Šta je kabanica a šta surduma

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Šta je kabanica a šta surduma

Narodne terminologije odnose se na različite oblasti svakodnevnog života našeg naroda, tradicionalne materijalne kulture, i čine tzv. narodnu leksiku koja predstavlja značajan deo ukupnog leksičkog fonda srpskog jezika

e96rf9.jpg


Jezik folklora čine reči koje pripadaju uskom delu opšteg leksičkog fonda, koje se i danas koriste (lekseme domaćeg porekla za imenovanje osnovnih pojmova, najstarijeg sloja naše materijalne i duhovne kulture), kao i one kojima se imenuju predmeti i pojave novijeg datuma vezane za razvijeniji tradicionalni tip seoske kulture, koje uključuju elemente stranog porekla, najviše turskog ali i druge provenijencije, mađarizme, talijanizme, germanizme i dr. To su često regionalno obeležene lekseme koje funkcionišu kao jednoznačne jedinice u okviru zatvorenih tematskih sistema kojima pripadaju, tzv. narodnih terminologija.

Narodne terminologije odnose se na različite oblasti svakodnevnog života našeg naroda, tradicionalne materijalne kulture, i čine tzv. narodnu leksiku koja predstavlja značajan deo ukupnog leksičkog fonda srpskog jezika. Njihova je upotreba najčešće teritorijalno ograničena ali na nivou celokupnog našeg jezičkog područja čine raznovrstan i bogat terminološki fond. S promenom načina života i prelaskom srpskog jezičkog standarda iz folklorne faze u pretežno gradsku fazu tokom 20. veka, veliki broj takvih leksema se izgubio baš kao što se izgubila materijalna kultura na koju su se odnosile, pa su nasleđene jedinice narodne leksike, koje se nisu učvrstile u upotrebi, potisnute ka periferiji leksičkog sistema u pasivni leksički sloj. Veliki deo ovih leksema sačuvan je upravo u zapisima folklornog stvaralaštva, zbog čega je važno da folklorni tekstovi budu proučeni ne samo s književnoteorijskog aspekta, već i sa aspekta jezičke analize, a njihova leksika zabeležena i objašnjena u rečnicima.

U zavisnosti od leksičkog statusa folklorne lekseme zavisi da li će ona u Rečniku biti kvalifikovana ili ne. Kvalifikovane će biti samo one lekseme koje pripadaju periferiji leksičkog sistema ili su stilski ili na neki drugi način obeležene u odnosu na standardni jezika, kao i one koje su u procesu leksičkog previranja pa im je leksički status nestabilan, što se u rečniku obično ne pokazuje kvalifikatorom već upućivanjem na književniju, standardniju reč.

Osim ovih u tradicionalnoj leksikografiji uobičajenih postupaka kvalifikovanja leksema kojima se posredno može ukazati na pripadnost folklornom fondu, postoje i drugi manje istaknuti postupci u Rečniku SANU koji su često u tom pogledu informativniji.

Za predstavljanje folklorne leksike u Rečniku SANU koriste se unificirane definicija tipa: vrsta (narodnog) kola, vrsta dečje igre, vrsta narodne igre, vrsta (narodnog) veza, šare i dr. ili naročite glose u sastavu definicije ili ispred definicije obično stavljene u zagradu: po narodnom verovanju, običaj (o / po kojem ...), po običaju, u narodnoj mašti, u narodnoj medicini, u narodnom lekarstvu, (samo) u narodnoj pesmi (zagoneci, bajalici, basmi, brojanici, zdravici, kletvi i sl).

Definicija folklorne leksike u Rečniku SANU je po pravilu duža zbog kompleksnosti folklornog sadržaj, pa i to može biti jedan od pokazatelja pripadnosti lekseme folklornom fondu.

Isto tako oznaka porekla može upućivati na pripadnost lekseme folklornoj leksici. Sama činjenica de je neka reč stranog porekla i da je to naznačeno u rečniku upućuje na njen periferni status u leksikonu. Tursko poreklo neke reči dobar je signal za to da je reč nasleđena iz vremena uticaja osmanskog turskog na srpski, budući da najveći broj pozajmljenica iz turskog jezika potiče upravo iz ovog perioda, pa se na osnovu takve informacije može pretpostaviti pripadnost lekseme folklornoj leksici.

I na kraju, ne manje važnu ulogu za određivanje statusa i tipa lekseme imaju primeri koji se navode posle definicije, a praksa u Rečniku SANU je takva da se primeri iz narodnih pesama i priča i drugih folklornih tekstova navode kad god je to moguće, a naročito iz Vukovog jezika, iz zbirki srpskih narodnih pesama i pripovedaka, narodnih umotvorina i Vukovog Rječnika, koji se uvek daju na prvom mestu. Nije redak slučaj da se za etnografsku kulturno markiranu leksiku primer navede u dužem obliku od uobičajenog kako bi se pružili dodatni semantički podaci važni s aspekta značenja i još više s aspekta funkcije u folklornom tradicijskom (kon)tekstu. Tako je npr. leksema kabanica u značenju u? narodnoj nošnji dugački sukneni ogrtač, obično s kapuljačom“ u Rečniku SANU potvrđena sledećim primerima:

Kabanica... je dugačka haljina od bela sukna, koja se gotovo uvek samo ogrne preko leđa. Razlika između kabanice i surdume je ta što kabanica nema rukava ... Svaka surduma i kabanica ima odostrag, na leđima „jakiricu“ ili „kapu“ (Škarić, M. „Život i običaji „planinaca“ pod Fruškom gorom“, Srpski etnografski zbornik 54, 75).

Kabanica je gornja haljina od sukna, obojena crveno, sa jakuljačom, duga do niže kolena. Ogrlica uspravna, zakopčava se metalnim okruglim dugmadima. Ivice opšivene gajtanom. Po grudima levo i desno ima šara gajtanom optočena. Po sredi šare zelena čohica (Čajetina, Kartoteka Etnografskog muzeja u Beogradu).

*Viši naučni saradnik Instituta za srpski jezik SANU
(Politika)
 
Natrag
Top