Član
- Učlanjen(a)
- 14.05.2011
- Poruka
- 223
Ja, riječni lutalica, na svojim putevima susretao sam puno različitih i zanimljivih stvari, doživljavao razne zgode i nezgode, upoznavao razne ljude. Uvijek mi je bilo lijepo, pa i onda kada je situacija bila napeta, neizvjesna i opasna. Nekako se uvijek našao povoljni izlaz iz nje i zadovoljstvo je bilo ogromno jer je izlaz pronađen.
U putovanju sam susretao riječne lutalice, ljude koji su plovili morima, bicikliste koji su na kotačima prošli pola svijeta, motoriste koji poznaju većinu cesta svijeta, planinare sa mnogih planina, alpiniste koji su i na Everestu bili . . .
Viđao sam i mnoge spomenike posvećene ljudima koji su prirodu pohodili, otkrivali nepoznata prostranstva, svojim životom i radom prikazali i pokazali svijetu mnoge nepoznate predjele koji postoje na zemlji. Ljudi koji su komfor civilizacije zamjenili improviziranom stilu života u divljini, često riskirajući svoj život i zdravlje da bi u svojim namjerama uspjeli i nama približili nepoznato.
Vjerovali ili ne, ali susreo sam i spomenik posvećen „Svemirskom lutalici“ . Kamenu izbačenom iz tokova „nebeskih rijeka“ koji je lutao svemirom. Kamenu koji je lutao tko zna kojim svemirskim putevima i tko zna koliko dugo. Kamenu koji je vidio i doživio Svemir.
Gledajući njegovu repliku na spomeniku podignutim u njegov spomen uključio sam maštu. Pokušao sam si zamisliti ta nepregledna prostranstva kojima je kamen prošao, sve te zvijezde koje su ga iz dubina svemira osvjetljavale svojom treperavom svjetlošću, planete pored kojih je prošao, zvijezde repatice koje je susreo.
Nekako sam mu i zavidio na putovima kojima je prolazio, na tajanstvenim svemirskim stazama kojima je prošao, na miru dubine svemira koji je osjetio. U mašti sam ga pratio kroz daleke galaktike, zvjezdane maglice kroz koje je prošao, zvjezdane sisteme pored kojih je prohujao.
Sa jezom u leđima zamišljao sam kako mu je bilo pri sudaru sa zemljinom atmosferom, prolaskom kroz nju i udarom u zemljinu površinu. Koju je snagu donio do površine zemlje i ispustio je sudarivši se sa njom. Koja je fantasntična brzina zaustavljene u trenutku kraćem nego treptaj oka?
U putovanju sam susretao riječne lutalice, ljude koji su plovili morima, bicikliste koji su na kotačima prošli pola svijeta, motoriste koji poznaju većinu cesta svijeta, planinare sa mnogih planina, alpiniste koji su i na Everestu bili . . .
Viđao sam i mnoge spomenike posvećene ljudima koji su prirodu pohodili, otkrivali nepoznata prostranstva, svojim životom i radom prikazali i pokazali svijetu mnoge nepoznate predjele koji postoje na zemlji. Ljudi koji su komfor civilizacije zamjenili improviziranom stilu života u divljini, često riskirajući svoj život i zdravlje da bi u svojim namjerama uspjeli i nama približili nepoznato.
Vjerovali ili ne, ali susreo sam i spomenik posvećen „Svemirskom lutalici“ . Kamenu izbačenom iz tokova „nebeskih rijeka“ koji je lutao svemirom. Kamenu koji je lutao tko zna kojim svemirskim putevima i tko zna koliko dugo. Kamenu koji je vidio i doživio Svemir.
Gledajući njegovu repliku na spomeniku podignutim u njegov spomen uključio sam maštu. Pokušao sam si zamisliti ta nepregledna prostranstva kojima je kamen prošao, sve te zvijezde koje su ga iz dubina svemira osvjetljavale svojom treperavom svjetlošću, planete pored kojih je prošao, zvijezde repatice koje je susreo.
Nekako sam mu i zavidio na putovima kojima je prolazio, na tajanstvenim svemirskim stazama kojima je prošao, na miru dubine svemira koji je osjetio. U mašti sam ga pratio kroz daleke galaktike, zvjezdane maglice kroz koje je prošao, zvjezdane sisteme pored kojih je prohujao.
Sa jezom u leđima zamišljao sam kako mu je bilo pri sudaru sa zemljinom atmosferom, prolaskom kroz nju i udarom u zemljinu površinu. Koju je snagu donio do površine zemlje i ispustio je sudarivši se sa njom. Koja je fantasntična brzina zaustavljene u trenutku kraćem nego treptaj oka?