Šta se krije u arhivi BIA

LEGEND
Učlanjen(a)
14.12.2009
Poruka
29.042
Rekviziti srpskih špijuna


Šta se krije u arhivi BIA

Blic


Na prvi pogled pretenciozno, srpska Bezb*ednosno-informativna agencija početke svoje istorije vidi u Zakoniku cara Dušana, koji je, kažu, ustrojavajući državni aparat, “predvideo i nekoliko obaveštajno-bezbednosnih funkcija”. Kakvom god tumačenju se priklonili, ne možemo poreći da je ova služba stara koliko i država, odnosno vlast.

110009_bia-muzej-foto-e-conkic_f.jpg

Pištolj Nikole Kalabića


Od Jakova Nenadovića, prvog srpskog ministra, odnosno popečitelja unutrašnjih dela, preko Krcuna posle Drugog svetskog rata, do Jovice Stanišića, “Slobinog moćnog čoveka”, do današnjih dana poslovi Odeljenja za državnu zaštitu, Ozne, Udbe, De-Bea... bili su obavijeni velom tajnosti, kao što je to uostalom slučaj sa svim njenim ozbiljnim sestrinskim službama u svetu. A takvi će i ostati, dok im se ne desi neki Vikiliks...

Zbog svega ovoga, odluka BIA da u holu svoje zgrade izloži neke špijunske rekvizite uveliko nadilazi objektivni značaj i zanimljivosti samih eksponata. Predmeti izloženi u osam zastakljenih ormana u impozantnom holu zgrade na beogradskoj Banjici plene pažnju jer su samo sićušni vrh ledenog brega, koji je u dubinama naše istorije narastao decenijama i vekovima.


Strog režim ulaska

110002_bia-muzej-02-foto-e-conkic_hf.jpg

Fotoaparat za tajno snimanje


Retki posetioci - po prirodi stvari, režim ulaska u zgradu je veoma strog - prvo će ugledati tridesetak fotoaparata najrazličitijih oblika i veličine namenjenih tajnom snimanju, pa zato skrivenih u knjigu, žensku torbicu ili kutiju cigareta. Ništa manje nije neobičan ni džejmsbondovska akten-tašna, namenjena za brza i tajna snimanja dokumenata - kad se podigne poklopac, na opruzi iskoče dva reflektora sa strane i aparat odozgo. Potrebno je samo ubaciti papir na dno tašne... i imati jake živce.
Treba, naravno, imati na umu da su ovi, a i svi ostali eksponati, nastali u vremenu pre digitalne ere i doba minijaturizacije. Zato ne čudi što je jedan “grundingov” magnetofon veliki kao omanji fižider, a po svemu sudeći, toliko i težak. Dobro obavešten i ljubazan Jovan Stojić, šef kabineta direktora BIA, strpljivi vodič ekipe “Blica” kroz ovaj muzej, kaže da ga je “služba”, kako zaposleni tepaju svojoj firmi, dobila početkom pedesetih godina od CIA kao tehničku pomoć. Nalazi se u drugom ormanu sa ostalim “sredstvima za tonsko snimanje”, magnetofonima i kasetofonima, maskiranim i nemaskiranim, ali svakako mnogo većim i po kapacitetu slabijim od današnjeg boljeg mobilnog telefona!

110005_bia-muzej-05-foto-e-conkic_f.jpg

Magnetofon "grundig", poklon od CIA


U trećem i četvrtom ormanu su aparati za prisluškivanje - od mikrofona skrivenih u penkalo i naočare, do bubica koje se ubacuju u malter na zidu. A čitavu jednu policu zauzeli su delovi “običnog” telefona, onog crnog sa brojčanikom koji se vrti, koji su služili za tajno slušanje razgovora. I na prvi pogled vidi se koliko je lako bilo ugraditi ih i koliko teško uočiti njihovu pravu namenu... i koliko je bio opravdan strah disidenata od Udbe...

110003_bia-muzej-03-foto-e-conkic_kf.jpg

Dvogled sa delom za tajno snimanje


Po dimenzijama jedan od najvećih eksponata je aparat za identifikaciju poziva - ono što danas ima svaki mobilni. Kao prateća oprema ovoj, izložena je - ne bez smisla za humor! - bravarska mašina za narezivanje ključeva jer trebalo je ući u stan da bi se mikrofon postavio. I još aparat za tajno otvaranje pisama - staklena posuda u kojoj se grejala voda i stvarala para i još nekakve hemikalije.


Kobni poklon

Tri ormana posvećena su papirima, dokumentima i fotografijama - nekakvom područnom registru četnika, pasošu predratnog predsednika vlade Dragiše Cvetkovića i špijunskim izveštajima o njegovim pokušajima da 1947. godine napusti Tursku... eksponatima koji ilustruju upad ustaške grupe 1972. u Bosnu, kada su poginula dva pripadnika JNA i jedanaest teritorijalaca... i svi teroristi.

110008_bia-muzej-08-foto-e-conkic_f.jpg

U ovoj kutiji cigareta krije se aparat za snimanje


Tu su još i fotografije Mira Barišića, ubice ambasadora SFRJ u Švedskoj Vladimira Rolovića, razne knjige šifara i slično, a postavka se završava ormanom u kojem su izložene brojne lične stvari Draže Mihajlovića i - bez osećaja za ironiju - pištolj i još neke sitnice vlasništvo Nikole Kalabića, koji je Dražu izdao. Tu su tri Dražina pištolja, topografska karta, busole, kožne futrole, čuvene naočare tankog žičanog okvira i pištolj koji je sa posvetom poklonio Kalabiću. Čime je počeo njegov kraj.

Na spratu, ispred kancelarije direktora, u hodniku - sa osećajem za kulturu - izložena su reprezentativna platna srpskih slikara pozajmljena iz zbirke Narodnog muzeja. Prevashodno zbog stranih delegacija, najistaknutije mesto zauzima - sa željom da se istaknu koreni - slika Paje Jovanovića “Proglašenje Dušanovog zakonika”.

[TABLE="class: antre_c back_c_1"]
[TR]
[TD]Zlatnim slovima ispisana imena

110006_bia-muzej-06-foto-e-conkic_gt.jpg


Na centralnom mestu u holu zgrade BIA, inače, nalazi se spomen-ploča na kojoj su zlatnim slovima ispisana imena poginulih radnika službe. Jovan Stojić kaže da je stav BIA da se ta imena ne iznose u javnost, a pada u oči i to da je uz najviše imena godina smrti ‘45, ’46... i ‘99, 2000, ‘01. - ginuli su u obračunu sa četnicima i na Kosovu u sukobima sa OVK. Desetak imena su pseudonimi saradnika, samo po jedna reč - služba i dalje krije njihov identitet. Ali ako bude usvojen “Vukov zakon”, i njihova imena moraće da budu objavljena.

[/TD]
[/TR]
[/TABLE]





 
Poslednja izmena:
Natrag
Top