Moramo razlikovati tv serije, filmove od književnosti. Ukoliko neko nije ljubitelj sf, onda treba krenuti sa književnošću koja je relativno "svarljiva". Ne mislim na Žil Verna, nego na nešto što je malkice novije. Film kao katedralna i vašarska umetnost koliko god da je dao žanru još više mu je uzeo, svodeći ga na vizuelnu atrakciju i čudo. Neko ko nije imao nešto naročito kontakta sa naučnom fantastikom nije baš podoban da mu se da Levingova kao preporuka, da mu se preporuči "Leva ruka tame" ili "Svet se kaže šuma", ili Lemov "Nepobedivi", "Solaris" ili ne daj bože "Glas gospodara". Ima da beži od žanra ko đavo od krsta. Još gore ako mu se da Artur Klark i njegovo tenički mincuozno detaljisanje, koje deluje poprilično dosadno, bez obzira na futurističke vizije u pozadini. Još kad se pobrkaju fantezi, magija i mač, koji nisu sf (Gospodar prstenova i slično) onda slabo ko se vata tih pisanija.
Dajte da onima koji nisu ljubitelji preporučimo nešto prepoznatljivo,relativno prihvatljivo, pa ako im se dopadne, lako će sami otkriti prave rudnike, prema afinitetima.
Lično, volim Braću Strugacki: "Kraj sveta za milijardu godina", "Motel kod poginulog alpiiste", "Buba u u mravinjaku", "Teško je biti Bog", "Talasi smiruju vetar", "Piknik pored puta" ali nikad, nikad ne bih preporučio da neko krene sa čitanjem Braće Strugacki i upozna ih preko "Puž golać na urvini"! To je kao da nekog ko tek uči azbuku teraš da čita Hegela.
Idemo sa nekim laganim stvarima, pa dokle stignemo.
I, molomi lepo, tema je SF ne fantazi, ne horror, ne fantastika, ne magija i mač... Dajte malo klasike: Filip K. Dik, Den Simons (mada je malko strašan u "Pesma boginje Kali"), Zamjatin, Stanislav Lem...