- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 39.023
Stereo MCs
"Postoji točka, određeni trenutak, kad osjećaš da možeš učiniti što god želiš, bez da imaš viziju kako bi to napravio", kaže Nick Hallam. I za njega i za njegovog dugogodišnjeg partnera iz benda, Roba Bircha, put u zvuk je stalno definiran bitkama koje su morali izboriti za kreativnu slobodu - boreći se ne protiv diskografa ili brojke prodanih albuma, već protiv vlastitih očekivanja. Za mnoge pop fanove, Stereo MCs je bend iz ranih 90-ih, kada je njihov treći LP, „Connected“, osvojio dva Brit Awardsa i dosegao prodaju u milijunima primjeraka, a koji je potom nestao u sljedećem desetljeću. No, kako i njihov novi album „The Emperor’s Nightingale“ sugerira, istinita priča je puno složenija - i daleko više fascinantna.
Prijatelji iz Nottinghamshirea, koji su se preselili u London i otkrili kako hip-hop ima dobar potencijal u vrijeme svog 'zlatnog doba' - polovica do kraja 80-ih, Hallam i Birch su postale prve britanske rap zvijezde koje su uspjele globalno. Time su otvorili vrata za imena kao što su Plan B i Dizzee Rascal. Prvi su rap bend koji je ušao na britanske rock festivale, nastupali su svugdje i nigdje odjednom: pojavljuju se uživo sa U2 i Happy Mondays, Peter Gabrielom, Jane's Addiction ili De La Soulom. Stereo MCs su iznimka za svako pravilo - rap bend koji su slušali rokeri, dance koji su voljeli indie fanovi; traženi za remikseve, kao producenti ili suradnici velikom spektru glazbenika: od Jungle Brothersa do Madonne. Prvi Stereo MCs singl, „Move It“, je napravljen na malenoj Casio klavijaturi od sampleova Stevie Wonderove „Superstition“. Tada nalaze trećeg člana, DJ Cesarea, te kreću u London s klupskim svirkama. Svoj prvi EP su objavili 1989. na vlastitoj etiketi uz podršku izdavačke kuće Island koja je pomogla da se još više proširi glas o njima. Ispočetka su naišli na veliki otpor prema novom zvuku, interes i prodaja su bili prilično slabi, no Island je ipak stao iza benda i odlučio investirati u njih, odnosno u album „33-45-78“ koji nije imao zapažen uspjeh. Novi album „Supernatural“ je snimljen u stanu Hallama i Bircha, a završen u dva tjedna mukotrpnog noćnog rada (obzirom da je studio bio jeftiniji preko noći) u njujorškom studiju Caliope gdje su i De La Soul napravili svoj „3 Feet High & Rising“.
Tada se bend zove više na svirke, stoga zovu bubnjara Owena Rossitera (umjetničko ime: Owen If) kako bi moćnije zvučali na koncertima uz alternativne rock bendove. Broj rezervacija raste te je i pjevač Cath Coffey ušao u bend kako bi dodao soul i pop notu. „Supernatural“ se nije toliko dobro prodavao, ali singl „Elevate My Mind“ je ušao u Top 20 u SAD-u. Bend je nastupao u Los Angelesu gdje su se zapanjili kad su otkrili kako imaju velik broj fanova latinskog podrijetla, zahvaljujući lokalnim radio postajama na španjolskom jeziku koje ih su progurale. Ipak, ono što je uslijedilo bilo je posve neočekivano. Novi album kojeg su izdali 1992., „Connected“, ispočetka je doživio lošu reakciju njihovog izdavača, a Nick za to kaže: "Sjećam se odlaska u odjel promocije i tipa koji kaže: 'Da, sviđa mi se, ali stvarno ne znam što bi napravio s ovim". Nitko nije znao kako bi nazvao njihovu mješavinu groovea, soula, melodija i inspirativnog rapa, a to je značilo i da ni jedna skupina slušatelja nije mogla preuzeti taj novi zvuk kao njihov. Album - i istoimeni singl, koji je postao prvi singl - su bili instant prihvaćeni u cijeloj državi. „Connected“ je postao hit i zadržao se dugo na top 20 listi: album je cijelu godinu bio na vrhu britanske liste, a dosegao je drugu poziciju te osvojio dvije Brit Awards nagrade 1994. godine. Time su Stereo MCs postali jedan od najvećih britanskih bendova.
„Bilo je to kao - vidiš ovaj put, on je potpuno zagušen, a imaš i drugi put kojim nitko ne ide, a za njega ti je potrebna vizija. To je vizija onoga što želite učiniti, a nikoga nema na tom putu. To je ono što se osjeti. To smo dobili i tim putem smo išli. To je najveća stvar na svijetu. Tako smo napravili „Connected“. Nastupali su sa svim bendovima za koje su mislili da imaju publiku koja bi mogla zavoljeti i njih, ta strategija im se višestruko isplatila. Počeli su nastupati na stadionima, kao podrška velikim U2, Lenny Kravitzu i Peteru Gabrielu. No ipak nešto nije štimalo. „Nismo bili niti u jednom žanru tako da nismo bili ni tipična uspješna grupa“ - kaže Rob. "Nismo imali sva ta [beep] koja se obično povezuju s uspješnim bendom. Dakle, kada bih završio koncert, obično bi ostao potpuno sam. Obično bi se zatekao sam lunjajući cestama. Čak i kad smo primali Brit Awards - ja sam bio u svom svemiru - nisam mogao vidjeti sve.“
„Kada dođeš svirati i nastupati, ti si mala životinjica, a jedini prijatelj ti je tvoja glazba. To je tvoja veličina: samo ti i tvoja glazba. I to je stvarno lijepa stvar. To je najljepše." Slijedile su dvije godine konstantnih turneja sa „Connected“ i života na putu što je uzelo danak njihovoj kreativnosti. Doživjeli su blokadu. Došli su do statusa elitnih zvijezdi uz limuzine, zvjezdanu prašinu i velike brojke prodanih albuma i tu su udarili u zid. „Previše smo bili na putu.“ - kaže Nick. „Izgubiš kontakt sa stvarnošću. Često to ponavljam. To je bilo komercijalno samoubojstvo. Nismo bili u stanju producirati dalje.“ „Glazba na radiju se mijenjala, a mi smo bili na turneji. Kada smo došli doma, više to nije bila ista glazba. Shvatiš da se trebaš mijenjati, ali to je jako teška stvar.“ Tada su krenuli s neobičnim odlukama. Odbili su raditi remikseve za Massive Attack i Davida Bowiea. Robbie Williams, koji je veliki fan Stereo MCsa i koji zna sve njihove pjesme napamet, ih je tražio za pomoć kod izdavanja svog solo albuma, no Birch i Hallam su ga odbili. Posvetili su se drugim projektima kao što su Hijack i MC Mell'O' i njihovoj etiketi Spirit Songs gdje su digli izvođače poput Finley Quaye i Jurassic 5 na globalnu razinu.
Njihov prvi materijal nakon albuma „Connected“ pojavio se u 1999., na albumu „DJ mix“ (DJ Kicks on K7), te nastavno album „Deep Down & Dirty“ koji je izašao u 2001. nakon što su izbacili napola formirane ideje koje su godinama nosili. Prikladno sirovi funk i prostrani dub senzibilitet omogućio je novi ulazak u Top 20, a mnogim fanovima ostaje kao najbolje djelo benda. No, kako je to istaknuo i Q magazin, stvaranje albuma je trajalo duže od Drugog svjetskog rata: težina očekivanja tijekom svih tih godina, i neizbježna istina da se ne bi prodao kao „Connected“, su označavali slab povratak. Bend je na turneji i pokušao igrati staru igru, ali sve se promijenilo: glazba, glazbena industrija, a i oni sami. Početkom 21. stoljeća , bend je raskrstio s izdavačkom kućom Island i počeo treći čin svog kreativnog života. U 2005. su ponovno objavili album „Paradise“, objavljen na vlastitoj etiketi Grafiti, a tri godine kasnije je uslijedio novi album s više elektronike - „Double Bubble“. Oba su dovoljno jaka sama po sebi, ali iz današnje točke gledišta čine se kao stanice na mnogo duljem putovanju, a ne kao same destinacije. Zadnjim albumom „The Emperor’s Nightingale“ se očitava puno veća priča koja je krenula sa prethodna dva albuma. Proširili su svoje dotadašnje postavljene granice i otvorili vrata suradnicima. Bruce Woolley (koji je suautor mega-hitova Video Killed the Radio Star i Slave to the Rhythm) je jedan od njih, kao i Nathan Drake i Greg Fleming.
Oslobođeni očekivanja i svih pritisaka, Rob ovaj put pjeva na albumu, a album je napravljen neuobičajenim načinom za Stereo MCs. Uz korištenje loopova i beatova, te old-school sviranja basa, gitare, bubnjeva i vokala, svirajući instrumente zajedno sve dok ne pronađu svoju zajedničku nit. To je zvuk koji će iznenaditi sve one koji misle da znaju sve o bendu samo zato jer su čuli „Connected“ koja se čak koristi i u oglasima za mobilne telefone i koja je već gotovo 20 godina okolo. Ili one koji se nostalgično prisjećaju „Elevate My Mind“ i misle da znaju sve što su ti dečki sposobni. No za dugoročne fanove koji su odrasli uz Roba i Nicka, osjećat će album kao sljedeći logičan korak naprijed za bend koji je svoj smisao našao u stvaranju glazbe vjerne neograničenoj kreativnosti hip-hopa. "Mi doista morali ponovno naučiti kako napraviti dobru glazbu," Rob priznaje. "Ali kad stvarno počneš uviđati napredak i čuti sebe kako radiš neke zvukove koje nikada prije nisi proizveo, tvoj entuzijazam stvarno počinje rasti. A onda dobivaš dobar osjećaj za glazbu, vidiš što si sve sposoban napraviti. To je kao da smo napokon izašli iz mraka.“
Izvor: Film-mag.net
"Postoji točka, određeni trenutak, kad osjećaš da možeš učiniti što god želiš, bez da imaš viziju kako bi to napravio", kaže Nick Hallam. I za njega i za njegovog dugogodišnjeg partnera iz benda, Roba Bircha, put u zvuk je stalno definiran bitkama koje su morali izboriti za kreativnu slobodu - boreći se ne protiv diskografa ili brojke prodanih albuma, već protiv vlastitih očekivanja. Za mnoge pop fanove, Stereo MCs je bend iz ranih 90-ih, kada je njihov treći LP, „Connected“, osvojio dva Brit Awardsa i dosegao prodaju u milijunima primjeraka, a koji je potom nestao u sljedećem desetljeću. No, kako i njihov novi album „The Emperor’s Nightingale“ sugerira, istinita priča je puno složenija - i daleko više fascinantna.
Prijatelji iz Nottinghamshirea, koji su se preselili u London i otkrili kako hip-hop ima dobar potencijal u vrijeme svog 'zlatnog doba' - polovica do kraja 80-ih, Hallam i Birch su postale prve britanske rap zvijezde koje su uspjele globalno. Time su otvorili vrata za imena kao što su Plan B i Dizzee Rascal. Prvi su rap bend koji je ušao na britanske rock festivale, nastupali su svugdje i nigdje odjednom: pojavljuju se uživo sa U2 i Happy Mondays, Peter Gabrielom, Jane's Addiction ili De La Soulom. Stereo MCs su iznimka za svako pravilo - rap bend koji su slušali rokeri, dance koji su voljeli indie fanovi; traženi za remikseve, kao producenti ili suradnici velikom spektru glazbenika: od Jungle Brothersa do Madonne. Prvi Stereo MCs singl, „Move It“, je napravljen na malenoj Casio klavijaturi od sampleova Stevie Wonderove „Superstition“. Tada nalaze trećeg člana, DJ Cesarea, te kreću u London s klupskim svirkama. Svoj prvi EP su objavili 1989. na vlastitoj etiketi uz podršku izdavačke kuće Island koja je pomogla da se još više proširi glas o njima. Ispočetka su naišli na veliki otpor prema novom zvuku, interes i prodaja su bili prilično slabi, no Island je ipak stao iza benda i odlučio investirati u njih, odnosno u album „33-45-78“ koji nije imao zapažen uspjeh. Novi album „Supernatural“ je snimljen u stanu Hallama i Bircha, a završen u dva tjedna mukotrpnog noćnog rada (obzirom da je studio bio jeftiniji preko noći) u njujorškom studiju Caliope gdje su i De La Soul napravili svoj „3 Feet High & Rising“.
Tada se bend zove više na svirke, stoga zovu bubnjara Owena Rossitera (umjetničko ime: Owen If) kako bi moćnije zvučali na koncertima uz alternativne rock bendove. Broj rezervacija raste te je i pjevač Cath Coffey ušao u bend kako bi dodao soul i pop notu. „Supernatural“ se nije toliko dobro prodavao, ali singl „Elevate My Mind“ je ušao u Top 20 u SAD-u. Bend je nastupao u Los Angelesu gdje su se zapanjili kad su otkrili kako imaju velik broj fanova latinskog podrijetla, zahvaljujući lokalnim radio postajama na španjolskom jeziku koje ih su progurale. Ipak, ono što je uslijedilo bilo je posve neočekivano. Novi album kojeg su izdali 1992., „Connected“, ispočetka je doživio lošu reakciju njihovog izdavača, a Nick za to kaže: "Sjećam se odlaska u odjel promocije i tipa koji kaže: 'Da, sviđa mi se, ali stvarno ne znam što bi napravio s ovim". Nitko nije znao kako bi nazvao njihovu mješavinu groovea, soula, melodija i inspirativnog rapa, a to je značilo i da ni jedna skupina slušatelja nije mogla preuzeti taj novi zvuk kao njihov. Album - i istoimeni singl, koji je postao prvi singl - su bili instant prihvaćeni u cijeloj državi. „Connected“ je postao hit i zadržao se dugo na top 20 listi: album je cijelu godinu bio na vrhu britanske liste, a dosegao je drugu poziciju te osvojio dvije Brit Awards nagrade 1994. godine. Time su Stereo MCs postali jedan od najvećih britanskih bendova.
„Bilo je to kao - vidiš ovaj put, on je potpuno zagušen, a imaš i drugi put kojim nitko ne ide, a za njega ti je potrebna vizija. To je vizija onoga što želite učiniti, a nikoga nema na tom putu. To je ono što se osjeti. To smo dobili i tim putem smo išli. To je najveća stvar na svijetu. Tako smo napravili „Connected“. Nastupali su sa svim bendovima za koje su mislili da imaju publiku koja bi mogla zavoljeti i njih, ta strategija im se višestruko isplatila. Počeli su nastupati na stadionima, kao podrška velikim U2, Lenny Kravitzu i Peteru Gabrielu. No ipak nešto nije štimalo. „Nismo bili niti u jednom žanru tako da nismo bili ni tipična uspješna grupa“ - kaže Rob. "Nismo imali sva ta [beep] koja se obično povezuju s uspješnim bendom. Dakle, kada bih završio koncert, obično bi ostao potpuno sam. Obično bi se zatekao sam lunjajući cestama. Čak i kad smo primali Brit Awards - ja sam bio u svom svemiru - nisam mogao vidjeti sve.“
„Kada dođeš svirati i nastupati, ti si mala životinjica, a jedini prijatelj ti je tvoja glazba. To je tvoja veličina: samo ti i tvoja glazba. I to je stvarno lijepa stvar. To je najljepše." Slijedile su dvije godine konstantnih turneja sa „Connected“ i života na putu što je uzelo danak njihovoj kreativnosti. Doživjeli su blokadu. Došli su do statusa elitnih zvijezdi uz limuzine, zvjezdanu prašinu i velike brojke prodanih albuma i tu su udarili u zid. „Previše smo bili na putu.“ - kaže Nick. „Izgubiš kontakt sa stvarnošću. Često to ponavljam. To je bilo komercijalno samoubojstvo. Nismo bili u stanju producirati dalje.“ „Glazba na radiju se mijenjala, a mi smo bili na turneji. Kada smo došli doma, više to nije bila ista glazba. Shvatiš da se trebaš mijenjati, ali to je jako teška stvar.“ Tada su krenuli s neobičnim odlukama. Odbili su raditi remikseve za Massive Attack i Davida Bowiea. Robbie Williams, koji je veliki fan Stereo MCsa i koji zna sve njihove pjesme napamet, ih je tražio za pomoć kod izdavanja svog solo albuma, no Birch i Hallam su ga odbili. Posvetili su se drugim projektima kao što su Hijack i MC Mell'O' i njihovoj etiketi Spirit Songs gdje su digli izvođače poput Finley Quaye i Jurassic 5 na globalnu razinu.
Njihov prvi materijal nakon albuma „Connected“ pojavio se u 1999., na albumu „DJ mix“ (DJ Kicks on K7), te nastavno album „Deep Down & Dirty“ koji je izašao u 2001. nakon što su izbacili napola formirane ideje koje su godinama nosili. Prikladno sirovi funk i prostrani dub senzibilitet omogućio je novi ulazak u Top 20, a mnogim fanovima ostaje kao najbolje djelo benda. No, kako je to istaknuo i Q magazin, stvaranje albuma je trajalo duže od Drugog svjetskog rata: težina očekivanja tijekom svih tih godina, i neizbježna istina da se ne bi prodao kao „Connected“, su označavali slab povratak. Bend je na turneji i pokušao igrati staru igru, ali sve se promijenilo: glazba, glazbena industrija, a i oni sami. Početkom 21. stoljeća , bend je raskrstio s izdavačkom kućom Island i počeo treći čin svog kreativnog života. U 2005. su ponovno objavili album „Paradise“, objavljen na vlastitoj etiketi Grafiti, a tri godine kasnije je uslijedio novi album s više elektronike - „Double Bubble“. Oba su dovoljno jaka sama po sebi, ali iz današnje točke gledišta čine se kao stanice na mnogo duljem putovanju, a ne kao same destinacije. Zadnjim albumom „The Emperor’s Nightingale“ se očitava puno veća priča koja je krenula sa prethodna dva albuma. Proširili su svoje dotadašnje postavljene granice i otvorili vrata suradnicima. Bruce Woolley (koji je suautor mega-hitova Video Killed the Radio Star i Slave to the Rhythm) je jedan od njih, kao i Nathan Drake i Greg Fleming.
Oslobođeni očekivanja i svih pritisaka, Rob ovaj put pjeva na albumu, a album je napravljen neuobičajenim načinom za Stereo MCs. Uz korištenje loopova i beatova, te old-school sviranja basa, gitare, bubnjeva i vokala, svirajući instrumente zajedno sve dok ne pronađu svoju zajedničku nit. To je zvuk koji će iznenaditi sve one koji misle da znaju sve o bendu samo zato jer su čuli „Connected“ koja se čak koristi i u oglasima za mobilne telefone i koja je već gotovo 20 godina okolo. Ili one koji se nostalgično prisjećaju „Elevate My Mind“ i misle da znaju sve što su ti dečki sposobni. No za dugoročne fanove koji su odrasli uz Roba i Nicka, osjećat će album kao sljedeći logičan korak naprijed za bend koji je svoj smisao našao u stvaranju glazbe vjerne neograničenoj kreativnosti hip-hopa. "Mi doista morali ponovno naučiti kako napraviti dobru glazbu," Rob priznaje. "Ali kad stvarno počneš uviđati napredak i čuti sebe kako radiš neke zvukove koje nikada prije nisi proizveo, tvoj entuzijazam stvarno počinje rasti. A onda dobivaš dobar osjećaj za glazbu, vidiš što si sve sposoban napraviti. To je kao da smo napokon izašli iz mraka.“
Izvor: Film-mag.net
Poslednja izmena od urednika:
