- Učlanjen(a)
- 07.02.2010
- Poruka
- 14.864
SAD- Kina: Klackalica 21. veka
Izvor:
Novosti.rs
SLUČAJ slepog kineskog disidenta, prebeglog u američku ambasadu u Pekingu, koji je napetostima na relaciji SAD-Kina natkrilio prošlonedeljni samit dveju najvećih ekonomskih sila, istovremeno je slikovit izraz njihovih kompleksnih i višeslojnih odnosa.
U godini kada se u Kini sprema promena na čelu Komunističke partije, a u SAD bije predsednička bitka za Belu kuću, posebno dolazi do izraza činjenica na koju je prošle nedelje ukazao kineski predsednik Hu Đintao. Otkako je Ričard Nikson pre četrdeset godina bio prvi američki predsednik koji je posetio Kinu, odnosi Vašingtona i Pekinga su, uočio je Hu, ”narasli do razmera kakve je malo ko tada mogao da zamisli”. Odnosi Vašingtona i Pekinga su, ocenjuju mnogi analitičari, najznačajnija bilateralna relacija 21. veka.
Amerika i Kina nisu saveznici, ali ni neprijatelji. Često su konkurenti, ali u mnogo čemu i partneri.
- Reč je o dvema nacijama koje su temeljno i neizbežno međuzavisne - kaže američki državni sekretar Hilari Klinton.
Njihov odnos liči na ”klackalicu” čije vibracije oseća cela planeta. Delikatnost njihovih relacija potvrđuje ocena Klintonove da su dve zemlje razvile ”otvoreni odnos, u okviru koga mogu da diskutuju o razlikama” i opaska Hu Đintaoa da ”moraju da znaju kako da uvažavaju jedna drugu, čak i kad se ne slažu”.
SAD su trenutno najveća svetska ekonomija, Kina je druga, i najbrže raste. Kina je najmnogoljudnija zemlja sveta, SAD su treće po broju stanovnika. Reč je o dvema državama sa najvećim brojem kupaca automobila i potrošnjom nafte, ali i dva najveća emitera štetnih gasova.
Kina i SAD su glavni trgovinski partneri, sa zajedničkim interesima u sprečavanju terorizma i neširenja oružja za masovno uništenje. Kina je najveći strani kreditor Amerike i ujedno zemlja sa najvećim šansama da ugrozi neprikosnoveni ekonomski status SAD. Zapravo, procene svetskih ekonomista su da će se to sasvim izvesno i dogoditi, samo je pitanje kada. OECD predviđa da bi to moglo da se dogodi već 2015. godine, Svetska banka ovaj datum prolongira do 2030. godine, kada tvrdi da će u Kini živeti dve trećine svetskih pripadnika srednje klase.
Ne čudi, imajući ove procene u vidu, da se glavna trvenja između Vašingtona i Pekinga odnose upravo na ekonomiju i trgovinu. Kina, kao najveći kreditor, sve više gubi živce zbog gomilanja američkih dugova, učestalo upozoravajući Amerikance da zaustave svoju ”zavisnost od dugovanja” i nauče da žive ”u skladu sa onim što imaju”. Peking upozorava SAD da definitovno treba da se oproste od starih, dobrih dana kada su mogli beskrajno da se zadužuju.
Amerika, s druge strane, kritikuje Peking zbog potcenjivanja sopstvene valute. Pred američkim Kongresom je zakon u kome se od predsednika zahteva da uspostavi carine za kinesku robu dok Peking ne uskladi visinu svoje valute. Kina uzvraća kritikama koje se takođe odnose na ”nefer monetarnu politiku SAD”. Pokušaji redovnog ekonomskog dijaloga donose trenutna olakšanja napetosti, dok se i jedna i druga strana optužuju međusobno za trgovinski protekcionizam.
Ekonomski uzlet Kine, praćen sve većim izdvajanjima Pekinga za vojsku, vodi geopolitičkim napetostima između dveju zemalja. Međunarodni institut za strateške studije prošle godine je procenio da ako Kina nastavi istim tempom da izdvaja novac za odbranu, Peking bi za 15 do 20 godina mogao da se po vojnoj moći izjednači sa trenutno vojno nadmoćnom Amerikom. Već je uvreženo mišljenje da je u toku vojna i tehnološka trka između Pekinga i Vašingtona.
Vojnu ekspanziju Kine Vašington vidi kao potencijalnu pretnju koja bi mogla da izazove povlačenje američkih snaga iz kineskog okruženja, ugrozi američke vojne baze u ovom delu sveta, kao i razvoj novih oružanih sistema. Bilten atomskih naučnika je objavio pre dve godine da Kina nastavlja da ulaže u nuklearne kapacitete, smatrajući da je ranjiva na američke.
Kineska strahovanja od američkog ”okruživanja” Kine, jačanjem odnosa SAD sa Južnom Korejom i Japanom, čime se potencijalno stvara antikineski blok u severoistočnoj Aziji, dodatni su motiv za Peking da vojno jača. To stvara, međutim, dalju napetost u regionu u kome narodi sa jugoistoka Azije, strahujući od Kine, teže bližim vezama sa SAD. Odgovor američkog sekretara za odbranu Leona Panete je da će SAD, uprkos budžetskim pritiscima, da prošire uticaj u regionu, kako bi se suprotstavili naoružavanju Kine.
Izvor:
Novosti.rs
SLUČAJ slepog kineskog disidenta, prebeglog u američku ambasadu u Pekingu, koji je napetostima na relaciji SAD-Kina natkrilio prošlonedeljni samit dveju najvećih ekonomskih sila, istovremeno je slikovit izraz njihovih kompleksnih i višeslojnih odnosa.
U godini kada se u Kini sprema promena na čelu Komunističke partije, a u SAD bije predsednička bitka za Belu kuću, posebno dolazi do izraza činjenica na koju je prošle nedelje ukazao kineski predsednik Hu Đintao. Otkako je Ričard Nikson pre četrdeset godina bio prvi američki predsednik koji je posetio Kinu, odnosi Vašingtona i Pekinga su, uočio je Hu, ”narasli do razmera kakve je malo ko tada mogao da zamisli”. Odnosi Vašingtona i Pekinga su, ocenjuju mnogi analitičari, najznačajnija bilateralna relacija 21. veka.
Amerika i Kina nisu saveznici, ali ni neprijatelji. Često su konkurenti, ali u mnogo čemu i partneri.
- Reč je o dvema nacijama koje su temeljno i neizbežno međuzavisne - kaže američki državni sekretar Hilari Klinton.
Njihov odnos liči na ”klackalicu” čije vibracije oseća cela planeta. Delikatnost njihovih relacija potvrđuje ocena Klintonove da su dve zemlje razvile ”otvoreni odnos, u okviru koga mogu da diskutuju o razlikama” i opaska Hu Đintaoa da ”moraju da znaju kako da uvažavaju jedna drugu, čak i kad se ne slažu”.
SAD su trenutno najveća svetska ekonomija, Kina je druga, i najbrže raste. Kina je najmnogoljudnija zemlja sveta, SAD su treće po broju stanovnika. Reč je o dvema državama sa najvećim brojem kupaca automobila i potrošnjom nafte, ali i dva najveća emitera štetnih gasova.
Kina i SAD su glavni trgovinski partneri, sa zajedničkim interesima u sprečavanju terorizma i neširenja oružja za masovno uništenje. Kina je najveći strani kreditor Amerike i ujedno zemlja sa najvećim šansama da ugrozi neprikosnoveni ekonomski status SAD. Zapravo, procene svetskih ekonomista su da će se to sasvim izvesno i dogoditi, samo je pitanje kada. OECD predviđa da bi to moglo da se dogodi već 2015. godine, Svetska banka ovaj datum prolongira do 2030. godine, kada tvrdi da će u Kini živeti dve trećine svetskih pripadnika srednje klase.
Ne čudi, imajući ove procene u vidu, da se glavna trvenja između Vašingtona i Pekinga odnose upravo na ekonomiju i trgovinu. Kina, kao najveći kreditor, sve više gubi živce zbog gomilanja američkih dugova, učestalo upozoravajući Amerikance da zaustave svoju ”zavisnost od dugovanja” i nauče da žive ”u skladu sa onim što imaju”. Peking upozorava SAD da definitovno treba da se oproste od starih, dobrih dana kada su mogli beskrajno da se zadužuju.
Amerika, s druge strane, kritikuje Peking zbog potcenjivanja sopstvene valute. Pred američkim Kongresom je zakon u kome se od predsednika zahteva da uspostavi carine za kinesku robu dok Peking ne uskladi visinu svoje valute. Kina uzvraća kritikama koje se takođe odnose na ”nefer monetarnu politiku SAD”. Pokušaji redovnog ekonomskog dijaloga donose trenutna olakšanja napetosti, dok se i jedna i druga strana optužuju međusobno za trgovinski protekcionizam.
Ekonomski uzlet Kine, praćen sve većim izdvajanjima Pekinga za vojsku, vodi geopolitičkim napetostima između dveju zemalja. Međunarodni institut za strateške studije prošle godine je procenio da ako Kina nastavi istim tempom da izdvaja novac za odbranu, Peking bi za 15 do 20 godina mogao da se po vojnoj moći izjednači sa trenutno vojno nadmoćnom Amerikom. Već je uvreženo mišljenje da je u toku vojna i tehnološka trka između Pekinga i Vašingtona.
Vojnu ekspanziju Kine Vašington vidi kao potencijalnu pretnju koja bi mogla da izazove povlačenje američkih snaga iz kineskog okruženja, ugrozi američke vojne baze u ovom delu sveta, kao i razvoj novih oružanih sistema. Bilten atomskih naučnika je objavio pre dve godine da Kina nastavlja da ulaže u nuklearne kapacitete, smatrajući da je ranjiva na američke.
Kineska strahovanja od američkog ”okruživanja” Kine, jačanjem odnosa SAD sa Južnom Korejom i Japanom, čime se potencijalno stvara antikineski blok u severoistočnoj Aziji, dodatni su motiv za Peking da vojno jača. To stvara, međutim, dalju napetost u regionu u kome narodi sa jugoistoka Azije, strahujući od Kine, teže bližim vezama sa SAD. Odgovor američkog sekretara za odbranu Leona Panete je da će SAD, uprkos budžetskim pritiscima, da prošire uticaj u regionu, kako bi se suprotstavili naoružavanju Kine.