Staljingrad: Bitka koja je promenila tok Drugog svetskog rata

UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Staljingrad: Bitka koja je promenila tok Drugog svetskog rata
Na današnji dan, 19. Novembra 1942. godine, u 7:20 sati ujutro po moskovskom lokalnom vremenu, započela je ofanziva na ruskom frontu koja je promenila tok Drugog svetskog rata.

IZVOR: B92
Staljin je naredio sovjetskoj vojsci da bivši Staljingrad (današnji Volgograd) ne sme pasti u ruke nacista. Rezultat ofanzive bila je odlučujuća pobeda Crvene armije protiv nacističke vojske u bici za taj grad, koja je ukupno trajala od 23. avgusta 1942. do 2. februara 1943. godine. Ta ofanziva imala je šifrovano ime "Operacija Uran".

U leto 1942. godine Hitler je pokrenuo ofanzivu na ruskom frontu, kojoj je cilj bio zauzimanje naftnih polja na Kavkazu i Staljingrad. U trenutku početka sovjetske ofanzive, na Staljingrad i okolinu obrušilo se više od 250.000 nemačkih vojnika, s i dan danas neutvrđenim tačnim brojem artiljerijskog naoružanja i 732 borbena i transportna aviona. Hitlerovim snagama pridružene su bile i rumunske snage, odnosno 143.296 vojnika, 827 komada artiljerije, 134 tenka i neutvrđen broj borbenih aviona. Ni to nije bilo sve, jer je Hitler u bici za Staljingrad imao i 220.000 italijanskih vojnika praćenih neutvrđenim brojem artiljerije i borbenih aviona ali i 2.000 mađarskih vojnika, s isto tako neutvrđenim brojem artiljerije i borbenih aviona.

Nasuprot toj ogromnoj vojnoj sili, stajala je još brojnija Crvena armija. U bici za Staljingrad učestvovalo je čak 1.143.500 sovjetskih vojnika, 894 tenka, 13.451 komad artiljerije te 1.500 borbenih aviona. Bio je to krvavi sudar mitskih proporcija, kojeg većina istoričara smatra jednom od najkrvavijih i najvećih bitaka u istoriji ratovanja.


Spomenik u čast žrtvama Crvene armije


Hronologija Operacije Uran

19. novembar:

U 7:20 sati po moskovskom loklanom vremenu zapovednici sovjetskih artiljerijskih snaga dobili su naređenje za početak ofanzive. Šifra kojom im je izdato naređenje bila je reč "sirena". Usledilo je 80-minutno bombardovanje usmereno protiv 3. rumunske vojske, koja je štitila severni bok nemačke 6. vojske. Uprkos gustoj magli, ali i činjenici da je ofanziva dugo i pomno pripremljena, sovjetska vojska bukvalno je razorila rumunske položaje duž fronta. Prekinute su komunikacijske linije, uništena skladišta municije kao i izvidnički položaji. Mnogi rumunski vojnici koji su preživeli prvi napad, dočekao je novi sovjetski udar, ovaj put teške artiljerije.

U 8:50 sati sovjetska 21. i 65. armija, potpomognute 5. tenkovskom armijom počele su proboj kroz rumunske odbrambene položaje, ali Rumuni su prva dva napada uspeli da odbiju. Ali kako nisu imali teškog protitenkovskog naoružanja, njihova odbrana je ubrzo kolabirala, jer do podneva su se kroz njihove redove probile sovjetske tenkovske jedinice. Rumunski položaji bili su pod napadom s istoka i zapada, a rumunske snage ostale su razbijene na terenu i haotično su se povlačile s bojišta.

Zapovedništvo nemačke 6. vojske u tim je trenucima donelo pogrešnu odluku i umesto slanja 16. i 24. pancer divizije u pomoć razbijenim Rumunima na severnom boku, poslali su slabo opremljenu i neadekvatnu 48. pancer jedinicu, koja je sa nešto manje od stotinak tenkova trebalo da zaustavi napredak sovjetske vojske. Oni su zajedno s pridruženim rumunskim snagama poraženi 20. novembra.

Povrh svega, uslove na ratištu pogoršala je i jaka snežna oluja, koja je štetila, koliko i sovjetskim, toliko i nemačkim tenkovima i vojnicima i njihovoj koordinaciji na terenu.

Sovjeti su do kraja dana zarobili 27.000 rumunskih vojnika i nastavili su s probojem prema jugu, dok je sovjetska konjica dobila zadatak da iskoristi inicijativu na terenu, pa je uspešno presekla komunikaciju između rumunskih i italijanskih snaga i blokirala mogući protivnapad neprijatelja s boka.

Borbeni avioni Crvene armije čistili su pozadinu i rumunske vojnike koji su se povlačili, uz vrlo mali ili nikakav otpor nemačkog Luftvafea. Zbog povlačenja 1. rumunske konjičke divizije, koja je originalno bila postavljena na bok 376. nemačke pešačke divizije, sovjetske snage uspele su da zaobiđu nemačke odbrambene položaje. U trenutku kad su nemačke snage počele da reaguju tokom popodneva i večeri, drugi napad na nemačke položaje s juga, već je bio spreman.


Umetničko viđenje Staljingradske bitke - Slika iz muzeja u Volgradu


20. novembar

Sovjetski zapovednik Andrej Jeremenko primio je naređenje da krene sa svojim delom ofanzive u 8 sati ujutro, ali on je to odbio i rekao da će to učiniti kad se povuče gusta magla. Ipak, sovjetska 51. armija otvorila je artiljerijsku vatru na vreme, jer je došlo do prekida u komunikaciji, ali su bili jedini, jer je ostatak sovjetskih snaga na jugu dobio naređenje da se napad odlaže do 10 sati.

51. armija je uprkos svemu razbila 6. rumunski korpus i uspela uzeti veliki broj zarobljenika. U 10 sati napadu se pridružila i 57. sovjetska armija, a situacija je bila povoljna i za napredak tenkovskih snaga u napadu pa je nemačka 297. pešačka divizija mogla samo posmatrati kako njihova rumunska podrška ne odoleva naletu Crvene armije.

Ipak, tokom napredovanja 4. i 13. Mehanizovani sovjetski korpusi počeli su da zastajkuju pa su nemačke snage brzo reagovale preusmeravanjem svoje rezervne 29. protivtenkovske divizije na ratištu. Uprkos par pobeda koje su usledile i uništenju oko 50 sovjetskih tenkova, nemačka strana morala je opet da preraspodeli snage kako bi pojačala odbrambene položaje na jugu.

Do kraja dana, to je značilo da između sovjetskih snaga i reke Volge stoji samo 6. rumunska konjička jedinica.


Spomenik u čast žrtvama Staljingradske bitke


20. do 23. novembra

U velikoj bici koja se dogodila 20. novembra, Crvena armija jednostavno je pregazila 48. pancer korpus i zauzela je grad Perelazovski, 130 kilometara severno od Staljingrada. Nemačke snage patile su od nedostatka goriva, a to je postao već veliki problem u jeku sovjetske protivofanzive.

Već idućeg dana sovjetska vojska ostvarila je napredak 50 kilometara prema Staljingradu i napali su nemačke bočne položaje. Uprkos pokušaju kratkog protivnapada, nemačka 22. pancer divizija svedena je na svega nekoliko tenkova i bila je primorana na povlačenje prema jugozapadu.

Rumunska 1. oklopna divizija uspela je da se nekako na brzinu reorganizuje i da pruži otpor sovjetskoj vojsci u pozadini, jer se Sovjeti nakon proboja nisu hteli zadržavati i čistiti neprijateljske položaje iza sebe. Ali, Rumuni su računali na pomoć nemačkih tenkova, koja ipak nije došla pa su njihove snage opet razbijene.

20. novembra zapovednik 6. nemačke vojske, Fridrih Paulus, primio je vest da je Crvena armija na manje od 40 kilometara od mesta na kome je bila njegova jedinica. Pored toga, između sovjetske vojske i njega više nije bilo nikoga ko bi pružio značajan otpor njihovom napredovanju.

Južno krilo sovjetske ofanzive na Staljingrad jednako je napredovalo, a Hitler je svojoj vojsci naredio da se ukopa na položajima između reka Don i Volge, nazvavših ih "Tvrđavom Staljingrad". Nemci su imali i opciju da pokušaju da se probiju iz tog tesnog obruča, ali Hitler na to nije ni pomišljao. Ubrzo, nemački su se položaji našli u potpunom okruženju. Samo je 16. protivtenkovska divizija nemačke vojke pokušala da probije obruč, a manjak koordinacije između sovjetskih oklopnih snaga i pešadije, omogućila je velikom delu rumunskih snaga da pobegnu i izbegnu potpuno uništenje.

Sovjetske snage počele su s prelaskom reke Don 22. novembra i napredovale su prema gradu Kalahu, kog je zauzeo 26. tenkovski korpus Crvene armije, na način da su gradu prišli s dva zarobljena nemačka tenka i izvidnim vozilom, otvarajući vatru po odbrambenim snagama. Ostatak snaga ušao je u grad još tokom jutra, a kasnije tokom dana spojili su se s ostatkom sovjetskih snaga i time dovršili zatvaranje obruča oko Staljingrada.

Dan kasnije, Nemci su pokušali još nekoliko neuspelih proboja lokalnog karaktera, ali uzalud. Pozornica je bila spremna za najkrvaviju opsadu grada. Ali to je, ipak, već priča za sebe.

Mnogi istoričari se slažu oko toga da je sovjetska ofanziva pokrenuta 19. novembra 1942. godine označila prekretnicu u Drugom svetskom ratu na evropskom ratištu i početak dominacije Staljinove vojske na domaćem terenu, a kasnije i čitavoj istočnoj Evropi.
 
Natrag
Top