Sveti Jovan Damaskin

Član
Učlanjen(a)
19.12.2009
Poruka
193
[FONT=&quot]Sveti Jovan Damaskin[/FONT]​
[FONT=&quot]Zašto je Bog, unapred znajući sve, [/FONT]​
[FONT=&quot]stvorio one, koji greše i ne kaju se?[/FONT]​
[FONT=&quot] („Tačno izloženje Pravoslavne vere“, knjiga [FONT=&quot]IV[/FONT][FONT=&quot], glava [/FONT][FONT=&quot]XXI[/FONT][FONT=&quot])[/FONT][/FONT]​

[FONT=&quot]Bog, po blagosti Svojoj, privodi iz nebića u biće, sve postojeće i o onome, što će biti, ima predznanje. I tako, ako oni koji greše[FONT=&quot], [/FONT][FONT=&quot]ne bi u budućnosti dobili postojanje, onda se oni ne bi mogli učiniti zlima, (a zato) o nj[/FONT][FONT=&quot]i[/FONT][FONT=&quot]ma ne bi bilo predznanja. Jer se viđenje odnosi ka onome, šta jeste; a predznanje – prema onome, što će neizmenjivo da se desi. [/FONT][/FONT]
[FONT=&quot]Ali[FONT=&quot],[/FONT][FONT=&quot]u početku – postojanje (uopšte), a zatim već – postojanje dobra ili zla. Ako bi za one, koji bi po blagosti Božijoj, dobili postojanje u budućnosti, to poslužilo kao prepreka za dobijanje postojanja[/FONT][FONT=&quot],[/FONT][FONT=&quot] (uslov) što će se oni, po sopstvenoj želji, učiniti zlima, bi onda [/FONT][FONT=&quot]značio da bi [/FONT][FONT=&quot]zlo pobedilo blagost Božiju. [/FONT][/FONT]
[FONT=&quot]Jer sve što Bog stvara, stvara dobrim; svaki po sopstvenom proizvoljenju[FONT=&quot],[/FONT][FONT=&quot]izboru, biva dobar ili zao. Iako, čak i Gospod govori: „Bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj čovek“ (Mk. 14:21), to On govori, ne poricajući Svoje so[/FONT][FONT=&quot]p[/FONT][FONT=&quot]stveno stvorenje, već zlo, koje je izniklo u Njegovoj tvorevini, kao posledica njenog sopstvenog izbora i lenjosti. Jer lenjost njene sopstvene volje je učinila za nju nekorisnim, dobro delo Tvorca. [/FONT][/FONT]
[FONT=&quot]Tako, ako neko, kome su povereni od cara bogatstvo i vlast, upotrebi to protiv svog dobročinitelja, to će [FONT=&quot]ga [/FONT][FONT=&quot]car, nakon što ga smiri, pravedno kazni[/FONT][FONT=&quot]ti[/FONT][FONT=&quot], ako uvidi, da će on do kraja da ostane veran svojim vlastoljubivim zamislima. [/FONT][/FONT]

[FONT=&quot]O Anđelima [/FONT]​
[FONT=&quot]Sveti Jovan Damaskin [/FONT]​
[FONT=&quot]([FONT=&quot]"[/FONT][FONT=&quot]Tačno izloženje Pravoslavne Vere[/FONT][FONT=&quot]"[/FONT][FONT=&quot], knjiga 2; glava 3)[/FONT][/FONT]​
[FONT=&quot]Sam On, Sazdatelj i Tvorac Anđela privevši ih iz nebića u biće i stvorivši ih po Svom obrazu, bestelesnim po prirodi, sličnim nekom duhu i nematerijalnom ognju, kako govori Božanstveni David: „Činiš vetrove da su Ti Anđeli, plamen ognjeni da su Ti sluge.“ (Ps. 104:4) – opisujući njihovu lakost i plamenost, i vatrenost, i pronicljivost i bistrinu, kako oni žele Boga i kako Mu služe – njihovo stremljenje ka gornjem i slobodu od svakog veštastvenog predstave. [/FONT]
[FONT=&quot]Tako, Angel jeste suština, obdarena umom, koja se postojano kreće, slobodna, bestelesna, koja služi Bogu, po blagodati primivši [FONT=&quot]za [/FONT][FONT=&quot]svoju prirodu besmrće; samo jedini Tvorac zna oblik i određenje ove suštine. Bestelesnom i nematerijalnom ona se naziva u poređenju sa nama. Jer se sve u poređenju sa Bogom, jedinim nesravnjivim, pokazuje grubim i materijalnim, zato što je samo jedno Božanstvo u strogom smislu nematerijalno i bestelesno.[/FONT][/FONT]
[FONT=&quot]I tako, Angel je priroda razumna, obdarena umom i slobodnom voljom, koja se menja po želji, t.j. dobrovoljno izmenljiva. Jer sve što je stvoreno je i izmenjivo; samo je jedno to, što nije stvoreno, jeste neizmenjivo, a sve razumno obdareno je slobodnom voljom. I tako, Anđelska priroda, kao razumna, obdarena je umom, ima slobodu, a kao stvorena – izmenjiva je, ima vlast i prebiva i preuspeva u dobru i uklanja se od zla. [/FONT]
[FONT=&quot]Ona je nesposobna za pokajanje, jer je bestelesna. Čovek je dobio pokajanje radi nemoći tela. On je besmrtan ne po prirodi, već po blagodati: jer sve što je imalo početak po prirodi, ima i kraj. Samo je Bog uvek-postojeći ili bolje: On je viši od večnosti, jer Tvorac vremena se ne nalazi u zavisnosti od vremena, nego – viši od vremena.[/FONT]
[FONT=&quot]Angeli – druge svetlosti, umne, koje svoju svetlost pozajmljuju od prve i bespočetne Svetlosti, nemajući potrebe za jezikom i sluhom, već bez proiznošenja reči saopštavaju jedan drugom svoje misli i rešenja.[/FONT]
[FONT=&quot]Dalje, svi Angeli su stvoreni kroz Logosa i dostigli su savršenstvo kroz Duha Svetoga posredstvom osvećenja, po meri dostojanstva i čina, učinivši se pričasnicima svetlosti i blagodati. [/FONT]
[FONT=&quot]Oni[FONT=&quot]su ograničeni: jer kada se nalaze na nebu, nema ih na zemlji, i kada se Bogom šalju na zemlju, ne ostaju na nebu, ali se ne zadržavaju ni zidovima, ni vratima, ni rezama, ni pečatima. Ker su oni neograničeni. Neograničenima ih nazivamo, jer javljajući se po volji Božijoj dostojnim ljudima, javljaju se ne takvima, kakvi su sami po sebi, već se preobražavju saobrazno tome, kak ih posmatrači mogu videti. Jer po prirodi i u sopstvenom smislu neograničeno je samo nestvoreno, jer svako sazdanje se određuje Bogom, Koji ga je stvorio. [/FONT][/FONT]
[FONT=&quot]Osvećenje oni imaju izvana, a ne iz sopstvene prirode – od Duha; prorokuju po blagodati Božijoj; nemaju nužde za brakom, pošto oni nisu smrtni.[/FONT]
[FONT=&quot]Pošto su oni – umovi, to se i nalaze u mestima, koji se postižu samo umom, ne telesnim obrazom opisivani – jer po prirodi ne primaju oblik kao tela, i tri dimenzije – već time, što duhovno prisustvuju i dejstvuju tamo, gde im je povereno i ne mogu biti u jedno vreme biti ovde i tamo i delovati. [/FONT]
[FONT=&quot]Da li su oni ravni po prirodi ili se razlikuju jedan od drugoga, mi ne znamo. Zna samo Jedan Bog, Koji ih je stvorio, Koji i sve zna. Razlikuju li se jedni od drugih svetlošću i položajem; ili imaju stepene saobrazno svetlosti, ili saobrazno stepenu učestvuju u svetlosti, i prosvećuju jedan drugog po stepenu prednosti čina ili prirode[FONT=&quot]?[/FONT][FONT=&quot]Ali jasno je, da najviši Angeli predaju i svetlost i znanje nižima.[/FONT][/FONT]
[FONT=&quot]Oni su moćni i spremni za ispunjavanje božanske volje i kao rezultat brzine, urođene im prirodom, odmah se pojavljuju svuda, gde bi poželelo božanska volja; i štite oblasti zemlje, i upravljaju narodima i zemljama, kako im je povereno od Tvorca i upravljaju svim našim poslovima i pomažu nam. Uopšte i po volji Božijoj i po odluci Božijoj, oni su – više nas i uvek – u blizini Boga.[/FONT]
[FONT=&quot]Oni su – teško pokretni ka zlu, iako i ne nepreklonjivi, ali sada čak i nepreklonjivi – ne po prirodi, već po blagodati i po privezanosti samo Jednom Dobru. [/FONT]
[FONT=&quot]Oni posmatraju Boga, koliko je za njih moguće, i imaju to za hranu.[/FONT]
[FONT=&quot]Budući više nas, kao bestelesni i slobodni od svake telesne strasti, oni, jednako nisu bestrasni, jer je bestrasno samo Jedno Božanstvo.[/FONT]
[FONT=&quot]Primaju oblik, kakav bi im Gospod Bog poverio i u tom obliku se javljaju ljudima, i otkrivaju im božanske tajne. [/FONT]
[FONT=&quot]Oni žive na nebesima, i imaju samo jedno zanimanje – slave pesmama Boga i služe Njegovoj božanstvenoj volji. [/FONT]
[FONT=&quot]Kako govori Najsvetiji, Sveti i Veliki u bogoslovlju, Dionisije Areopagit, svo bogoslovlje, t.j. božansko Pismo imenuje devet nebeskih suština. Božanstveni sveštenotajnik ih deli na tri trojstvene grupe: prva, kako on govori, uvek blizu Boga i kako mu je predano, nalaze se u najbližem i neposrednom jedinstvu sa Bogom – to je grupa šestokrilih Serafima i mnogookih Heruvima i jasvetijih Prestola. Druga grupa sadrži u sebi Gospodstva, Sile i Vlasti, a treća i poslednja – Načala, Arhangele i Anđele.[/FONT]
[FONT=&quot]Neki, naravno, govore, da su dobili biće pre svake tvari – slično tome, kako govori Grigorije Bogoslov: „pre svega Bog je zamislio angelske i nebesne sile i ta misao je postala delo“. Drugi govore, da su oni nastali posle stvaranja prvog neba. Svi su saglasni, da su oni stvoreni pre stvaranja čoveka. Ja se saglašavam sa Bogoslovom: pošto je trebalo stvoriti pre svega umnu suštinu, a zatim osećajnu, a posle već iz te i druge suštine, čoveka.[/FONT]
[FONT=&quot]Oni, koji nazivaju Anđele tvorcima bilo kakve suštine, usta su njihovog oca – đavola. Jer, kao tvari, Angeli nisu tvorci. Tvorac svega, Promislitelj i Svedržitelj jeste Bog, Jedini nesazdani, opevani i proslavljeni u Ocu i Sinu i Svetome Duhu.[/FONT]

[FONT=&quot]O Antihristu[/FONT]​
[FONT=&quot]Sveti Jovan Damaskin[/FONT]​

[FONT=&quot]Moramo znati da treba da dođe Antihrist. [/FONT]
[FONT=&quot]Doduše, svaki onaj [FONT=&quot]koji ne ispovijeda da je Sin Božji u tijelu došao i da je On - savršeni Bog koji je postao savršeni čovjek, ostajući uz to Bogom, (svaki koji Bogočoveka ne pspoveda, nap.prev.) -jeste Atnhrist. [/FONT][/FONT]
[FONT=&quot]Pa ipak, naročito i po preimućstvu Antihristom se naziva - onaj koji treba da dođe pred kraj svijeta. [/FONT]
[FONT=&quot]Judeji nisu primili Onoga, [FONT=&quot]Koji je bio Sin Božji, Gospoda Isusa Hrista i Boga, a varalicu će, koji samoga sebe bude Bogom nazivao, čovjeka bezakonja, sina-pogibli, koji se protivi i preuznosi iznad svega što se zove Bog ili svetinja, tako da će sam sjesti u hram Božji kao Bog, tvrdeći za sebe da je Bog ([/FONT][FONT=&quot]II[/FONT][FONT=&quot] Sol. 2, 3-4). [/FONT][/FONT]
[FONT=&quot]U "hram Božji"- to znači ne u naš, nego u drevni - judejski. Jer on neće doći nama, nego Judejima! Doći će ne radi Hrista, niti za onog koji je Hristov. Zato se a naziva, Atihristom. [/FONT]
[FONT=&quot]Ne postaje sam đavo čovekom, slično očovečenju Gospoda, - da ne bude! - nego se rađa čovek od bluda i prima sve „dejstvo satanino“. Jer Bog, znajući unapred bezočnost njegov[FONT=&quot]e buduće volje, dopušta da se đavo u njega useli. Tako se on, kao što smo govorili, od bluda rađa i biva tajno vaspitavan i iznenada podbunjuje, i ustaje i caruje. [/FONT][/FONT]
[FONT=&quot]U početku svog carevanja, bolje reći – tiranijr, on [FONT=&quot]će pritvorno na sebe uzeti ličinu (obrazinu) svetost. Kad bude pobijedio, goniće Crkvu Bož[/FONT][FONT=&quot]iju i pokazaće svu svoju zlobu.[/FONT][/FONT]
[FONT=&quot]Biće poslati Enoh p Ilija Tesvićaninioni će obratiti srca oceva k djeci, to jest - Sinagogu Judejsku (tj. Jevreje) Gospodu Isusu [FONT=&quot]Hristu i propovjedi Apostola, a on (Antihrist) će ih ubiti. [/FONT][/FONT]
[FONT=&quot]I [FONT=&quot]doći će Gospod s neba, onako kako su ga sveti Apostoli videli da ide na nebo (D-Ap. 1.11); savršeni Bog i savršeni čovjek[/FONT][FONT=&quot],[/FONT][FONT=&quot]s[/FONT][FONT=&quot]a slavom i Silom, i ubićesina pogibli, Duhom usta Svojih. [/FONT][/FONT]
[FONT=&quot]Zato neka niko [FONT=&quot]ne očekuje Gospoda sa zemlje, nego sa neba, kako je On Sam to zapovijedio[/FONT][FONT=&quot].[/FONT][/FONT]

[FONT=&quot]O đavolu i demonima[/FONT]​
[FONT=&quot]Sveti Jovan Damaskin [/FONT]​
[FONT=&quot](„Tačno izloženje Pravoslavne vere“, knjiga [FONT=&quot]II[/FONT][FONT=&quot], glava [/FONT][FONT=&quot]IV[/FONT][FONT=&quot])[/FONT][/FONT]​
[FONT=&quot]Iz tih ange[FONT=&quot]ls[/FONT][FONT=&quot]kih sila, angel, koji je stajao na čelu nadzemnog čina, i kome je Bog poverio čuvanje zemlje, nije bio stvoren zlim po prirodi, već je bio dobar i stvoren za dobro, i nije dobio u sebe od Sazdatelja ni trunke zla. [/FONT][/FONT]
[FONT=&quot]Ali on nije podneo svetlost i čast, koje mu je darovao Tvorac, već se po slobodnoj želji odvratio od onoga, što je saglasno sa prirodom, prema onome, što je protivprirodno i uzgordio se protiv svog Tvorca – Boga, poželevši da ustane protiv Njega i prvi je, odstupivši od dobra, upao u zlo. Jer zlo nije ništa drugo, do lišavanje dobra, slično, kao što je i tama lišavanje svetlosti, jer je dobro, duhovna svetlost; a isto tako je i zlo duhovna tama. [/FONT]
[FONT=&quot]I tako, budući sazdan od Tvorca svetlim i dobrim, jer – „tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro beše veoma“ (Post. 1:31) – on se po slobodnoj volji učinio tamom. Njime povučeno, sledovalo mu je i sa njim bilo zbačeno, bezbrojno mnoštvo anđela, njemu potčinjenih. Na taj način su oni, imajući istu prirodu sa Anđelima, učinili sebe zlima, po svojoj želji, svojom voljom se uklonivši od dobra ka zlu. [/FONT]
[FONT=&quot]Zato oni nemaju ni vlasti, ni sile protiv nekoga, ako ne dobiju dozvolu od Boga u cilju domostroja, kako se desilo sa Jovom i kako je napisano u Jevanđelju o svinjama (gadarinskim). Pri Božijem popuštanju, oni su jaki, primaju i menjaju, kako žele, oblik, saglasno sa svojim namerama. [/FONT]
[FONT=&quot]Ni Anđeli Božiji, ni demoni, ne znaju na taj način budućnost, ali ipak mogu da predskazuju; Anđeli – kada im Bog otkriva i zapoveda da predskažu; zato se i događa ono, što oni govore. Predskazuju i demoni – ponekad prozrevajući u udaljene događaje, a ponekad samo nagađajući, zato oni često i lažu. Ne treba da im se veruje, iako oni, kako smo rekli, mnogo puta govore i istinu. Osim toga, oni znaju i Pismo. [/FONT]
[FONT=&quot]I tako, svi poroci su izmišljeni od njih, a takođe i nečiste strasti; i iako im je dozvoljeno da iskušavaju čoveka, oni ne mogu nikoga da prinude; tako od nas zavisi – izdržati ili ne izdržati njihov napad; zato je đavolu, njegovim demonima i sledbenicima pripremljen neugasivi oganj i večno mučenje. [/FONT]
[FONT=&quot]Treba znati, da je pad za anđele, isto što i smrt za ljude. Kao što posle pada za njih nema pokajanja, tako je i za ljude nemoguće pokajanje posle smrti.[/FONT]

[FONT=&quot]O [FONT=&quot]Z[/FONT][FONT=&quot]akonu Božijem i zakonu grehovnom[/FONT][/FONT]​
[FONT=&quot]Sveti Jovan Damaskin[/FONT]​
[FONT=&quot](„Tačno izloženje Pravoslavne vere“, knjiga [FONT=&quot]IV[/FONT][FONT=&quot], glava [/FONT][FONT=&quot]XXII[/FONT][FONT=&quot])[/FONT][/FONT]​
[FONT=&quot]Božanstvo je – dobro i predobro; takva je i volja Njegova. Jer ono, što Bog želi je – dobro. Zakon je zapovest, koja uči tome, da bi mi, prebivajući u njemu, bili u svetlosti; narušavanje zapovesti jeste greh. Greh proishodi od predloga satane i našeg, neprinuđenog i dobrovoljnog primanja. Tako se i greh naziva zakonom. [/FONT]
[FONT=&quot]I tako, zakon Božiji, ulazeći u naš um, privlači ga u sebe i budi našu savest. A naša savest se naziva takođe i zakonom uma našega. (Sa druge strane) predlog lukavog, t.j. zakon greha, ulazeći u delove našeg tela, kroz njega deluje na nas. [/FONT]
[FONT=&quot]Jer, jednom prestupivši proizvoljno zakon Božiji i podavši se predlogu lukavoga, mi tom predlogu otkrivamo pristup (k nama), predavši na taj način, sami sebe grehu. Od tada se naše telo (već) lako uvlači u greh. Zato upokojivši se u našem telu, zadah i osećanje greha, t.j. pohota i čulno zadovoljstvo, nazivaju se zakonom u članovima našeg tela. [/FONT]
[FONT=&quot]Zakon uma mog, t.j. savest, saoseća sa zakonom Božijem, t.j. zapovestima i želi ih. Zakon greha, t.j. predlog kroz zakon, koji se nalazi u udovima, ili kroz pohotu, čulnu sklonost i pokret i kroz nerazumni deo duše, protivi se zakonu uma mojega, t.j. savesti i iako ja želim zakon Božiji i ljubim (ga), a greh ne želim, porobljava me posredstvom mešanja (sa udovima mog tela) i korz prijatnost zadovoljstva, kroz telesnu pohotu i kroz nerazumni deo duše, kako rekoh, laska mi i ubeđuje me da se učinim robom greha. [/FONT]
[FONT=&quot]Ali nemoći zakona, pošto je bio nemoćan kroz zakon tela, Bog je Sina Svog poslao u obličju tela grehovnog (Rim. 8:33). Jer, On je primio telo, ali bez greha; osudio je greh u telu, da se opravdanje zakona ispunjava, ne po onima koji žive po telu, nego po duhu (Rim. 8:4). Jer Duh nam pomaže u nemoćima našim (Rim. 8:26) i daje silu zakona uma našeg protiv zakona, koji se nalazi u udovima našim. (Tako upravo ima smisao ova izreka): “jer ne znamo [FONT=&quot]za šta ćemo se moliti kao što treba, nego Sam Duh moli se za nas uzdisanjem neiskazanim[/FONT][FONT=&quot]“, t.j. uči nas, o čemu treba da se molimo. [/FONT][/FONT]
[FONT=&quot]Zato je nemoguće da ispunimo zapovesti Gospodnje, osim molitvom i trpljenjem[FONT=&quot]. [/FONT][/FONT]
 

Prilozi

  • Иоанн Дамаскин ib1805.jpg
    Иоанн Дамаскин ib1805.jpg
    42,8 KB · Pregleda: 29
Poslednja izmena:
Natrag
Top