S.N.Lazarev: 2 skupine ljudi koji oboljevaju – gdje ste vi?

[crvendac_011]

S.N.Lazarev: 2 skupine ljudi koji oboljevaju – gdje ste vi?

Polazeći od toga da pretjerano vezivanje za individualne vrijednosti, do razine ovisnosti od njih, dovodi do pojave unutarnje agresije, a ova do “oštećenja” duše i bolesti, poznati ruski duhovnjak, pisac i psiholog, koji je izradio integralnu metodu duhovnog čišćenja i izlječenja od teških oboljenja, Sergej Nikolajevič Lazarev je dao globalnu podjelu tih vrijednosti, i to u dvije osnovne skupine. Lazarev je došao do zaključka da se bolest razvija više godina i da je rezultat uzajamnog djelovanja čovjeka sa određenim događajima u njegovom životu. Promatrajući bolest kao posljedicu, traži njen uzrok.


Ovisnici o međuljudskim odnosima


U tu skupinu spadaju ljudi koji se poistovjećuju s obitelji do stupnja ovisnosti o njoj, ljudi koji ovise o odobravanju i ljubavi drugih, ljudi koji se bolesno vežu za svog partnera, idealiziraju individualnu ljubav, izražavajući pri tome, kako Lazarev kaže, “pretenzije” ili očekivanja prema bližnjima, padajući tako u sve veću ovisnost, bivaju sve osjetljiviji i nesposobniji da podnesu i najmanju uvredu od strane voljenih osoba. Sve to rađa ljubomoru, kao dominantnu negativnu karakteristiku tog tipa ljudi, koja dovodi do unutarnje agresije i bolesti.


Ljudi koji se samo okreću sebi


To su ljudi koji teže svom osobnom intelektualnom usavršavanju. Ljudi koji teže k moći, postizanju savršenstva u svim aspektima, razvijanju individualnih sposobnosti. Za takvu osobu svrha života nije njegova obitelj, već karijera, posao, status, osobna aspiracija.


Što se pojedinac više veže za te vrijednosti, to je razdražljiviji i sve je manje u stanju podnijeti bilo kakav neuspjeh i poniženje sebe kao vođe i sposobnog poduzetnika. To rađa gordost, koju je npr kršćanstvo davno prepoznalo kao jedan od najtežih grijehova. Unutarnja agresija, koja se javlja kao posljedica prekomjerne gordosti, dovodi do pojave određenih bolesti, koje je Lazarev prepoznao tijekom rada s pacijentima, navodeći kako je Anđeo postao Vragom kada se odrekao ljubavi prema Bogu, držeći da je svijet koji je stvorio Bog nesavršen, kako su osobno-individualna volja i želje, načela, moć i intelekt, iznad te ljubavi.


***


Pacijenti koji su “okovani” i čije su duše postale ovisne od obje skupine tih vrijednosti su u pravilu bolovali od teških bolesti koje su im dolazile ne bi li se njihova duša spasila od daljnjeg sakaćenja.


Lazareva metoda


S.N. Lazarev se nije zaustavio samo na davanju opisa uzroka bolesti, već je dao sjajnu terapeutsku, efikasnu metodu izliječenja od teških bolesti. Uvidom, molitvom, pokajanjem, preispitivanjem životnih situacija kada smo izrazili najveću unutarnju agresiju, stres, konflikt sa sobom i okolinom, ali ovaj put sa saznanjem da je to bila samo volja Božja u svrhu spasenja i očišćenja naše duše i s osjećajem prema Bogu.


Vraćajući se tako, po stotinu puta ako treba, na stresni događaj, ovaj put s novim osjećajem u srcu, pacijenti su se oslobađali od bolesti, jer su time otklanjali nužnost njenog daljnjeg postojanja.


Lazarev u svojim knjigama opisuje rad s pacijentima u kojima otvoreno i iskreno opisuje svoje uspjehe i neuspjehe u kojima vidimo i njegov individualno-duhovni uspon i razvoj. Prema tome, njegove knjige, nemaju samo terapeutsku vrijednost za one koji su pogrešnom životnom filozofijom sebe doveli do teških bolesti, nego i preventivnu vrijednost za sve duhovne tragatelje.

Izvor: Atma.hr

 

[crvendac_011]

Lazarev: 2 skupine ljudi koji se razbolijevaju – oprez s vezanostima!

Polazeći od toga da pretjerano vezivanje za individualne vrijednosti, do razine ovisnosti od njih, dovodi do pojave unutarnje agresije, a ova do “oštećenja” duše i bolesti, poznati ruski iscjelitelj, pisac i psiholog, koji je izradio integralnu metodu duhovnog čišćenja i izlječenja od teških oboljenja, Sergej Nikolajevič Lazarev je dao globalnu podjelu tih vrijednosti, i to u dvije osnovne skupine.

Lazarev je došao do zaključka da se bolest razvija više godina i da je rezultat uzajamnog djelovanja čovjeka sa određenim događajima u njegovom životu.

Promatrajući bolest kao posljedicu, traži njen uzrok.

S.N. Lazarev se nije zaustavio samo na davanju opisa uzroka bolesti, već je dao sjajnu terapeutsku, efikasnu metodu izliječenja od teških bolesti.

Uvidom, molitvom, pokajanjem, preispitivanjem životnih situacija kada smo izrazili najveću unutarnju agresiju, stres, konflikt sa sobom i okolinom, ali ovaj put sa saznanjem da je to bila samo volja Božja u svrhu spasenja i očišćenja naše duše i s osjećajem prema Bogu.

Vraćajući se tako, po stotinu puta ako treba, na stresni događaj, ovaj put s novim osjećajem u srcu, pacijenti su se oslobađali od bolesti, jer su time otklanjali nužnost njenog daljnjeg postojanja.

Lazarev u svojim knjigama opisuje rad s pacijentima u kojima otvoreno i iskreno opisuje svoje uspjehe i neuspjehe u kojima vidimo i njegov individualno-duhovni uspon i razvoj.

Pacijenti koji su kako Lazarev kaže -“okovani” i čije su duše postale ovisne od obje niže objašnjene skupine tih vrijednosti su u pravilu bolovali od teških bolesti koje su im dolazile kako bi se po njemu, njihova duša spasila od daljnjeg sakaćenja.

Prva skupina: Ovisnici o međuljudskim odnosima

U tu skupinu spadaju ljudi koji se poistovjećuju s obitelji do stupnja ovisnosti o njoj.

To su ljudi koji ovise o odobravanju i ljubavi drugih, ljudi koji se bolesno vežu za svog partnera.

Oni idealiziraju individualnu ljubav, izražavajući pri tome, kako Lazarev kaže, “pretenzije” ili očekivanja prema bližnjima, padajući tako u sve veću ovisnost.

Time bivaju sve osjetljiviji i nesposobniji da podnesu i najmanju uvredu od strane voljenih osoba.

Sve to rađa ljubomoru, kao dominantnu negativnu karakteristiku tog tipa ljudi, koja dovodi do unutarnje agresije i bolesti.

Druga skupina: Ljudi koji se samo okreću sebi

To su ljudi koji isključivo teže svom osobnom intelektualnom i ostalom usavršavanju.

Ljudi koji teže k moći, postizanju savršenstva u svim aspektima, razvijanju individualnih sposobnosti.

Za takvu osobu svrha života nije njegova obitelj, već karijera, posao, status, osobna aspiracija.

Što se pojedinac više veže za te vrijednosti, to je razdražljiviji i sve je manje u stanju podnijeti bilo kakav neuspjeh i poniženje sebe kao vođe i sposobnog poduzetnika.

To rađa gordost, oholost, taštinu.

Unutarnja agresija, koja se javlja kao posljedica prekomjerne oholosti ili gordosti, dovodi do pojave određenih bolesti, koje je Lazarev prepoznao tijekom rada s pacijentima.

Interesantno, zar ne?

Izvor: Atma.hr