Taj delić nas koji nedostaje
50 miliona ljudi širom planete korača kroz gomilu, živi, radi, spava u ljudskim i arhitektonskim megalopolisima, a oseća se hronično usamljeno. Taj “Antarktik duše” kako usamljenost zovu teoretičari, pandemija je našeg vremena, na koju ni najmlađi nisu imuni.
Istraživanje Udruženja vaspitača Beograda pokazalo je da deca sve više vreme provode uz kompjuter i televiziju, a sve manje u igri, toliko da je i lopta u 21.veku zanemarena, a sa roditeljima razgovaraju samo kad idu u kupovinu ili u posetu. S druge strane, svake godine u Srbiji se dogodi oko 1.300 samoubistava, mahom zbog usamljenosti i depresije. Koliko smo danas usamljeni? Pitali smo Vas
-Ja nikad nisam ni kao mlada bila usamljena, nisam ni sad sa 55 godina, kaže naša sugrađanka, a mislim da moja ćerka jeste. Zato što sedi za kompjuterom, zato što svi njeni vršnjaci sede za kompjuterom i druže se s kompjuterom.
-Svi vode život na fejsbuku, mišljenje je jednog brucoša. Većinom mladi danas, nažalost, vode život na internetu. Nije to neki vid otuđenosti, ako ćemo da razmišljamo o socijalnoj mreži: nisu usamljeni, jer uvek ima ljudi koji su tu non-stop, vise ceo dan na fejsu, ali da su izolovani od stvarnog sveta, od onog šta se dešava u gradu, mislim da u tom slučaju jesu otuđeni i usamljeni.
-Ljudi su danas usamljeniji nego što su naše čukunbake i deke bile, mišljenje je jednog penzionera. Oni nisu bili usamljeni, mi jesmo. Zbog interneta. Ljudi danas imaju sagovornika preko elektronske pošte. Više im ne treba niko.
Treba ili ne, tek na internetu je danas dve milijarde ljudi. Fejsbuk zajednica broji 600 miliona prijatelja, od kojih je milion i po Srba. Paradoks leži u tome što uprkos nepreglednim mogućnostima novih komunikacijskih tehnologija, da se upoznajemo, srećemo i spajamo brzo i lako, single, tj.samački život predstavlja izbor, a “usamljenost-socijalnu klimu razvijenih društava”, kažu kulturolozi. Npr. 42% Amerikanaca je single.
S media