Psihosomatske tegobe: Gde boli kad duša boli

Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Psihosomatske tegobe: Gde boli kad duša boli

Blic žena

Bolest nije uvek apel tela, ona se ponekad javi kako bi nas opomenula da s našom psihom nije sve u redu, smatraju ruski eksperti za psihosomatske bolesti, a objavljuje portal woman.ru.

7039_shutterstock_43105915_if.jpg


Osoba koja se stalno žali na glavobolju, a nema ozbiljan fiziološki problem, bukvalno je sazdana od psihološke i fizičke napetosti


Kad vam lekar kaže „sve je to na nervnoj bazi“, on ne želi da vas otalja, već hoće da sugeriše kako uzrok vaših tegoba verovatno nije samo fiziološki. U tom slučaju tradicionalno lečenje tela valja dopuniti razrešavanjem emocionalnih problema. Ipak, podaci do kojih su došli psiholozi različitih usmerenja ne znače da ste, ako imate alergiju, sigurno dete iz propalog braka. Sve ovo ne treba shvatiti kao pouzdanu dijagnozu, već kao podsticaj za razmišljanje o sebi i bavljenje osećanjima. Obratite se lekaru specijalisti zbog svih tegoba ili psihijatru ukoliko ne možete da razrešite emocionalne probleme.

NESIGURNOST - ALERGIJA
Alergijama su često sklone osobe koje negiraju sopstvene kapacitete, ne umeju da se suprotstave niti da izraze nezadovoljstvo. Moguće je da su se roditelji osobe koja pati od alergija puno svađali i imali sasvim suprotne poglede na svet.


PERFEKCIONIZAM - ARTRITIS
Ovo je bolest velikih perfekcionista, preterano odgovornih ljudi, koji ne umeju da kažu ne i veruju da ih niko ne voli. Za osobe koje pate od artritisa uglavnom važi da se stalno spremaju da nekom sve saspu u lice, ali to nikada ne urade.


NIZAK EMOTIVNI IQ – SRČANE TEGOBE
Problemi sa srcem povezani su sa nebrigom o sopstvenim osećanjima. Čovek koji sebe ne smatra vrednim ljubavi, ne veruje da ona postoji ili pak sebe sputava u želji da pokaže toplinu i nežnost prema drugima imaće, po pravilu, problema s nekim srčanim oboljenjem.


STRAH OD SIROMAŠTVA – OBOLJENJA KIČME
Oboljenja donjeg dela povezuju se sa strahom od siromaštva i gubitka finansijske podrške.
Oboljenja srednjeg dela mogu da signaliziraju da patite od osećaja krivice ili da živite u prošlosti.
Oboljenja gornjeg dela signaliziraju vašu potrebu da dobijete moralnu podršku.


STRAH OD SMRTI - BOLESTI ŠTITNE ŽLEZDE
Pacijenti koji imaju poremećaj rada tireoidne žlezde imaju dubok, nesvestan strah od smrti. Nije redak slučaj da je takva osoba u ranom detinjstvu doživela neku traumu, na primer smrt roditelja ili nekog od koga je zavisila. Potom se trudi da osećaj zavisnosti kompenzuje preranim odrastanjem i zrelošću, potrebom da brine o nekom kako se sama ne bi osećala zavisno. Zato kod tih ljudi strada organ koji reguliše metabolizam svih tkiva u organizmu.


PORODIČNA NEUROZA - BRONHITIS
Nervoza u kući, loša atmosfera i osećaj bezizlaznosti koji ima neko od vaših najbližih može da uzrokuje bronhitis.


KOMPEKS NIŽE VREDNOSTI - VEGETATIVNA DISTONIJA
Funkcionalne smetnje u oblasti autonomnog, vegetativnog nervnog sistema povezuju se s infantilnošću, kompleksom niže vrednosti, sumnjičavošću i samoobmanjivanjem.


BES – UPALNI PROCESI
Sklonost raznim upalnim procesima razvija se zbog mnoštva životnih situacija koje vas ljute i čine razočaranim.


SAMOSAŽALJENJE - GASTRITIS
Javlja se kao posledica potisnutog samosažaljenja ili usled nesposobnosti da se izađe na kraj sa situacijom „svi su protiv mene“.


OPSESIVNOST - HEMOROIDI
Hemoroidi mogu biti izazvani stalnim strahom da ništa nećete završiti u roku, nesposobnošću da razrešavate nagomilane probleme, da se odbranite od uvreda, strahom od gubitka kontrole nad emocijama, kao i strahom od bilo koje vrste separacije.


PRITISAK PODSVESTI - HERPES SIMPLEKS
Pored uobičajenih uzroka ove neprijatne boljke, postoji i jedan skriven i jako moćan, a to je snažna nesvesna želja da se čine loše, socijalno neprihvatljive stvari.


NEZADOVOLJSTVO SOBOM - VISOK PRITISAK
Javlja se kao posledica preterane odgovornosti i želje da se bez predaha radi. Osobe koje pate od visokog pritiska se previše trude da opravdaju tuđa očekivanja, da budu bitni i zadobiju poštovanje drugih, što ih često dovodi u situaciju da zaborave na svoje potrebe. Zato razvoju ovog oboljenja naročito doprinose situacije u kojima osoba ne uspeva da zadobije poštovanje svoje ličnosti. Ignorisanje i nipodaštavanje stvaraju u njemu permanentno nezadovoljstvo sobom, koje ne može da se kanališe. To dovodi do stalnog „gutanja uvreda“, a onda i do hipertenzije.


MALODUŠNOST - NIZAK PRITISAK
Radio ne radio, svira ti radio, to bi otprilike bila maksima čoveka koji pati od hipotenzije. Niskom pritisku skloni su malodušni ljudi, koji u ranom detinjstvu nisu dobijali dovoljno ljubavi. Oni slabo veruju da će bilo šta što urade imati smisla i efekta. Njima vlada osećanje nemoći i rezigniranosti.


NAPETOST - GLAVOBOLJA
Osoba koja se stalno žali na glavobolju, a nema ozbiljan fiziološki problem, bukvalno je sazdana od psihološke i fizičke napetosti. Ova vrsta stresa nije izazvana obavezama i načinom života, već sopstvenim unutrašnjim konfliktima. Dolazi od osećanja niže vrednosti, poniženja, kao i do nedostatka snage i veštine da se u situacijama koje to realno zahtevaju suprotstavimo i odbranimo.


NEDOSTATAK LJUBAVI - DIJABETES
Ovoj bolesti doprinose bol i tuga, kao i nesposobnost da se ljubav daje i prima. Dijabetičar ne pokazuje privrženost, mada žudi za njom. Na nesvesnom nivou on odbija ljubav iako mu je ona duboko potrebna.


NEPRIHVATANJE POLNOSTI - GINEKOLOŠKI PROBLEMI
Raznim ginekološkim problemima doprinosi neprihvatanje sopstvene ženstvenosti, kao i svesno ili nesvesno uverenje da je sve što ima veze sa seksom i polnim organima prljavo i grešno. Vaginalne infekcije mogu da se jave kao telesno ispoljavanje neiskazane ljutnje na partnera. Žene koje su bile žrtve seksualnog nasilja takođe pate od ovih bolesti, u ovom slučaju izazvanih osećanjem krivice i želje da same sebe kazne.


AMBIVALENCIJA - ZUBOBOLJA
Zubi se više kvare ljudima koji ne znaju šta hoće, ne veruju da je cilj koji su sebi postavili dostižan, koji su ambivalentni i misle da su teškoće i prepreke na koje nailaze nepremostive.


OTPOR PREMA OBAVEZAMA - MIGRENA
Preduslovima migrene smatra se mržnja prema obavezama i svemu što je nužno, otpor prema realnom toku života, ali i strah od seksualnosti. Ljudi koji žele da budu savršeni, kao i oni u kojima se nakupilo mnogo nezadovoljstava u životu, pate od ove bolesti.


UNUTRAŠNJI NEMIR - DERMATOLOŠKI PROBLEMI
Kožna oboljenja signalizuju da osobu muči unutrašnji nemir, strahovi, kao i odricanje odgovornosti za sopstvena osećanja.


SAMOOSUĐIVANJE - BUBREZI
Bolesti bubrega u sprezi su sa samoosudom, kriticizmom, razočaranjem i nesrećom. Bubrežnim bolesnicima neprekidno se čini da ih neko obmanjuje i ponižava. Ovakva i slična osećanja izazivaju nezdrave hemijske reakcije u organizmu.


STALNA BRIGA - CISTITIS
Česte upale bešike imaju ljudi koji su opterećeni brigom, koji se boje slobode i opsednuti su problemima prošlosti.


STRAH OD SEKSA - FRIGIDNOST
Frigidnost počiva na strahu od upuštanja u relacije, na strahu od gubitka kontrole i ispoljavanja svog bića. Ponekad je izazvana i željom da se uvek bude perfektan. Takođe, može da signalizira strah od uživanja i uverenje da je seks loša stvar.
 
Always a lady
MODERATOR
Učlanjen(a)
25.08.2009
Poruka
38.978
Svaka bolest počinje u glavi

Svaka bolest počinje u glavi

Negativne emocije nalaze put do organa tako što najpre izazivaju određene hemijske promene u mozgu i telu - kaže profesor Milutin Nenadović

1.jpg
Profesor dr Milutin Nenadović

SVE bolesti, od kardiovaskularnih do imunih, i njihovo započinjanje i tok, zavise od vrste osećanja. Negativne emocije nalaze put do organa tako što najpre izazivaju određene hemijske promene u mozgu i telu. Kod nekih izostaje kortikalna obrada podataka u mozgu, odnosno mesto gde se „ugrađuju“ i obrađuju emocije. Kada stresne doživljaje ne možemo da „razrešimo“ psihičkim aparatom, uznemirenost praznimo kroz organe.

Da nije moguće odvojiti mentalno od fizičkog, i da u praksi svako oboljenje traži i pomoć psihijatra, tvrdi u intervjuu za „Novosti“ profesor dr Milutin Nenadović, neuropsihijatar, direktor Specijalne bolnice „Dr Laza Lazarević“:

- Hirurgiji, internoj medicini i svim medicinskim oblastima potrebna je kvalitetna psihijatrijska konsultacija. To, nažalost kod nas još ne postoji u praksi, već samo u udžbenicima u takozvanoj lijezion psihijatriji. Ovaj termin potiče iz francuskog jezika, jer je u Francuskoj ta vrsta psihijatrije veoma razvijena. Termin psihosomatska medicina u današnje vreme je pogrešan, jer svaka bolest, a ne samo neke, imaju odraz na mentalno funkcionisanje.


Zašto nam je svojstvena osobina da teško podnosimo svaku, pa i najmanju tegobu?

- Za naš narod i našu supkulturu posebno je karakteristično da veoma emotivno reagujemo u stanjima bolesti. Mi ne možemo u svom primarnom narcizmu da prihvatimo da je život ograničen. Zbog toga je u svakoj bolesti, pored lekara specijaliste potrebno da se „umeša“ i psihijatar.

Ako bi se uključili psihijatri u lečenju fizičkih bolesti, kako bi to izgledalo u praksi?
- Umesto da hirurg nakon operacije želuca, na primer, propiše operisanom anksiolitik, kao što sada radi u 90 odsto slučajeva, pacijent bi trebalo da se uputi psihijatru koji će mu nakon intervencije odrediti i tu terapiju. Hirurg se tu ne predstavlja kao nadripsihijatar, jednostavno potreba pacijenta za ovom vrstom terapije postoji, samo što bi nju trebalo da propisuje specijalista psihijatrije.

Kako se emocije prenose na organe?

- Naši neuroni u svom metabolizmu produkuju hemijske supstance, medijatore, kao što su serotonin, dopamin i drugi, a nivo i odnos medijatora produkuju našu misao, emocije, ideju da nešto shvatimo. Uticaj na tu ravnotežu imaju od volje nezavisni neuroni, koji predstavljaju autonomni nervni sistem. Najbolji primer je, recimo, kad vidimo neku neprijatnost mi pobledimo, a da nismo toga svesni. Takav mehanizam postoji i kod nastanka bolesti, recimo čira na želucu ili dvanaestopalačnom crevu. Jer, grizlicu na želucu ne pravi povećana koncentracija želudačne kiseline.

Najnovije medicinsko prihvaćeno shvatanje je da čir uzrokuje helikobakterija, što se ne uklapa u teoriju o kojoj govorite?

- Nerazumevanje uzroka nastanka čira na želucu dovodi do toga da se stalno menjaju naučni stavovi o lečenju u gastroenterologiji. Čir na želucu je tipična psihosomatska bolest, i lečenje je zapravo, psihijatrijsko. U svojoj dugogodišnjoj praksi mnoge čiraše sam izlečio bizmutom, koji je pacijentima psihogeno pomagao - oni su verovali da će se time izlečiti i na kraju su bili izlečeni.

Osim čira na želucu, koje su još psihosomatske bolesti najčešće?

- Astma i spastični bronhitis kod dece, angina pektoris, hipertenzija. Još pre dvadeset godina rukovodio sam projektom na velikom broju pacijenata ukazujući da je angina pektoris u stvari psihosomatsko ispoljavanje bez posledica i oštećenja. Vreme je pokazalo da sam u pravu, jer se utvrdilo da lekovi koji su se tada davali ne preveniraju bol u grudima. To je zato što je doživljaj bola psihogeno stanje, a da objektivno bola nema. Takav je slučaj sa glavoboljom.

Kako čovek onda može snažno da oseća bol, a da ga u stvari ništa ne boli?
- Čovek je jedino biće koji može da ima doživljaj oduzetosti, a da ona ne postoji, ili slepila, a da nije slep. To je ta psihogena komponenta. Da čovek nije misaono biće ne bi ga glava ni bolela.

Je li migrena psihosomatska bolest?

- Ona se izučava i leči kao bolest, i postoje naučni stavovi da se ona nasleđuje. Istina je u stvari da se obrazac, odnosno reakcija glavoboljom na nerazrešene unutarpsihičke konflikte, nasleđuje, odnosno preuzima od roditelja. Na primer, ako ne možemo određenim mehanizmima odbrane sopstvenog ega da projektujemo neki konflikt, javlja se glavobolja. Isto je i sa grčevima u trbuhu. Reč je o psihosomatskom ispoljavanju, a ne o psihosomatskoj bolesti.

U čemu je razlika?

- Razlika je u tome što psihosomatska bolest ima supstrat, i može da se dijagnostikuje. Ali glavobolja ili epilepsija nisu bolest, već doživljaj bola. Zato je pogrešno da se glavobolja leči kao bolest.

Da li i karcinom ima psihogenu osnovu?

- Nije isključeno, moguće je da je prediktivni faktor za nastanak karcinoma psihogeni faktor.

Koji profili ličnosti su skloniji određenim bolestima?

- Oni koji su mirniji po prirodi, guraju sve pod tepih, ili su perfekcionisti, kojima je bitno da ne budu pogrešno shvaćeni, reaguju sistemom organa za varenje, dobiju učestale stolice, grčeve, mučninu, gađenje. A, agresivci, kolerični, uglavnom reaguju koronarnim bolom i bronhijalnim spazmom.

Kako možemo da izbegnemo nastanak psihosomatskih bolesti?

- Da uvežbavamo kvalitetne mehanizme odbrane. To znači da učimo da kontrolišemo, da odložimo, da potisnemo stresogenu reakciju. Potiskivanje nije uvek negativan mehanizam odbrane. Nekada se treba poslužiti i reaktivnom formacijom, odnosno da smo fini i smeškamo se, iako nas nervira onaj kome se smeškamo. To može da bude jedna vrsta razrešenja konflikta, bez potiskivanja.

2.jpg

GUŠENJE ZBOG VASPITANJA

AKO je bronhitis psihosomatska bolest, kako se onda objašnjava to što se često javlja kod dece?

- U odgajanju dece po pravilu u našoj supkulturi imamo suprotstavljene stavove mame i bake ili okoline. To izaziva konflikt u detetu, koga ono nije svesno, što se ispoljava spazmom bronhija. Moje mišljenje je da spazmolitici neće rešiti bolest, jer je ne izaziva kućna prašina.

NEUROTIČNI NAJLAKŠE OBOLE

KO ima najveće šanse da tokom života oboli?

- Oni koji imaju neusklađeno mentalno funkcionisanje, pre će se uvesti u bolesno stanje. To su oni koji su neurotični, lako prasnu, imaju kratak fitilj, stalno su u sukobu sa okolinom, oni će neminovno u jednom trenutku da obole od psihosomatske bolesti, postaće čiraši, dobiće srčanu bolest ili astmu.

Izvor: Večernje novosti
 
Natrag
Top