Srbija posle MMF-a

Učlanjen(a)
08.02.2009
Poruka
5.533
Srbija posle MMF-a
29.08.2009. 05:00

I svako veče nacija se okuplja pred "malim ekranima" da vidi šta se desilo tog dana i kako joj se piše. I svako veče neko od naših pregovarača umiruje je rečima da se nije desilo praktično ništa. Kako će se ovi razgovori završiti videćemo, ali je sad očigledan i odgovor na pitanje koje je nedeljama mučilo vaskoliku domaću javnost: kakva je naša strategija. Strategija je, što bi rekao Miljan Miljanić, "igra bez igre", dakle razvlačenje i odugovlačenje, tako da se ništa ne promeni, da se nastavio kao do sada. Da se obeća, naravno, može svašta, ali bar je ovde jasno kakva je sudbina obećanja i onih kojima se obećava.

O tome ubedljivo govori iskustvo iz poslednjih blizu pola godine, otkako je aranžman sa MMF-om napravljen. Od reforme javnog sektora, koja je obećavana "onoliko", ne da nije bilo ništa, nego nije ni započeta. Štaviše, dešava se suprotno, i javni sektor umesto da se smanjuje, povećava se i širi. I ne samo to. Birokratija i u Srbiji pokazuje opasnu tendenciju da sve više sama sebi pronalazi poslove. U skladu sa onom narodnom "Dokon pop i jariće krsti". Poslednji takav primer, tačnije najnoviji (kamo lepe sreće da je poslednji) jeste ovaj sa odlukom Ministarstva kulture da formira "radnu grupu za izradu strategije razvoja medija". Odavno se nešto tako besmisleno nije pojavio na ovim prostorima. Naravno, svima je jasno da od toga neće biti nikakve koristi ni za medije ni za građane, tj. javnost u Srbiji. I da čitava ta aktivnost, kao i mnoge druge akcije koje se preduzimaju, treba da posluži kao paravan iza koga će sve ostati isto.
Pre tri dana, ministar za socijalnu politiku Rasim Ljajić ponovio je predlog da se Skupština smanji na 150 poslanika, a Vlada na 15 ministara. Ideja, naravno, nije nova (niti ministar Ljajić, koliko je poznato, polaže autorska prava na nju), ali dok je pre nekoliko meseci, posle kratke i žustre rasprave, od strane političke elite odbačena kao nepotrebna, sada je jednostavno ignorisana. Tako se Ljajić sve više doima kao neki usamljeni kauboj, ili vitez lutalica, mada mnogo sličniji Don Kihotu, nego Taličnom Tomu. Uprkos tome, tj. tačnije, upravo zbog toga, usamljeni Ljajićev glas zaslužuje podršku.
Dakle, prva stvar koju bi Vlada Srbije, pošto isprati delegaciju MMF-a, trebalo da uradi jeste da predloži da se broj poslanika smanji, ako ne baš na Ljajićevih 150, onda najviše na 200. To bi, uostalom, bilo u skladu sa "ukrupnjavanjem političke scene", koje se takođe poslednji meseci propagira i oko čega među strankama nema spora. Manje partija u parlamentu = manje narodnih poslanika.
Ako ovo iziskuje promenu Ustava (što preceduru usporava, ali je lako izvodljivo) za drugu meru, smanjenje Vlade, to nije potrebno i može da se sprovede "i pre roka", što bi rekao ministar Mrkonjić.
Prvo ministarstvo koje treba ukinuti jeste ono za nacionalni investicioni plan. Ta ideja je od početka bila pogrešna, a njena realizacija samo ju je dodatno kompromitovala. Ovonedeljni primer iz Knića, gde će se sredstvima NIP-a graditi jedan seoski put, to dovoljno dobro potvrđuje. Od kakvog je nacionalnog, strateškog značaja za Srbiju izgradnja puta ka jednom selu u Šumadiji (i zašto baš tom) pitanje je za premijera Cvetkovića, ali i za celu Vladu Srbije.
U istom "paketu" može da se nađe i Ministarstvo za prostorno planiranje. Sve što ova dva ministarstva rade staje u opis poslova Ministarstva za infrastrukturu. A i ministarstva za prosvetu, nauku, kulturu i informisanje, omladinu, sport... mogu takođe da budu spojena u jedno (koje bi se moglo zvati POSNO ministarstvo - za prosvetu, obrazovanje, sport, nauku i omladinu). Ima toga još.
Ne radi se ovde - ni kod smanjenja broja poslanika, ni kod smanjenja broja ministarstava - o neposrednoj finansijskoj uštedi, mada ni ona, ma koliko bila mala, neće biti zanemarljiva. Prvo, to bi bio signal da Vlada ozbiljno misli da krene u reforme i da pri tome, kao svako ko je (posebno politički) ozbiljan, prvo polazi od sebe. Drugo, i važnije, to bi Vladi dalo moralni i politički kredibilitet da preduzima bolne poteze koji su neophodni. I treće, najvažnije, to bi značilo da Vlada menja svoju filozofiju. S jedne strane, to bi bio osnov za sveobuhvatnu reformu javnog sektora, dakle ne samo državne uprave, nego i penzionog sistema, zdravstva, školstva... a s druge - znak da se od neposrednog rukovođenja privredom i bavljenja preduzetništvom okreće stvaranju ambijenta pogodnog za privredu i preduzetnike. Onda bi taj mali "kvrc" u glavi naših glavešina doneo i ogromne finansijske koristi za Srbiju i njene građane.

Izvor: Blic
 
Natrag
Top