- Učlanjen(a)
- 25.08.2009
- Poruka
- 38.979
Reunion - neotkriven biser u carstvu ruma i vanile
Femina.hr
Reunion, francusko ostrvo usred Indijskog okeana, poznat po aktivnom vulkanu Piton de la Fournaise, vanili i rumu, koji je pravi neotkriveni biser i raj za zaljubljenike u netaknutu prirodu, čarobno podmorje i uvek nasmijane ljude
Kada netko spomene Mauricijus, svi znamo gdje je, no na spomen Reuniona, malo ko će znati u kojem se okeanu skriva to predivno ostrvo. A nalaze se gotovo jedan do drugoga (udaljeni manje od sat vremena leta). No za razliku od Mauricijusa, gdje je turizam jedna od glavnih gospodarskih grana, na Reunionu se on počeo razvijati tek u posljednjem desetljeću. Reunion je po mnogo čemu osobit: dio je francuskog teritorija (pa time i EU), nalazi se u južnom dijelu Afrike, a stanovnici su mu kreolci (mješavina bivših crnih robova i francuskih doseljenika), a u novije vrijeme ima i Indijaca, Kineza ... Poznat je po proizvodnji ruma, vanilije i ličija, te uzgoju šećerne trske, a vegetacija mu je takva da neprekidno imate osjećaj da šećete ogromnim botaničkim vrtom.
Između oblaka
Vrhunci od gotovo 3000 metara visine (najviši Piton des Neiges ima 3069m), pravi su raj za ljubitelje planinarenja, koji će uživati u hodanju dobro označenim planinarskim stazama koje prolaze ispod mnogobrojnih vodopada, preko bistrih potoka, uz slikovita kreolska mjestašca, kroz šume banana, ličija i eukaliptusa. Prespavati možete i u planinskim mjestima Hell-Bourgu i Cilaosu, koja se također nalaze na više od 1000 metara nadmorske visine, te nakon ranog doručka krenuti u osvajanje jednog od tri bivša vulkanska grotla: Cirque de Mafate, Cirque de Salazie ili Cirque de Cilaos. Prvi je možda i najzanimljiviji za sve one koji vole „bijeg od civilizacije", jer do njega ne vode ceste, nema struje (koristi se solarna energija), a popularan je i u Francuskoj, kao novi dom svima onima koji su se zasitili života u civilizaciji.
Jesu li to krvavice?
Glavni otočki specijalitet je chouchou (izgovara se šu-šu). Izgleda poput okruglaste bodljikave tikvice, a i okus je sličan, no mnogo puniji. Priprema se na razne načine, ponekad kao glavno jelo, a nekad kao prilog: kuhani, pečeni, gratinirani, dinstani, u tijestu... Očekivala sam samo egzotičnu hranu, a iznenađenjima nikad kraja. Za prvi obrok za predjelo smo, uz ostalo, dobili i tlačenicu, a već za slijedeći čekale su nas krvavice. Dok smo čekali večeru u raskošnom hotelskom resortu, grickali smo čvarke, a vrhunac gastronomskog doživljaja bio je u nacionalnom restoranu uz kuhani buncek i svinjske nogice. Ne znam samo kako su „naši" domaći specijaliteti stigli sve do Južne Afrike. No, bilo je tu i nezaobilazne riže, piletine s curcumom, pačetine u vinu, ribe mahi-mahi i ostalih delicija.
U potrazi za Vandom
Svi oni koji su gledali poznati crtani film „U potrazi za Nemom", pamte Vandu. Nju i sve njene „prijatelje" pronaći ćete među koraljnim grebenima reunionskog podmorja. Za to vam trebaju samo maska i disalica, a peraje možete ostaviti na plaži. Naime, struja je toliko jaka da je najsigurnije stajati s glavom pod vodom i uživati u neobičnim prizorima: u utrci hobotnica po pješčanom dnu, jatu iglica, šarenom Piccasu, a ako ste rođeni pod sretnom zvijezdom vidjet ćete i kornjače. No istinski doživljaj bio je otisnuti se u suton brodom izvan koraljnog grebena u potrazi za kitovima. Imali smo sreće: osim iskakanja i plivanja na pristojnoj udaljenosti od broda, dva su nas kita odlučila pogledati izbliza. U trenutku kada su prošli ispod broda, vrištali smo od sreće, uzbuđenja, straha i još nekih novootkrivenih emocija. Bili su dugački gotovo 18 metara. Takav bliski susret, rekli su nam domaćini, prava je rijetkost, no čest prizor su njihove igre, koje se može vidjeti vozeći se cestom od glavnog grada Saint Denisa prema jugu otoka.
Saint Denis
Kao i svaki glavni grad, to je centar života za 150 000 građana, te najveći izvanfrancuski grad u sastavu matice zemlje. To je središte trgovine i državne uprave, međunarodni aerodrom, te nezaobilazni market. No, meni kao istinskom ljubitelju prirode, on je bio samo prolazna stanica za upoznavanje reunionske svakodnevice. Oduševila me kolonijalna arhitektura: kuće čiji vas izgled vraća u prošlost, s uređenim okućnicama prepunim cvijeća, okružene visokim ogradama od kovanog željeza. Prolazeći glavnim gradom primijetit ćete spomenik avijatičaru Roland Garrosu po kojemu je dobio ime i reunionski aerodrom. Tu ćete vidjeti katoličku crkvu, džamiju i hindu hram, gotovo jedne do drugih.
Rum, rum i samo rum
Baš svuda i u svako vrijeme bit ćete posluženi tradicionalnim pićem - rumom. Pit ćete ga u svim varijantama: kao punč, kao čisti odstajali rum, ali i kao „poboljšani" rum, kako vole reći ako nestane punča (onda umiješaju „nešto" za što nikada niste sigurni što je zapravo, ali je dobro). No nakon nekoliko dnevnih punčeva, uz jarko sunce i tropsku klimu, brzo se osjećate omamljeno, tako da vam sve oko vas izgleda gotovo nestvarno. Možda je tako i bolje, jer kada se vratite kući, vaša će sjećanja biti baš negdje na granici između sna i mašte.
Femina.hr
Reunion, francusko ostrvo usred Indijskog okeana, poznat po aktivnom vulkanu Piton de la Fournaise, vanili i rumu, koji je pravi neotkriveni biser i raj za zaljubljenike u netaknutu prirodu, čarobno podmorje i uvek nasmijane ljude
Kada netko spomene Mauricijus, svi znamo gdje je, no na spomen Reuniona, malo ko će znati u kojem se okeanu skriva to predivno ostrvo. A nalaze se gotovo jedan do drugoga (udaljeni manje od sat vremena leta). No za razliku od Mauricijusa, gdje je turizam jedna od glavnih gospodarskih grana, na Reunionu se on počeo razvijati tek u posljednjem desetljeću. Reunion je po mnogo čemu osobit: dio je francuskog teritorija (pa time i EU), nalazi se u južnom dijelu Afrike, a stanovnici su mu kreolci (mješavina bivših crnih robova i francuskih doseljenika), a u novije vrijeme ima i Indijaca, Kineza ... Poznat je po proizvodnji ruma, vanilije i ličija, te uzgoju šećerne trske, a vegetacija mu je takva da neprekidno imate osjećaj da šećete ogromnim botaničkim vrtom.
Između oblaka
Vrhunci od gotovo 3000 metara visine (najviši Piton des Neiges ima 3069m), pravi su raj za ljubitelje planinarenja, koji će uživati u hodanju dobro označenim planinarskim stazama koje prolaze ispod mnogobrojnih vodopada, preko bistrih potoka, uz slikovita kreolska mjestašca, kroz šume banana, ličija i eukaliptusa. Prespavati možete i u planinskim mjestima Hell-Bourgu i Cilaosu, koja se također nalaze na više od 1000 metara nadmorske visine, te nakon ranog doručka krenuti u osvajanje jednog od tri bivša vulkanska grotla: Cirque de Mafate, Cirque de Salazie ili Cirque de Cilaos. Prvi je možda i najzanimljiviji za sve one koji vole „bijeg od civilizacije", jer do njega ne vode ceste, nema struje (koristi se solarna energija), a popularan je i u Francuskoj, kao novi dom svima onima koji su se zasitili života u civilizaciji.
Jesu li to krvavice?
Glavni otočki specijalitet je chouchou (izgovara se šu-šu). Izgleda poput okruglaste bodljikave tikvice, a i okus je sličan, no mnogo puniji. Priprema se na razne načine, ponekad kao glavno jelo, a nekad kao prilog: kuhani, pečeni, gratinirani, dinstani, u tijestu... Očekivala sam samo egzotičnu hranu, a iznenađenjima nikad kraja. Za prvi obrok za predjelo smo, uz ostalo, dobili i tlačenicu, a već za slijedeći čekale su nas krvavice. Dok smo čekali večeru u raskošnom hotelskom resortu, grickali smo čvarke, a vrhunac gastronomskog doživljaja bio je u nacionalnom restoranu uz kuhani buncek i svinjske nogice. Ne znam samo kako su „naši" domaći specijaliteti stigli sve do Južne Afrike. No, bilo je tu i nezaobilazne riže, piletine s curcumom, pačetine u vinu, ribe mahi-mahi i ostalih delicija.
U potrazi za Vandom
Svi oni koji su gledali poznati crtani film „U potrazi za Nemom", pamte Vandu. Nju i sve njene „prijatelje" pronaći ćete među koraljnim grebenima reunionskog podmorja. Za to vam trebaju samo maska i disalica, a peraje možete ostaviti na plaži. Naime, struja je toliko jaka da je najsigurnije stajati s glavom pod vodom i uživati u neobičnim prizorima: u utrci hobotnica po pješčanom dnu, jatu iglica, šarenom Piccasu, a ako ste rođeni pod sretnom zvijezdom vidjet ćete i kornjače. No istinski doživljaj bio je otisnuti se u suton brodom izvan koraljnog grebena u potrazi za kitovima. Imali smo sreće: osim iskakanja i plivanja na pristojnoj udaljenosti od broda, dva su nas kita odlučila pogledati izbliza. U trenutku kada su prošli ispod broda, vrištali smo od sreće, uzbuđenja, straha i još nekih novootkrivenih emocija. Bili su dugački gotovo 18 metara. Takav bliski susret, rekli su nam domaćini, prava je rijetkost, no čest prizor su njihove igre, koje se može vidjeti vozeći se cestom od glavnog grada Saint Denisa prema jugu otoka.
Saint Denis
Kao i svaki glavni grad, to je centar života za 150 000 građana, te najveći izvanfrancuski grad u sastavu matice zemlje. To je središte trgovine i državne uprave, međunarodni aerodrom, te nezaobilazni market. No, meni kao istinskom ljubitelju prirode, on je bio samo prolazna stanica za upoznavanje reunionske svakodnevice. Oduševila me kolonijalna arhitektura: kuće čiji vas izgled vraća u prošlost, s uređenim okućnicama prepunim cvijeća, okružene visokim ogradama od kovanog željeza. Prolazeći glavnim gradom primijetit ćete spomenik avijatičaru Roland Garrosu po kojemu je dobio ime i reunionski aerodrom. Tu ćete vidjeti katoličku crkvu, džamiju i hindu hram, gotovo jedne do drugih.
Rum, rum i samo rum
Baš svuda i u svako vrijeme bit ćete posluženi tradicionalnim pićem - rumom. Pit ćete ga u svim varijantama: kao punč, kao čisti odstajali rum, ali i kao „poboljšani" rum, kako vole reći ako nestane punča (onda umiješaju „nešto" za što nikada niste sigurni što je zapravo, ali je dobro). No nakon nekoliko dnevnih punčeva, uz jarko sunce i tropsku klimu, brzo se osjećate omamljeno, tako da vam sve oko vas izgleda gotovo nestvarno. Možda je tako i bolje, jer kada se vratite kući, vaša će sjećanja biti baš negdje na granici između sna i mašte.
Poslednja izmena: