Stadion „Žoao Avelanž“

UREDNIK
Učlanjen(a)
27.06.2011
Poruka
10.549
Stadion „Žoao Avelanž“


Ekskluzivno za RTS, sa Mundijala piše Vladimir Stanković.

Pisao sam o skulptoru Edgaru Duvineru, bio u njegovoj kući/ateljeu, dobio slike četiri zvezde Botafoga čije figure stoje na ulazu u stadion, ali nisam bio „na licu mesta". Nisam video Niltona Santosa, Garinču, Zagala i Žairzinja, veličine u proseku dva i po metra i kopkalo me je da vidim kako to zaista izgleda. S obzirom da je stadion Botafoga u kvartu Enženjo relativno blizu Marakane, petnaestak minuta vozom, odlučih da prvi deo dana provedem tamo, a odande pravac Marakana, na meč Francuska–Ekvador. Na polasku svraćam u „Kuću Francuske", po Ekip. Lep način da se skrati vreme vožnje „metroom na zemlji" kako se u Riju zove kombinacija autobusa i pravog metroa. Ako nekoga zanima, ta kombinovana karta košta 3,5 reala, nešto jače od evra, ona samo za autobus 3 reala, odnosno 1 evro.

Stankovic-01.jpg

Na „Botafogu" sedam u pravi metro, na „Marakani" presedam u voz i posle petnaestak minuta stigoh do stanice koja se zove Olimpika de Enženjo de Dentro. Već sa stanice vide se obrisi stadiona, kao i kranovi pošto je stadion u fazi proširenja za Olimpijadu kroz dve godine. Dok čekam kolege iz „Sport netvorka" da sa njihovom kamerom uradim video-prilog za RTS, čitam da se stadion zvanično zove „Žoao Avelanž", po predseedniku FIFA od 1974. do 1998. Otvoren je za Panameričke igre 2007, kapacitet mu je tada bio 46.930 mesta, ali će za Olimpijadu imati 60.000. Ovde će se održati atletska takmičenja.

Pitam dvojicu policajaca gde su figure slavnih fudbalera. Pokazaše put nadesno, ali ili nisu znali ili su hteli da nas malo prošetaju. Pođosmo na kontra stranu. Morali smo da obiđemo oko celog stadiona da bismo došli do željenih statua koje su bile na tri minuta da smo pošli na levu stranu. Stigosmo dobro oznojeni jer je bilo 26 stepeni, pravi zimski dan u Riju! Vredelo je, figure deluju impresivno. Botafogo se na sjajan način odužio svojim velikanima.

Još dve nepoznanice

Posle obavljenog snimanja sedamo u voz i pravac Marakana. Čeka nas najteži deo posla –probijanje kroz masu navijača ka stadionu. Poučeni iskustvom sa „jurišom" čilenaskih navijača na pres-centar, organizatori su uveli dva stepena kontrole na prilazima stadionu, niko bez karte nije mogao da prođe ni na 200 metara od stadiona. Tek sam se u pres-centru setio da su od 13 sati po lokalnom vremenu igrane dve utakmice. Vidim da je Mesi dao dva gola Nigeriji, kao i da se Bosna i Hercegovina oprostila od Mundijala prvom pobedom. Mesi je sa četiri gola na tri meča stigao Nejmara. Sva je prilika da će trka za najboljeg strelca biti između njih dvojice. No, o strelcima na mundijalima nešto kasnije, u nastavku teksta.

Francuska-Ekvador.jpg

Utakmica na Marakani bez golova, ali solidna. Bilo je tempa, šansi, stativa, dobrih odbrana golmana. Ekvadoru je bila neophodna pobeda za plasman u drugi krug, Francuzi su hteli da završe sa tri pobede. Na kraju, ni jedni ni drugi nisu ostvarili želje, ali Francuzi idu u osminu finala, a Ekvador kući jer je Švajcarska sa 3:0 prelila Honduras. Još jedan divan ambijent na Marakani, sa dominacijom žute (Ekvador) i plave (Francuska) boje. Ostaju još četiri utakmice i dve nepoznanice. U osmini finala imamo šest timova iz Evrope, pet iz Južne Amerike, dva iz Severne, odnosno Centralne Amerike i jedan iz Afrike. Danas ćemo saznati ko je prošao, SAD, Gana ili Portugal, odnosno Alžir, Rusija ili Južna Koreja.

Fonten

Dok sam na putu ka stadiona Botafoga listao Ekip, naiđoh na intervju sa Žistom Fontenom. Za one mlađe vredi se malo vratiti u istoriju. Pre neki dan je Miroslav Klose stigao Ronalda na listi najboljih strelaca na šampionatima sveta, obojica su dali po 15 golova, ali na četiri šampionata. Doduše, Ronaldo je 1994. samo bio na spisku, ali nije igrao nijedan minut. Treći na listi je Žist Fonten sa 13 golova na, ali na jednom šampionatu! Svih 13 dao je za Francusku na šampionatu sveta 1958. u Švedskoj. Na otvaranju prvenstva protiv Paragvaja (7:3) dao je tri gola, zatim dva Jugoslaviji (2:3), jedan Škotskoj (2:1), dva Severnoj Irskoj (4:0), jedan Brazilu u polufinalu (2:5) i na kraju četiri Nemačkoj (6:3) u borbi za treće mesto. Na samo šest utakmica 13 golova. Neponovljivo. Šandor Kočiš je 1954. za Mađarsku dao 11 golova, Gerd Miler 1974. 10 za Nemačku, Eusebio 1966. devet za Portugal, Ademir osam za Brazil 1950, ali niko nije dao 13 kao Fonten, danas 80-godišnjak. Rođen je u Marakešu (Maroko) 18. avgusta 1933. U ranoj mladosti je igrao košarku i bio kadetski prvak Maroka, ali je zbog niskog rasta (1,74) promenio sport i prešao na fudbal. Prvo je igrao za Ju-Es Maroken iz Kazablanke (1950–1953), potom za Nicu (1953–1956) i na kraju za Rems (1956–1962). Bio je šampion Francuske 1956, 1958, 1960. i 1962, najbolji strelac Lige 1958. Na 26 utakmica dao je 34 gola. U reprezentaciji je dao 30 golova na 21 meču.

Fontena1.jpg

Posle sjajne igračke karijere, Fonten je imao mnogo manje uspešnu karijeru, trenersku. Ušao je u istoriju francuske reprezentacije kao selektor „za dve utakmice". Vodio je "trikolore" 1967. protiv Rumunije (1:2) i SSSR (2:4) posle čega je smenjen. Rekord iz Švedske 1958. ostaće verovatno zauvek jer je teško poverovati da neko može dati 13 ili više golova. Posle Milerovih 10 golova 1974. niko se nije približio dvocifrenom učinku, najbliži je bio Ronaldo 2002. Sa osam pogodaka. Na poslednja dva prvenstva golgeteri su imali učinak od po 5 golova. Nejmar i Mesi su na putu da to nadmaše, ali ne verujem da mogu stići ni do 10, o 13 i da ne govorim.

Fonten za sva vremena.
 
Natrag
Top