:: Suicidno ponašanje ::

Član
Učlanjen(a)
18.06.2009
Poruka
4.265
:: Suicidno ponašanje ::

"Oni koji čine samoubilački akt niti žele da umru, niti žele da žive, oni žele i jedno i drugo u isto vreme" - Stengel
Samoubistvo, kao jedinstvena i duboko protivrečana mogućnost ljudske vrste, prisutno je u svim istorijskim periodima razvoja čovečanstva i u različitim životnim periodima razvoja pojedinca, značajno menjajući vremenom svoj karakter u socijalnom kontekstu i unutrašnjoj dinamici ličnosti
Definicija
Samoubistvo kao svesno i namerno uništavanje sopstvenog života (Milovanović, 1929) podrazumeva postojanje svesti o životu i smrti, kao i sposobnost za stvaranje odluke o samoubistvu. Ovakva definicija se može dovesti u pitanje iz više razloga. Prvo, pored svesnih činioca, u ponašanju čoveka, a posebno u dinamici suicida, veoma važnu ulogu igraju nesvesni činioci. Tako se realizacija nesvesnih autoagresivnih impulsa m ože ispoljiti kroz sklonost rizičnim situacijama sa fatalnim ishodom, gde je autodestrukcija očigledna, a svesnost minimalna.

Pored toga, postojanje jasne voljne odluke je teško održiv kriterijum, jer i kod nepsihotičnih samoubistava impulsivnost i snažan trenutan upliv afekta igra veoma važnu ulogu, čime izlazi iz okvira isključivo voljne odluke. S druge strane, kada postoji jasan poreme}aj svesti, kao kod stanja poremećene svesti, takav čin se smatra zadesom, a ne samoubistvom u pravom smislu reči.
Definisanje samoubistva prema ishodu tako|e nije održiv kriterijum. Samoubistvo i smrt nisu obavezno povezani, kako u smislu namere, tako ni u odnosu na ishod. U dinamici čina se ni{ta nije izmenilo ako sticaj okolnosti dovede do nepredviđenog preživljavanja tj. tehnički neuspelog samoubistva.
Ako se samoubilačko ponašanje proširi i na ono ponašanje koje ne vodi nužno do smrtonosnog ishoda, onda se postavlja pitanje koji se oblici samopovređivanja mogu smatrati samoubilačkim ponašanjem, a koji ne.
Predmet proučavanja suicidologije predstavljaja širi termin- suicidalno ponašanje, kojim su obuhvaćena izvršena samoubistva i pokušaji samou bistva različitog stepena ozbiljnosti.
Vrste suicidalnog ponašanja
Nedovršeni suicidi po svim karakteristikama, osim po ishodu, odgovaraju grupi izvršenih samoubistava. Osobe koje su nekim slučajem preživele karakteriše prvenstveno dezinhibicija ponašanja, kakva se sreće kod organskih poremećaja CNS-a ili psihotičnih stanja.
Parasuicidi
su karakteristični za depresivne osobe, pretežno srednjih godina, kod kojih je prisutan visok stepen inhibitorne kontrole, a motivi autodestrukcije su pored apel-fenomena, veoma izraženi, pa je i stepen ozbiljnosti pokušaja samoubistva veći.
Pseudosuicidi
su karakteristični za grupu adolescenata, nezrele i histerične strukture ličnosti, sa jasno izraženim apel-fenomenom, a nastali su pretežno kao reakcija na aktuelni konflikt i niskog su stepena ozbiljnosti.

Suicidalni faktori
Dispozicije
- trajan sklop potencijalnih rizika: Broken home, sklop ličnosti, pripadnost ugroženim grupama (starost) i regionima sa visokom stopom samoubistva.
Uzroci
- egzogeni i endogeni nepovoljni faktori, duševne bolesti, afektivne krize, iscrpljujuće somatske bolesti, nepovoljne životne okolnosti
Motivi
-unutrašnji subjektivni pokretači suicidalnih radnji u određenom trenutku
Svesni
- društveno uslovljeni (altruistička, običajno- ritualna, vezana za osećanja časti, odgovornosti, moralne obaveze) ili uslovljeni bezizlaznom i nepodnošljivom situacijom
Nesvesni
- autoagresija, autodestrukcija; apel-alarm fenomen; parasuicidalna pauza
Povod
-neposredni egzogeni okidač koji prazni dotle kumulirane afekte; za okolinu deluje bezazleno, dok za osobu predstavlja emocionalno snažan doživljaj, "kap u prepunoj čaši" (svađa, loša ocena i sl.).
Najprediktivniji faktori-
M.Biro (1982) :
Starost, organicitet, usamljenost i bolest;
Depresija (prva epizoda), endogeni simptomi i besperspektivnost;
Alkoholizam, muški pol, agresivnost, dezinhibicija
Psihoze i psihijatrijski hereditet, itd...

Teorijska tumačenja suicida
Psihoanaliza- Tanatos, okretanje agresivnog nagona ka sebi, Supe ego (krivica i samokažnjavanje)
Adler
-gubitnički životni stil, sticanje moći kroz gospodarenje nad životom i smrti,
Hornaj
- raskorak realnog i idealnog Ja
Ringel-
presuicidalni sindrom:
Insuficijencija, sužavanje- kognicija, povlačenje, depresija
Inhibicija agresije- autoagresivno rasterećenje
Bekstvo u nerealno-suicidalne fantazije
Psihička anestezija- funkcionisanje na "dva koloseka"
Stengel-
suicidalna motivacija:
Motivi "kapitulacije"- nepodnošljiva fizička i/ili psihička patnja (stid, krivica, dezorganizacija)
Motivi "agresije"-kažnjavanje okoline, sebe- moć
Motivi "apela"-usmereni ka životu, promeni, uticaj na okolinu- ne manipulacija
Nuringer
- kognitivni stil:
Dihotomno mišljenje - tendencij a ka isključivom, "crno-belom" načinu prosu đivanja,
Rigidno, konstriktivno mišljenje - sužavanje kognitivnog fokusa , nema alternativa
Mentalna dezorganizacijaja- haos, bez kontrole
Percepcija vremena - doživljaj "zamrznute" sadašnjosti, nema predstavljanja budućnosti. Zavisnost od polja - podložnost spoljnim uticajima
Seligman
- naučena bespomoćnost
osoba izgrađuje uverenje da je nemoćna, bez nade, kada svako ponašanje postaje nesvrsishodno, nepovezano sa pozitivnim potkrepljenjem, predstavlja gubitak kontrole nad ishodima ponašanja i situacijom
Beck
- kognitivne šeme
konceptualizuju iskustvo i određuju emocionalni odgovor i ponašanje: depresivna kognitivna trijada (negativna procena sebe, drugih i budućnosti), beznadežnost, kognitivne distorzije (generalizacije, selektivno mišljenje,...), samookrivljujuće i samoporažavajuće misli, preuveličavanje nesreće, uslovno povezivanje događaja, itd...

Teorija ličnih konstrukata-Kelly
Lična teorija pojedinca, umesto primene teorijskog objašnjenja
Ponašanje osobe može se razumeti ako se posmatra sa pozicije same osobe, ličnog značenja i svrhe koju taj čin za nju ima
Samoubistvo u kontekstu čovekovog odnosa prema smrti- pod kojim uslovima čovek radije bira smrt nego život? Univerzalni, a ne isključivo patološki aspekt samoubistva.
izbor smrti psihološki princip, a ne situaciona determinanta, pitanje dominantnih vrednosti koje su nadređene vrednosti života po sebi.
Ono za šta je vredno živeti, za to je vredno i umreti,
" život i smrt se uzajamno validiraju" (Kelly, 1961).
Čin validacije života, posvećen životu ili izraz životnog neuspeha (konstrikcija-haos)

Transakciona analiza - životni skript, poruke i zabrane (npr.<), na osnovu čega se donose odluke kao izlaza iz nepodnošljive situacije, pokušaj zadobijanja ljubavi, pokušaj potvrde sopstvena vrednost ili osvete:
ako stvari krenu loše, ubiću se
ako se ne promenite, ubiću se
ubiću se i tada će vam biti žao (tada ćete me voleti)
nateraću vas da me ubijete
pokazaću vam ko sam, čak i ako me to ubije
osvetiću vam se, čak i ako me to ubije

Sistemski pristup- ponašanje unutar sistema, cirkularni proces
porodi č na tradicija da se simptomi koriste u periodima krize kao na č in koji odr ž ava porodicu na okupu
pretnja iznenadnog sloma porodi č nih odnosa i eskalacija simptoma kroz neuspe l ne poku š aje re š enja problema
situacija pre ć utne negativne konotacije, kada se bez obzira š ta neko poku š ava da uradi, to ozna č ava kao neadekvatno
otvorene pretnje, prikrivene želje da neko napusti porodicu

Suicidalno ponašanje adolescenata (12-16 god.) - J. Srna normalne mlade osobe, sa specifičn im kognitivn im karakteristik ama , životnim događajima i porodičnom situacijom :
nedovoljna svesnost destruktivnosti svog ponašanja, ni pre ni posle pokušaja samoubistva.
ne uzimanje u obzir finalnost smrti
orijentacija na sadašnjost, sa teškoćama u poimanju budućnosti
tendencija ka bežanju iz trenutne situacije iz koje ne vidi izlaz, bez jasne namere da umre.
teškoće u rešavanju problema, posebno u okviru interpersonalnih relacija.
rigidno, konvergentno mišljenje, sa teškoćama alternativnih elaboracija problema.
dihotomno mišljenje, uzimanje u obzir samo eksteremnih pozicija.
kognitivna zavisnost od sredine (polja), težnja da se oslone na tuđe procene, stavove, zbog čega je potrebna stabilnost porodične sredine.
porodična sredina se upravo opaža kao stresna, bez podrške, sa slabom kontrolom, visokim stepenom konflkta i nedostatkom kohezivnosti


Autor:
Doc.dr. Tamara Džamonja Ignjatović
specijalista kliničke psihologije
 
Natrag
Top