- Učlanjen(a)
- 19.09.2009
- Poruka
- 27.640
Rade Serbedzija
Serbedzija, Rade, film., kaz. i tv-glumac (Bunic kod Titove Korenice, 27. VII 1946). Diplomirao (1969) na Akademiji za kazaliste, film i televiziju u Zagrebu. Ubrzo angaziran u zagrebackomu Dramskom kazalistu "Gavella", potom izmjenicno djeluje kao slobodni umjetnik, s angazmanom u HNK u Zagrebu, te ponovno u "Gavelli"; u novije vrijeme cesto suradjuje sa Lj. Risticem (sirom Jugoslavije). Nadaren, iznimne glum. tehnike, glumac i racija i temperamenta, sugestivan, vrsne dikcije, s lakocom izvodeci i fizicki najteze scene, pokazao se podjednako uvjerIjiv u ulogama klas. (npr. Shakespeareovi Hamlet i Richard III) i modernog repertoara (npr. Ibsenov Peer Gynt) - u raznim zanrovima, i u pozitivnim i u negativnim likovima. Dobitnik je mnogih priznanja (npr. triput nagraden na Sterijinom pozorju, rep. Nagrada "Vladimir Nazor", Nagrada "Dubravko Dujsin", Nagrada "Orlando" na Dubrovackim Ijetnim igrama). Ovisok i privlacan, s jednakim uspjehom (i dijapazonom likova) okusao se i na flmu. Debitira sporednom ulogom u Iluziji (1967) K. Papica, dok prvu glavnu - mladica na zivotnoj prekretnici - tumaci u Gravitaciji ili fantasticnoj mladosti cinovnika Borisa Horvata (1968) B.Ivande.
Otada sve cesce nastupa u gl. ili drugim gl. ulogama, postupno uvecavajuci popularnost i ulazeci u krug najrespektiranijih jugosl. glumaca - u filmovima raspona od ratnih drama do suvremene tematike. Tako su poc. 70-ih godina zapazene njegove uloge komun. aktivista dezorijentiranog u privatnom zivotu u Crvenom klasju (1970) Z. Pavlovica i seoskog mladica suocenog s nepravdom u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja (1973) K. Papica. Potkraj desetljeca posebno je uspjesan u filmovima iz NOB-e: Hajka (1977) Z. Pavlovica i Povratak (1979) A. Vrdoljaka; za ulogu zandara u potonjemu na festivalu glum. ostvarenja u Nisu prima Cele kulu (zajedno s ulogom u Usijanju, 1979, B. Draskovica). U to vrijeme istice se i u filmovima koji kriticki oslikavaju jugosl. suvremenost: kao skladatelj kod kojeg prevladava karijerizam (sto potvrduje njegovu sposobnost karakterizacije moralno ambivalentnih osoba) u filmu Bravo maestro (1978) R. Grlica (Zlatna arena u Puli) i u naslovnoj ulozi u Novinaru (1979) F. Hadzica.
Mozda najuspjesnija na filmu za nj je god. 1986, kada se 2 njegove uloge spominju kao najuspjelije na pulskom festivalu: revolucionara koji se ne snalazi u poratnom vremenu u Vecernjim zvonima L. Zafranovica (Zlatna arena) i radnika ogorcenog siromastvom i zivotnim nedacama u Snu o ruzi Z. Tadica (Velika povelja u Nisu). Golema radnog potencijala, s uspjehom glumi i na televiziji: npr. u tv-serijama U registraturi, Nikola Tesla (u naslovnoj ulozi), Prosjaci i sinovi i Bombaski proces (kao Josip Broz Tito). God. 1982. dobio je godisnju nagradu austral. televizije Sammy za gl. ulogu u austral. tv-ekranizaciji drame Oslobodenje Skoplja D. Jovanovica. Objavio je 2 zbirke pjesama: Promjenljivi (Subotica 1987) i Crno, crveno (Zagreb 1989). Bio je predavac scenskog govora i glume na Akademiji za kazaliste, film i televiziju u Zagrebu; danas je izvanredni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. U novije vrijeme bavi se i kaz. rezijom.
Ostale vaznije uloge: Pozdravi Mariju (M. Klopcic, 1969); Idu dani (F. Hadzic, 1970); Putovanje na mjesto nesrece (Z. Berkovic, 1971 ); Zvezde su oci ratnika (T. Jankovic, 1972); Poslijepodne jednog fazana (M. Arhanic, 1972); Zivjeti od ljubavi (K. Golik, 1973); Bjegunac (J. Kavcic, 1973); Uzicka republika (Z. Mitrovic, 1974); Gospodjica (V. Jasny, 1980); Banovic Strahinja (V. Mimica, 1981); Variola Vera (G. Markovic, 1982); Kiklop (A. Vrdoljak, 1982); 13. jul (R. Šaranovic, 1982); Noc poslije smrti (B.Ivanda, 1983); Zadah tela (Z. Pavlovic, 1983); Pejzazi u magli (J. Jovanovic, 1983); U raljama zivota (R. Grlic, 1984); Una (M. Radivojevic, 1984); Zivot je lep (B. Draskovic, 1980); Horvatov izbor (E. Galic, 1985); Osudjeni (Z. Tadic, 1987); Covjek koji je volio sprovode (Z. Tadic, 1989).
Izvor:Wikipedija
Serbedzija, Rade, film., kaz. i tv-glumac (Bunic kod Titove Korenice, 27. VII 1946). Diplomirao (1969) na Akademiji za kazaliste, film i televiziju u Zagrebu. Ubrzo angaziran u zagrebackomu Dramskom kazalistu "Gavella", potom izmjenicno djeluje kao slobodni umjetnik, s angazmanom u HNK u Zagrebu, te ponovno u "Gavelli"; u novije vrijeme cesto suradjuje sa Lj. Risticem (sirom Jugoslavije). Nadaren, iznimne glum. tehnike, glumac i racija i temperamenta, sugestivan, vrsne dikcije, s lakocom izvodeci i fizicki najteze scene, pokazao se podjednako uvjerIjiv u ulogama klas. (npr. Shakespeareovi Hamlet i Richard III) i modernog repertoara (npr. Ibsenov Peer Gynt) - u raznim zanrovima, i u pozitivnim i u negativnim likovima. Dobitnik je mnogih priznanja (npr. triput nagraden na Sterijinom pozorju, rep. Nagrada "Vladimir Nazor", Nagrada "Dubravko Dujsin", Nagrada "Orlando" na Dubrovackim Ijetnim igrama). Ovisok i privlacan, s jednakim uspjehom (i dijapazonom likova) okusao se i na flmu. Debitira sporednom ulogom u Iluziji (1967) K. Papica, dok prvu glavnu - mladica na zivotnoj prekretnici - tumaci u Gravitaciji ili fantasticnoj mladosti cinovnika Borisa Horvata (1968) B.Ivande.
Otada sve cesce nastupa u gl. ili drugim gl. ulogama, postupno uvecavajuci popularnost i ulazeci u krug najrespektiranijih jugosl. glumaca - u filmovima raspona od ratnih drama do suvremene tematike. Tako su poc. 70-ih godina zapazene njegove uloge komun. aktivista dezorijentiranog u privatnom zivotu u Crvenom klasju (1970) Z. Pavlovica i seoskog mladica suocenog s nepravdom u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja (1973) K. Papica. Potkraj desetljeca posebno je uspjesan u filmovima iz NOB-e: Hajka (1977) Z. Pavlovica i Povratak (1979) A. Vrdoljaka; za ulogu zandara u potonjemu na festivalu glum. ostvarenja u Nisu prima Cele kulu (zajedno s ulogom u Usijanju, 1979, B. Draskovica). U to vrijeme istice se i u filmovima koji kriticki oslikavaju jugosl. suvremenost: kao skladatelj kod kojeg prevladava karijerizam (sto potvrduje njegovu sposobnost karakterizacije moralno ambivalentnih osoba) u filmu Bravo maestro (1978) R. Grlica (Zlatna arena u Puli) i u naslovnoj ulozi u Novinaru (1979) F. Hadzica.
Mozda najuspjesnija na filmu za nj je god. 1986, kada se 2 njegove uloge spominju kao najuspjelije na pulskom festivalu: revolucionara koji se ne snalazi u poratnom vremenu u Vecernjim zvonima L. Zafranovica (Zlatna arena) i radnika ogorcenog siromastvom i zivotnim nedacama u Snu o ruzi Z. Tadica (Velika povelja u Nisu). Golema radnog potencijala, s uspjehom glumi i na televiziji: npr. u tv-serijama U registraturi, Nikola Tesla (u naslovnoj ulozi), Prosjaci i sinovi i Bombaski proces (kao Josip Broz Tito). God. 1982. dobio je godisnju nagradu austral. televizije Sammy za gl. ulogu u austral. tv-ekranizaciji drame Oslobodenje Skoplja D. Jovanovica. Objavio je 2 zbirke pjesama: Promjenljivi (Subotica 1987) i Crno, crveno (Zagreb 1989). Bio je predavac scenskog govora i glume na Akademiji za kazaliste, film i televiziju u Zagrebu; danas je izvanredni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. U novije vrijeme bavi se i kaz. rezijom.
Ostale vaznije uloge: Pozdravi Mariju (M. Klopcic, 1969); Idu dani (F. Hadzic, 1970); Putovanje na mjesto nesrece (Z. Berkovic, 1971 ); Zvezde su oci ratnika (T. Jankovic, 1972); Poslijepodne jednog fazana (M. Arhanic, 1972); Zivjeti od ljubavi (K. Golik, 1973); Bjegunac (J. Kavcic, 1973); Uzicka republika (Z. Mitrovic, 1974); Gospodjica (V. Jasny, 1980); Banovic Strahinja (V. Mimica, 1981); Variola Vera (G. Markovic, 1982); Kiklop (A. Vrdoljak, 1982); 13. jul (R. Šaranovic, 1982); Noc poslije smrti (B.Ivanda, 1983); Zadah tela (Z. Pavlovic, 1983); Pejzazi u magli (J. Jovanovic, 1983); U raljama zivota (R. Grlic, 1984); Una (M. Radivojevic, 1984); Zivot je lep (B. Draskovic, 1980); Horvatov izbor (E. Galic, 1985); Osudjeni (Z. Tadic, 1987); Covjek koji je volio sprovode (Z. Tadic, 1989).
Kod:
http://www.imdb.com/name/nm0784884/Izvor:Wikipedija