Raša Popov: Ršum mi sprema nove fazone

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Raša Popov: Ršum mi sprema nove fazone

Raša Popov o novim "Forama", ljubavi prema knjigama: Rekao sam Ršumu da više nemam dobru memoriju, ali je rekao da ništa ne brinem. Najviše volim da budem pripovedač

1.jpg

ZBOG autentičnog lalinskog govora, kojem sve ove decenije života van Vojvodine nisu oduzele ni delić šarma, Rašu Popova uglavnom vezuju za Novi Sad. Ovaj književnik, pripovedač, novinar, junak "Fora i fazona", međutim, odavno živi u Beogradu. Tog toplog prepodneva, kada nam je otvorio "kapije" svog stana, zatekli smo ga u gotovo svakodnevnom ritualu. Raša je "restaurirao" stare knjige. One iz prošlog veka.

- Sad sređujem ove iz 1936. godine - pokazao nam je na svoja blaga veliki kolekcionar pisane reči, koji je na proteklom Sajmu knjiga dobio samo dva "minusa".
Sve ostale dane proveo je u društvu ljubitelja knjiga. Promovisao je novi roman "Mokrinjski patuljci", kupio nekoliko dela, pa i Aristotelovo "O duši", rukovao se sa velikom i malom decom, rastužio i obradovao.

- Uvek sam voleo da odlazim u Halu 4 gde su izlagali mali izdavači, moji prijatelji. Naročito mi je bio drag Ivan Danikov iz Zrenjanina. Umro je pre nekoliko meseci. Jedan moj drugi prijatelj nije imao novca da plati skupocenu taksu za štand. Išao sam tako halom i viđao sene svojih prijatelja - priča Raša, kojeg su tih sajamskih dana uzbudile reči Ljubivoja Ršumovića da će možda skinuti prašinu sa odela čuvenog pronalazača i neke nove klince zaseniti novim forama i fazonima.


Rašu sada kopka da li će moći da nauči tekst, ukoliko Ršum zaista bude snimao novi serijal "Fore i fazoni", dok RTS 1 trenutno emituje reprizu starog.

- Kažem mu da sada imam 80 godina, da nemam dobru memoriju, a Ršum će meni: "Ništa se ne brini, napisaću tekst tako da možeš da ga govoriš iz glave". On je veoma duhovit čovek, pa treba umeti preneti taj erski humor - kaže Raša, dodajući da je nekada bio sredovečni pronalazač, a sada bi bio deda pronalazač.
Od svih odrednica koje idu uz njegovo ime, njemu se, kaže, najviše sviđa - pripovedač. Toliko je bajki u životu ispričao da se, objašnjava, u toj "odori" najprirodnije oseća.

* Ko je vama pričao bajke kada ste bili mali?

- Moja komšinica Zorka Stepančević. Svakog dana je išla u vinograd da nabavi lastare i trave za domaće životinje, pa je vodila i mene. Ceo put do vinograda pričala mi je bajke. Kao dečak sam bio zadivljen "Guliverovim putovanjima", obožavao Žila Verna. Retko ko zna da je on napisao i roman "Dunavski razbojnici", a i ja sam ga pročitao tek kada sam imao 50 godina. U Vernovo vreme Zemun je, a ne Beograd, bio poznati evropski grad, sa prelepim šetalištem, korzoom, damama odevenim u krinoline. Moj prijatelj i ja smo imali ideju da malo promenimo sadržaj knjige, da razbojnike dovedemo i u Beograd i Novi Sad.

* Koliko ste bajki pročitali sinu Marku i ćerki Bojani?

- Svako veče sam im iz glave pričao bajke. Bar 1.000 sam ispričao ćerki, isto toliko sinu, a unucima malo manje, jer su bili daleko. U tome smo podjednako uživali - i oni i ja.

2.jpg

* Koliko se to odrazilo na njihov karakter?
- Verovatno da je ostavilo traga. Sinu sam pričao bajke o junacima koji odlaze u svet, a kada je odrastao - on se i sam otisnuo daleko. Skoro 20 godina je živeo u Australiji, sada je sveštenik u Moskvi, a ćerka je ikonopisac. Upravo je završila ikonu za jednog imućnog Srbina iz Perta, pa će je poslati. Ne može danas ni ikona da putuje bez pasoša.

* Nije tajna da ste svakog 24. juna, i tako 26 godina, u rodnom Mokrinu, gde obeležavate dan rođenja pesnika i Mokrinjanina - Miroslava Antića. Kakve uspomene evocirate tog dana?

- To je za mene veliki praznik. Odlazim na proslavu kulta čudesnog Mike Antića, koji se u Mokrinu rodio godinu i po pre mene. Prisećam se detinjstva koje nas je spajalo, iako je Mika bio zreo od najranijih dana, pa se uvek družio sa starijima. Veliki sam poklonik njegove poezije. Malo se, recimo, zna za njegove pesme protiv tromih i duhom mlitavih roditelja, koji pred decom stalno izgovaraju pesimistične stvari. Mika je govorio da nisu dobri, jer moraju da čuvaju decu od svetskog mraka.

* Kakav je danas svet? Od kakvog mraka bi trebalo da čuvamo današnju decu?

- Deca su danas pametnija, a svet tragičniji. Nije dobro ovo vreme, ima mnogo divljaštva na sve strane. Svetski političari govore laži, započinju nove ratove, svađaju se kao piljarice na pijaci, a nisu naročito ni kulturni ni obrazovani. Na svakom koraku se dešavaju ružne stvari.

* Koliko ste vi od toga zaštićeni?
- Pa i nisam. Nedavno su me opljačkali prosjaci koji su prvo tražili novac za parče hleba, a ja sam im dao za dve vekne. Onda su me pratili, i ispred lifta mi iz džepa izvukli honorar koji sam tog dana zaradio držeći jedno predavanje u Banjaluci. Ispada da sam dobro prošao, jer me nisu fizički povredili. Posle mi je jedan prijatelj prosjak rekao da su ti lopovi nekada krali u Italiji. Sada ih valjda vraćaju u Srbiju, pa moraju da "rade" na nama sirotinji. Nisu se baš usrećili.

* Kako sada izgleda jedan dan vašeg života?

- Šarenoliko. Ne volim da šetam, jer mi je to kao hodanje bez cilja. Volim da odem u kafanu na Paliluskoj pijaci, tu ručam. A kada štedim - onda jedem čvarke. Pre neki dan sam čuo jednog "govornika" kako kaže: "Toliko su siromašni da ni za čvarke nemaju". Ovih dana ih baš jedem, pa izgleda da sam došao do penzionerskog siromaštva. Šta ću kad volim čvarke. Pa, ja sam Lala iz Banata.

* Ostala je upamćena vaša "ispravka" - da niste Vojvođanin, već Banaćanin. Držite li se još toga?

- To je istina. Jer, Banat je, kao i Srem i Bačka, poseban entitet. Kako kažu - u Banatu su smeštene ludnice, u Sremu je velika tamnica, a u Bačkoj su Matica srpska i pozorišta, pošto su Bačvani najkulturniji. Simpatična mi je ta podela Vojvodine.

KNJIŽEVNA PLOČA
SVAKOG dana kada izlazi i ulazi u stan, Raša pomiluje fotografiju svoje supruge koja je nedavno preminula. Tako, kaže, ima osećaj da je sa njom u svakodnevnom kontaktu. A kako su njih dvoje bili kolege, Raša je odlučio da nadgrobna ploča bude - književna. Otkriva: - Ne ženinom grobu će pisati - Radojka Milojević Popov, profesor književnosti, a pored - Raša Popov, književnik.

NAJMLAĐI VODITELJ DNEVNIKA
RAŠA je ostao upamćen kao najmlađi voditelj Dnevnika, iako je, te revolucionarne 1968. godine, posle pet nedelja skinut sa programa. - Studenti demonstranti su vikali: "Dole TV voditelj intelektualac Raša Popov!", a ne: "Dole Tito!" Zbog toga je bilo logično da ostavku ne podnese Tito, već ja - priča Popov.

Izvor: Večernje novosti
 
Natrag
Top