- Učlanjen(a)
- 19.09.2009
- Poruka
- 27.640
Prema nekim autorima jamajcanska narodna (folk) kultura je izvorna africka kultura, nepokvarena evropskim uticajem. Drugi smatraju da je presudan uticaj engleske kulture, s obzirom da je Jamajka decenijama bila engleska kolonija. Ustvari se nijedna od ove dve definicije ne moze apsolutno prihvatiti - jamajcanska kultura je po svojim korenima africka i taj uticaj je u znatnoj meri izrazen u svim vidovima jamajcanskog narodnog stvaralastva, medjutim taj africki uticaj je pretrpeo velike izmene usled visevekovnog kolonijalnog ropstva i uticaja koje su evropski, odnosno engleski doseljenici imali.
Najuocljiviji africki uticaj ogleda se u Pokomaniji (Pocomania ili Kumina), africkom kultu obozavanja predaka, ciji rituali obuhvataju i pevanje i igranje. Pokomanija je u velikoj meri povezana i sa kultovima kao sto su Myalism, Zion Revival i Revivalism, s tim da je prvi vise africki, drugi vise hriscanski orijentisan, dok treci kombinuje oba ova uticaja. Pokomanija posebno dobija na znacaju od 60-tih godina 19. veka. U ovom periodu izrazen je uticaj hriscanstva u vidu crkvenih himni, koje su izvodjene na "africki" nacin - krace strofe se naizmenicno ponavljaju, najcesce jedan glas vodi dok ostali zatim ponavljaju, ovakvo pevanje je najcesce praceno snaznim ritmom na perkusijama. Ovaj nacin pevanja i sviranje prihvatice kasnije Rastafarijanci u svojim Nyabinghi himnama.
Pocomania
Jamajcanska muzika je oduvek kombinovala ritam Afrike i melodiju Evrope. Prva siroko rasprostranjena muzicka forma na Jamajci bio je quadrille. Nastao je iz pokusaja crnackih seoskih bendova da kopiraju evropsku muziku za igru, odnosno muziku koju su evropljani igrali na svojim balovima. Quadrille bendovi su kao osnovu koristili narodne pesme Jamajke. Obicno su se sastojali od dve gitare, bendza, frule i violine.
Krajem 19-tog veka bila je izrazena velika stopa migracije u zemlje Centralne Amerike, kao sto su Kuba, Panama i Kostarika. Vecina ovih emigranata su bili sezonski radnici, koji su se zatim vracali na Jamajku donoseci nove kulturne uticaje. Kuba je, geografski, najblizi sused Jamajke, zato i ne cudi da je osnovni ritam menta slican onome kod kubanske rumbe. Medjutim, postoji jasna razlika u muzici bivsih engleskih i latinskih kolonija. Dok se muzika bivsih engleskih kolonija (R&B, Calypso, reggae) obicno zasniva na pravilnom, konstantnom ritmu, muzika bivsih spanskih i portugalskih kolonija (samba, meringue, rumba) je najcesce poliritmicna i, na neki nacin, vise africka. Ovo objasnjava zasto reggae ima mnogo vise slicnosti sa kalipsom nego sa rumbom, iako je Trinidad mnogo udaljeniji u odnosu na Jamajku nego Kuba. Bez obzira na svoje poreklo, mento je bio najpopularnija muzicka forma na Jamajci sve do 30-tih godina 20. veka. Cak je i danas mento zadrzao nesto od svoje popularnosti, pre svega u seoskim oblastima. Mento bendovi se najcesce imaju gitaru, frulu, bendzo, violinu, pikolo flautu, rumba kutiju, sejkere i zvecke. Jedan od najpoznatijih mento izvodjaca bio je "Sugar Belly" Walker.
Pocetkom dvadesetog veka Jamajcani sve cesce odlaze u SAD na rad, najcesce na plantazama pamuka. Sa sobom donose do tada nepoznat zvuk na Jamajci - americki R&B (rhythm&blues).
Izvor :Reggae sajt
Kakvo je vaše mišljenje o ovoj vrsti muzike?Ako neko sluša ovaj pravac muzike koji su vam omiljeni izvođaći i pesme?
Najuocljiviji africki uticaj ogleda se u Pokomaniji (Pocomania ili Kumina), africkom kultu obozavanja predaka, ciji rituali obuhvataju i pevanje i igranje. Pokomanija je u velikoj meri povezana i sa kultovima kao sto su Myalism, Zion Revival i Revivalism, s tim da je prvi vise africki, drugi vise hriscanski orijentisan, dok treci kombinuje oba ova uticaja. Pokomanija posebno dobija na znacaju od 60-tih godina 19. veka. U ovom periodu izrazen je uticaj hriscanstva u vidu crkvenih himni, koje su izvodjene na "africki" nacin - krace strofe se naizmenicno ponavljaju, najcesce jedan glas vodi dok ostali zatim ponavljaju, ovakvo pevanje je najcesce praceno snaznim ritmom na perkusijama. Ovaj nacin pevanja i sviranje prihvatice kasnije Rastafarijanci u svojim Nyabinghi himnama.
Pocomania
Jamajcanska muzika je oduvek kombinovala ritam Afrike i melodiju Evrope. Prva siroko rasprostranjena muzicka forma na Jamajci bio je quadrille. Nastao je iz pokusaja crnackih seoskih bendova da kopiraju evropsku muziku za igru, odnosno muziku koju su evropljani igrali na svojim balovima. Quadrille bendovi su kao osnovu koristili narodne pesme Jamajke. Obicno su se sastojali od dve gitare, bendza, frule i violine.
Krajem 19-tog veka bila je izrazena velika stopa migracije u zemlje Centralne Amerike, kao sto su Kuba, Panama i Kostarika. Vecina ovih emigranata su bili sezonski radnici, koji su se zatim vracali na Jamajku donoseci nove kulturne uticaje. Kuba je, geografski, najblizi sused Jamajke, zato i ne cudi da je osnovni ritam menta slican onome kod kubanske rumbe. Medjutim, postoji jasna razlika u muzici bivsih engleskih i latinskih kolonija. Dok se muzika bivsih engleskih kolonija (R&B, Calypso, reggae) obicno zasniva na pravilnom, konstantnom ritmu, muzika bivsih spanskih i portugalskih kolonija (samba, meringue, rumba) je najcesce poliritmicna i, na neki nacin, vise africka. Ovo objasnjava zasto reggae ima mnogo vise slicnosti sa kalipsom nego sa rumbom, iako je Trinidad mnogo udaljeniji u odnosu na Jamajku nego Kuba. Bez obzira na svoje poreklo, mento je bio najpopularnija muzicka forma na Jamajci sve do 30-tih godina 20. veka. Cak je i danas mento zadrzao nesto od svoje popularnosti, pre svega u seoskim oblastima. Mento bendovi se najcesce imaju gitaru, frulu, bendzo, violinu, pikolo flautu, rumba kutiju, sejkere i zvecke. Jedan od najpoznatijih mento izvodjaca bio je "Sugar Belly" Walker.
Pocetkom dvadesetog veka Jamajcani sve cesce odlaze u SAD na rad, najcesce na plantazama pamuka. Sa sobom donose do tada nepoznat zvuk na Jamajci - americki R&B (rhythm&blues).
Izvor :Reggae sajt
Kakvo je vaše mišljenje o ovoj vrsti muzike?Ako neko sluša ovaj pravac muzike koji su vam omiljeni izvođaći i pesme?