Ribe naših voda

Član
Učlanjen(a)
17.04.2009
Poruka
4.299
Ribe naših voda


Na ovoj stranici smo vam predstavili ribe koje su najzanimljivije našim pecarošima.

Potočna pastrmka

Lipljen

Mladica

Štuka

Bodorka

Klen

Jez

Crvenperka

Amur beli

Tolstolobik

Bucov

Linjak

Skobalj

Mrena

Beovica

Krupatica

Deverika

Nosara

Babuška

Šaran

Som

Patuljasti somić

Smuđ

Bandar




Izvor: Pecaroš
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
17.04.2009
Poruka
4.299
Potočna pastrmka

Potočna pastrmka


potocna_pastrva.jpg


Telo joj je mišićavo sa relativno malom glavom i zubastim ustima. Boju tela prilagođava sredini u kojoj živi. To je riba brzih i hladnih planinskih reka i ledničkih i
veštačkih jezera.Mresti se od oktobra do sredine februara, ali i tu ima izvesnih pomeranja koja zavise od vremenskih uslova.

Plodnost ženki varira od 500-3000 komada ikre, koju polaže na pesku prethodno pripremljenom za smeštaj. Posle oplodnje ikre ''gnezdo'' prekriva slojem peska da ga zaštiti od brojnih neprijatelja. Posle nekoliko nedelja iz ikre se izlegu mlade pastrmke koje se u prvo vreme hrane planktonima a kasnije kad odrastu insektima, mekušcima žabama i ribama.

U većim rekama i jezerima sa dosta hrane naraste i do 10 kilograma. Krupne pastrmke i do 10 kilograma lovljene su i na reci Mrvici u Crnoj Gori koja se uliva u Moraču. Inače u planinskim rekama bez dovoljno hrane ova riba jedva dostiže dužinu od 35-40 cm i do kilogram težine. U našoj zemlji lov pastrmke nije dozvoljen prirodnim mamcima, već veštačkim mušicama i varalicama. Dozvoljena lovna dužina se kreće od 24 cm na nagore. Ako je voda bistra uspeh u lovu sa varalicom je slab. U tom slučaju preporučuje se nešto veća veštačka mušica od lipljenskih. Najbolje su one od 8-12. Veština je samo pogoditi kada i koju mušicu uzima. U lovu se podjednako koriste ''suve'' i ''mokre'' mušice.

Od varalica najbolje su one iz serije ''Meps'', ''Torpedo'' i sedefaste varalice manjih dimenzija. Debljina najlona je od 0,25 za sitnije do 0,35 za krupnije pastrmke. Rano s proleća bolji ulov obećavaju nimfe sa belim telom i srnom ili crvenom glavom nego bilo koje mušice.


potocna_pastrva1.jpg


Kasnije, sa otopljenjem situacija se menja u korist muva, mada i tada valja predvideti šta je planinskoj lepotici toga dana na jelovniku. Nimfe s proleća treba da su pri dnu. Među varalicama neprevaziđenim su se pokazali vobleri. Najbolje su: ''Ružno pače'', ''Rapala'', i ''Ami''.





Izvor: Pecaroš


Napomena: Sve vrste gore pomenutih riba, biće obrađene u ovoj temi.
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
16.08.2009
Poruka
932
LIPLJEN

lipljen.jpg




Izrazita sportska riba, štaviše – ''lisac'', koga je teško nadmudriti ako se nema bar malo iskustva. Najčešće je u društvu sa pastrmkom ali je uglavnom malo nizvodnje naravno u vodama bogatim kiseonikom.
Gde živi:
Radije borave u tihim i dubokim razlivima, naročito krupniji primerci. Mresti se u razdoblju mart-maj, i za vreme mresta, normalno,
lovostaj je.
Plodnost ženke ceni se na oko 6000 jajašaca. Maksimalna težina oveplemenite ribe jedva da dostiže 2 kilograma. U Srbiji nije dozvoljeno izlovljavanje lipljena ispod 30 santimetara.
Čime se hrani:
Lipljen se hrani faunom dna: larvama vodenih moljaca i drugih insekata, sitnim vodenim životinjicama i insektima koji iskaču iz vode i padaju na nju. Krupniji primerci napadaju čak i sitniju ribu ali samo ako je voda siromašna hranom.Veoma je obazriv, pa teško postaje plen sportskih ribolovaca početnika.
Tehnike ribolova:
Lovi se isključivo finim ribolovnim priborom i veštačkim mušicama. Lov lipljena prirodnim mamcima zabranjen je i kažnjiv. Posle mresta nije mnogo izbirljiv ali uglavnom napada ''mokre'' mušice. Kasnije kada voda otopli diže se na površinu i uzima ''suve '' veštačke mušice koje uz pomoć ''vaser'' kugle plivaju vodom. Lipljen nije ranoranilac tako da prolećni lov traje između 9 – 16 časova. Posebna veština u lovu ove ribe je svakako izbor veštačkih mušica, ali na obavezno manjim udicama numeracije od 12-14. prisustvo lipljena na nekom delu vode opaža se karakterističnim kolutovima koje pravi na površini praćeno karakterističnim ''buć'', ''buć''.



izvor; Pecaros
 
Član
Učlanjen(a)
17.04.2009
Poruka
4.299
Mladica

Mladica

mladica4.jpg


Zima je kao stvoreno godišnje doba za lov ove grabljivice. Ulovljena mladica je trofej koji se dugo pamti. Građa i oblik tela mladice evolucijom su dovedene do savršenstva. Sva je poput vretena pa sa lakoćom savladava matice i bukove.Boju tela prilagođava sredini u kojoj živi.Usta mladice su duboko usečena i smnoštvom gustih zuba čine usnu šuplju veoma tvrdom. Ovo se ne sme gubiti iz vida pri lovu ove plemenite ribe. Može da naraste do 40 pa čak i 50 kilograma, ali srednja lovna težina je od 5 do 12 kilograma. Naseljava brze čiste i veće planinske reke. Ima je u Plivi, Tari, Drini, Vapi, Uvcu, Limu, morači i drugim planinskim rekama. Krupniji primerci drže se dubokih virova sa skrovitim mestima pod obalom, odakle povremeno kreću u potragu za hranom, uglavnom na brzake, ujutru na ulaze a uveče na izlaze virova. Kad se nahrani mladica se vraća u svoje skrovište i ljubomorno ga čuva od uljeza. Hrani se ribom i rakovima. Rado napada varalicu a sitniji primerci tokom leta i veštačku mušicu. Najpogodnije vreme za lov je zimi, do 15 februara. Varalicu najradije napada zimi, jer su u to vreme sitnije ribe koje služe kao hrana u krtogu. Lovi se i u ostalim godišnjim dobima ali ređe. Mresti se od polovine februara do polovine maja.

Za ovu grabljivicu treba koristiti jači ribolovni pribor. Najlon ribolovni konac nebi trebalo da je tanji od 0.40mm. Varalicu treba nabacivati uzvodno, a potom sa istog mesta valja pročešljati čitav vodeni prostor. Treba zapamtiti i ovo da mladica najradije napada varalicu u trenutku kada je brzak unosi u vir, na mestima gde se brza i tiha voda mešaju. Na brzaku pak obično sačeka da je varalica mimoiđe, a tada se hitro okreće i bez dvoumljenja grabi. Dok vučete varalicu kroz vodu ne brzajte. Ona mora što vernije da dočara tromu i iznemoglu ribicu, koja ne uspeva da se odupre snazi vode. Kada osetite da je mladica zagrizla varalicu, kratko ali snažno kontrirajte, pa čak i ponovite trzaj nazad, baš zbog tvrde usne šupljine u kojoj se nalazi varalica sa udicama. Ako ste je zakačili, mladica ce najpre krenuti uzvodno, pa nizvodno, koristeći snagu vode i sopstvenu brzinu da se oslobodi.

Gotovo je pravilo da se mladice kreću u paru, naročito pred mrest, krajem januara i početkom februara ( u mrestu uvek ). Zato kada ste već obezbedili trofej, ustupite mesto kolegi ribolovcu jer i on sa puno verovatnoće može da očekuje mladicu koja je ostala sama i koja će se vrzmati sama bar čas ili dva na tom mestu.

Ženka mladica izbaci od 3000 do 12000 komada ikre. Mlađ se najpre hrani planktonom, zatim larvama insekata iz vode i insektima, a potom postaje grabljivica i napada rakove i ribu.

Ni jedna riba nije tako ocenjena kao sportska do mladica, ali ne zaboravite da u torbu smete da stavite samo primerke iznad 60 santimetara. Ako na nekoj vodi postoje posebna ograničenja u pogledu lovne dužine – morate ih poštovati.


Izvor: Pecaroš
 
Član
Učlanjen(a)
17.04.2009
Poruka
4.299
Štuka

Štuka

Stuka.jpg


Izuzetno zanimljiva riba kako po formi tela tako i po načinu života, ishrani i ponašanju. Vretenastog je oblika sa glavom koja podseća na krokodila i ustima poput pačijeg kljuna, gde je na gornjoj vilici smešteno mnoštvo sitnih, a na donjoj do osam pari krupnih zuba. Leđno peraje je kod štuke povučeno unazad, gotovo u istoj liniji sa analnim perajem što joj omogućava brzo kretanje kroz vodu.Veoma je proždrljiva i u potrazi za hranom ne prašta ni svom rodu. Napada sve živo što se u vodi kreće:Ribe, rakove, žabe i vodene mušice, a one krupnije ne praštaju čak ni barskim pticama i pačićima kad joj se nađu na nišanu. S punim pravom je nazivaju ajkulom slatkih voda. Štuka je obalska riba koja živi u srednjim i donjim tokovima reka, ali je brojnija u barama, ritovima i mrtvajama, naročito tamo gde tekuća voda povremeno prodire posle obalskih kiša. Mresti se rano s proleća do kraja aprila. Ikru lepi na živo i mrtvo rastinje u plićacima gde je voda duboka svega nekoliko santimetara. Ženka izbaci čak i do milion komada ikre. Za vreme mresta ne pokazuje interesovanje za hranu ali zato kasnije nezajažljivo juri za plenom. U tim danima, postižu se u lovu štuke najbolji ribolovni rezultati. Iako je štuka proždrljiva, i naizgled uvek gladna, povremeno prestaje da uzima hranu. Tada neće pokazati interesovanje čak ni za kederovanu živu ribu koja joj se nađe ispred samih usta. Štuka sigurno grize samo onda kada joj je glava usmerena prema vodenoj površini, rep nagnut prema dnu ili kada je od obale okrenuta prema sredini vode.
[FONT=Times New Roman, Times, serif]
[/FONT]
stuka.jpg


Lov štuke
[FONT=Times New Roman, Times, serif]
[/FONT]

Iako je štuka brza i grabljiva riba plen ne proganja dugo. Najčešće skrivena iza lokvanja i drugih vodenih prepreka čeka žrtvu da joj dođe u neposrednu blizinu. Tada kao iz puške silovito napada i proždire nedužne susede. Mnogi je nazivaju higijeničar voda jer ih čisti od bolesnih, nemoćnih i zakržljalih riba. Sezona lova na štuku gotovo da i ne prestaje tokom cele godine, izuzev u vreme mresta, ali prava sezona počinje s jeseni. Uspešan je i lov zimi, a najuspešniji posle mresta (april-maj). Za ovaj lov koriste se prirodni i veštački mamci. Uhvaćena Štuka boriće se žilavo i hrabro samo u prvim trenucima, jer ubrzo malakše. Krupniji primerci u borbi za život iskaču iz vode čitavom dužinom i tada im uspeva da se oslobodi udica. Ribolovni konac pri vađenju štuke trba da je uvek nategnut kao i kod izvlačenja ostalih riba.

U lovu štuke živim mamcima podjednako uspešno koristi se plovak kao i olovni uteg bez plovka. Tamo gde je dno muljevito ili previše zatravljeno lov na plovak je uspešniji. Stariji i iskusniji ribolovci znaju da štuka postepeno guta mamac, okrećući ga u ustima da glavom prođe prema njenom ždrelu. Zato, ne treba žuriti sa kontriranjem čim je plovak potonuo već 5 do 8 sekundi kasnije. Nameštajući keder da bi ga lakše progutala, štuka ne stoj u mestu, već pliva dalje, što znači da joj treba omogućiti šetnju ostavljanjem nekoliko metara slobodnog najlon konca. Žurba u lovu ove grabljivice se isključuje. Bolje je da sačekate da se sama zakači na udicu, nego prevremeno da kontrira. Ako pri sebi nemate časovnik, onda kad plovak potone odbrojte bar do 8 pa tek onda kontrirajte.


Živu ribicu udicom zakačite ispod leđnog peraja ali da joj ne povredite kičmu. Iznad udice dobro je da stoji tana čelična sajlica, jer su zubi štuke preoštri za ribolovni najlon konac. Ne treba gubiti iz vida da će na mestima gde je hranjena bela riba ubrzo doći štuka. Jer, bela riba dolazi na primamu, a štuka za belom ribom. Ovo važi samo za stajaće vode.

Mamci

Vijun i čikov se najduže održe živi kao keder i njima se postižu najbolji rezultati ali, za mamce se, takođe sa uspehom koriste krkuše, crvenperke, bodorke, karaši i žive zelene žabe. Ponekad štuka dođe i na glistu, komadić ribe i na mrtvu ribu.


vranjas337uh4.jpg


Izvor: Pecaroš
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
17.04.2009
Poruka
4.299
Bodorka

Bodorka

bodorka.jpg


Simpatična jatna riba koju u nekim krajevima zovu još i crvenookica. O njoj se dosta zna, a dosta je i napisano. Bodorka je bela riba iz porodice šarana.

Zivi u svim krajevima nase zemlje.Glavna karakteristika po kojoj se razlikuje od svoje najblize rodjake crvenperke: oko zuto kao zlato sa crvenom pegom u gornjem delu.Peraja, medutim, mogu biti rumena, narandzasta ili zuckasta. Krljusti su krupne i lako se skidaju. Da bi bili jos sigurniji pogledajte joj i usta.Zubi u crvenperke su dva reda, kod bodorke u jednom redu.U repnom peraju crvenperka ima 17 „žbica“, a bodorka 19. bodorka naraste do kilogram težine ali obično se love manji komadi. Bodorka je najčešće prva riba koju ribolovac početnik ulovi kod nas. Toliko je česta u našim vodama da je svako poznaje. Rado ide na udicu i lovi se tokom cele godine.

Gde se bodorka zadržava

Voli dublja mesta gde je dno tvrđe, strujanje vode umereno, a naročito tamo gde postoje „leje“ vodenog bilja. Najradije se zadržava na ivicama ševara, rogoza, tršćaka, u blizini panjeva i živog drveća. U tekućim vodama posebno bira mesto gde voda nanosi hranu, razne insekte i drugo, iza podvodnih peščanih sprudova. Naći ćemo je i pored splavova, koji duže vreme stoje u vodi, jer sa njih skuplja sitne pužiće golaće koji padaju sa drvene građe. Dobra skloništa su joj i iza brana, jazova i drugo. U porastu vode naći ćemo je na ulazima kanala, ušćima potoka, na poplavljenim livadama itd. U jesen kada počne da odumire vodeno bilje, bodorka traži dublju vodu. Tu će se zadržavati u toku cele zime u većim jatima. Jesenji meseci, pred početak hladnoće, najbolje su vreme za lov bodorke, kao i kraj zime, kad hladnoće popuste (nemari ni što ima pomalo snega). Jedino što bodorka ne voli „snežnicu“ – vodu od otopljenog snega u planinama. U to vreme naj slabije ide na udicu. Inače, može da se lovi čak i zimi ispod leda.

Mamci za bodorku

Jelovnik bodorke je veoma raznolik pa je zato i izbor mamaca koje uzimaju vrlo različit, različitiji nego kod drugih riba. Kod nas se naj više love na glistu, hleb ili testo, ali i na crviće naročito one iz džigerice. Stari hleb bez kore mešaju sa dvopekom i kuvanim krompirom (1:5), prave od toga testo, dodaju malo putera, pa od testa oblikuju valjčiće. Neki idu i dalje: testo oboje karminom ili šafranom, zašećere ili dodaju malo meda, malo belog mekog sira, mešaju sa iseckanim glistama itd. Ko hoće može da isproba ali naš naj bolji mamac biće i ostaće gliste i običan hleb. Kao mamci upotrebljavaju se još i seme konoplje, nakvašeno zrnevlje pšenice, ječma, osinje larve, sitni puževi golaći itd. Bodorka jede i biljnu hranu pa čak i zeleni mulj.

Kako se mame bodorke

Ulove bodorke možemo povećati ako se hranom primame na jedno mesto. Tu ulovi mogu da budu i rekordni.neki put je dovoljno da svremena na vreme bacimo u vodu, na mesto gde lovimo, pregršt zgnječenog raskvašenog belog hleba, koji će se u vodi raspasti u oblačić magle. U brže tekućim vodama baca se kao „ privada“ tvrđa hrana: hleb pomešan sa ilovačom, razno kvašeno zrnevlje, kuvani krompir i dr. To je, u ostalom, poznato našim ribolovcima jer tako primamljuju i drugu ribu, u prvom redu šarana. Na takvim mestima uspeh u lovu može da iznenadi i naj iskusnijeg ribolovca.

Kakav pribor?

Pribor za lov bodorke mora biti lak i fin. Udica sutna, predvez tanak, najlon fin, tanak, što manje primetan, plovak što je moguće lakši. Udica se optereti sitnom olovicom, tek toliko da što pre stigne do željene dubine, da mamac ne napadnu sitne ribe. Štap, lak, ali dovoljno dugačak. Ispod drveća, razume se, treba kraći štap, kao i kad lovimo ispod strme obale.

Izbor mesta

Bodorke možemo loviti tražeći ih na raznim mestima ili na jednom mestu koje odaberemo. Ako hoćemo da lovimo bodorke duže vreme na jednom mestu, onda u prvom redu treba mesto dobro ispitati dali je podesno za taj posao. Prvo treba izmeriti dubinu, ispitati (olovicom) kakvo je dno, dali ima krša ili granja. Prilikom izbora mesta treba dobro paziti na položaj sunca. Najbolje je da nikakva senka, ni ribolovčeva ni senka pribora nepadaju na vodu. Ako to već nije moguće, onda da te senke budu što manje vidljive, jer bodorka je naročito osetljiva baš na senke. Rukovati priborom odnosno štapom, tj zabacivati i vaditi udicu treba što smirenije. Mnogi na to nepaze, a za to je, naprimer, kod lova pastrmki jedna od naj važnijih stvari, pa zašto to ne bi važilo i za bodorku koja je takođe vrlo osetljiva riba. Svaki neprirodni pokret ili senka na obali ili vodi smanjuje izglede za dobar lov. Još jedna napomena: leti, za toplih dana, veći primerci bodorke vole da se zadržavaju na površini vode iza guste drezge, pa u tom slučaju bodorke vole da skoče i za veštačkom mušicom. No, mušica joj se mora dobacivati pravo pred nos, što nije tako ni teško, jer tu obično vidimo bodorku. Lovljenje bodorke, kao što saznajete svakom je pristupačna zabava, pogotovo kada nema prilike da se lovi druga riba. One se, love tokom cele godine. Nova iskustva govore da pravi mamci idu redosledom: crvić, pšenica, hleb, pa i kuvan kukuruz uz prethodno mamljenje ovom žitaricom. Crvić najvećim delom godine, pšenica već od kraja jula do kraja avgusta i s proleća u martu, hleb u vidu „ruže“ u pauzama kada bodorka ne pokazuje interesovanje za prethodna dva mamca. Prihranjivanje skvašenim, dobro zgnječenim hlebom, oblikovanim u kugle u koje su ubačeni crvići, višestruko povećavaju izglede za dobar lov. Kugle veličine osrednje pesnice treba da padaju na dno i na stajaćim vodama što preciznije na jedno mesto u prečniku naj više do jednog metra. Na tekućim vodama kugle se bacaju nešto uzvodno da ih voda spira. Riba se neće pojaviti odmah, ali nakon sat – dva bićete prijatno iznenađeni. Na hranjenim mestima pojaviće se i druga, uglavnom bela riba: klen, škobalj, mrena, crvenperka, nosara, karaš, babuška pa i šaran ako ga ima.
Najlon prečnika za bodorku 0.10 do 0.16, udice od 18 – 14.

bodorka1.jpg



Izvor: Pecaroš
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
16.08.2009
Poruka
932
Klen

KLEN (Leuciscus cephalus)

klen.jpg










Max. dužina: do 70 cm

Max. težina: do 6 kg

Vreme mresta: između aprila i juna
Navike, stanište, rasprostranjenost:


Klen ima izvarednu sposobnost prilagođavanja raznim sredinama, kako po pitanju razmnožavanja tako i u odabiru staništa. Zna odoleti i preživeti i tamo gde su mnoge vrste uznazadovale. Klen je riba čistih voda i srednje brzih tokova, uglavnom je u srednjim i nižim delovima vodenih tokova, u dubokim virovima ili na prelazima iz vira u vir. Može živeti i u kanalima, jezerima, peščarama, pod uslovom da sve te vode komuniciraju sa nekom riekom. Spada u ciprinidne odnosno šaranske vrste riba. Naseljava skoro ceo evropski kontinent osim skandinavskog područja, možemo ga naći čak i u Baltičkom moru što nam govori da je izuzetno prilagodljiva vrsta. Ipak klen najrađe naseljava tekuće vode sa tvrdom kamenitom podlogom.
Opis i građa:


Boja tela mu je od mrkozelene preko sive do potpuno crne, bokovi su mu srebrnasti a trbuh beo dok stariji pimerci dobijaju vremenom narandžastocrvenu boju. Telo mu je izduženo i snažno, vretenasta oblika, prilagođeno plivanju i u pojaĨanim vodenim strujama, sa krupnom glavom i većim ustima kojima usisava hranu. Repna peraja su široka i nazubljena, a trbušna su okomito postavljena nad leđna peraja. Zbog tamnog leđnog i repnog peraja, klen se prepoznaje i na velikim udaljenostima. U našim vodama retko naraste preko 4kg.
Razmnožavanje:


Mresti se u maju i junu, ženka polaze od 50-200000 jajašca na šljunkovite i biljem obrasle plićake.Inkubacija traje nedelju dana, a rast mlađi je dosta brz. Kao mlađ živi u jatima i hrani se planktonima i vodenim biljem, kasnije mu se jelovnik proširuje čak i na voće koje se nalazi u priobalnom pojasu, ali u osnovne prehrambene navike mu takođe spadaju i: mekušci, rakovi, mlađ, punoglavci, razne larve, kopneni i vodeni insekti, biljni i organski otpaci, mahovina, alge... Sezona parenja im je u proleće, kada temperatura vode dostigne 15ºC, u plitkim zonama, bogatim kiseonikom, tada mužjaci dobijaju pege po telu tj. prekriven je svadbenim tačkama, a peraje im postaje crveno.
Mamci i pribor za lov:


Klen se lovi na više načina: dubinski, varaličarenjem, na plovak i na "pec". Dubinski metod lova se primenjuje za vreme većih voda, naročito u proleće i u kasnu jesen. Ostali metodi su uspešni u letnjem delu sezone. Naročito je zanimljiv lov na "pec", koji je specifičan za manje reke. Pribor koji se koristi može biti sasvim skroman. Dovoljno je imati vitak štap srednje dužine, laganu mašinicu sa namotanim najlonom prečnika 0,18-0,25mm, sasvim mali plovak i udicu, najbolje veličine oko broja12. Najušpesniji mamac je skakavac. Pri zabacivanju udice nije potrebno voditi računa da mamac što laganije padne na površinu vode. Grublji udar udice sa mamcem i plovka o površinu vode izaziva klena da zagrize čak i kad nije gladan. Ako ne zagrize posle nekoliko sekundi od zabacivanja, ceo se postupak ponavlja. Duže čekanje nema smisla. Iako kod zabacivanja ne mora mnogo da se pazi na narušavanje tišine, mestu za ribolov treba prići što tiše, bez naglih pokreta, naročito ako su klenovi na površini vode. Kada se zauzme dobra pozicija za zabacivanje, zakratko se sačeka, i kada se uveri da su klenovi ostali tu, počinje lov. Mamac treba da padne 20-40cm ispred uočenog klena. Ako na njega krene sitan primerak ne treba mu dozvoliti da ga on zgrabi, vec ga povlačenjem najlona sprečiti u tome. U jurnjavi i otimanju za plen koje tada nastane udicu obično proguta najkrupniji klen iz grupe. Kada klen uzme mamac, pre kontriranja vrh štapa treba spustiti što bliže površini vode. Potezanje treba da bude kratko i dovoljno energično da bi se udica sigurno zabola. Zakačenom klenu ne treba dozvoliti da se izbacuje iz vode, jer se tada, u većini slučajeva, on uspešno oslobađa udice pre nego što ga izvučemo na obalu. Klenovi koji se love na taj način su teški 100-300 grama. Kapitalci teški i više od 2 kg su daleko ređi i oprezniji, ali se i oni ponekad ulove.


izvor: Pcelica


a evo i neki moji primerci :
 

Prilozi

  • 08-08-09_1522.jpg
    08-08-09_1522.jpg
    51,2 KB · Pregleda: 221
Poslednja izmena od urednika:
Član
Učlanjen(a)
17.04.2009
Poruka
4.299
Jez

Jez


Jez.jpg


Riba izuzetno ukusnog mesa, u narodu poznat još i kao: broder, brodfiš, jazvenac, udovica... Naseljava uglavnom nizijske reke i drži se mirnijih tokova, ali pri niskim vodostajima naseljava i dubinske regione Dunava, Save i Tise. Vretenastog je oblika i podseća na klena ili crvenperku, međutim, ono po čemu ga sigurno možete razlikovati je njegovo zlatnožuto oko sa crnom pegom u gornjem delu beonjače. S proleća je srebrnastobeo, a već u jesen njegova leđa potamne. Mresti se u aprilu i maju. Tada ženka položi na dno i do 120.000 jajašaca.

Gde živi:
Zivi u manjim jatima, ali i pojedinacno u bistrim, hladnim i dubokim vodama. Naraste, mada retko i do dva kilograma. Jez je vrlo oprezan i plasljiv, zato se dobar ulov postize samo onda kada je ribolovac dobro prikriven.

Lov jeza:
Lov na jeza gotovo da ne prestaje tokom cele godine, ali ga u proleće i s jeseni treba tražiti mamcima koji leže na dnu – dubinski, a tokom leta na plovak u „vožnji“. Veći primerci u brzacima uspešno se love varalicama tipa „meps“. Jez ima sve odlike sportske ribe, jer pored prirodnih uzima i veštačke mamce (varalice i mušice). Njegova borbenost je odlika koja ga je svrstala u sportsku ribu. Žilavo se otima, naročito dok na obali pokušavate da ga skinete sa udice. Preko leta najuspešnije se lovi između 12 i 13 časova, uz uslov da je nebo vedro i vreme toplo. Dok traju žege, najpovoljnije vreme je od 6 do 7 ujutru, a popodne od 17 do 19 časova. Prihranjivanjem kukuruznim bračnom, koncentratom za živinu, i mamcima kojima lovite jeza, poboljšavaju se uslovi za lov.

Pribor:
Jeza netreba čekati sa grubim priborom: debelim najlon koncem, velikim udicama i glomaznim plovcima, već udicama od 10 do 14, koncem prečnika 0.20 do 0.30 milimetara uz upotrebu laganog plovka.

Mamci:
Crvena glista, crvi iz brašna i mesa, hlebni valjčići, skakavci, kućna muva, larva bele bube, kuvana pšenica, mravlja jaja, krilati mravi, sitnije varalice „meps“ i veštačke mušice tipa: kočijaš, beli vodeni cvet, aleksander, zulu, ali i druge. Pored tanke crvene glistice, napada i crviće, naročito crveno obojene.

tjelovo-riba.jpg




Izvor: Pecaroš
 
Član
Učlanjen(a)
17.04.2009
Poruka
4.299
Crvenperka

Crvenperka


crvenperka.jpg


Oblikom tela i bojom podseća na bodorku, međutim, kao zlato žuto oko, crvena pega u gornjem delu oka, i peraja boje karmina obeležja su po kojima se razlikuje od bodorke. Leđa crvenperke su pastelno zelenožuta, bokovi srebrnasti, leđna peraja žućkasta sa oranž prelivima, a grudne peraje žute.

Gde živi:

Živi pretezno u mirnim tekucim i stajacim vodama, ukljucujuci i kanale.Mresti se dva puta godisnje od prve polovine maja do prve polovine jula. Ženke u prvoj etapi mresta izbace cak i do 50 hiljada komada ikre, u drugoj pak, najvise 10 hiljada. Ikru lepi na podvodno rastinje. Crvenperka je jatna riba. Najradije se zadrzava oko vodenog bilja. Redja je od bodorke i poprilicno obazriva i plasljiva. Meso joj je ukusno, ali kod onih koje zive u barama oseca se karakteristicni miris mulja i ustajale vode. Naraste, mada retko i do jednog kilograma, ali i one od 600-700 grama smatraju se krupnim primercima. Sitnije crvenperke odlican su mamac za stuku.

Pribor i mamac:

Lovi se finim priborom, najlon od 0.18-0.20 mm, udicama 16-12 i laganim plovčićima. Mamci: kućna muva, crvići iz mesa, crvena glista, hleb i kuvana pšenica.


crvenperka-1.jpg





Izvor: Pecaroš
 
Poslednja izmena:
Član
Učlanjen(a)
17.04.2009
Poruka
4.299
Amur beli

Amur beli

amur.jpg


Riba dalekog istoka preneta je u našu zemlju 1963. godine preko Mađarske, gde je nešto ranije aklimatizovana. Mađari su je dobili iz Sovjetskog saveza, inače postojbina belog amura je Kina. Pripada šaranskom rodu. Beli amur je biljožder sivozelenih leđa i bokova sa svetlijim trbuhom i sivim perajima. Vretenastog je oblika.Plodnost ženki je zapanjujuća, čak i do milion komada ikre. Već od 4-5cm dužine počinje da „pase“, nastavljajući da se hrani vodenom vegetacijom sve dok ne zaluta u ribarsku mrežu ili se okači na udicu. Brzo raste, ali mnogo i jede. U nedostatku vodenog bilja amur jede i lišće vrba i drugog listopadnog drveća koje dospeva u vodu. Ikra amura pliva po vodi postajući plenom brojnih neprijatelja, međutim, nije to jedini razlog što je njegovo razmnožavanje u prirodnim uslovima naših voda nemoguće. Amur od 50 kg, naprimer može da bude dug i do 2 metra, a prosečna lovna težina mu je od 3-12kg. S obzirom da je to još uvek nova riba u našim vodama, iskustva u lovu amura udicom su skromna, pa ipak zna se sasvim sigurno da on zimi ne spava. Lov na amura, znači, traje čitave godine. Iz pouzdanih izvora saznajemo da je to „borac nad borcima“. Šaran i mrena okačeni na udicu anemično se bore u odnosu na ovog gosta iz daleke Kine. Tanje najlone kida kao od šale. Štapovi bezuslovno moraju biti puni, nikako šuplji. Sitniji amur prema prvim iskustvima zagrize i glistu na udici ili valjčiće od hleba umešene sa poluobarenim lišćem celera, spanaća, zelja, deteline... Oni krupniji dolaze na mahovinu koja se hvata po kamenju i drveću potopljenim u vodu. Rado grizi i svilu mladog kukuruza, list deteline, mlad i kuvan kukuruz. Za sada lovi se na dubinske mamce (kao šaran), ali više uspeha imaju oni koji ga čekaju na plovak, sa mamcima u srednjim slojevima vode. Udice šaranske, kovane. Meso amura je posno i ukusno.

amur%20puskas.jpg


Izvor : Pecaroš
 
Natrag
Top