Evo i odgovora,ako ga još nisi izveo napolje,a i ne verujem,pošto je štene,veži mu uzici ili FLEXI,sa čim ćeš ga vezivati,po kući,kad se igraš sa njim,par dana;tako sam ja i Gileta i Donu naučio na uzicu,veruj mi;ne voli reč LANAC,ali kako ko......
Kad se nauči na uzicu,kreni po stanu da se šetaš sa štencem,ali nemoj mu izdavati ikakve komande tipa,UZ,NOGA.......još je mali za tako nešto,to bi mogao tek za mesec dana,i najvažnije,kad god mu staviš uzicu,obaveznu mu daj kao nagradu,sa čim ga već hraniš,ČAPI,PEDIGRE.......kasnije sve ide samo od sebe,neznam,ali neverujem,dali si ga izvodio napolje,za prvi izlazak je već malo drugčija priča,jer upoznaje novi svet.Recimo Dona,kad je prvi put izašla,bila je uz mene,a sad,nemam pojma ko koga vodi
,Ali otom potom,znači,svaki dan,barem pola sata,recimo 3 puta po 10 minuta kad ti padne napamet stavi mu uzicu,i u sledećem postu mi napiši,kako kaže najmlađi koja je MARKA,to jest koja je rasa u pitanju,jer je i to vrlo važno.
P.S.Pokojni Gile nikad nije voleo uzicu,BRETONAC,jer bio je tvrdoglav,ali je besprekorno slušao,Pozdrav Psy,i šta god treba,napiši,tu sam
Dodato posle 25 minuta:
--------------------------------------------------------------------------
Dona,Border Koli,trenutno sedmi član naše porodice.Našli smo je na ulici,vijali je dva velika psa lutalice,poznatiji u kraju pod imenom Flexi i Megi,izvukli smo ispod kola,gde bila skrivena,i doveli u naš stan.Nije htela da jede,a toliko je bila mršava da je upela da provuče između mašine za pranje sudova i frižidera,krila se,a nije kapirala da nju "zovemo"Dona,tih sam dana više provodio uz nju nego uz decu,dok moja deca,nisu došli sa pričom da je jedan žena pokupila,nahranila,i izbacila na ulicu.Zvao sam veterinara,dala joj je infuziju,šta da vam kažem,tu noć je bila kao na extaziju.Ali kasnije se pojavio drugi problem,kad negde odemo svi iz stana,zateknemo da je nešto pojela,kablove,ćerine papuče......a vrhunac bio kada je,"odvalila"pola kauča.......ne mogu da vam opišem naš šok......malo je falilo da leti iz kuće....ali.....živ je stvor.....a bila zima,nisam imao srca,a i deca mi ti nikas ne bi oprostili.
Stalno je neko morao da bude u stanu.Ma užas,nigde nisam mrdao,dok jedan dan,igrom slučaja,morao sam do komšinice,a bio sam sa njom sam,nisam u njenim očima "pročitao "strah,kao da je napuštam.
I šta sam uradio?Svaki dan smo svi,deca,ćale i ja,se oblačili,"idemo negde",pa za dva minuta se vratimo,damo joj neku nagradu,pomazimo,šta li već,da bi postepeno se taj izlazak povećao na pola sata,to jest,otišli smo u tržni centar,i kad smo se vratili,prvo smo obišli ceo stan,da li ima štete,i za divno čudo,NIŠTA,dobila salamu kao nagradu,i od tada ,ostaje sama i po celo prepodne,ali čim dođem-o,moramo napolje,zasad toliko,u sledećem postu pišem kako ne navaditi psa da ne penje u krevet,dok vi spavate,ja sam,sa pokojnom suprugom imao problema sa Giletom........aj ćao......sutra druga lekcija