција, „A Day In The Life”.

Џиновски Е-дур

Заробљен у монотонију породичног живота са непрекидно укљученим телевизором и брдом дневних новина, Ленон је надахнуће нашао у вестима о саобраћајној несрећи у којој је живот изгубио његов познаник Тара Браун, син члана Горњег дома британског Парламента и наследник богатства предузећа Гинис. Надреално повезујући ову причу са цртицом на следећој страни о броју рупа на путевима у Блекбурну и асоцијацијама на своје недавно филмско искуство („Видео сам филм данас, Енглеска војска управо је добила рат”) Џон је поставио основу за величанствену музичку грађевину употпуњену Половом веселом минијатуром о радостима започињања новог дана („Пробудио сам се, пао са кревета, провукао чешљем преко главе...”).
Два потпуно различита дела песме повезивала је сањива мелодија са провокативним нарко-слоганом („Хтели бисмо да вас покренемо”) и моћни крешендо читавог симфонијског оркестра који се на крају преклапа у џиновски Е-дур, један од најчувенијих акорада у историји снимљене музике, где су четири клавира (Џон, Пол, Ринго и техничар Мал Еванс) остављена да одјекују више од четрдесет секунди (пред крај је ниво снимања толико „подигнут” да се може да се чује шушкање хартије и шкрипање столица у студију). „A Day In The Life” ће на новом албуму заузети место коначног отрежњујућег ударца пошто се варијететска представа Наредниковог оркестра заокружила понављањем уводне композиције. Сама „Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” овековечена је почетком фебруара и помпезно најавила првог госта, „Билија Ширса” (то је Ринго за кога је написана неодољива „With A Little Help From My Friends”), али је Полов концепт галерије измишљених извођача шаренолике приредбе убрзо напуштен. Свеједно, иако стваране независно током наредна два месеца, песме су се напросто лепиле једна на другу и слагале у нераскидиви мозаик добрих вибрација. Џонов поглед скренуо је са новина цртеж који је његов син Џулијан донео из обданишта. Упитан за значење, малени Џулс је рекао: „То је моја другарица Луси, на небу са дијамантима”, и тако скренуо путеве татициних маштања ка одјецима лудости Керолове „Алисе у земљи чуда”.
„Lucy in the Sky With Diamonds” остала је једна од највољенијих песама читаве поп психоделије, мада је њен аутор остатак живота провео убеђујући људе како се наслов сасвим случајно скраћивао у „LSD”. „Getting Better” била је Макартнијева композиција, маестралан доказ његовог фантастичног напретка у усвајању теорије хармонских склопова и несвакидашњих аранжманских решења. Када је дошао ред на текст, Пол се мудро окренуо најбољем пријатељу. Генијални тандем заједнички је исписао причу која као да осликава клацкалицу равнотеже карикатурално наглашеног поимања њихових личности од стране публике. Оптимиста Пол („Све време све је боље...”) наслања се на вечитог циника Џона („...јер није могло много горе”).
У „Fixing A Hole” Макартни се поново, као у насловној песми, поиграва спојем наслеђа музике за водвиље са све популарнијим „тешким роком”, али је самоподсмешљиво раскошну мешавину заменио постепени развој композиције, од старинског харпсикорда Џорџа Мартина до моћног финала којим влада сјајан гитарски соло његовог имењака Харисона. „She’s Leaving Home” била би тек још једна Полова егзибиција са гудачима (далеко тања од „Yesterday” или „Eleanor Rigby”) да је текст, који се бави одрастањем и напуштањем родитељског дома, не чини једним од чворишта поимања читавог албума, уз незаборавни Ленонов улазак у улогу родитеља („У чему смо то погрешили...?”). Крај прве стране остављен је за Џонову „Being for the Benefit of Mr. Kite” у којој он као верглаш најављује узбуђења циркуске представе.

Музика за комшилук

Текст готово да је преписан са старог постера који је Џон набавио у једној антикварници за време снимања промотивног филма „Strawberry Fields Forever”, али је био савршен за одржавање илузије континуитета приче о представи доброћудног Наредника и његове свите. Џорџ Харисон није био баш највеселији учесник догађаја у студију предузећа „ЕМИ” на лондонском Еби роуду. Његове мисли као да су још остале у Индији са утисцима покупљеним приликом посете Равију Шанкару. Међутим, колико год су касније њихова различита занимања довела до неизбежног разлаза групе, у ово време, чак је и повремена отуђеност неког члана радила у корист целине и коначних резултата. Другу страну албума „Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” отвара тако Харисонова индијска свита „Within You Without You” (за ову прилику доста скраћена са првобитних 30 минута), отварајући врата масовне културе западне цивилизације за етничке звуке далеких поднебља. Снимљена само уз помоћ групе индијских музичара и гудачког састава (осам виолина, четири виолончела), ова песма текстом делује као приговор савести маштаријама које је окружују, толико озбиљна да је Џорџ на крају умонтирао раније забележени смех ради ироничног одмака и безболног претапања у поменути пошалицу „When I’m Sixty Four”. Полова ода женама у униформи, „Lovely Rita” написана је пошто је добио казну за погрешно паркирање од полицајке по имену Мета Дејвис (сасвим неважан податак, као и тај да су снимању ове песме присуствовали чланови младе групе „Pink Floyd” током паузе у раду на свом дебитантском албуму у суседном студију).
После новина, дечијег цртежа и старих постера, Џонова муза морала је да искочи и из катодне цеви телевизора, па је „Good Morning, Good Morning” увелико надахнута рекламама и шпицама текућих породичних серија. Њен рокерски звук, уз параду ефеката домаћих животиња које је Ленон могао чути са прозора куће на свом сеоском имању, природно су вратили албум почетној теми, овог пута одсвираној чисто рокерски, без водвиљских украса, и коначном величанственом разрешењу кроз „A Day In The Life”.

96672378.jpg


Легенда каже да су „Битлси” једног прелепог априлског јутра, после целоноћног миксовања, са пробним отиском новог албума, отишли у стан певачице Кас Елиот (из групе „The Mamas and the Papas”), избацили звучнике на прозоре и премијерно пустили најближим пријатељима и добронамерно пробуђеном комшилуку своје остварење. Нико се није бунио. Напротив, осмеси и знаци одобравања сањивих становника лондонског Челсија раширили су се као пандемија по читавом свету.
Посебан ударац био је омот, дело уметника Питера Блејка, који је сачинио сценографију од фотографија у природној величини седамдесетак значајних личности испред цветног аранжмана са именом групе. Џон, Пол, Џорџ и Ринго потом су се увукли у сатенске парадне униформе дречавих боја и, гурајући се са сопственим воштаним фигурама, позирали испред невероватне галерије ликова, од Оскара Вајлда до Боба Дилана, од Карла Маркса, Сигмунда Фројда и Алдокса Хакслија до Џејмса Дина, боксера Сонија Листона, комичара Лаурела и Хардија и окултисте Алистера Кроулија. Било је ту и неколико индијских гуруа (већ знате по чијем захтеву!). Ова лудорија коштала је сто пута више од тада уобичајеног буџета за омоте лонг плеј плоча, али је њена раскош доприносила да се округло парче пластике скривено унутар тих блиставих страница преслушава са готово религиозном пажњом.
Тог „лета љубави” 1967. године свет је једноставно полудео за бркатим Наредником. И аналитичари озбиљне музике и публика свих генерација и савременици, колеге... Џими Хендрикс је, два дана по објављивању плоче, уврстио насловну песму у свој репертоар. Музичари из Калифорније, инспиратори „дугачког имена” приредили су јавна преслушавања у поклоничкој тишини. „Ролингстоунси” су покушали да направе сопствену маштарију са „Their Satanic Majesties Request”. Брајан Вилсон из „Бич Бојса”, убеђен да никада неће успети да надмаши „Битлсе”, доживео је нервни слом од кога се никада није сасвим опоравио. Рок музика је са плочом „Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” званично ушла у зрело доба.

Аутор: Дејан Цукић
Извор: Политикин забавник



 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Kako su umalo propali Bitlsi

PRESS

Kako su umalo propali Bitlsi

Ćorak - Pre tačno pola veka šefovi kuće „Deka" doneli su najgoru odluku u karijeri - odbili su da snime album liverpulske četvorke

BEATLES.jpg
Original .... Prva postava, bez Ringa Stara

Jedna od najzanimljivijih priča iz istorije rokenrola jeste ona u kojoj su „Bitlsi" umalo odustali od daljeg bavljenja muzikom kada ih je odbio veliki izdavač „Deka". U najkratkovidijem potezu karijere, šef „Deke" je pre pola veka rekao da su „gitarski bendovi na zalasku".Lovac na talente kompanije „Deka rekords" Majk Smit imao je priliku da čuje „Bitlse" u čuvenom liverpulskom klubu „Kevern" („Pećina"). Iskusni muzički vuk nije bio naročito oduševljen, ali im je ponudio snimanje demo-pesama u londonskom studiju „Deke". Bend su tada činili Džon Lenon, Pol Makartni, Džordž Harison i bubnjar Pit Best, čuveni „peti Bitls".

Stvari su od početka krenule naopako. Iako je bend stigao na vreme na audiciju, mamurni Majk Smit, koji je proveo burnu novogodišnju noć, kasnio je.


- Članovi benda bili su veoma uplašeni. Makartni nije bio sposoban da peva zbog nervoze i glas mu je pucao - sećao se godinama kasnije Nil Aspinval, tehničar benda.

Zvanično objašnjenje odbijanja ušlo je u istoriju kao primer kratkovidosti.

- Bendovi sa gitarama su na zalasku, gospodine Epstajn - glasio je službeni razlog odbijanja benda, koji je menadžeru „Bitlsa" Brajanu Epstajnu uputio šef kreativnog odeljenja „Deke" Dik Rouv.

Odbijanje je imalo dugoročne posledice. „Bitlsi" su potpisali ugovor sa „Parlofonom", kućom kojoj se nije dopalo bubnjanje Pita Besta, kog je zamenio Ringo Star. „Deka" nije ponovila svoju grešku i nekoliko godina kasnije je na preporuku Džordža Harisona iz „Bitlsa" ova kompanija potpisala ugovor sa mladim bendom po imenu „Rolingstons".

„Bitlsi" nisu bili jedini bend koji je imao teži početak nego što je zasluživao. Bend „Oejzis" je imao odličnu priliku da propadne u zemlju od stida na samom početku karijere, 1994. godine. Već tada velika grupa „Rejdiohed" pošla je na kratku turneju i tragala je za bendom koji bi otvarao njihove nastupe. Jedan od bendova čiji su snimak dobili bio je „Oejzis". Članovima „Rejdioheda" demo-snimak bio je potpuno nezanimljiv, i odlučili su se, na kraju, za bend po imenu „Džuli Dolfin". Elvis Prisli imao je mnogo grublji susret sa stvarnošću: 1954. godine je Džimi Deni, menadžer legendarne kantri institucije „Grend oul oupri", rekao genijalnom rokeru:


- Od tebe neće biti ništa. Bolje se vrati kamiondžijskom poslu - „tresnuo" mu je u lice kantri veteran.

Nenad Kostić


 
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Stiže dopunjena "Žuta podmornica"

Stiže dopunjena "Žuta podmornica"

Izvor: Tanjug


Animirani film "Bitlsa" - "Yellow Submarine" (Žuta podmornica) restaurisan je kadar po kadar i kasnije ove godine biće objavljen kao DVD izdanje, saopštila je kompanija grupe "Epl korps Ltd".

9206571934f69ad3df17d8793856868_orig.jpg

Kako prenosi AFP, kompanija "Epl" saopštila je da su stručnjaci četiri meseca radili kako bi ručno očistili svaki kadar ove priče iz 1968. godine. Kompanija je saopštila da nisu želeli da koriste softver zbog delikatne prirode rukom rađene animacije.

DVD izdanje filma biće objavljeno 28. maja, a muzika iz filma biće istog dana objavljena na CD-u.

Animirani film, koji mnogi smatraju pionirskim momentom u kinematografiji, je fuzija pop art animacije inspirisane Endijem Vorholom i pesmama "Bitlsa" uključujući "Eleanor Rigby," "When I''m Sixty-Four," "Lucy in the Sky With Diamonds."

 
Poslednja izmena od urednika:
LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Dokumentarac o “Bitlsima” 6. maja

Dokumentarac o “Bitlsima” 6. maja

Izvor: Beta


Svetska premijera dokumentarnog filma o prvom celovečernjem koncertu liverpulskih "buba" – Bitlsa (The Beatles) u Americi "The Beatles: The Lost Concert" biće održana 6. maja u njujorškom Zigfild teatru (Ziegfield Theatre).


14317566384f97a84a10733148453781_orig.jpg


Na koncertu, snimljenom u vašingtonskom Koloseumu u februaru 1964. godine pred 8.000 "vrištećih" mladih obožavalaca, “Bitlsi” su izveli 12 pesama, među kojima i "She Loves You" i "I Saw Her Standing There".

Liverpulske "bube" su u Vašingtonu nastupile samo dva dana pošto su se pojavile u čuvenom i uticajnom šou programu Eda Salivana, u kome su, između ostalog, predstavljane i nove zvezde.

Dokumentarac, koji će posle premijere, od 17. do 22. maja biti prikazan u 450 bioskopa širom Amerike, prati istorijski dolazak “Bitlsa” u Ameriku, i uključuje nove razgovore o bendu sa frontmenom “Aerosmita” Stivenom Tajlerom, pionirom rokenrola Čakom Berijem, engleskim di džejem, gitaristom i producentom Markom Ronsonom i drugima.

Postavu “Bitlsa” na tom koncertu činili su Džon Lenon, Pol Makartni, Džordž Harison i Ringo Star.

 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Pola veka od prvog singla Bitlsa

Pola veka od prvog singla Bitlsa

Pre 50 godina legendarni "Bitlsi" snimili su u londonskom studiju Ebi roud (Abbey Road) svoj prvi singl, "Love Me Do", što je označilo početak revolucije koja je zauvek izmenila muzičku mapu sveta.

52212_beatles_f.jpg
Legendarna britanska grupa Bitlsi

Pet meseci pre toga, liverpulska četvorka doživela je neuspeh na audiciji za diskografsku kuću Deka (Decca), nakon čega je njen menadžer Brajan Epstajn kontaktirao s drugim diskografskim kućama, ali opet bez uspeha.

U maju 1962. članovi benda sastali su se sa Džordžom Martinom iz ogranka diskografske kuće EMI Parlofon (Parlophone), a potom su u junu u studiju Ebi Roud izveli svoje tri pesme, "Love Me Do", "P.S. I Love You" i "Ask Me Why".


Nekoliko nedelja kasnije, potpisali su ugovor i snimili svoj prvi singl, označivši početak "Bitlmanije" - revolucije u muzici, popularnoj kulturi, modi i industriji zabave.

Kada su, 5. oktobra 1962, "Bitlsi" snimili pesmu "Love Me Do", najstariji član grupe imao je 21, a najmlađi 19 godina.

Džon Lenon, Pol Makartni, Džordž Harison i Ringo Star objavili su "Love Me Do" sa singlom "P.S. I Love You" na B strani. Njihov prvi singl dospeo je na 17. mesto britanske liste najprodavanijih numera. Usledio je singl "Please Please Me", koji je stigao do drugog mesta na britanskoj listi, a potom i "I Want To Hold Your Hand" 1964. kojim su "Bitlsi" osvojili i američko tržište.

Pola veka kasnije, Džon Lenon i Džordž Harison više nisu među živima, ali su "Bitlsi" i dalje jedan od najpopularnijih bendova u istoriji pop i rok muzike.

Diskografska kuća EMI obeležava jubilej objavljivanjem svih albuma liverpulske četvorke - "Please Please Me" i "With The Beatles" iz 1963, "A Hard Day's Night" i "Beatles For Sale" iz 1964, "Help!" i "Rubber Soul" (1965), "Revolver" (1966), "Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band" i "Magical Mystery Tour" (1967), "White Album" i "Yellow Submarine" (1968), "Abbey Road" (1969), "Let It Be" (1970), kao i
kompilaciju singlova "Past Masters" iz 1987.


To komplet izdanje biće objavljeno u ograničenom tiražu od 50.000 primeraka, uz ilustrovanu knjigu Kevina Hauleta, najvećeg poznavaoca "Bitlsa" u svetu.

Izvor: Beta




 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Joko Ono: Pol Makartni je pokušao da održi „Bitlse”

Joko Ono: Pol Makartni je pokušao da održi „Bitlse”

Joko-Ono-i-Dzon-Lenon-foto-FONET.jpg

Posle Pola Makartnija, koji je o raspadu „Bitlsa” govorio pre nekoliko meseci, udovica Džona Lenona Joko Ono iznela je svoju verziju razlaza čuvenih liverpulskih „buba”, navodeći da su do njega dovele tenzije među članovima legendarne grupe.
Naime, među brojnim intervjuima tokom 1987. godine koji su nedavno objavljeni, nalazi se i onaj u kojem Joko Ono objašnjava razloge koji su doveli do razlaza „Bitlsa”.
U intervjuu koji je pre 25 godina dala magazinu „Rolingstoun”, Ono, kao i Makartni u nedavnom razgovoru sa novinarom televizije Al Džazira, navodi da su tenzije između članova grupe dovele do njihovog definitivnog razilaženja.
Ono je kazala da, uprkos uvreženom mišljenju, ona nije kriva za raspad grupe, iako je, kako kaže, Lenonu „otvorila nove horizonte”, dajući mu želju da se otisne i dalje krene sam.
Nakon „Bitlmanije” tokom šezdesetih godina 20. veka, Džon Lenon, Pol Makartni, Džordž Harison i Ringo Star uželeli su se slobode. Star je prvi izrazio želju da napusti bend, a odmah zatim i Harison, a na kraju i Lenon, kaže Ono.
„Pol je bio jedini koji je pokušavao da ’Bitlse’ održi na okupu”, navela je udovica Džona Lenona, dodajući da su „Bitlsi” ostalima sve više ličili na „Polov bend”.

Objavljeno: 30.12.2012.
Izvor: Politika


 
Poslednja izmena od urednika:
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
PISAO MARŠALU: Džon Lenon Titu poslao dva žira

PISAO MARŠALU: Džon Lenon Titu poslao dva žira

U koverti se, pored pisma, nalazilo i dva žira - ideja legendarnog para bila je da svi svetski lideri koji direktno utiču na mirovni poredak u svetu u bašti zasade drvo hrasta i shvate da je najbitnija planeta

1.jpg

Džon Lenon, pevač, kompozitor i gitarista Bitlsa, i njegova žena Joko Ono 1969. pisali su Josipu Brozu Titu, predsedniku SFRJ.
U koverti su se, pored pisma, nalazila i dva žira - ideja legendarnog para bila je da svi svetski lideri koji direktno utiču na mirovni poredak u svetu u bašti zasade drvo hrasta i shvate da je najbitnija planeta.
"Dragi gospodine,
u ovom paketu vam šaljemo dva žira u nadi da će te ih zasaditi u svojoj bašti zarad mira u svetu", piše u pismu koje su potpisali pevač i njegova supruga Joko Ono.
Džon Lenon je 1966. godine upoznao svoju ljubav života, kontroverznu japansku umetnicu Joko Ono, s kojom se posle dve godine i oženio. Sa njom je napravio album, učestvovao u protivratnim protestima i priređivao mirovne hepeninge. Ubijen je 8. decembra 1980. godine ispred zgrade Dakota u Njujorku, nedugo pošto je Lenon dovršio jedan svoj album. Ubio ga je Mark Dejvid Čapman.

2.jpg

3.jpg

Izvor: Kurir

 
Poslednja izmena od urednika:
Natrag
Top