Radonjić osuđen, a ne ide u zatvor

MODERATOR
Učlanjen(a)
02.05.2009
Poruka
30.680
Beograd -- Uprkos što su osuđeni na višemesečne kazne zatvora, bivši čelnici beogradskog DB-a, Milan Radonjić i Stevan Basta, ne idu u zatvor zbog zastarelosti predmeta.

16230983424aa4cd26a58cd239138335_extreme.jpg
(FoNet, arhiva) Nekadašnji šef beogradskog centra Državne bezbednosti Milan Radonjić i radnik te službe Stevan Basta osuđeni su na šest, odnosno pet meseci zatvora zbog nezakonitog hapšenja kolege Vladimira Nikolića 1999. godine. Preostala dvojica optuzenih oslobođeni su optužbi.

Međutim, bez obzira na izricanje prvostepene presude, ovaj predmet zastareva 4. oktobra, pa u skladu s Zakonom o krivičnom postupku, postupak biti obustavljen, a presuda neće biti izvršena.

Milan Radonjić i Stevan Basta osuđeni su zatvorske kazne zbog nezakonitog hapšenja Vladimira Nikolića.

Nekadašnji načelnik za bezbednost JSO Veselin Lečić oslobođen je optužbe zbog istog krivičnog dela, kao i bivši zamenik direktora BIA Goran Živaljević koji je bio optužen za iznudu iskaza od Nikolića.

Predsednik sudskog veća koje je izreklo presudu Dušan Agatonović naveo je u obrazloženju da je sud utvrdio da su Radonjić i Basta krivi što su, zloupotrebom službenog položaja, neosnovano lišili slobode Nikolića i nezakonito doneli rešenja o zadržavanju i određivanju pritvora.

On je još rekao da je suđeno po starom zakonu koji je važio 1999. godine, kada se otmica dogodila, a kazne su takve jer su optuženi porodični ljudi, koji do sada nisu osuđivani.

Pravni zastupnik Vladimira Nikolića, Vladimir Gajić, nije zadovoljan presudom.

“Meni govori ono isto što se događa u mnogim ovakvim sličnim krivičnim postpucima, da je onaj stari režim još uvek na neki način na vlasti u pravosuđu i da je licemerje jedna prava odlika srpskog društva i srpskog pravoduđa”, ocenjuje Gajić.

“Došlo je do ove apsolutne zastarelosti, gde se kao sudi da bi na kraju rezultat bio nula”, podseća on.

Zastupnica osuđenog Radonjića, Zora Dobričanin-Nikodinović, najavljuje da će uložiti žalbu na presudu.

“Sudija ima rok, pretpostavljam da je već pripremio presudu, da napiše presudu, da je pošalje, da je mi primimo, od kad je primimo, svako od nas, 165 dana je rok za žalbu. Onda predmet doalzi u okružni sud, odlučuje se o žalbama i to je to”, kaže Zora Dobričanin-Nikodinović.

Na direkton piranje da li će uložiti žalbu, ona je kratko odgovorila: “Svašta, rekla sam da smo izašli na crtu.”

Pošto se ceo događaj dogodio pre 10 godina, apsolutna zastatrelost u ovom predmetu nastupa 4. oktobra ove godine.

To znači da, čak iako presuda postane pravosnažna, izvršenja kazne neće biti. Milan Antonijević iz Komiteta pravnika za ljudska prava smatra da je ova presuda samo moralno zadovooljenje, ali da se njom praktično ništa ne dobija.

“Izbegli smo da dobijemo jednu jaku presudu koja bi stavila tačku na ovaj slučaj, već smo samo dobili presudu koja će oslikati šta je sve bilo moguće u perodu pre pada Miloševića i nadam se da će to ipak biti dobra poruka da se ovakve stvari u budućnosti ne ponove”, kaže on.

“S tim što ne vidim da je došlo do bilo kakve promene što se tiče transparetnosti i otvorenosti službi bezbednosti i to će, nadam se, rezultirati manjim posledicama nego što je u slučaju Nikolića ranije bilo”, očekuje Antonijević.

Inače, Vladimir Nikolić uhapšen je 1. oktobra 1999. godine, zbog sumnje da je odao državnu tajnu, a njegovo saslušanje u prostorijama DB-a obavio je Goran Živaljević.

Optužen je za odavanje državne tajne i u poritvoru je proveo 13 meseci. Na slobodu izlazi nakon sto je Okružni tužila 24. juna 2001. godine saopstio da odustaje od krivičnog gonjenja.

Sam Nikolić smatra da današnja presuda predstavlja bruku za srpsko pravosuđe.

“Što se mene tiče presuda je sramna i licemerna i predstavlja bruku srpskog pravosuđa. To je s jedne strane, a s druge strane, presrećan sam što postupak zastareva, da će moje najbliže i mene lično osloboditi maltretmana kome sam bio izložen od 2006. godina od kada se postupak vodi i od kada sam non stop morao da objašnjavam da ja nisam kriv ni najmanje”, kaže Nikolić.

“Ja jedva čekam da to prestane i da okrenem novu stranicu u svom ličnom životu . Da me više niko nikad ne pita ništa u vezi sa tim” , navodi on.

Dva dana posle hapšenja Nikolića, 3. oktobra 1999. godine, u saobraćajnoj nesreći na Ibraskoj magistrali ubijena su četvorica funkcionera Srpskog pokreta obnove, a predsednik te stranke Vuk Drašković je povređen.

Nikolićeva odbrana tvrdila je da su Nikolića oteli pripadnici JSO da ne bi saznao za pripremu atentata na Draškovića, dok je Radonjić negirao te tvrdnje, nazivajući ih "izmišljotinama u političkom procesu".


Švarm: Slika efikasnosti sudstva Srbije

Novinar nedeljnika “Vreme” i autor filma “Jedinica”, Filip Švarm, kaže da suđenje Radonjiću slikovito pokazuje neefikasnost sudstva.

“Ako su se mogli vaditi da pravosuđe za vreme Slobodana Miloševića nije radilo kako treba, od 5. oktobra do danas prošlo je gotovo devet godina. Prema tome, mislim da ne bi trebalo da bude nekih drugih izgovora”, smatra Švarm.

“A opet vjerovatno postoje i interesne gupe koje vrše određeni pritisak na rad sudova i uopće na čitav ovaj proces koji traje i kao što vidimo on će sad praktično doći do zastare. Ali u svakom slučaju, ovakva suđenja znače da ipak u Srbiji nije proglašena kolektivna amnezija”, ocenjuje on.


Izvor:B92 - Internet, Radio i TV stanica; najnovije vesti iz Srbije
 
Natrag
Top