- Učlanjen(a)
- 07.02.2010
- Poruka
- 14.864
Šipovo: Baka Mara dočekala 108. godinu
Izvor:
Novosti.rs
Najstariji stanovnik Srpske živi u selu Babići kod Šipova. Ljubav prema najmilijima održala baku tolike godine, uprkos mnogobrojnim udarcima sudbine.
ŠIPOVO - Najstarijeg stanovnika Srpske i BiH Maru Kvrgić, koja ima 108 godina i živi u selu Babići, udaljenom tridesetak kilometara od Šipova, život nije mazio. Svašta je preživela.
Ni u dubokoj starosti udarci sudbine ne prestaju - nedavno joj je umro sin Boško, koji se brinuo o vremešnoj starici.
Baki Mari pre mnogo godina u saobraćajnoj nesreći poginula je kćerka Pera, koja je živela u Futogu. Drugi sin Pero živi daleko od majke, u Vojvodini.
Ipak, starica više od veka odoleva životnim udarcima. Poslednjih godina je malaksala i gotovo nepokretna, ali razumna i iznenađujuće dobrog pamćenja.
- Deveram, šta ću, Bog mi je, sine moj, dao da živim ovako dugo. Šta se sve proživi, mili moji - otežano priča starica.
Drhtavim glasom moli se Bogu za zdravlje najmilijih, unuka i praunuka. Duboko urezane bore na bakinom licu svedoče o teretu života, bolestima, nemaštini, ratovima sa kojima se Mara borila i - izborila. Seća se svih strahota iz Drugog svetskog rata. Sveže su i patnje iz proteklog rata u BiH. Meštani Šipova i ostalih zapadnokrajiških opština u poslednji čas su bežali i izvlačili živu glavu pred udarim hrvatske vojske koja im je palila kuće i uništavala sve što su imali.
- Bilo, ne ponovilo se! - uzdahnu baka.
Udala se tridesetih godina prošlog veka. Njen suprug Krsto je umro pre 37 godina. Izrodili su troje dece. Baka ima osmoro unučadi i po jednog praunuka i praunuku.
Mara je pre tridesetak godina bila teško bolesna i tada su od nje ruke digli i lekari. Ukućani su mislili da će umreti, ali su saznali za narodni lek koji se zove „mela“. To je, u stvari, neka vrsta parazita koja živi na vrhovima jela i od kojeg se pravi čaj i pije kao lek. Pomogao joj je i čaj od maslinovog ulja u koji se stavljaju smokve. Uzimala je i med i rakiju lozovaču i, za divno čudo, za nekoliko meseci je ozdravila.
Mara je uglavnom jela šta i ostali ukućani, a najviše voli sir i mleko. Nikada nije bila veliki ljubitelj mesa, jer je uglavnom postila sve postove.
Starica veli da nema recept za dugovečnost. Naučnici kažu da je to uredan život bez stresa, održavanje normalne težine i genetske predispozicije, ali Maru je, ipak, održala jedino ljubav prema najmilijima.
Izvor:
Novosti.rs
Najstariji stanovnik Srpske živi u selu Babići kod Šipova. Ljubav prema najmilijima održala baku tolike godine, uprkos mnogobrojnim udarcima sudbine.
ŠIPOVO - Najstarijeg stanovnika Srpske i BiH Maru Kvrgić, koja ima 108 godina i živi u selu Babići, udaljenom tridesetak kilometara od Šipova, život nije mazio. Svašta je preživela.
Ni u dubokoj starosti udarci sudbine ne prestaju - nedavno joj je umro sin Boško, koji se brinuo o vremešnoj starici.
Baki Mari pre mnogo godina u saobraćajnoj nesreći poginula je kćerka Pera, koja je živela u Futogu. Drugi sin Pero živi daleko od majke, u Vojvodini.
Ipak, starica više od veka odoleva životnim udarcima. Poslednjih godina je malaksala i gotovo nepokretna, ali razumna i iznenađujuće dobrog pamćenja.
- Deveram, šta ću, Bog mi je, sine moj, dao da živim ovako dugo. Šta se sve proživi, mili moji - otežano priča starica.
Drhtavim glasom moli se Bogu za zdravlje najmilijih, unuka i praunuka. Duboko urezane bore na bakinom licu svedoče o teretu života, bolestima, nemaštini, ratovima sa kojima se Mara borila i - izborila. Seća se svih strahota iz Drugog svetskog rata. Sveže su i patnje iz proteklog rata u BiH. Meštani Šipova i ostalih zapadnokrajiških opština u poslednji čas su bežali i izvlačili živu glavu pred udarim hrvatske vojske koja im je palila kuće i uništavala sve što su imali.
- Bilo, ne ponovilo se! - uzdahnu baka.
Udala se tridesetih godina prošlog veka. Njen suprug Krsto je umro pre 37 godina. Izrodili su troje dece. Baka ima osmoro unučadi i po jednog praunuka i praunuku.
Mara je pre tridesetak godina bila teško bolesna i tada su od nje ruke digli i lekari. Ukućani su mislili da će umreti, ali su saznali za narodni lek koji se zove „mela“. To je, u stvari, neka vrsta parazita koja živi na vrhovima jela i od kojeg se pravi čaj i pije kao lek. Pomogao joj je i čaj od maslinovog ulja u koji se stavljaju smokve. Uzimala je i med i rakiju lozovaču i, za divno čudo, za nekoliko meseci je ozdravila.
Mara je uglavnom jela šta i ostali ukućani, a najviše voli sir i mleko. Nikada nije bila veliki ljubitelj mesa, jer je uglavnom postila sve postove.
Starica veli da nema recept za dugovečnost. Naučnici kažu da je to uredan život bez stresa, održavanje normalne težine i genetske predispozicije, ali Maru je, ipak, održala jedino ljubav prema najmilijima.