- Učlanjen(a)
- 04.10.2009
- Poruka
- 5.207
Prvi tvrdi disk javio se još 1957 godine kao dio IBM – ovog RAMDAC račnala. Da bi pohranio samo 5 MB podataka,ovaj disk je koristio 50 diskova (ploča) promjera 60 centimetara i pri tome težio 1 tonu. Danas su diskovi mnogo manjih dimenzija s lakoćom pohranjuju i više od stotinu GB podataka tj. 20 000 tisuča puta više od prvog tvrdog diska. Brzi su,kompatibilni te nude najbolji omjer cijene po megabajtu od svih ostalih
jedinica memorije.
Osnovni dijelovi tvrdog diska - Glava diska,ruka aktuatora, osnova aktuatora,aktuator,kabel za spajanje ploče i glave s elektronikom,Ploče diska,ATA sučelje,naponski konektor,kratkospojnik,kučište diska,osovina diska i rupe za učvrščivanje.
Tvrdi disk radi na principu pohrane podataka na magnetske ploče koje se vrte oko središnje osovine a izrađene su od metala i stakla,jer kod tih materijala zagrijavanje ne izaziva velike promjene.Svaki disk ima najmanje 2 ploče koje su namagnetizirane s obje strane pa se s povečanjem ploča povečava i kapacitet tvrdog diska.
Podatke na magnetizirane ploče nanosi magnetska glava koja koristi binarnu tehnologiju «jedinice i nule».Razmak između ploča je vrlo malen,tek dovoljan za aktuatorsku (magnetsku glavu).
Napomena : nikad ne otvarati tvrdi disk.
Najvažnije karakteristike tvrdog diska
1. Kapacitet (GB) - Kapacitet je glavni razlog u odabiru tvrdog diska. Cijene diskova stalno padaju a kapaciteti strašno rastu.U današnje vrijeme su uobičajni diskovi od 60 – 120 GB.
2.Vrijeme traženja (seek time) – Vrijeme traženja pokazuje koliko je vremena potrebno aktuatoru da magnetsku glavu pomakne s jednog mjesta na drugo. Uobičajena su vremena oko 12 milisekndi za 5 400 RPM diskove a 7-8 milisekundi za 7 200 milisekundi. Statistika kaže da se glava obično treba pomicati za trečinu polumjera ploče.
3. Brzina rotacije (RPM) - Stari tvrdi diskovi su se dugo držali brzine rotacije 3600 RPM dok su najuobičajni današnji 5 400 i 7 200 RPM ali na tržištu se čak mogu pronači diskovi i do 15 000 RPM,no namjenjeni su primarno velikim poslužiteljima.
4.Latencija (latency) - Nakon prosječnog vremena traženja podatci nisu pročitani dok se ispod magnetske glave ne pronađe sektor iz kojeg treba čitati podatke. Disk od 7 200 RPM okreče se 120 puta u sekundi,za jedan puni krug treba 8.33 milisekunde,latencija je tada pola te vrijednosti tj. 4.16 milisekunde.
5.Vrijeme pristupa (acces time) – Prosječno vrijeme traženja + prosječna latencija = vrijeme pristupa.
6.Brzina prijenosa podataka (DTR – data transfer rate) – kod jeftinijih diskova se brzina prijenosa kreče oko 15 Mb/s do 30/35 Mb/s dok super računala mogu imati i do 50 Mb/s.
7.Sučelje – IDE/ATA i SCSI diskovi,više u nastavku.
8.Veličina cache memorije – Kako bi ubrzali svoj rad mnogi tvrdi diskovi imaju određenu količinu vlastite cache memorije. Uobičajne veličine su 256 kb/s,512 kb/s,1 mb, 2 mb
9.MTBF – (Mean Time Between Failures) - često naveden podatak u tehničkim karakteristikama tvrdih diskova. Označava pouzdanost diska odnosno prosječno vrijeme između dva kvara. Kod modernih diskova se MTBF mjeri u godinama ,ali opet se može dogoditi da novi disk brzo «umre».
Sučelje za povezivanje diska
I. Ide (Integrated Drive Electronic) – dominantan standard na osobnim računalima . Diskovi su brzi,jeftini,instalacija je jednostavna,IDE kontroleri integrirani su u same diskove,a IDE konektori se nalaze danas na svakoj matičnoj ploči.
IDE kabel
IDE standard nastao je još 1986 godine.Kasnije su definirni razni ATA (AT attachment). IDE standard ne samo da služi za spajanje diskova nego i za CD-ROM uređaj,DVD-ROM,nekih Zip uređaja i drugih...Ukupno je definirano 8 ATA standarda (od ATA do ATA-7,te ATAPI. Osim toga se česo spominju sljedeće tehnologije : Enchanced IDE (EIDE),Fast ATA,Ultra ATA. Tehnologije su se razvijale kako su se razvijali i diskovi. EIDE je osmislio Western Digital da bi nadmašio ograničenje diska od 504 Mb koje je postojalo na MS-DOS operativnom sustavu. Segate i Quantum su osmislili Fast ATA koji omogučavaju brži prijenos podataka. Danas je večina diskova Ultra ATA što znači da omogučavaju izuzetno brz prijenos podataka.Ultra ATA se ugrađuju na matične ploče od 1997. godine pa danas pretstavljaju «de facto» standard.
Vrste ATA kabela : Standardni ATA kabel,ATA kabel s CS dodatkom,Ultra DMA kabel.
Kabeli za spajanje IDE/ATA diskova se sastoje od 40 žica i imaju standardni konektor s 40 pinova. Mogu se koristiti s bilo kojim ATA diskom ili bilo kojim ATAPI uređajem.Ali je maksimalno ograničenje brzine ATA-33 (UDMA-2). ATA kabel s CS dodatkom po izgledu se ne razlikuje od standardnog kabla ali ima opciju Cable Select koji omogučuje konfiguraciju master/slave diskova,ovisno o tome na koji su od priključaka na kabelu spojeni. Ultra DMA kabel sastavljen je od 80 žica,ali i dalje ima standardni konektor s 40 pinova. U sve ultra DMA kablove je korištena cable select opcija.
DMA pristup(Direct memory acces)
DMA je način na direktnog prijenosa podataka između tvrdog diska i memorije računala,pri čemu mikroprocesor nije «u igri».Time je postignut brži prijenos podataka jer se mikroprocesor može posvetiti drugim poslovima.
II. SCSI(Small Computer System Interface) – sučelje za povezivanje raznih uređaja no ponajviše za tvrde diskove. SCSI sučelje se obično koristilo u poslužiteljima i radnim stanicama jer su nudili osjetno bolje performanse ,veće kapacitete ,brži prijenos podataka, ali njihovo konfiguriranje je često mnogo složenije od IDE diskova. U posljednje vrijeme su vrlo rijetki na osobnim računalima jel su ih IDE diskovi dostigli u pogledu brzine i kapaciteta a i diskovni kontroler za IDE je mnogo jednostavniji i jeftiniji. A u novije vrijeme kod eksternog povezivanja često se koriste USB i Fireeire(IEEE-1394) sučelje koji su također zamjenili SCSI tehnologiju.
SCSI je definiran kao standard 1986. godine i nazvan je SCSI-1,zastario je i ne koristi se. Većina današnjih uređaja drže se dopune i SCSI-2 standarda iz 1994. godine. Kasnije je nadopunjeno i kao SCSI-3. Danas kada se kaže na SCSI misli se na SCSI-3 standard.
SCSI kontroler je rijetko ugrađen na matičnu ploču. Postoje dvije vrste SCSI kablova : 50 i 68 pinski wide SCSI kabel.Međutim kod spajanja vanjskih uređaja koriste se potpuno drukčiji SCSI kablovi – konektori se službeno zovu Micro DB-50 (klasičan SCSI uređaj namjenjen za povezivanje eksternih SCSI-2 uređaja),te Micro DB 68 (68 pinski SCSI kabel,namjenjen za spajanje SCSI-3 uređaja).
Instalacija ATA diskova
1.Otvorite kučište računala.
2.Postavite kratkospojnik u položaj master ili slave,ovisno o tome na koju poziciju smještate tvrdi disk. To napravite prije ugradnje diska jer če poslje biti prilično nespretno. Položaj konfiguriranja kratkospojnika pronači čete u okviru tvrdog diska.
3.Istražite postoječe stanje u vašem računalu : ako u njemu postoje CD-rom uređaji,Zip jedinice ili neki drugi,pogledajte kako su spojeni. Moguče je da čete morati neki uređaj odspojiti ili ga preseliti na drugu funkciju kako bi tvrdi disk mogao doči na master.
4.Smjestite novi tvrdi disk u jedan od utora za ugradnju diskova od 3.5 inča.
5.Pričvrstite disk pritezanjem četriju vijaka. Preporuka : ne pritezati vijak dok tvrdi disk nije u cijelosti softwerski konfiguriran!
6.Spojite disk kabelom . Kablovi za oba IDE/ATA kanala obično se več nalaze u vašem kučištu jer su njima spojeni drugi uređaji. Buduči da svaki IDE/ATA kabel ima po dva konektora svejedno je s kojim čete spojiti tvrdi disk.
7.Ukoliko drugi kraj kabla nije spojen na matičnu ploču učinite to sada.
8.Pronađite u kučištu jedan od slobodnih kabela za napajanje,te ga priključite na tvrdi disk.
Time je završena fizička instalacija tvrdog diska...
jedinica memorije.
Osnovni dijelovi tvrdog diska - Glava diska,ruka aktuatora, osnova aktuatora,aktuator,kabel za spajanje ploče i glave s elektronikom,Ploče diska,ATA sučelje,naponski konektor,kratkospojnik,kučište diska,osovina diska i rupe za učvrščivanje.
Tvrdi disk radi na principu pohrane podataka na magnetske ploče koje se vrte oko središnje osovine a izrađene su od metala i stakla,jer kod tih materijala zagrijavanje ne izaziva velike promjene.Svaki disk ima najmanje 2 ploče koje su namagnetizirane s obje strane pa se s povečanjem ploča povečava i kapacitet tvrdog diska.
Podatke na magnetizirane ploče nanosi magnetska glava koja koristi binarnu tehnologiju «jedinice i nule».Razmak između ploča je vrlo malen,tek dovoljan za aktuatorsku (magnetsku glavu).
Napomena : nikad ne otvarati tvrdi disk.
Najvažnije karakteristike tvrdog diska
1. Kapacitet (GB) - Kapacitet je glavni razlog u odabiru tvrdog diska. Cijene diskova stalno padaju a kapaciteti strašno rastu.U današnje vrijeme su uobičajni diskovi od 60 – 120 GB.
2.Vrijeme traženja (seek time) – Vrijeme traženja pokazuje koliko je vremena potrebno aktuatoru da magnetsku glavu pomakne s jednog mjesta na drugo. Uobičajena su vremena oko 12 milisekndi za 5 400 RPM diskove a 7-8 milisekundi za 7 200 milisekundi. Statistika kaže da se glava obično treba pomicati za trečinu polumjera ploče.
3. Brzina rotacije (RPM) - Stari tvrdi diskovi su se dugo držali brzine rotacije 3600 RPM dok su najuobičajni današnji 5 400 i 7 200 RPM ali na tržištu se čak mogu pronači diskovi i do 15 000 RPM,no namjenjeni su primarno velikim poslužiteljima.
4.Latencija (latency) - Nakon prosječnog vremena traženja podatci nisu pročitani dok se ispod magnetske glave ne pronađe sektor iz kojeg treba čitati podatke. Disk od 7 200 RPM okreče se 120 puta u sekundi,za jedan puni krug treba 8.33 milisekunde,latencija je tada pola te vrijednosti tj. 4.16 milisekunde.
5.Vrijeme pristupa (acces time) – Prosječno vrijeme traženja + prosječna latencija = vrijeme pristupa.
6.Brzina prijenosa podataka (DTR – data transfer rate) – kod jeftinijih diskova se brzina prijenosa kreče oko 15 Mb/s do 30/35 Mb/s dok super računala mogu imati i do 50 Mb/s.
7.Sučelje – IDE/ATA i SCSI diskovi,više u nastavku.
8.Veličina cache memorije – Kako bi ubrzali svoj rad mnogi tvrdi diskovi imaju određenu količinu vlastite cache memorije. Uobičajne veličine su 256 kb/s,512 kb/s,1 mb, 2 mb
9.MTBF – (Mean Time Between Failures) - često naveden podatak u tehničkim karakteristikama tvrdih diskova. Označava pouzdanost diska odnosno prosječno vrijeme između dva kvara. Kod modernih diskova se MTBF mjeri u godinama ,ali opet se može dogoditi da novi disk brzo «umre».
Sučelje za povezivanje diska
I. Ide (Integrated Drive Electronic) – dominantan standard na osobnim računalima . Diskovi su brzi,jeftini,instalacija je jednostavna,IDE kontroleri integrirani su u same diskove,a IDE konektori se nalaze danas na svakoj matičnoj ploči.
IDE kabel
IDE standard nastao je još 1986 godine.Kasnije su definirni razni ATA (AT attachment). IDE standard ne samo da služi za spajanje diskova nego i za CD-ROM uređaj,DVD-ROM,nekih Zip uređaja i drugih...Ukupno je definirano 8 ATA standarda (od ATA do ATA-7,te ATAPI. Osim toga se česo spominju sljedeće tehnologije : Enchanced IDE (EIDE),Fast ATA,Ultra ATA. Tehnologije su se razvijale kako su se razvijali i diskovi. EIDE je osmislio Western Digital da bi nadmašio ograničenje diska od 504 Mb koje je postojalo na MS-DOS operativnom sustavu. Segate i Quantum su osmislili Fast ATA koji omogučavaju brži prijenos podataka. Danas je večina diskova Ultra ATA što znači da omogučavaju izuzetno brz prijenos podataka.Ultra ATA se ugrađuju na matične ploče od 1997. godine pa danas pretstavljaju «de facto» standard.
Vrste ATA kabela : Standardni ATA kabel,ATA kabel s CS dodatkom,Ultra DMA kabel.
Kabeli za spajanje IDE/ATA diskova se sastoje od 40 žica i imaju standardni konektor s 40 pinova. Mogu se koristiti s bilo kojim ATA diskom ili bilo kojim ATAPI uređajem.Ali je maksimalno ograničenje brzine ATA-33 (UDMA-2). ATA kabel s CS dodatkom po izgledu se ne razlikuje od standardnog kabla ali ima opciju Cable Select koji omogučuje konfiguraciju master/slave diskova,ovisno o tome na koji su od priključaka na kabelu spojeni. Ultra DMA kabel sastavljen je od 80 žica,ali i dalje ima standardni konektor s 40 pinova. U sve ultra DMA kablove je korištena cable select opcija.
DMA pristup(Direct memory acces)
DMA je način na direktnog prijenosa podataka između tvrdog diska i memorije računala,pri čemu mikroprocesor nije «u igri».Time je postignut brži prijenos podataka jer se mikroprocesor može posvetiti drugim poslovima.
II. SCSI(Small Computer System Interface) – sučelje za povezivanje raznih uređaja no ponajviše za tvrde diskove. SCSI sučelje se obično koristilo u poslužiteljima i radnim stanicama jer su nudili osjetno bolje performanse ,veće kapacitete ,brži prijenos podataka, ali njihovo konfiguriranje je često mnogo složenije od IDE diskova. U posljednje vrijeme su vrlo rijetki na osobnim računalima jel su ih IDE diskovi dostigli u pogledu brzine i kapaciteta a i diskovni kontroler za IDE je mnogo jednostavniji i jeftiniji. A u novije vrijeme kod eksternog povezivanja često se koriste USB i Fireeire(IEEE-1394) sučelje koji su također zamjenili SCSI tehnologiju.
SCSI je definiran kao standard 1986. godine i nazvan je SCSI-1,zastario je i ne koristi se. Većina današnjih uređaja drže se dopune i SCSI-2 standarda iz 1994. godine. Kasnije je nadopunjeno i kao SCSI-3. Danas kada se kaže na SCSI misli se na SCSI-3 standard.
SCSI kontroler je rijetko ugrađen na matičnu ploču. Postoje dvije vrste SCSI kablova : 50 i 68 pinski wide SCSI kabel.Međutim kod spajanja vanjskih uređaja koriste se potpuno drukčiji SCSI kablovi – konektori se službeno zovu Micro DB-50 (klasičan SCSI uređaj namjenjen za povezivanje eksternih SCSI-2 uređaja),te Micro DB 68 (68 pinski SCSI kabel,namjenjen za spajanje SCSI-3 uređaja).
Instalacija ATA diskova
1.Otvorite kučište računala.
2.Postavite kratkospojnik u položaj master ili slave,ovisno o tome na koju poziciju smještate tvrdi disk. To napravite prije ugradnje diska jer če poslje biti prilično nespretno. Položaj konfiguriranja kratkospojnika pronači čete u okviru tvrdog diska.
3.Istražite postoječe stanje u vašem računalu : ako u njemu postoje CD-rom uređaji,Zip jedinice ili neki drugi,pogledajte kako su spojeni. Moguče je da čete morati neki uređaj odspojiti ili ga preseliti na drugu funkciju kako bi tvrdi disk mogao doči na master.
4.Smjestite novi tvrdi disk u jedan od utora za ugradnju diskova od 3.5 inča.
5.Pričvrstite disk pritezanjem četriju vijaka. Preporuka : ne pritezati vijak dok tvrdi disk nije u cijelosti softwerski konfiguriran!
6.Spojite disk kabelom . Kablovi za oba IDE/ATA kanala obično se več nalaze u vašem kučištu jer su njima spojeni drugi uređaji. Buduči da svaki IDE/ATA kabel ima po dva konektora svejedno je s kojim čete spojiti tvrdi disk.
7.Ukoliko drugi kraj kabla nije spojen na matičnu ploču učinite to sada.
8.Pronađite u kučištu jedan od slobodnih kabela za napajanje,te ga priključite na tvrdi disk.
Time je završena fizička instalacija tvrdog diska...