Ry Cooder

[death row]

Rajlend "Raj" Piter Kuder (engl. Ryland "Ry" Peter Cooder), rođen 15. mart a 1947. u Los Anđelesu, Kalifornija, je američki gitarista, pevač i kompozitor, poznat po svom slajd gitarskom zvuku, svome ineresu za izvornom američkom muzikom (engl. American roots music) i, u skorije vreme, po svojoj saradnji sa tradicionalnim muzičarima iz mnogih zemalja.

Karijera
Kuder je prvi put privukao pažnju 1960. godina, svirajući sa Kapten Bifhartom (engl. Captain Beefheart) i Madžik bendom (engl. Magic Band, nakon što je prethodno sarađivao sa Tadž Mahalom (engl. Taj Mahal) i Rajzing sonsima (engl. Rising Sons).
On je svirao kao gostujući gitarista grupe Roling Stons na njihovim mnogobrojnim i raznovrsnim sešen (engl. session) snimanjima u 1968. i 1969. godini, a Kuderovi doprinosi pojavljuju se na albumima Stonsa Let it Blid (engl. Let It Bleed) (mandolina u "Lov in vein" - (engl. Love in Vain)) i Stiki fingers (engl. Sticky Fingers), na kojima je svirao slajd gitaru za "Sister Morphine". Tokom tog perioda, Kuder je sarađivao sa Mik Džegerom, Čarli Vatsom, Bilom Vajmanom i dugogodišnim studijskim muzičarem Rolingstonsa, Nikijem Hopkinsom, na snimanju "Džaming sa Edvardom" (engl. "Jamming with Edward"). Ubrzo posle ovog sešna, Kuder je optužio Kita Ričardsa za muzičko plagijatorstvo, ali je od tada uvek odbijao da komentariše ove svoje optužbe. Kuder je takođe svirao slajd gitaru za film Performance iz 1970. godine, između ostalog, i u pesmi koja predstavlja prvi samostalni singl Mika Džegera "Memo from Turner".


Diskografija

Solo LPs/CDs
Ry Cooder (December 1970)
Into the Purple Valley (February 1972)
Boomer's Story (November 1972)
Paradise and Lunch (May 1974)
Chicken Skin Music (October 1976)
Showtime (August 1977)
Jazz (June 1978)
Bop Till You Drop (August 1979)
Borderline (October 1980)
The Slide Area (April 1982)
Get Rhythm (November 1987)
Chávez Ravine (May 2005)
My Name Is Buddy (March 2007)
I, Flathead (June 2008)

Compilations
Why Don't You Try Me Tonight (1986)
River Rescue - The Very Best Of Ry Cooder (1994)
Music by Ry Cooder (1995) (2 disc set of film music)
The Ry Cooder Anthology: The UFO Has Landed (October 2008)

Collaborations
Rising Sons featuring Taj Mahal and Ry Cooder (recorded 1965/66, released 1992)
Little Village (1992)
A Meeting by the River (1993) (with Vishwa Mohan Bhatt)
Talking Timbuktu (1994) (with Ali Farka Touré)
Buena Vista Social Club (September 1997)
Hollow Bamboo with Jon Hassell and Ronu Majumdar (bansuri) (2000)
Mambo Sinuendo (January 2003) (with Manuel Galbán)
San Patricio (March 2010) (with The Chieftains)

Soundtracks
Performance (1970)
The Long Riders (June 1980)
Southern Comfort (1981)
The Border (1982)
Paris, Texas (February 1985)
Music from Alamo Bay (August 1985)
Blue City (July 1986)
Crossroads (July 1986)
Johnny Handsome (October 1989)
Trespass (January 1993)
Geronimo: An American Legend (1993)
Last Man Standing (1996)
The End of Violence (1997)
Primary Colors (1998)

Performs on:
Safe as Milk (1967) with Captain Beefheart
Money and Cigarettes (February 1983) with Eric Clapton
"Bring the Family" (1987) with John Hiatt
Live and Let Live (1988) with Bobby King & Terry Evans
King Cake Party (1994) with The Zydeco Party Band


(wikipedia.com)

 

[crvendac_011]

Death, hvala do neba.
Njega sam zaboravila da ti pomenem, a ti ga se setio. Divno!

Mislim da je ubedljivo najbolje što je ikada uradio film "Buena Vista Social Club". Spasio je od zaborava toliko divne muzike, i još divnijih muzičara.

 

[death row]

Mislim da je ubedljivo najbolje što je ikada uradio film "Buena Vista Social Club". Spasio je od zaborava toliko divne muzike, i još divnijih muzičara.

Uradio je mnogo toga. Ja sam njegov rad upoznao kroz filmsku muziku ali njegov domet je mnogo veći. Uvek me je fascinirao njegov način shvatanja bluza i tolika raznolikost u opusu koja se ne može podvesti tj svesti na prosto eksperimentisanje. Zaista pravi umetnik yes3
Šteta što nema više njegovih stvari na youtube-u :dntknw:

 

[crvendac_011]

Da, baš ta raznolikost u njegovom opusu je potpuno neverovatna. Veliki umetnik, koji za sobom ima 50 godina bavljenja muzikom.
Mislim da sam se sa njegovom muzikom prvi put srela davnih '80-ih. Slučajno mi je do ruku došao album "Get Rhythm", pa sam tragajući dalje došla do informacija da je uradio muziku za gomilu filmova koje i danas volim.
Shvatila sam koliko sam kao klinka muziku možda malo i olako shvatala. Ali, to je valjda normalno. Kasnije, kroz školu, naučila sam da svako muzičko delo, kakvo god ono bilo, analiziram do tančina. Nešto što sam morala zbog škole, ali mi je i bilo zanimljivo. A Ry je baš zanimljiva ličnost. Zanimljivo kombinuje žanrove, harmonije, ritmove, instrumente...
Stvarno je muzička gromada.

Idemo dalje...

 

[death row]

Evo nađoh muziku za filmove na imdb-u...

2010 The Warrior's Way (writer: "Jesse James")
2009 Lokakuun valoa (TV movie) (performer: "Bodas de oro")
2007 Charlie Wilson's War (arranger: "THIS LITTLE LIGHT OF MINE")
2007 My Blueberry Nights (performer: "Eyes on the Prize", "Drume Negrita" / arranger: "Eyes on the Prize")
2006 Parashat Ha-Shavua (TV series)
– Toldot (2006) (performer: "María Elena")
2004 The Big Bounce (performer: "Patricia")
2003 Shabatot VeHagim (TV series)
– Texas: Part 2 (2003) (writer: "Paris, Texas" / performer: "Paris, Texas")
2002 Euro Pudding (performer: "Aï Du")
2002 Unfaithful (performer: "Ai Du" 1994)
2002 One Hour Photo (writer: "African Queen" / performer: "African Queen")
2001 Night at the Golden Eagle (writer: "Across the Borderline")
1998 A Civil Action (lyrics: "Hard Workin' Man" 1978)
1998 Besieged (performer: "Diaraby" / producer: "Diaraby")
1998 Phoenix (performer: "I Can't Win")
1998 Primary Colors (writer: "HAPPY MEETING IN GLORY", "JERICHO BLUES", "WIDE SKY" / performer: "HAPPY MEETING IN GLORY", "JERICHO BLUES")
1997 Addicted to Love (performer: "Soukora")
1997 The End of Violence (writer: Score Contains a Four Bar Sample / performer: Score Contains a Four Bar Sample)
1997 Super Speedway (documentary) (writer: "Highway 23", "Bomber Bash", "Sunny's Tune" / performer: "Highway 23", "Bomber Bash")
1996/I Last Man Standing (performer: "How Long, How Long Blues", "You Got To Reap What You Sow", "Denver Blues", "Bumble Bee Blues")
1996 Irma Vep (performer: "Soukora")
1995 Dead Man Walking (performer: "Isa Lei" / producer: "In Your Mind")
1990 Cadillac Man (writer: "TATTLER" / performer: "TATTLER")
1989 Steel Magnolias (writer: "I GOT MINE" / performer: "I GOT MINE")
1988 Cocktail (producer: "All Shook Up")
1987 Extreme Prejudice (producer: "LA CHANCLA", "AY JALISCO NO TE RAJES", "QUE TE VAYA BONITO", "PERO HAY QUE TRISTE", "A TOTONILCO", "LA FERIA DE LAS FLORES", "POR UN AMOR", "RELAMPAGO", "LAS GOLONDRINAS")
1986 Blue City (writer: "Blue City Down", "Tell Me Something Slick and Make It Quick" / performer: "Blue City Down", "Don't Take Your Guns to Town")
1986 Crossroads (writer: "WILLIE BROWN BLUES", "FEELIN' BAD BLUES", "BUTLER'S BAG", "HEAD CUTTIN' DUEL", "WALKIN' BLUES" / performer: "CROSS ROADS", "WILLIE BROWN BLUES", "FEELIN' BAD BLUES", "BUTLER'S BAG", "HEAD CUTTIN' DUEL", "WALKIN' BLUES")
1985 Brewster's Millions (music: "In the Nick of Time")
1985 Alamo Bay ("Too Close")
1984 Streets of Fire (writer: "HOLD THAT SNAKE", "YOU GOT WHAT YOU WANTED" / producer: "GET OUT OF DENVER", "HOLD THAT SNAKE", "YOU GOT WHAT YOU WANTED", "FIRST LOVE FIRST TEARS", "RUMBLE")
1983 Knight Rider (TV series)
– Short Notice (1983) (writer: "Skin Game")
– Hearts of Stone (1983) (writer: "Skin Game")
1982 The Border (writer: "Across the Borderline", "Too Late", "Skin Game")
1980 The Long Riders (arranger: "Hold to God's Unchanging Hand" - uncredited)
1978 Goin' South (performer: "Available Space")
1978 Blue Collar (lyrics: "Hard Workin Man")
1976 Saturday Night Live (TV series)
– Dick Cavett/Ry Cooder (1976) (performer: "Tattler" - uncredited, "He'll Have To Go" - uncredited)
1970 Performance ("The Hashishin")


Kao kompozitor

2007 The New Haven Raids (documentary short)
2007 My Blueberry Nights
2005 Independent Lens (TV series documentary)
– Chavez Ravine: A Los Angeles Story (2005)
2003 Chavez Ravine: A Los Angeles Story (documentary short)
1998 Primary Colors
1997 The End of Violence
1996/I Last Man Standing
1993 Geronimo: An American Legend
1992 Trespass
1989 Johnny Handsome
1989 Tales from the Crypt (TV series)
– The Man Who Was Death (1989)
1987 Cowboy Joe (TV movie)
1986 Blue City
1986 Crossroads
1985 Tall Tales & Legends (TV series)
– Annie Oakley (1985)
1985 Brewster's Millions
1985 Alamo Bay
1984 Streets of Fire
1984 Paris, Texas
1982 The Border
1981 Southern Comfort
1980 The Long Riders (music composed by)

 

[Tito Pulo]

Da se i ja pridružim pohvalama za ovog vrsnog muzičara i profesora muzike. Svašta je radio, a sve dobro i interesantno. Ovu stvar baš volim, mislim da sam je bar 3 puta postavio na forum.

 

[crvendac_011]

Da pomenemo malo ponovo sjajnog čika Ry-ja.

 

[crvendac_011]

Gitaristička proza

Gitaristička proza

SEĆANjE NA
RODNI GRAD

Kada je navršio šezdeset godina, muzika koju je svirao, nadahnula je slavnog gitaristu Raja Kudera da se kroz sećanje vrati u odavno prošlo vreme. Tako su nastale „Priče iz Losa Anđelesa”


Raj Kuder, gitarista oduvek, novopečeni pisac

Da li muzičari čuju jezik različito od drugih ljudi? Šta im sve omogućava njihovo „dobro uvo”? Svakako da postoji ko zna koliko naučnih radova koji su do tančina obradili upravo ovo pitanje. Možda u glavi muzičara rečenice zvuče drugačije? Možda su u stanju da razvijaju teme kao melodiju? Ili im je, kada „čuju” neku knjigu drugog autora, lakše da u istom ritmu i sličnim harmonijama napišu nešto slično? Kao da imaju „šnit”, odnosno „recept”. Možda! Raj Kuder (1947), slavni rok, džez, bluz gitarista, kompozitor filmske muzike, muzičar koji se na delu bavi fenomenom onoga što se već odavno naziva world music (ili, po tačnoj definiciji jednog beogradskog dečaka, „svetski izvorni narodnjaci”), tek kada je prevalio šezdesetu odlučio je da objavi prvu zbirku priča. Podatak je zanimljiv i govori o tome da proslavljeni gitarista, odnosno pisac, nema intelektualnih predrasuda. Svakako ne što se godina i književnosti tiče. Oni koji vole zvuk Kuderove slajd gitare, verovatno će posegnuti za zbirkom pripovedaka „Priče iz Los Anđelesa” u nadi da će pronaći nešto vrlo slično onome što su imali prilike da čuju. Knjiga koja je prošle godine štampana u SAD u izdanju kuće „City Light” nedavno je u prevodu Uroša Tomića, u biblioteci „Notni spisi” objavila beogradska izdavačka kuća „Geopoetika”.

Glas zlatnog doba



Nije poznat podatak kada je Raj Kuder počeo da piše. Izvesno je međutim kada je počeo da svira gitaru! Te da ga je muzika s poslednjih albuma nadahnula da je pretvori u prozu. Imao je naime samo tri godine kada su mu u ruke stavili gitaru. Tada se činilo da je već „zapečatio” svoju budućnost. Ne zna se kako je u tom ranom dobu uopšte mogao da drži gitaru, ili je to kojim slučajem bio ukulele... Ali, vrlo brzo, i bez zvanične akademske diplome, našao je svoju muzičarsku sudbinu. Savladao je instrument sa kojim deli život više od šezdeset godina. Bluz, rok, folk, razmirice sa Kitom Ričardsom, kubanska muzika... Posebno je poznaju po slajd tehnici sviranja gitare. Od engleske reči slide, što znači kliziti, odnosi se na položaj leve ruke gitariste koja klizi po vratu instrumenta uz pomoć posebnog naprska. Nekada su taj deo zvali grlom boce, budući da je pravljen od stakla. Isti zvučni efekat dobija se i savijanjem žice, s tom razlikom što slajd gitarista ne vuče žice, već menja intonaciju prevlačenjem, odnosno glisandom „slajdera”.
Dakle, gitarista na gotovo dve stotine pedeset strana, kroz osam priča, rečima slika portret grada u kojem je rođen 15. marta 1947. godine i u kojem je uz pomoć Vinsenta Gomesa, počeo da svira gitaru. Taj Kuderov Los Anđeles nije grad iz sadašnjosti, onaj kakav danas poznajemo. To je mesto koje su već opisali Rejmond Čendler i Džon Fante. U njemu žive ljudi sa osećanjem da život, ma kako surov, opasan i ozbiljan bio, ne treba preterano kruto shvatiti. Glavni junaci su muzičari, trgovački putnici, alkoholičari ljudi utrnulog moralnog čula, neodoljivi i nepopravljivi gubitnici. Ali, nepokolebljivo zadovoljni svojom sudbinom. Igračice, meksički krojači, privatni detektivi, diskdžokeji, napuštene žene, barmeni.
„Priče iz Losa Anđelesa” su neka vrsta Kuzderove ode gradu iz četrdesetih i pedesetih godina prošlog veka, gradu u kojem su snimani noar filmovi (pomenuti i u knjizi, poput „Velikog sna“, po romanu Rejmonda Čendlera) ili se događaju na Bunker hilu, četvrti koju je već opisao Džon Fante, književnik i filmski scenarista. Taj grad ponovo oživljava kroz jednostavne i nedorečene dijaloge koji ne haju za filozofskim, a kamoli konačnim zaključkom.
U svakom slučaju, ma koliko nam se činilo da čitamo nešto što nam je već poznato, mi smo sa svakom rečenicom koja nam ostaje na usnama, svesni da smo svedoci nečeg sasvim neodoljivog. Pripovedačka hrabrost novopečenog pisca, vremešnog gitariste upravo je u tome da pokaže ono što se njemu u književnosti najviše dopadalo, a ujedno i u svom rodnom gradu. Da kroz glasove najboljih opiše zlatno doba Los Anđelesa.

Bluz i noar

Za bolje razumevanje pripovedačkog prvenca slavnog Raja Kudera nije neophodno, ali ipak nije na odmet znati nešto o film noaru koji je bio poseban stil u filmskoj umetnosti (potkategorija kriminalističkog, detektivskog filma) četrdesetih i pedesetih godina, kao i nešto o bluzu. Mnogi istoričari filma složili su se da noar nije filmski žanr tačno omeđen, kao vestern na primer, već ga objašnjavaju izvesni suptilni činioci, kao što su atmosfera ili raspoloženje. A ono pak zavisi od određene slikovitosti, glasa pripovedača koji se javlja (iz ofa) čestih flešbekova u pripovedanju.





Preteča film noara bila je upravo američka baština palp književnosti, najviše detektivske priče kakve su pisali Dašijel Hemet (Hemit), Rejmond Čendler i Džejms M. Kejn, kao i Miki Spilejn. Reditelj Pol Šreder tvrdi da se noar ne sme svesti samo na modu iz četrdesetih i pedesetih godina prošlog veka. Očigledno da je u pravu! Ali, odakle francuski izraz? Iz romana objavljenih u Francuskoj u biblioteci „Serie Noire” (Crna serija). Kritičari su potom uočili tematsku sličnost između filmova i knjiga iz pomenute edicije.
Što se bluza tiče, reč je o najizvornijem obliku afroameričkog folklora i jednom od najvažnijih formi džeza. Tempo izvornog bluza je lagan, a za melodiju je značajna primena blu nota koje daju bluzu osobitu, setnu boju. Izraz bluz nastao je najverovatnije od pojma blue devils koji označava setno raspoloženje.
„Priče su postale moj najomiljeniji posao poslednjih godina”, rekao je Raj Kuder, čuven i po tome što je ponovo otkrio muzičare iz „Buena vista sosial kluba” i pisao muziku za Venderove filmove. „Pomislio sam. Mogu da sedim kod kuće i kažem sve što poželim i ti ljudi iz mojih priča uradiće sve što im ja budem rekao. Čak i više! Ukoliko se setim onoga što su mi svojevremeno govorili. Dakle, mnogo toga u zbirci je istinito”, napomenuo je u jednom od mnogobrojnih razgovora za novine povodom svoje prve knjige. Ukratko, reč je o pričama koje se zasnivaju na istinitim događajima...



Rajeva porodica živela je u Santa Moniki, u bednom stanu, gde je, sredinom prošlog veka, dečak proveo detinjstvo. Komšije su pile pivo na Oušn park Bulevaru. Otac mu je zabranjivao da se druži sa njima, pa je on odlazio u barove i ubacivao novčiće u džuboks i slušao bluz i džez.
Onda je došao trenutak zrelosti, kada su ga zapljusnula sećanja. Svom silinom. I nije mogao da ih ne zabeleži. Sećanja na izvorni Los Anđeles i ljude koji nisu bili intelektualni govornici, a još manje mislioci. Njih je jednostavno nosio talas života. Bili su tamo u tom trenutku. I nisu se plašili. Koga god da je sreo i počeo razgovor, morao je da mu ispriča: neku stvarno-nestvarnu priču. Najzanimljiviju moguću.
Tako je pod perom Raja Kudera, velikog gitariste oživeo grad između 1940 i 1958. kakav je on upamtio, što svojim očima i ušima, što kroz svedočanstva bliskih osoba. Nesumnjivo i kroz književna dela onih kojima se posebno divio. I kojima je ova knjiga, istini za volju, i posvećena. Premda na koricama piše drugačije.

Autor:Mirjana Ognjanović
Izvor: Politikin zabavnik




​