Srpski sinovi

Učlanjen(a)
11.11.2012
Poruka
2.164
U ovoj temi cu postaviti kolekciju specijala sa mozzarta o nasim buducim fudbalskim nadama koji su iz Srbije ali ih je zivotni put odveo na drugu stranu i sad su ko zna gde po svetu i ko zna sve ciji ljubimci..
 
Učlanjen(a)
11.11.2012
Poruka
2.164
SRPSKI SINOVI: Orao sa Krfa
mozzartsport.com
MOZZART Sport predstavlja Aleksiosa Turukisa, fudbalera Panatinaikosa, člana selekcije U17

13919352891899.jpg

Rođen je 12. marta 1997. godine na Krfu, a fudbalom je počeo da se bavi sa sedam godina. Prva fudbalska znanja sticao je u malom klubu na rodnom ostrvu, da bi se posle dve godine preselio u akademiju trofejnog Olimpijakosa koja je bila stacionirana na Krfu. Godinu dana rada sa crveno-belima bilo je dovoljno da se njegov talenat do te mere razvije da su ga Zeleni poželili u svojim redovima već nakon jednog probnog treninga.
“Sa deset godina sam došao u Atinu na probu u Panatinaikos i odmah sam bio primljen. Te 2007. preselio sam se sa porodicom sa Krfa u Atinu, tako da sam mogao da se posvetim treninzima u punoj meri”, priča za MOZZART Sport Aleksios Turukis.

Aleks, kako ga zovu prijatelji, dete je iz mešovitog braka Grka i Srpkinje. Iako je u maminu otadžbinu dolazio samo tokom školskih raspusta, vrlo dobro govori srpski jezik. Prilikom jedne posete Srbiji pre tri godine oprobao je i svoje fudbalsko znanje, a tada su mu se rodile i nove ideje za budućnost.
“Trenirao sam tada sa igračima Crvene zvezde. Taj period života ostaće mi zauvek urezan u sećanju, jer sam uživao u radu i druženju sa mojim vršnjacima, a posle tog iskustva javila mi se želja da zaigram za reprezentaciju Srbije”.
------------------------------
ZVEZDA U KRVI

Aleks je u porodici vaspitavan da ne pravi razliku u ljubavi prema svojim domovinama, ali ga je mamina strana familije naučila da voli crveno-bele.
“Roditelji su mi bili ponosni zbog poziva u reprezentaciju Srbije, kao i cela familija. Mamina strana naklonjena je Crvenoj zvezdi, tako da sam i ja navijač crveno-belih, posebno njihovog kik boks kluba za koji se uspešno bori moj brat Viktor Subić”.
------------------------------
13919354013296.jpg
Za njegovu želju su saznali i u Fudbalskom savezu Srbije, tako da je Aleks na prvom okupljanju generacije 1997. osetio atmosferu u nacionalnom timu.
“Najviše sam vremena provodio sa Mihaelom Modićem iz Milana, Dragišom Gudeljom iz Brede i Maksimom Stojancem iz Antverpena. Sa Matijom Špoljarićem, sa kojim bih mogao da pričam i na grčkom, nisam se tada upoznao, jer nažalost on tada nije došao na okupljanje. Ali, nadam se da će biti još prilika. Što se tiče tog boravka, za mene je poziv u reprezentaciju predstavljao veliku čast, jer je Srbija moja druga domovina i nije mala stvar biti među najboljim igračima u zemlji ogromne fudbalske tradicije”.

U timu Panatinaikosa Aleks igra na poziciji ofanzivnog veznog igrača, a igrački ga uzdižu dve velike „desetke“ grčkog fudbala: naš Rajko Janjanin i majstor slobodnih udaraca Kostas Fraceskos.
“Idol mi je Andres Inijesta. Pokušavam da kao i on što više koristim u igri moju dobru tehniku, osećaj za prostor i da donosim brze odluke, a u budućnosti morao bih da radim na sticanju snage i fizičke kondicije. Verujem da ću uspeti ako nastavim marljivo da radim”.

Aleks je posebno ponosan na svoje učešće na proslavi stogodišnjice Panatinaikosa, kada je zajedno sa još nekoliko članova kluba otvorio ceremoniju prikazujući umeće u „fristajl” fudbalu.
 
Učlanjen(a)
11.11.2012
Poruka
2.164
SRPSKI SINOVI: Dva pasoša i jedna želja
mozzartsport.com
MOZZART Sport predstavlja Daniela Vukomanovića, fudbalera Ciriha, člana selekcije U18

13914169884469.jpg

Rođen je 2. marta 1996. godine u Kraljevu, a već kao beba je sa porodicom stigao u Švajcarsku. Fudbal je zaigrao u sedmoj godini za nižerazredni Glatfelden iz kojeg je kasnije prešao u Bilah. Magiju velikog kluba osetio je na suprotnoj strani Ciriha, trenirajući u Grashopersu, ali se posle jednog turnira odlučio za drugačiji put.
„Učestvovao sam na turniru gde sam bio proglašen za najboljeg igrača. Oduvek me je vukla želja da napredujem, tako da se nisam mnogo razmišljao kada mi je prišao skaut Ciriha Kristijan Šlegel, sa ponudom da dođem na probni trening u njegov klub. Prošao sam probu, tako da sam od januara 2008. godine do danas prošao sve kategorije omladinske škole, počev od U13“, rekao je Daniel Vukomanović za MOZZART Sport.

Pod komandom bivšeg švajcarskog reprezentativca Ludovika Manjana, zaduženog za rad sa odbrambenim igračima na Akademiji Ciriha, Vukomanović izrasta u modernog štopera. Izuzetno je visok (190 cm) i veoma brz, ali postoje detalji u igri koje bi želeo da popravi.
„Radim dosta na tome da budem agresivniji, a moraću da napredujem i u skok igri. Idoli su mi Nemanja Vidić i Matija Nastasić, inspiriše me i igra Kristijana Ronalda“.
-------------------------------
PEHOVI NA PUTU DO STARE PAZOVE

Polazak na put za Staru Pazovu, na okupljanje reprezentacije za duel sa Švajcarcima, bio je početak jedne avanture sa previše pehova.
“Krenuo sam oduševljen, ali mi je već na aerodromu pokvareno raspoloženje, jer smo zbog tehničkog problema na avionu morali ponovo da sletimo u Cirih. Zbog toga sam zakasnio u Pazovu, ali to nije bio kraj mojih problema. Po sletanju sam shvatio da ću doći u sportski centar bez svog prtljaga, tako da sam ga dobio tri dana pre utakmice. Srećom, saigrači i ljudi iz Saveza su stvarno bili izvanredni, uvek spremni da mi pomognu, pa sam i danas sa mnogima od njih u kontaktu. Zbog atmosfere u rerezentaciji i osećaja da predstavljaš zemlju danas treniram i radim kako bih ponovo bio sa njima", kažeVukomanović.
---------------------------------
Vukomanović poseduje dva pasoša, a do sada je igrao u Švajcarskoj za regionalnu reprezentaciju. U februaru prošle godine dobio je poziv Fudbalskog saveza Srbije da nastupi na prijateljskoj utakmici u sportskom centru u Staroj Pazovi, upravo protiv svojih drugova iz reprezentacije Švajcarske.
„Očigledno da su neki ljudi pratili moje igre za Cirih, jer sam još 2011. dobio prvo pismo od FSS. Kada sam sledeći put dobio poštu sa iste adrese, obavestili su me gde i kada da se pojavim na okupljanju za utakmicu sa Švajcarcima. Bio sam, naravno, presrećan. Ispunjena mi je želja koja se godinama uvećavala dok sam gledao i navijao za Srbiju u svim takmičenjima. Siguran sam da za jednog sportistu nema veće časti od prilike da zaigra za svoju zemlju“.

Za sve osvojene pehare Daniel se zahvaljuje roditeljima Zdenki i Ljubinku.
“Oni su mi uvek bili podrška i kada sam slavio uspehe i kada sam žalio zbog poraza. Bez njihovog požrtvovanja i razumevanja ne bi bilo moguće da uskladim obaveze u školi i klubu. Zato sam im neizmerno zahvalan”.
 
Učlanjen(a)
11.11.2012
Poruka
2.164
SRPSKI SINOVI: Alen Jakupova, strelac bez pasoša
mozzartsport.com
MOZZART Sport predstavlja Alena Jakupovu, fudbalera Fortune iz Diseldorfa, člana selekcije U19

13909926073927.jpg

Alen Jakupova rođen je 1. aprila 1995. godine u Nojsu, a s osam godina počeo je da trenira u lokalnom klubu SG Holchajm.
"Odmah se videla razlika u kvalitetu moje igre od ostalih saigrača, ali sam se tek posle tri godine preselio u jači klub iz Nojsa, i to u SC Kapelen. S novom ekipom igrao sam u regionalnoj Niderrajn ligi(Niederrheinliga), što je bio rang ispod elitne lige za moj uzrast", kaže Jakupova za MOZZART Sport.

Porodica Jakupova se trbuhom za kruhom preslila u Nemačku 1992. godine, ali ni 2010. godine nisu imali pasoš svoje druge zemlje, što je najviše problema napravilo talentovanom Alenu.
"Pozvali su me 2010. godine na okupljanje najboljih mladih fudbalera u mom regionu, kako bi se izvršila selekcija za odlazak u reprezentaciju Nemačke. Nisam prošao iz prostog razloga što nisam imao pasoš."

Iste godine odlične igre u dresu malog kluba krčile su mu put ka poznatijim timovima. Interesovanje su pokazivali i nemački velikani, ali Alen je prilikom izbora nove sredine jednostavnim rešenjem zadovoljio tada svoje ambicije.
"Dobio sam pozive da zaigram za Borusiju Menhengladbah i Keln, ali sam se u dogovoru s porodicom opredelio za Fortunu, moj današnji klub, pre svega zato što se nalazi na pet kilometara udaljenosti od kuće. Sada, nakon četiri godine, mogu reći da sam zadovoljan odlukom koju sam doneo."

U prvoj sezoni za U17, iako među najmlađima u timu, Alen je briljirao, tako da su rukovodioci omladinske škole posle pola godine potpisali stipednijski ugovor do 2014. godine.
"Postigao sam 37 golova zbog čega su odmah zatražili da potpišem četvorogodišni ugovor. Prošle sezone sam igrao za U18 i dao sam 24 gola. Bili smo šampioni naše lige."



Kod trenera Siniše Šukera u U19 ekipi Jakupova igra standardno i jedan je od najboljih u timu. Zauzima poziciju drugog napadača ili ofanzivnog veznog igrača, što ga i dalje drži blizu protivničkog gola gde se najbolje snalazi. Najbolji je strelac ekipe sa pet pogodaka, a njegova Fortuna nalazi se u sredini tabele.
"Zadovoljan sam, mada sam siguran da mogu još bolje da igram nego u prvom delu sezone. Treniram i s prvim timom, ali nisam dobio priliku da nastupim u Cvajti. Ugovor mi ističe ovog leta, još nisam odlučio gde ću dalje. Imam dosta ponuda, nadam se da ću ponovo napraviti dobar izbor."

ZA SRBIJU - UVEK!

Zbog izuzetne brzine i tehnike Jakupova pripada grupi igrača na koje u budućnosti treba obratiti pažnju, posebno što fudbalere sa takvim karakteristikama teško stvaraju srpski klubovi. Alen obožava igru Zlatana Ibrahimovića, navija za Partizan i Bajern u Nemačkoj, a nema dileme kako bi se ponašao u slučaju da jednog dana dobije poziv nekod od selektora iz Fudbalskog saveza Srbije:
"Ko je lud da odbije poziv da igra za svoju državu?!", pita se Alen Jakupova.
 
Učlanjen(a)
11.11.2012
Poruka
2.164
SRPSKI SINOVI: Nikola Živanović, još jedan biser sa Uba
mozzartsport.com
MOZZART Sport predstavlja prvotimca atinskog AEK-a. Rođen je 21. februara 1996. godine u Valjevu, a iz zavičajnog Uba se sa dve godine preselio u grčku prestonicu. Uzor mu je Nemanja Matić, a želja da igra za Zvezdu

13909016165326.jpg

Fudbalom je počeo da se bavi u devetoj godini na jednoj privatnoj fudbalskoj akademiji, da bi ga nakon dve godine treniranja primetili stručnjaci omladinske škole čuvenog grčkog kluba.
"Igrao sam na privatnoj akademiji i bio veoma uspešan jer sam već posle godinu dana treniranja sa svojom ekipom pobedio na prvenstvu Grčke za svoj uzrast u malom fudbalu. Bio sam kapiten tima i iz tog perioda nosim mnogo lepih uspomena. Već sledeće godine skauti AEK-a su me zapazili i pozvali na probu", priča Nikola Živanović za MOZZART Sport.

Talentovani Srbin do danas nije menjao dres žuto-crnih boja. Ustalio se na poziciji zadnjeg veznog igrača u svim kategorijama, a odličnim partijama u kadetskom timu zaslužio je poziv trenera profesionalnog pogona, čuvenog grčkog reprezentativca Trajanosa Delasa koji je predvodio selekciju Helena na EP 2004. godine u Portugaliji do šampionske titule.
"Odigrao sam dve godine u šampionatu U17, ali sam od ove jeseni u konkurenciji za prvi tim kod trenera Delasa. Zasad treniram i čekam šansu, još nisam potpisao ugovor."

AEK se posle brojnih problema s finansijama i huliganima tokom prošle sezone našao administrativnim putem u trećoj ligi, ali je plasman u viši rang sada gotovo osiguran. Klub je preuzeoDimitris Melisanidis, brodovlasnik i naftaš, jedan od najbogatijih ljudi u Grčkoj, pa je po dolasku na čelo uprave u rad sportskog sektora uključio legendu AEK-a Dušana Bajevića.
"S Bajevićem sam u svakodnevnom kontaktu, on je prvi čovek predsednika Melisanidisa. Ne mogu zbog klupskih pravila da pričam o detaljima, ali ono što se meni čini na osnovu razgovora koje vodim sa Bajevićem je da on veruje u mene."

Živanovića odlikuje odličan pregled igre, precizan šut, tačan pas sa obe noge i pravovremeno postavljanje na terenu.
"Svi treneri su mi govorili da igram pametno. Uzor mi je moj drug i komšija na Ubu Nemanja Matić, a volim i kako igra naš Raća Petrović. Cilj mi je da napravim veliku karijeru u poznatom evropskom klubu, ali bih pre svega želeo da se izborim za mesto reprezentativca Srbije", jasan je Živanović.

Zahvaljujući akciji "Igraj za Srbiju" u Fudbalskom savezu Srbije su upoznati sa postojanjem talentovanog igrača u atinskom AEK-u.
"Kada je počela akcija, popunio sam i poslao formular sa svojim podacima. Posle tri ili četiri meseca stigao mi je iz FSS-a zvanični poziv na adresu AEK-a da dođem na sedmodnevne pripreme u Staru Pazovu. To je bilo značajno iskustvo za mene, jer sam video kako se radi u Srbiji i imao čast da treniram s dobrim igračima kao što su Andrija Živković, Danilo Pantić i Nemanja Radonjić."

SAMO ZVEZDA



Živanović navija za Crvenu zvezdu i kada bi se pojavila mogućnost da karijeru razvija u otadžbini, onda bi to učinio samo zbog poziva omiljenog kluba.
"To što navijam za Zvezdu naravno nije čudo za nekog ko potiče sa Uba, gde većina voli crveno-bele boje. Nisam razmišljao o mogućnosti da zaigram u Srbiji, ali ako bi se to i desilo, privukla bi me jedino želja da obučem crveno-beli dres", poručio je Živanović.
 
Učlanjen(a)
11.11.2012
Poruka
2.164
SRPSKI SINOVI: Stefan Jonović - bečka škola
MOZZART Sport
"Što se tiče reprezentacije, sa 16 godina sam bio pozvan da igram za Austriju na nekoliko pripremnih utakmica. Možda se nisam dobro uklopio, a možda je i povreda leđa, koju sam lečio pola godine, učinila da od tada nisam dobio drugu priliku. Iz Fudbalskog saveza Srbije me niko nikada nije kontaktirao", zaključio je Stefan Jonović

13895156033385.jpg

MOZZART Sport predstavlja Stefana Jonovića, fudbalera bečke Austrije. Rođen je 8. februara 1996. godine u Beču, a dres matičnog kluba nosio je kroz sve mlađe kategorije od svoje šeste godine.
"Klub sam odabrao iz dva praktična razloga - bio mi je najbliži kući i oduvek najbolji u državi. Iz godine u godinu sam stalno napredovao, uvek sam imao dobar status i zato nikad nisam dobio želju da menjam klupske boje", priča Stefan Jonović za MOZZART Sport.

Fudbalske početke pamti po velikom naporu da uskladi pohađanje škole sa obavezama u klubu, ali "ono što ga ne ubije, to ga je ojača".
"Sećam se da sam prve četiri godine, odmah posle škole ulazio u kola da bih stigao na trening. Od petog do osmog razreda Austrija je imala saradnju sa školom, što je bila olakšavajuća okolnost, da bi od prve godine sportske gimnazije učio u okviru fudbalske akademije kluba. Dan mi počinje u 9.00 jutarnjim treningom do 11.00. Od 12.30 do 15.30 traje nastava, pa posle toga ponekad opet imamo zakazan trening. Sportska gimnazija traje pet godina i dogodine bi trebalo da maturiram."

Nagrada za trud došla je jesenas u UEFA Youth league, gde se sa svojim klubom više nego uspešno nosio sa protivnicima, mnogo jačim na papiru od "male" Austrije.
"Nastupi u UEFA Ligi šampiona za igrače ispod 19 godina su moj najveći uspeh i generacije igrača kojoj pripadam. Prošli smo grupu kao drugoplasirana ekipa, iza Atletiko Madrida, a ispred klubova kao što su Porto i Zenit. Uskoro nas očekuje duel osmine finala sa Benfikom u Lisabonu, mogu slobodno da kažem kako nestrpljivo očekujem taj 25. februar."

Jonović dolazi na talasu nove filizofije fudbalskog razvoja Austrije. Njihova generacija momaka rođenih 1996. učestovala je na SP u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a 1997. godište je od 15 odigranih utakmica u 2013. čak 13 rešilo u svoju korist. Sve to zajedno sa igrama bečkog tima u Ligi šampiona pokazuje da se u Austriji niko više ne zadovoljava epizodnim ulogama na svetskoj sceni i da se i u budućnosti može očekivati izlazak kvalitetnih igrača, nivoa Davida Alabe iz minhenskog Bajerna.

Za Jonovića stručnjaci tvrde da poseduje dosta karakteristika modernog defanzivca, što bi moglo da dođe do punog izražaja i u seniorskoj konkurenciji, uz dobar rad na treningu.
"Mogu da igram na više pozicija u odbrani, od zadnjeg veznog pa unazad sve, izuzev naravno golmana. Omiljena mi je pozicija štopera, tu se najbolje osećam, ali sam u omladinskoj Ligi šampiona igrao levog beka i svi treneri su bili zadovoljni kako sam odradio zadatke. Radim sa odličnim stručnjacima, nadam se da će nas voditi do još većeg uspeha od ovoga što smo do sada postigli."

VIDIĆ IDOL, NASTASIĆ ODUŠEVLJAVA

Snovi o profesionalnoj karijeri idu do Engleske i Nemačke, ali Jonović se raduje i nastupima u austrijskoj Bundesligi.
"Voleo bih da jednog dana zaigram u velikom klubu u Premijer ligi ili nemačkoj Bundesligi, ali isto tako jedva čekam da se dokažem u Austriji. Veliki sam navijač Crvene zvezde, radujem se svim pobedama u fudbalu i košarci, a osim crveno-belih obožavam Mančester Junajted. Naravno, idol mi je Nemanja Vidić, mada me je i Matija Nastasić oduševio igrama i time kako se lako nametnuo Sitiju, iako je veoma mlad. Što se tiče reprezentacije, sa 16 godina sam bio pozvan da igram za Austriju na nekoliko pripremnih utakmica. Možda se nisam dobro uklopio, a možda je i povreda leđa, koju sam lečio pola godine, učinila da od tada nisam dobio drugu priliku. Iz Fudbalskog saveza Srbije me niko nikada nije kontaktirao", zaključio je Stefan Jonović.
 
Učlanjen(a)
11.11.2012
Poruka
2.164
SRPSKI SINOVI: Darko Kovačević - centarfor na tatu
mozzartsport.com
MOZZART Sport predstavlja Darka Kovačevića, fudbalera grčkog Olimpijakosa, selekcije U17

13882214504078.jpg


Rođen je 26. novembra 1997. godine, četiri dana pre nego što će njegov otac, čuveni centarfor Real Sosijedada istog imena, zatrpati gol Kompostele zajedno sa saigračem Đikom Krajoveanuom. Fudbalom je Darko Kovačević junior počeo da se bavi 2001, baš u Real Sosijedadu, sa kojim je njegov otac, sit svega iz dvogodišnje italijanske epizode sa Juventusom i Lacijom, nastavio da trese mreže po španskoj Primera diviziji.
"Prve treninge odradio sam kada sam imao svega četiri godine. Bilo je to u fudbalskoj akademiji Real Sosijedada. Kasnije sam, zajedno s porodicom, morao da se preselim u Atinu, jer gde je tata odlazio zbog svoje karijere i mi smo išli s njim. Ipak, uspeo sam da se brzo priviknem na novu sredinu i da se izborim za svoje mesto u timu Olimpijakosa", kaže Darko Kovačević za MOZZART Sport.

Život u senci velikog fudbalera može biti zanimljiv okolini, ali Darko ne dozvoljava da ga to optereti, već pokušava da i posle treninga, u razgovorima sa ocem, izvuče pouke za dalje napredovanje.
"Igram u napadu, a tatin uticaj je bio presudan da bih se opredelio za fudbal i da bih istrajao do kraja u treninzima. Takođe, važna mi je bila njegova podrška da bih se definitivno opredelio za poziciju na kojoj ću igrati. Ne prati moje utakmice, ali mi deli savete svakodnevno. Pokazuje mi tehnike udaranja glavom, kako da zagradim loptu, pokazuje mi vežbe kako bih ojačao… Dosta toga mogu da naučim od njega, a gledam i tatine klipove na Jutjubu i znam skoro svaki napamet. Trudim se da i tako savladam neke njegove poteze".

Juniorski dani prolaze u Olimpijakosu, dobre navike se stiču u najvećem i najtrofejnijem grčkom klubu.
"Najvažniji trofej osvojio sam sa mojim klubom prošle sezone na Kritu, gde smo u finalu pobedili PAOK. Igrao sam za godinu dana stariju ekipu i u najvažnijem meču dobio sam priliku u drugom poluvremenu. Bilo bi dobro da sam postigao gol, ali mislim da sam i bez toga ostavio dobar utisak na tenera i saigrače".

Mladi Srbin mašta kao i svi njegovi vršnjaci, koji se bave fudbalom, da se jednog dana dokazuje u dresovima reprezentacije i evropskih giganata.
"Idem u školu, savladao sam do sada grčki, španski, italijanski i engleski jezik. Naporno je kada usklađujem te obaveze s treninzima, ali verujem da će se sve isplatiti. Nadam se da će jednog dana svima biti zanimljivije to što mogu da uradim na terenu od toga da sam sin poznatog fudbalera.

ZIDAN OMILJEN, IBRA IDOL

Odrastajući u fudbalskom okruženju, mladi centarfor Olimpijakosa imao je privilegiju da izbliza vidi i upozna mnoge svetske asove. Dovoljno je da, dok posmatra oca u video-isečcima, samo malo bolje obrati pažnju na saigrače oko njega i primetiće Alesandra del Pjera, Pipa Inzagija, Edgara Davidsa,Alesandra Nestu, Ernana Krespa, Ćabija Alonsa, Nihata Kavečija
"Bio sam u prilici da gledam mnoge velike igrače, a i danas kad se podsećam nekih utakmica oduševljavam se majstorijama Zinedina Zidana, tatinog saigrača iz vremena kada su igrali za Juventus. Danas navijam za PSŽ zbog Zlatana Ibrahimovića, on mi je fudbalski idol, drugi po redu posle oca", kaže Kovačević.
 
Učlanjen(a)
11.11.2012
Poruka
2.164
Srpski sinovi: Dušan Jajić – prati ga Arsenal, igra za tri krune, a sanja dvoglavog orla
mozzartsport.com
MOZZART Sport predstavlja Dušana Jajića, fudbalera švedskog Haningea, reprezentativca selekcije U15 Švedske, koji je rođen je 4. jula 1998. godine

13878137973607.jpg

Dušan Jajić je fudbal počeo da trenira sa pet godina, da bi posle decenije dečjeg igranja došao u priliku da se bori za mesto u seniorskom timu Haningea koji se takmiči u Drugoj ligi Švedske.
"Ne preterujem ako kažem da me od malena traže najveći klubovi iz Švedske. Ipak, odlučio sam da igram u Haningeu. Imam ugovor još godinu dana sa seniorskim timom, tada ću završiti i deveti razred, pa ću sa roditeljima odlučiti gde će biti najbolje mesto za moj dalji napredak", priča za MOZZART Sport Dušan Jajić.

Karijera supertalentovanog fudbalera poreklom iz Republike Srpske išla je paralelno sa putem kojim se probijao i njegov saigrač Dragan Kabić. Za Jajića je odlazak na elitni kamp u Halmstadu za igrače rođene 98. godine bio najvažniji trenutak u tek započetom fudbalskom životu.
"U Halmstadu su me primetili skauti Arsenala, a tu sam zaslužio i poziv reprezentacije za moj uzrast. Bilo mi je drago što su selektori iz Fudbalskog saveza Švedske primetili moj talenat, iako najviše volim Srbiju i stalno sanjam dan kada ću obući dres moje reprezentacije".

Švedska štampa je prošlog avgusta bila prepuna tekstova o odlasku u Arsenal igrača, stasalog u malom klubu iz predgrađa Stokholma. Pojedini listovi su već naslovima ukazivali na nemoć njihovih najvećih klubova Jurgordena i AIK-a u borbi za angažovanje Jajića, jer uprkos njihovim planovima da ga dovedu kod sebe, mladi Srbin nije mogao da odoli pozivu Tobdžija.
"Otišao sam u London na poziv Arsenala, u pratnji oca Gojka. O svemu su se Englezi pobrinuli što se tiče putovanja i smeštaja, tako da je na meni bilo da se tokom sedam dana što bolje predstavim trenerima u klubu. Odigrao sam jedan meč za generaciju stariju godinu dana od mene i pobedili smo Čarlton sa 3:1. Mislim da sam se pokazao u najboljem svetlu i na meču i na treninzima. Zanimljivo je da sam u kampu prvo video Arsena Vengera, da bih u trpezariji, gde ručaju svi, video kompletan tim".

Stručnjaci tvrde da su retki danas igrači koji poseduju Jajićevu svestranost i probojnost. Odlikuje ga sjajna tehnika, brzina i igra sa obe noge, zbog čega ga treneri i selektori koriste na svim pozicijama u ofanzivi. Omiljeni fudbaler mu je Kristijano Ronaldo, a klub za koji navija je Partizan.

ZAJEDNICA GA CENI

Dušan Jajić je nedavno dobio vredno priznanje od zajednice u kojoj živi. On je predložen za nagradu u kategoriji najboljeg mladog sportistu Haningeu za tekuću godinu u kojoj je postao švedski reprezentativac i igrač seniorskog tima.

Za nacionalni tim odigrao je tri utakmice: protiv Norveške i dva duela sa Finskom.
 
Učlanjen(a)
11.11.2012
Poruka
2.164
SRPSKI SINOVI: Majstor za penale Interu došao glave (VIDEO)
mozzartsport.com
MOZZART Sport predstavlja Stefana Kerezovića, golmana Kjeva

13872685504645.jpg

MOZZART Sport predstavlja Stefana Kerezovića, fudbalera italijanskog Kjevo Verone, člana selekcije U17. Rođen je 10. februara 1998. u Arzinjanu, gradiću na severu Italije, u blizini Vičence.

Fudbalom je počeo da se bavi u šestoj godini u Gambelari, da bi sa osam prešao u Helas Monteforte. Zbog izraženih fizičkih predispozicija za golmana dve godine se takmičio sa znatno starijim dečacima, što nije moglo da promakne oku velikih klubova.
''Mojim roditeljima su se javili odgovorni ljudi iz Kjeva koji su tražili da me odvedu u omladinsku školu. Tek kada su pokazali da imaju jasan plan mog angažmana, tata i mama su dali svoj pristanak. To znači da su četiri puta nedeljno prelazili 200 kilometara po danu, da bi me posle školskih obaveza vodili na trening i vraćali s kući'', priča Stefan Kerezović za MOZZART Sport.

Gledajući idola Olivera Kana kako brani gol minhenskog Bajerna, u njemu se rodila želja da bude golman. Izboriti se za status profesionalca u velikom klubu sledeći je Stefanov zadatak.
''Ulažem mnogo truda da bih došao do cilja i znam da me je još dosta odricanja i rada očekuje. Hoću jednog dana da budem najbolji golman sveta, ali sada sam još učenik, pa pokušavam da što bolje uskladim obaveze u školi i klubu. To, verujte, nije uvek jednostavno. Čak četiri dana sedmično putujem zbog treninga, peti dan idem na utakmicu, tako da se samo nedeljom odmaram, a subotom posle meča viđam se sa drugarima. Borim se i mislim da uspevam u tome, jer uprkos nedostatku vremena postižem zadovoljavajuće rezultate u školi, a sve to ne bih mogao da ostvarim da nemam podršku roditelja i mlađeg brata Nikole, kojeg volim najviše na svetu''.

Na fudbalskom planu ocene su takve da se Kerezovići i Srbija mogu ponositi Stefanovim golmanskim kvalitetima. Bio je najbolji golman šampionata 2010. i 2011, pa je 2012. na izuzetno jakom internacionalnom turniru u Švajcarskoj proglašen za najboljeg golmana, kao i ove godine na najvećem italijanskom turniru odigranom u Milanu.
''Mnogo klubova me je posmatralo i raspitivalo se za moj status, ali sam odlučio da do svoje 16. godine ostanem u Kjevu. Smatram da je sve što sam dosad postigao dobra baza za ono što želim da postanem u budućnosti. A tu mislim, između ostalog, da ostvarim svoju veliku želju i jednog dana budem reprezentativac Srbije.''

Stefan posle odlaska Kana u penziju voli da gleda odbrane Đanluiđija Bufona, Ikera Kasiljasa i Petra Čeha, navija u Italiji za Milan i Kjevo, a u Srbiji za Crvenu zvezdu.
Iako vrlo mlad, Stefan se specijalizovao za odbranu penala. U avgustu je na turniru u Slovačkoj ekipu doveo do finalnog meča s Real Madridom, pošto je u odlučujućem duelu za prolaz u završnicu odbranio dva penala igračima Viljareala. Pre toga je u aprilu, na 33. turniru ''Karleto Anovaci'' u Milanu, doneo trofej Kjevu, odbranivši u penal-seriji finala sa Interom dva udarca protivničkim igračima.
KOTOR VAROŠ RASADNIK TALENATA

Kerezovići su rodom iz Kotor Varoši, odakle su i braća Modić, Andrej i Mihael, koji su prošle godine predstavljeni kao igrači Milana u našem feljtonu.
''Družimo se ponekad, kada se vidimo u Kotor Varoši. Protiv Mihaela sam imao priliku da igram, jer smo isto godište'', kaže Stefan Kerezović.
Da podsetimo, Andrej Modić je postao reprezentativac BiH, dok je Mihael pozvan da brani boje Srbije na prijateljskim utakmicama sa Hrvatskom.
 
Učlanjen(a)
11.11.2012
Poruka
2.164
SRPSKI SINOVI: Da bi mama imala s kim da pije kafu ja sam postao fudbaler
mozzartsport
MOZZART Sport predstavlja Marka Tomića, talentovano krilo češkog Bohemijansa

13866112856208.jpg

MOZZART Sport predstavlja Marka Tomića, fudbalera češkog Bohemijansa, selekcije do 17 godina. Rođen je 20. februara 1997, a već sa pet godina stigao je na terene matičnog kluba i do danas mu ostao veran.

Dok se priseća fudbalskih početaka kaže, šaleći se na račun majke, da je sve bilo plod slučajnosti.
''Sin mamine najbolje drugarice je trenirao u Bohemijansu, pa sam i ja završio tamo da bi njih dve pile kafu dok čekaju kraj treninga. To je, naravno, šala, a prava istina je da sam bio hiperaktivan ko dete, non-stop sam šutirao loptu po kući, tako da su me odveli na trening da tamo trošim energiju'', priča za MOZZART Sport Marko Tomić.

Sve što se kasnije događalo u njegovom razvoju bilo je potkrepljeno velikim radom i protkano izuzetnim talentom, daleko od slučajnosti i mamine želje da kafeniše sa drugaricom. Mlađani igrač srpskog porekla, od oca Milenka iz Banjaluke, u 13. godini proglašen je za najvećeg talenta na nivou kluba.

Sa 14 već je iza sebe imao nekoliko osvojenih turnira i dobijenih priznanja za najboljeg pojedinca takmičenja.
''Igrao sam za regionalni tim Praga nekoliko puta, ali bih voleo da jednog dana postanem reprezentativac Srbije. Moje poreklo je sigurno zaslužno što imam drugačiji temperament od vršnjaka Čeha, ali ja želim da izvučem iz toga najbolje, kako bih postao kvalitetan fudbaler svetskog kalibra. Cilj mi je da jednog dana postanem član jakog evropskog tima''.

Tomićeve sposobnosti se trenutno testiraju u konkurenciji dve godine starijih dečaka, gde najviše vremena provodi na terenu kao krilni igrač, iako poput njegovog idola Tijaga Alkantare voli da deluje po sredini terena.
''Kad sam zavoleo fudbal, uživao sam gledajući Ronaldinja u Barseloni, a sada mi je zadovoljstvo da posmatram Nejmara kako dribla i mog idola Tijaga Alkantaru. Pokušavam od svakog da skinem neki potez, pa mi tehnika donosi prednost na terenu, dok na igri u odbrani moram još dosta da radim. Trenutno time nisam zadovoljan''.

Zbog majke Čehinje Marku srpski jezik nije maternji, ali ga je uz baku i tatu savladao za ocenu „odličan“. U porodičnoj tradiciji se ističe naklonost Partizanu, a na češkom terenu nema dileme oko toga da je njegov klub samo Bohemijans, uprkos popularnosti gradskih divova Sparte i Slavije.

Trudi se da pored fudbala sve obaveze u školi budu na vreme završene, u čemu mu pomažu profesori u srednjoj školi.
''U osnovnoj školi nisam imao problema oko usklađivanja obaveza, jer sam išao u „bohemkinu“ školu, a sada u srednjoj pomaže mi to što profesori imaju razumevanje. Izlaze mi u susret kada zbog putovanja moram da odsustvujem sa nastave'', zaključio je Marko Tomić.

--------------------------------------------------------------------------
SVILAR IGRAO ZA BELGIJU

„Srpski sin“ Mile Svilar zabeležio je prvi nastup u dresu reprezentacije Belgije. Posle pripremnih treninga početkom septembra, usledio je i poziv za prijateljsku utakmicu sa Luksemburgom, na kojoj su Crveni đavoli razočarali i ostvarili samo remi (1:1).

Svilar je ostavio odličan utisak, pa ne bi začudilo ukoliko narednih meseci dobije priliku da brani i za selekciju U16, za koju inače igra u klupskoj konkurenciji kao član Anderlehta.

---------------------------------------------------------------------------

KONDIĆ SE PREDSTAVIO FULAMU

Reprezentativac Slovenije Igor Kondić, o kojem smo nedavno pisali u feljtonu „Srpski sinovi“, boravio je sedam dana u Fulamovoj akademiji, gde je trenirao na poziv stručnjaka omladinske škole engleskog premijerligaša. Kondić je njihovu pažnju zaslužio igrama na Najki Premijer kupu 2013. u Mančesteru, na kojem je sa Domžalama zauzeo treće mesto.
''Pozvan sam da se upoznam sa klubom, da vidim na kojin način funkcioniše akademija. Sve što sam video ostavilo je na mene jak utisak, a mislim da su i oni bili zadovoljni kako sam trenirao'', rekao jeKondić za MOZZART Sport.
 
Natrag
Top