- Učlanjen(a)
- 07.07.2014
- Poruka
- 18.400
Kao gotovo i sve dosadašnje svjetske revolucije i ‘majka svih revolucija“ – Francuska revolucija – imala je izuzetno naglašen antikršćanski karakter. U praksi se to očitovalo rušenjem crkava, ubijanjem i progonima svećenika i redovnika, ubijanjem i progonom kršćana, kao i aktivnim pokušajima zabrana i zatiranja Isusovog imena.
Zbog toga se i Francuska revolucija može s jednog aspekta nazvati dekristijanizacijom Francuske na nasilan način.
Taj program aktivno je uključivao:
deportaciju i ubijanje svećenika
pljačkanje, desakralizaciju i uništavanje crkava, zabrana i odstranjenje sakralnosti iz naziva gradova, ulica, trgova
zatiranje kršćanske tisućugodišnje kulture
uništavanje križeva, raspela, zvona i svih vanjskih oznaka kršćanstva
umjesto Boga uvodi se Kult Razuma i Vrhovnog Bića
uništavanje bogate francuske kršćanske umjetničke baštine
zabrana bogoslužja i kršćanske edukacije
prisiljavanje svećenstva na ženidbu
U jeku dekristijanizacije Pariška općina pokušavala je uvesti kult novih božanstava Božice Razuma i Vrhovnog Bića. Iznimno slikovita bila je svetkovina u čast Božice Razuma (francuski la raison, zato predstavljena ženskim likom), održana 10. studenoga 1793. u katedrali Notre-Dame. U unutrašnjosti drevne crkve bila je sagrađena „planina“ od obojenoga drva i ljepenke. Na vrhu se nalazio „antički hram“ s natpisom „Filozofija“ ukrašen poprsjima slavnih filozofa. Do njega je gorjela velika baklja Istine. Kada su u prepunu crkvu stigli predstavnici vlasti, iz „hrama“ je izišla Sloboda, prekrasna polugola žena (inače operna pjevačica!) s frigijskom kapom na glavi i kopljem u ruci. Planinom su u dvoredu kročile djevojke i djevojčice odjevene u bijele haljine (plesačice i statistice iz pariške Opere!) s gorućim bakljama u ruci. Oduševljeno mnoštvo zapjevalo je Himnu Slobodi (tekst Marie-Joseph Chenier, glazba Gossec). Tada u raskošnoj nosiljci unesoše Božicu Razuma (postariju glumicu obilatih oblina!) kojoj Sloboda predade baklju Istine. Nakon obreda iz crkve se zaputiše u povorci prema Konventu. Na čelu su svirali mladi glazbari, za njima kročila dječica iz sirotišta i predstavnici klubova s frigijskim kapama i kopljima. Prolazeći pariškim ulicama, oduševljeno su klicali: Živjela Republika! Kada stigoše u Konvent, predstojnik Općine i organizator te veličanstvene priredbe Chaumette obrati se poslanicima: „Zakonodavci, fanatizam je ustuknuo (…) Danas su narodne mase zakoračile pod gotičke svodove koji su prvi put odjekivali glasovima Istine (…) Tamo smo beživotne idole zamijenili živim likom, ovim remek-djelom prirode.“ Božica tada siđe s nosiljke i sjedne uz predsjednika Konventa, koji je zagrli i poljubi. Konvent proglasi da je bivša katedrala odsad posvećena Božici Razuma! Zatim se povorka, kojoj se pridruže svi poslanici, ponovno vrati u Notre-Dame.
Tim povodom u Hebertovim novinama Pčre Duchesne pisalo je: „O, lijepa li dana! O, lijepe li svetkovine koju proslavismo prošlog desetdana! Kakva li prizora vidjeti svu onu djecu Slobode koja je nagrnula u nekadašnju katedralu da bi očistila hram od gluposti i posvetila ga Istini i Razumu! Svodovi pod kojima se dosad čulo samo graktanje crkvenih gavranova, gdje se dosad pjevalo samo psalme i litanije, gromoglasno su odzvanjali patriotskim pjesmama. Umjesto oltara s kojeg su lažljivi svećenici uvjeravali glupane da Bog silazi s njega po njihovoj zapovijedi dok oni mrmljaju nekakve latinske riječi i da poput opsjenarske loptice čitav ulazi u komadić dvopeka, umjesto tog oltara, ili bolje rečeno sajmišne tezge šarlatana, mi smo podigli prijestolje Slobodi. Na njemu smo ustoličili ne mrtvi kip, nego živi lik božanstva, to remek-djelo prirode (…) Prekrasna žena, lijepa poput božice koju i predstavlja, sjedila je na vrhu Planine s crvenom kapom na glavi i kopljem u ruci. Okruživale su je one lijepe vragolanke iz Opere koje su protjerale svećeničke kapice pjevajući ljepše od anđela patriotske himne.“
----------------------------
Što kažete, tko su ovi ovdje opisani akteri? Jesu li oni došli "čovjeka osloboditi", ili su u svome neznanju i divljaštvu pak mislili "Isusa zarobiti"?
P.S. Ako smijem ja na svoje pitanje odgovoriti, ja mislim da su "drugovi Giljotine" mislili da će Isusa ubiti.
Zbog toga se i Francuska revolucija može s jednog aspekta nazvati dekristijanizacijom Francuske na nasilan način.
Taj program aktivno je uključivao:
deportaciju i ubijanje svećenika
pljačkanje, desakralizaciju i uništavanje crkava, zabrana i odstranjenje sakralnosti iz naziva gradova, ulica, trgova
zatiranje kršćanske tisućugodišnje kulture
uništavanje križeva, raspela, zvona i svih vanjskih oznaka kršćanstva
umjesto Boga uvodi se Kult Razuma i Vrhovnog Bića
uništavanje bogate francuske kršćanske umjetničke baštine
zabrana bogoslužja i kršćanske edukacije
prisiljavanje svećenstva na ženidbu
U jeku dekristijanizacije Pariška općina pokušavala je uvesti kult novih božanstava Božice Razuma i Vrhovnog Bića. Iznimno slikovita bila je svetkovina u čast Božice Razuma (francuski la raison, zato predstavljena ženskim likom), održana 10. studenoga 1793. u katedrali Notre-Dame. U unutrašnjosti drevne crkve bila je sagrađena „planina“ od obojenoga drva i ljepenke. Na vrhu se nalazio „antički hram“ s natpisom „Filozofija“ ukrašen poprsjima slavnih filozofa. Do njega je gorjela velika baklja Istine. Kada su u prepunu crkvu stigli predstavnici vlasti, iz „hrama“ je izišla Sloboda, prekrasna polugola žena (inače operna pjevačica!) s frigijskom kapom na glavi i kopljem u ruci. Planinom su u dvoredu kročile djevojke i djevojčice odjevene u bijele haljine (plesačice i statistice iz pariške Opere!) s gorućim bakljama u ruci. Oduševljeno mnoštvo zapjevalo je Himnu Slobodi (tekst Marie-Joseph Chenier, glazba Gossec). Tada u raskošnoj nosiljci unesoše Božicu Razuma (postariju glumicu obilatih oblina!) kojoj Sloboda predade baklju Istine. Nakon obreda iz crkve se zaputiše u povorci prema Konventu. Na čelu su svirali mladi glazbari, za njima kročila dječica iz sirotišta i predstavnici klubova s frigijskim kapama i kopljima. Prolazeći pariškim ulicama, oduševljeno su klicali: Živjela Republika! Kada stigoše u Konvent, predstojnik Općine i organizator te veličanstvene priredbe Chaumette obrati se poslanicima: „Zakonodavci, fanatizam je ustuknuo (…) Danas su narodne mase zakoračile pod gotičke svodove koji su prvi put odjekivali glasovima Istine (…) Tamo smo beživotne idole zamijenili živim likom, ovim remek-djelom prirode.“ Božica tada siđe s nosiljke i sjedne uz predsjednika Konventa, koji je zagrli i poljubi. Konvent proglasi da je bivša katedrala odsad posvećena Božici Razuma! Zatim se povorka, kojoj se pridruže svi poslanici, ponovno vrati u Notre-Dame.
Tim povodom u Hebertovim novinama Pčre Duchesne pisalo je: „O, lijepa li dana! O, lijepe li svetkovine koju proslavismo prošlog desetdana! Kakva li prizora vidjeti svu onu djecu Slobode koja je nagrnula u nekadašnju katedralu da bi očistila hram od gluposti i posvetila ga Istini i Razumu! Svodovi pod kojima se dosad čulo samo graktanje crkvenih gavranova, gdje se dosad pjevalo samo psalme i litanije, gromoglasno su odzvanjali patriotskim pjesmama. Umjesto oltara s kojeg su lažljivi svećenici uvjeravali glupane da Bog silazi s njega po njihovoj zapovijedi dok oni mrmljaju nekakve latinske riječi i da poput opsjenarske loptice čitav ulazi u komadić dvopeka, umjesto tog oltara, ili bolje rečeno sajmišne tezge šarlatana, mi smo podigli prijestolje Slobodi. Na njemu smo ustoličili ne mrtvi kip, nego živi lik božanstva, to remek-djelo prirode (…) Prekrasna žena, lijepa poput božice koju i predstavlja, sjedila je na vrhu Planine s crvenom kapom na glavi i kopljem u ruci. Okruživale su je one lijepe vragolanke iz Opere koje su protjerale svećeničke kapice pjevajući ljepše od anđela patriotske himne.“
----------------------------
Što kažete, tko su ovi ovdje opisani akteri? Jesu li oni došli "čovjeka osloboditi", ili su u svome neznanju i divljaštvu pak mislili "Isusa zarobiti"?
P.S. Ako smijem ja na svoje pitanje odgovoriti, ja mislim da su "drugovi Giljotine" mislili da će Isusa ubiti.
