LEGEND
- Učlanjen(a)
- 14.12.2009
- Poruka
- 29.042
Prije 5000 godina u Europi su zivjeli ljudi kamenog doba koji su kao lovci i sakupljaci prolazili brezuljcima i nizinama kontinenata te njegovim otocima. Je li moguce da su se krecuci se slijedili raster koji se siri preko cijele povrsine zemaljske kugle ? Pojedini geolozi i fizicari misljenja su da ima dovoljno indicija koje potkrepljuju ovu zapanjujucu tvrdnju. U Junu, 1921. britanski fotograf Alfred Watkins trazio je na svojoj zemljopisnoj karti najkraci put do nekih megalitskih umjetnicki povijesno vrijednih gradevina Engleske. Htio je napraviti fotoseriju. Kad je ta mjesta oznacio kruzicima, ostao je zabezeknut, sva povijesna mjesta lezala su tocno na jednom pravcu protezuci se nekih 100 kilometara. Jos je nesto primijetio kad je jasuci na konju s kompasom u ruci obilazio ta mjesta. Spomenuti se pravac protezao kroz crkve i kapele. Je li taj poredak mozda slucajno takav !? Watkins je istrazivao dalje te je otkrio da su se prije sirenja krscanstva upravo na tim mjestima nalazila poganska kultna mjesta.
ZEMLJOPISNA PAUKOVA MREZA
Jos je 1909. godine, astronom Norman Lockyer naisao na neobicne geometrijske veze izmedu antickih svetista. Zanimljivo je to sto se cini da je vrh toga geometrijskog lika Stonehenge, divovski kruzni spomenik od kamena na jugu Engleske. Slijedece sjeciste bilo je juznije smjesteno kultno mjesto Grovely Castle, a potom Old Sarum. Oni su zajedno tvorili pravi jednostranicni trokut. Tek se nakon toga u slijedecim desetljecima u cijeloj Europi otkrivalo sve vise takvih zamisljenih pravaca koji povezuju svetista. Kakvim nacinom orijentiranja i zasto su ljudi kamenog doba rasprostrli takvu kultnu "mrezu" preko Engleske, to i dalje ostaje zagonetkom.
MEGALITI BRITANSKOG OTOCJA
Britansko otocja prepuno je uspravnog kamenja, kamenih krugova i drevnih megalita; Avebury Henge u Wiltshireu, Rollright Stones u Oxfordshiru, Long Meg and Her Daughters u Cumbriji, Callanish on Lewis na Zapadnom otocju, Longstone, jedan od nekoliko stojecih kamena na Dartmooru, i ring of Brodgar u Orkneyju tek su neki od njih. Medutim, ni jedan nije toliko poznat i toliko tajanstven kao Steonehenge, koji se nalazi na osamljenoj salisburskoj nizini. Stonehenge se sastoji od dva kruga : onaj vanjski je od stupova kamenja koji su prije podupirali nadvoj (ostalo ih je samo sest), a unutarnji od plavog kamena. Unutar tog kruga nalaze se dva niza uspravnog kamenja u obliku konjske potkove. Vanjski je niz od kamena pjescenjaka, dok je unutarnji od plavog kamena. Nijedan od nizova u obliku konjske potkove nije potpun. Neko je kamenje palo, a neko je nestalo. U unutarnjoj potkovi nalazi se samo jedan kamen slomljen napola, koji se naziva Altarov kamen, a oko vanjskog kruga nalazi se prsten od 56 rupa koje se nazivaju Aubreyine rupe. Nekih 80 metara od Altarova kamena nalazi se Heel Stone. Kamen pjescenjak od kojeg je nacinjen vanjski krug Stonehengea, potjece iz okolice, a za plavi kamen se vjeruje da je na neki nacin dopremljen iz Prescelly Mountainsa, daleko na jugozapadu Walesa. Prema radikalnijem misljenju isprepletenom legendama, donijet je u Wiltshire iz Irske carobnom moci carobnjaka Merlina, a u Irsku su ga iz Afrike donijeli divovi !
KAKO SU SE PREVOZILI GOLEMI KAMENI BLOKOVI ?
U Europi je poznato vise od 600 megalita ili menhira. Oni su djelomicno golemih dimenzija. Primjerice, veliki menhir "Brise" u Locmariaqueru u sjevernofrancuskoj Bretanji bio je nekad visok vjerojatno 50 metara i tezio je oko 340 tona. Potres ga je prije mnogo vremena srusio i on se raspao na cetiri djela. U obliznjem Carnacu vise od tri tisuce kamena tvori duge nizove koji strse iznad horizonta. Kako su se prevozile ove goleme mase ? Neki zanastvenici zastupaju misljenje da je to bilo moguce zbog levitacije, dakle lebdenja, paranormalnog fenomena pri kojem se predmeti uz pomoc duhovnih sila oslobadaju sile teze. Mozda to i nije neko prihvatljivo objasnjenje ali istina je da su se za gradnju Stonehengea golemi plavi kameni komadi prevozili po 200 kilometara od udaljenih brda Prescelly u Wales sve do gradilista u Salisburyu. Ipak se radi o kamenim gigantima teskim 4,5 tone. Kako megaliti i kameni krugovi koji se uglavnom mogu naci na europskoj obali Atlantika pripadaju najstarijim gradevinama covjecanstva, pitanje kako su ih prevozili nije toliko relevantno kao zagonetka koju nitko jos nije uspio odgonetnuti, koja im je bila svrha ?
STO JE BIO STONEHENGE ?
Veliki zagonetni kameni krug Stonehenge u engleskoj grofoviji Wiltshire sjeverno od Salisburyja. Stonehenge se smatra svetistem, ali se nagada nije li bio i u sluzbi astronomije. Rasireno ali sasvim pogresno je vjerovanje da su Stonehenge sagradili druidi. Zapravo je Stonehenge napravljen prije otprilike 4000 godina, u neolitiku, za vrijeme mlacfeg kamenog doba. Time se iskljucuju Rimljani kao graditelji jednako kao i Kelti, koji su se tek u 6. st. pr. Kr. pojavili u Engleskoj. Prema tome, tvorcima Stonehengea smatraju se nepoznati narodi koji nisu znali ni citati ni pisati. Otada je nekoliko puta prepravljan, najnovije je preuredenje bilo 1400 godine pr. Kr., u ranome broncanom dobu, kad je dobio danasnji nepotpuni oblik. Toliko se sigurno zna, ali je mnogo neizvjesnija tocna namjena ovog zdanja koje izaziva strahopostovanje. Cemu je takva gradevina sluzila ljudima neolitskog doba koji ne samo da nisu poznavali astronomiju, i tajne svemira vec nisu niti znali pisati !? Je li Stonehenge bio Suncev hram, Mjeseceva zvjezdarnica, vrelo isceliteljske energije, vanzemaljski spomenik !? Postoji o tome mnogo teorija, od onih tajanstvenih do apsurdnih. Puno je toga napisano o navodnom poistovjecivanju kamenja s bozanskim dogadajima, sto dovodi do mogucnosti da je Stonehenge slozena astronomska zvjezdarnica. Stonehenge je geometrijski i astronomski tocno usmjeren, pa tako slici mnogim drugim kamenim tvorevinama kojih jos ima u Europi. Tajanstveni graditelji megalitskih krugova trebali su biti sjajni astronomi. Kameni za markaciju, skele i urezi u brdima, sve to postoji i uz njihovu pomoc mogle su se promatrati zimska i ljetna ravnodnevnica te kretanja zvijezda. Primjerice, istina je da se crta izmedu Heel Stonea i Altarova kamena podudara s mjestom izlaska sunca za ljetnog suncostaja. U svakom slucaju, kao sto su istaknuli Janet i Colin Bord u knjizi Drevne taine u Britaniii, nedavno su istrazivaci pronasli nedostatke tih poistovjecivanja, pa bi stoga trebalo nanovo razmotriti ovu mogucnost.
PRIRODNA ENERGIJA
Potpuno razlicita teorija o namjeni Stonehengea potjece iz narodne predaje koja tvrdi da, poput ostalih megalita, njegovo kamenje ima iscjeliteljsku moc. To je uvjerenje dokumentirano jos u dvanaestom stoljecu, u knjizi Geoffreya iz Monmoutha Poviiest britanskih kraieva. Nadalje, za vrijeme istrazivackog programa Zmaiev proiekt, koji je
1978. godine, zapoceo istrazivac Zemljine energije Paul Deveraux, prikazano je da barem jedan od uspravnih kamena Rollrighta u Oxforshireu pokazuje brze fluktuacije magnetske energije i jako magnetsko polje. Zanimljivo je da su ljudi slomljenih udova stoljecima posjecivali Rollright Stones, vjerujuci da ce im kamenje pomoci, a danasnja bolnicka terapija otkrila je da elektromagnetizam ubrzava postupak zacjeljenja slomljenih kosti. Je li i to tek slucajnost ? Mozda su te sile bile poznate graditeljima Stonehengea i ostalih megalitskih zdanja, pa su ih za tu svrhu podignuli na mjestima djelovanja Zemljine prirodne energije. I opet, Zmaiev proiekt je pokazao da su mnogi megaliti smjesteni na mjesta s geoloskim poremecajima, ili u njihovoj blizini, poput tektonskih intruzija ili radioaktivnih podrucja.
Pri razmatranju Zemljine energije, neizbjezno se dolazi do zmajevih linija, ravnih zamisljenih crta koje spajaju prethistorijske i pretkrscanske spomenike, sveta mjesta i drevna magicna podrucja i koje vizualno ocrtavaju gustu mrezu podzemnih kanala zemljine energije. Iako je tu ideju prvi put ozbiljno primijenio na britansko otocje 1921. godine istrazivacki amater Alfred Wtkins, u Kini je stvarnost lung meia ili "zmajevih tragova" (sto je i nadahnulo naziv Devereuxova projekta) prihvacena vec stoljecima. I ne samo to; ta ideja daje intrigantnu paralelu sa shvacanjem o energetskim tockama koje su temelj akupunkture, jos jedne drevne kineske tradicije. Na Zapadu, tema o Zemljinoj energiji jos uvjek potice kontroverzne stavove, ali vise nema sumnje u njezino postojanje ni snagu. Jedno snazno iskustvo o njezinu djelovanju dozivio je zapanjeni mladic William Lincoln 25. Augusta, 1974. godine, uvecer. On i trojica prijatelja usli su u prsten koji su tvorila stabla bukve oko okrugla drevnog nasipa koji se zove Chanctonburry Ring, sjecista pet energetskih linija na vrhu brezuljka Washington, West Sussex, kad ga je iznenada neka nevidljiva sila podignula u zrak vise od metra. Tamo je ostao barem 30 sekundi, lebdeci vodoravno i urlajuci od straha, a zatim je pao na zemlju. Moglo bi to biti samo sjecanje o snazi proslosti koja se ponekad javlja cak i u sadasnjosti.
Preuzeto iz knjige:"Misterije,neobjasnjivi fenomeni."
ZEMLJOPISNA PAUKOVA MREZA
Jos je 1909. godine, astronom Norman Lockyer naisao na neobicne geometrijske veze izmedu antickih svetista. Zanimljivo je to sto se cini da je vrh toga geometrijskog lika Stonehenge, divovski kruzni spomenik od kamena na jugu Engleske. Slijedece sjeciste bilo je juznije smjesteno kultno mjesto Grovely Castle, a potom Old Sarum. Oni su zajedno tvorili pravi jednostranicni trokut. Tek se nakon toga u slijedecim desetljecima u cijeloj Europi otkrivalo sve vise takvih zamisljenih pravaca koji povezuju svetista. Kakvim nacinom orijentiranja i zasto su ljudi kamenog doba rasprostrli takvu kultnu "mrezu" preko Engleske, to i dalje ostaje zagonetkom.
MEGALITI BRITANSKOG OTOCJA
Britansko otocja prepuno je uspravnog kamenja, kamenih krugova i drevnih megalita; Avebury Henge u Wiltshireu, Rollright Stones u Oxfordshiru, Long Meg and Her Daughters u Cumbriji, Callanish on Lewis na Zapadnom otocju, Longstone, jedan od nekoliko stojecih kamena na Dartmooru, i ring of Brodgar u Orkneyju tek su neki od njih. Medutim, ni jedan nije toliko poznat i toliko tajanstven kao Steonehenge, koji se nalazi na osamljenoj salisburskoj nizini. Stonehenge se sastoji od dva kruga : onaj vanjski je od stupova kamenja koji su prije podupirali nadvoj (ostalo ih je samo sest), a unutarnji od plavog kamena. Unutar tog kruga nalaze se dva niza uspravnog kamenja u obliku konjske potkove. Vanjski je niz od kamena pjescenjaka, dok je unutarnji od plavog kamena. Nijedan od nizova u obliku konjske potkove nije potpun. Neko je kamenje palo, a neko je nestalo. U unutarnjoj potkovi nalazi se samo jedan kamen slomljen napola, koji se naziva Altarov kamen, a oko vanjskog kruga nalazi se prsten od 56 rupa koje se nazivaju Aubreyine rupe. Nekih 80 metara od Altarova kamena nalazi se Heel Stone. Kamen pjescenjak od kojeg je nacinjen vanjski krug Stonehengea, potjece iz okolice, a za plavi kamen se vjeruje da je na neki nacin dopremljen iz Prescelly Mountainsa, daleko na jugozapadu Walesa. Prema radikalnijem misljenju isprepletenom legendama, donijet je u Wiltshire iz Irske carobnom moci carobnjaka Merlina, a u Irsku su ga iz Afrike donijeli divovi !
KAKO SU SE PREVOZILI GOLEMI KAMENI BLOKOVI ?
U Europi je poznato vise od 600 megalita ili menhira. Oni su djelomicno golemih dimenzija. Primjerice, veliki menhir "Brise" u Locmariaqueru u sjevernofrancuskoj Bretanji bio je nekad visok vjerojatno 50 metara i tezio je oko 340 tona. Potres ga je prije mnogo vremena srusio i on se raspao na cetiri djela. U obliznjem Carnacu vise od tri tisuce kamena tvori duge nizove koji strse iznad horizonta. Kako su se prevozile ove goleme mase ? Neki zanastvenici zastupaju misljenje da je to bilo moguce zbog levitacije, dakle lebdenja, paranormalnog fenomena pri kojem se predmeti uz pomoc duhovnih sila oslobadaju sile teze. Mozda to i nije neko prihvatljivo objasnjenje ali istina je da su se za gradnju Stonehengea golemi plavi kameni komadi prevozili po 200 kilometara od udaljenih brda Prescelly u Wales sve do gradilista u Salisburyu. Ipak se radi o kamenim gigantima teskim 4,5 tone. Kako megaliti i kameni krugovi koji se uglavnom mogu naci na europskoj obali Atlantika pripadaju najstarijim gradevinama covjecanstva, pitanje kako su ih prevozili nije toliko relevantno kao zagonetka koju nitko jos nije uspio odgonetnuti, koja im je bila svrha ?
STO JE BIO STONEHENGE ?
Veliki zagonetni kameni krug Stonehenge u engleskoj grofoviji Wiltshire sjeverno od Salisburyja. Stonehenge se smatra svetistem, ali se nagada nije li bio i u sluzbi astronomije. Rasireno ali sasvim pogresno je vjerovanje da su Stonehenge sagradili druidi. Zapravo je Stonehenge napravljen prije otprilike 4000 godina, u neolitiku, za vrijeme mlacfeg kamenog doba. Time se iskljucuju Rimljani kao graditelji jednako kao i Kelti, koji su se tek u 6. st. pr. Kr. pojavili u Engleskoj. Prema tome, tvorcima Stonehengea smatraju se nepoznati narodi koji nisu znali ni citati ni pisati. Otada je nekoliko puta prepravljan, najnovije je preuredenje bilo 1400 godine pr. Kr., u ranome broncanom dobu, kad je dobio danasnji nepotpuni oblik. Toliko se sigurno zna, ali je mnogo neizvjesnija tocna namjena ovog zdanja koje izaziva strahopostovanje. Cemu je takva gradevina sluzila ljudima neolitskog doba koji ne samo da nisu poznavali astronomiju, i tajne svemira vec nisu niti znali pisati !? Je li Stonehenge bio Suncev hram, Mjeseceva zvjezdarnica, vrelo isceliteljske energije, vanzemaljski spomenik !? Postoji o tome mnogo teorija, od onih tajanstvenih do apsurdnih. Puno je toga napisano o navodnom poistovjecivanju kamenja s bozanskim dogadajima, sto dovodi do mogucnosti da je Stonehenge slozena astronomska zvjezdarnica. Stonehenge je geometrijski i astronomski tocno usmjeren, pa tako slici mnogim drugim kamenim tvorevinama kojih jos ima u Europi. Tajanstveni graditelji megalitskih krugova trebali su biti sjajni astronomi. Kameni za markaciju, skele i urezi u brdima, sve to postoji i uz njihovu pomoc mogle su se promatrati zimska i ljetna ravnodnevnica te kretanja zvijezda. Primjerice, istina je da se crta izmedu Heel Stonea i Altarova kamena podudara s mjestom izlaska sunca za ljetnog suncostaja. U svakom slucaju, kao sto su istaknuli Janet i Colin Bord u knjizi Drevne taine u Britaniii, nedavno su istrazivaci pronasli nedostatke tih poistovjecivanja, pa bi stoga trebalo nanovo razmotriti ovu mogucnost.
PRIRODNA ENERGIJA
Potpuno razlicita teorija o namjeni Stonehengea potjece iz narodne predaje koja tvrdi da, poput ostalih megalita, njegovo kamenje ima iscjeliteljsku moc. To je uvjerenje dokumentirano jos u dvanaestom stoljecu, u knjizi Geoffreya iz Monmoutha Poviiest britanskih kraieva. Nadalje, za vrijeme istrazivackog programa Zmaiev proiekt, koji je
1978. godine, zapoceo istrazivac Zemljine energije Paul Deveraux, prikazano je da barem jedan od uspravnih kamena Rollrighta u Oxforshireu pokazuje brze fluktuacije magnetske energije i jako magnetsko polje. Zanimljivo je da su ljudi slomljenih udova stoljecima posjecivali Rollright Stones, vjerujuci da ce im kamenje pomoci, a danasnja bolnicka terapija otkrila je da elektromagnetizam ubrzava postupak zacjeljenja slomljenih kosti. Je li i to tek slucajnost ? Mozda su te sile bile poznate graditeljima Stonehengea i ostalih megalitskih zdanja, pa su ih za tu svrhu podignuli na mjestima djelovanja Zemljine prirodne energije. I opet, Zmaiev proiekt je pokazao da su mnogi megaliti smjesteni na mjesta s geoloskim poremecajima, ili u njihovoj blizini, poput tektonskih intruzija ili radioaktivnih podrucja.
Pri razmatranju Zemljine energije, neizbjezno se dolazi do zmajevih linija, ravnih zamisljenih crta koje spajaju prethistorijske i pretkrscanske spomenike, sveta mjesta i drevna magicna podrucja i koje vizualno ocrtavaju gustu mrezu podzemnih kanala zemljine energije. Iako je tu ideju prvi put ozbiljno primijenio na britansko otocje 1921. godine istrazivacki amater Alfred Wtkins, u Kini je stvarnost lung meia ili "zmajevih tragova" (sto je i nadahnulo naziv Devereuxova projekta) prihvacena vec stoljecima. I ne samo to; ta ideja daje intrigantnu paralelu sa shvacanjem o energetskim tockama koje su temelj akupunkture, jos jedne drevne kineske tradicije. Na Zapadu, tema o Zemljinoj energiji jos uvjek potice kontroverzne stavove, ali vise nema sumnje u njezino postojanje ni snagu. Jedno snazno iskustvo o njezinu djelovanju dozivio je zapanjeni mladic William Lincoln 25. Augusta, 1974. godine, uvecer. On i trojica prijatelja usli su u prsten koji su tvorila stabla bukve oko okrugla drevnog nasipa koji se zove Chanctonburry Ring, sjecista pet energetskih linija na vrhu brezuljka Washington, West Sussex, kad ga je iznenada neka nevidljiva sila podignula u zrak vise od metra. Tamo je ostao barem 30 sekundi, lebdeci vodoravno i urlajuci od straha, a zatim je pao na zemlju. Moglo bi to biti samo sjecanje o snazi proslosti koja se ponekad javlja cak i u sadasnjosti.
Preuzeto iz knjige:"Misterije,neobjasnjivi fenomeni."