Član
- Učlanjen(a)
- 30.11.2011
- Poruka
- 1.872
Šekspirova igra s erotikom
Izvor: Blic
Plesna predstava „Soneti” inspirisana istoimenim Šekspirovim delom, kojom Bitef teatar večeras obeležava svoj 23. rođendan, koreogradski je triptih koji potpisuju Dalija Aćin, Dunja Jocić i Leo Mujić. A ideja da se čuveni Šekspirovi stihovi pretoče u ples potekla je od Jelene Kajgo, direktorke Bitef teatra.
Iz predstave „Soneti“
„Nakon dve dramske premijere - ‘Patriotik hipermarket’ i ‘Radnici umiru pevajući’, koje nam dodnose hrabro i izuzetno dragoceno preispitivanje najvažnijih problema koji muče naše društvo, rešili smo da se na trenutak distanciramo od vrućih i teških tema i zaronimo u Šekspirovu kontemplaciju o večnoj ljubavi, smislu života, lepoti, usamljenosti, čežnji”, kaže Jelena Kajgo.
„Izuzetno volim Sonete, jer oni na neki način predstavljaju preokret, početak moderne ljubavne poezije. Izuzetno su hrabri, nekonvencionalni, lucidni, u njima se Šekspir poigrava, provocira, preispituje sam sebe i svoj seksualni identitet, i daje nam jedan vrlo širok i kompleksan pogled na ljubav. Zato je veliki izazov baviti se ovim stihovima danas, u vremenu koje ponižava emociju, a pogotovo baviti se njima u formi plesnog izraza koji može na zanimljiv i uzbudljiv način da transponuje na sceni raznovrsne aspekte telesnosti.“
U predstavi „Soneti” publika će, dakle, gledati tri koreografska rukopisa i imaće priliku da u jednoj večeri stekne uvid u bogatstvo i raznovrsnost izraza savremene plesne scene. Jelena Kajgo podseća da je Dalija Aćin afirmisana autorka, sa mnoštvom priznanja i nagrada, koju odlikuje vrlo originalan, svedeni scenski izraz.
Za Dunju Jocić, igračicu i koreografkinju koja živi u Holandiji, ona kaže da donosi energičan, ekstatičan plesni stil, u kome se igra do poslednjeg daha, dok, po njenim rečima, Leo Mujić, koji je igračku karijeru proveo u prestižnim svetskim kompanijama, kreira svoj koreografski rukopis izuzetno sofisticirano, delikatno, uzbudljivo...
„Za premijeru su angažovani ljudi koji u autorskom i izvođačkom smislu i te kako imaju šta da kažu, a od kojih su njih troje igračke karijere proveli u najprestižnijim evropskim plesnim kompanijama. Pored Dunje i Lea, tu je i gost naše kompanije Ašhen Ataljanc kojoj, iako to planira, nikako ne dozvoljavamo da završi plesnu karijeru. Njena scenska pojava je u našem okruženju i dalje sasvim jedinstvena, i bilo bi šteta da se ova umetnica posveti pedagoškom radu u trenutku kada publiku na našim predstavama zaista ostavlja bez daha”, kaže Kajgo.
Koreografski triptih inspirisan Šekspirovim Sonetima je nesvakidašnja, jedinstvena predstava. Autori su radili na zadatu temu što je, po njihovom kazivanju, bilo interesantno i zbog toga što su se prvi put susreli sa takvim zahtevom.
Dalija Aćin je svoju koreografiju radila na muziku Henrija Persela, Šekspirovog savremenika, i postavila ju je kao poetsko, moderno viđenje odnosa seksualnosti i ljubavi. Solo u tom delu igra Ana Ignjatović Zagorac.
Koreografkinja prestižnog Kluba Gaj i Roni iz Groningena i igračica Dunja Jocić je napomenula da se nije posebno vezala za određeni Šekspirov sonet, odnosno da ju je zanimala sama atmosfera soneta i to da li se i kako ona može preneti na izvođače. U njenoj koreografiji igraju Nikola Tomašević, Milica Pisić, Strahinja Lacković, Nevena Jovanović, i Miloš Isailović.
Po rečima Lea Mujića, njegova koreografija se bazira na „tužnom, setnom, lepom i opskurnom sonetu ‘Crna dama’” i muzici Johana Sebastijana Baha, a akcenat je na igračima: Ataljanc, S. Lacković, M. Isailović, Dejan Kolarov i N. Tomašević.
[TABLE="class: art_table"]
[TR="class: tab_even"]
[TD="colspan: 3"]
Šekspir: Sonet 66
Umornom od sveg u smrt mi se žuri,
Jer videh zaslužnog kako bedno prosi,
I nitkova što se bogato kinđuri,
I odanost kako poniženja snosi,
I zlatna odličja o pogrešnom vratu
I savršenstvo u blatnom beščašću,
I device silom predane razvratu
I snagu straćenu nesposobnom vlašću,
I umetnost kojoj moćnik uzde stavlja
I zločince kako vladaju dobrotom,
I mračnjaštvo kako mudrošću upravlja,
I kako iskrenost brkaju s prostotom:
Skrhan, spokojnoj smrti ću se dati.
Od nje me tek ljubav može sačuvati. (prepev Milan Marković) [/TD]
[/TR]
[TR="class: tab_odd"]
[/TR]
[TR="class: tab_even"]
[/TR]
[/TABLE]
Jubilej Bitef teatra
Jelena Kajgo podseća da se večeras obeležava 23 godine od osnivanja Bitefa teatra i tri godine rada Bitef dens kompanije, kao i da je tim povodom pre nekoliko dana u galeriji „Ozon”otvorena izložba fotografija tri fotografa: Jelene Janković, Milana Radovanovića i Sonje Žugić.
„Njihovi radovi umnogome prevazilaze okvire reklamne pozorišne fotografije, izuzetno su kvalitetni i zanimljivi, i zato mi je drago što smo u saradnji sa galerijom ‘Ozon’ uspeli da njihov rad predstavimo široj publici. To je i dobar način da se publici približi savremeno plesno stvaralaštvo.”
Izvor: Blic
Plesna predstava „Soneti” inspirisana istoimenim Šekspirovim delom, kojom Bitef teatar večeras obeležava svoj 23. rođendan, koreogradski je triptih koji potpisuju Dalija Aćin, Dunja Jocić i Leo Mujić. A ideja da se čuveni Šekspirovi stihovi pretoče u ples potekla je od Jelene Kajgo, direktorke Bitef teatra.
Iz predstave „Soneti“
„Nakon dve dramske premijere - ‘Patriotik hipermarket’ i ‘Radnici umiru pevajući’, koje nam dodnose hrabro i izuzetno dragoceno preispitivanje najvažnijih problema koji muče naše društvo, rešili smo da se na trenutak distanciramo od vrućih i teških tema i zaronimo u Šekspirovu kontemplaciju o večnoj ljubavi, smislu života, lepoti, usamljenosti, čežnji”, kaže Jelena Kajgo.
„Izuzetno volim Sonete, jer oni na neki način predstavljaju preokret, početak moderne ljubavne poezije. Izuzetno su hrabri, nekonvencionalni, lucidni, u njima se Šekspir poigrava, provocira, preispituje sam sebe i svoj seksualni identitet, i daje nam jedan vrlo širok i kompleksan pogled na ljubav. Zato je veliki izazov baviti se ovim stihovima danas, u vremenu koje ponižava emociju, a pogotovo baviti se njima u formi plesnog izraza koji može na zanimljiv i uzbudljiv način da transponuje na sceni raznovrsne aspekte telesnosti.“
U predstavi „Soneti” publika će, dakle, gledati tri koreografska rukopisa i imaće priliku da u jednoj večeri stekne uvid u bogatstvo i raznovrsnost izraza savremene plesne scene. Jelena Kajgo podseća da je Dalija Aćin afirmisana autorka, sa mnoštvom priznanja i nagrada, koju odlikuje vrlo originalan, svedeni scenski izraz.
Za Dunju Jocić, igračicu i koreografkinju koja živi u Holandiji, ona kaže da donosi energičan, ekstatičan plesni stil, u kome se igra do poslednjeg daha, dok, po njenim rečima, Leo Mujić, koji je igračku karijeru proveo u prestižnim svetskim kompanijama, kreira svoj koreografski rukopis izuzetno sofisticirano, delikatno, uzbudljivo...
„Za premijeru su angažovani ljudi koji u autorskom i izvođačkom smislu i te kako imaju šta da kažu, a od kojih su njih troje igračke karijere proveli u najprestižnijim evropskim plesnim kompanijama. Pored Dunje i Lea, tu je i gost naše kompanije Ašhen Ataljanc kojoj, iako to planira, nikako ne dozvoljavamo da završi plesnu karijeru. Njena scenska pojava je u našem okruženju i dalje sasvim jedinstvena, i bilo bi šteta da se ova umetnica posveti pedagoškom radu u trenutku kada publiku na našim predstavama zaista ostavlja bez daha”, kaže Kajgo.
Koreografski triptih inspirisan Šekspirovim Sonetima je nesvakidašnja, jedinstvena predstava. Autori su radili na zadatu temu što je, po njihovom kazivanju, bilo interesantno i zbog toga što su se prvi put susreli sa takvim zahtevom.
Dalija Aćin je svoju koreografiju radila na muziku Henrija Persela, Šekspirovog savremenika, i postavila ju je kao poetsko, moderno viđenje odnosa seksualnosti i ljubavi. Solo u tom delu igra Ana Ignjatović Zagorac.
Koreografkinja prestižnog Kluba Gaj i Roni iz Groningena i igračica Dunja Jocić je napomenula da se nije posebno vezala za određeni Šekspirov sonet, odnosno da ju je zanimala sama atmosfera soneta i to da li se i kako ona može preneti na izvođače. U njenoj koreografiji igraju Nikola Tomašević, Milica Pisić, Strahinja Lacković, Nevena Jovanović, i Miloš Isailović.
Po rečima Lea Mujića, njegova koreografija se bazira na „tužnom, setnom, lepom i opskurnom sonetu ‘Crna dama’” i muzici Johana Sebastijana Baha, a akcenat je na igračima: Ataljanc, S. Lacković, M. Isailović, Dejan Kolarov i N. Tomašević.
[TABLE="class: art_table"]
[TR="class: tab_even"]
[TD="colspan: 3"]
Šekspir: Sonet 66
Umornom od sveg u smrt mi se žuri,
Jer videh zaslužnog kako bedno prosi,
I nitkova što se bogato kinđuri,
I odanost kako poniženja snosi,
I zlatna odličja o pogrešnom vratu
I savršenstvo u blatnom beščašću,
I device silom predane razvratu
I snagu straćenu nesposobnom vlašću,
I umetnost kojoj moćnik uzde stavlja
I zločince kako vladaju dobrotom,
I mračnjaštvo kako mudrošću upravlja,
I kako iskrenost brkaju s prostotom:
Skrhan, spokojnoj smrti ću se dati.
Od nje me tek ljubav može sačuvati. (prepev Milan Marković) [/TD]
[/TR]
[TR="class: tab_odd"]
[/TR]
[TR="class: tab_even"]
[/TR]
[/TABLE]
Jubilej Bitef teatra
Jelena Kajgo podseća da se večeras obeležava 23 godine od osnivanja Bitefa teatra i tri godine rada Bitef dens kompanije, kao i da je tim povodom pre nekoliko dana u galeriji „Ozon”otvorena izložba fotografija tri fotografa: Jelene Janković, Milana Radovanovića i Sonje Žugić.
„Njihovi radovi umnogome prevazilaze okvire reklamne pozorišne fotografije, izuzetno su kvalitetni i zanimljivi, i zato mi je drago što smo u saradnji sa galerijom ‘Ozon’ uspeli da njihov rad predstavimo široj publici. To je i dobar način da se publici približi savremeno plesno stvaralaštvo.”