Proizvodnja, negovanje i razmnožavanje biljaka (povrtlarstvo i cvećarstvo)

Član
Učlanjen(a)
28.04.2010
Poruka
81
SETVA U AVGUSTU I SEPTEMBRU

Setvu možemo obaviti u avgustu i septembru , želimo li imati svježe povrće u jesen , prvenstveno za prvo proljetno osvježenje
Za uživanje rane proljetne salate sijemo od 15 augusta do kraja septembra, svakih četrnaest dana.

Zimsku salatu Nansen, da bi prezimila lakše , pokrivamo ih vrtnim pokrivačem.
Za povećanje otpornosti u proljeće pomoći će nam luk Majski srebrenjak, koji sadrži puno eteričnih ulja, vitamina, minerala i ostalih korisnih tvari. Sijemo ga u redove na 15 do 20 cm i kasnije presađujemo na 15 cm. U hladnim zimama pokrivamo ga zimskim pokrivačem.

Dobar susjed luku je matovilac, ukusne listiće Ljubljanskog i Holandskog matovilca možemo uživati cijele zime. Sijemo ga u redove međusobno udaljene 10 do 15 cm i nakon sjetve lagano zagrnemo zemljom. Do nicanja brinemo za zasjenjivanje i stalnoj vlažnosti tla, koje zimi prekrijemo sa biljnim ostacima ili vrtnim pokrivačem.

MATOVILAC će lijepo uspijevati u miješanom usjevu sa špinatom, baš kao i ostale povrtne kulture, jer špinat putem korijena izlučuje tvari koje pozitivno djeluju na rast biljaka, sa svojim mirisom odbija štetnike.
ŠPINAT sijemo od augusta do oktobra na razmak 20 do 30 cm i po potrebi prorjeđujemo.
Kod nas najbolje uspijeva sorta Matador koja vrlo kasno cvijeta.
BLITVU sijemo u augustu i septembru. Razmak između redova 40-50 cm , kasnije u redovima preporučujemo na razdaljinu 30 cm. Koristi se lisna rebra i peteljke , a listovi pripremljeni sa krompirom , skoro da su neizostavan dodatak ribljim jelima.
U povrtnjaku, gdje kroz godinu mijenjamo usjeve, u slučaju, da imamo prazne gredice, možemo se odlučiti na sjetvu bilja za zelenu gnojidbu. To su biljke koje bujno i brzo rastu, te razvijaju obilnu zelenu masu, koju kasnije unosimo u zemljište, na jesen zeleni dio biljaka uništi slana.
Za zelenu gnojidbu preporučujemo faceliju koja je ujedno i medonosna biljka i stočnu repu.
U augustu i septembru sijemo i radić koji olako prezimljuje i u rano proljeće obrazuje okrugle glavice.
Od cvekle možemo izabrati sorte egipatsku, bikor ili detroit . Kao i kod rotkvice moramo brinuti za dovoljnu količinu vlage u zemljištu.


ZIMSKA SALATA ZA RANO PROLEĆE

Bogata je kalcijem i željezom, narvno vitaminima C, B, E i karotinom . Njen mliječni sok sadrži laktucarij – umirujući hemijski spoj, koji salatu uvršćuje među prirodne ljekovite biljke, jer olakšava bol, živčanu napetost i osigurava miran san.



IZBOR PROSTORA I SETVA

Za prostor izaberemo toplu i sunčanu gredicu, koja je dobro zaštićena od zimskih mrazeva. Zemljište neka bude duboko i humusno. Zimsku salatu sijemo višekratnokrajem augusta i početkom septembra, tako da bi prezimila u različitim razvojnim fazama, a time je i veća mogućnost , da nam prezimi više salate. Sjetva treba biti gušća nego kod drugih salata, tako da ćemo se osigurati od mogućih gubitaka, tako da ostane dovoljno prinosa.
Za zaštitu od mraza i sunca sijemo u 5 cm duboke jarke, koji su položeni u smjeru istok - zapad. Preko zime ih možemo prekriti s folijama, plasteničnim tunelima ili biljnim ostacima.

U sušnijem augustu i septembru brinemo se o redovnom zalijevanju i okopavanju, jer će zdrava salata takođe bolje prezimiti.
Dobri susjedi zimskoj salati su špinat i luk majski srebrenjak


NJEGA SOBNIH BILJAKA

Sobne biljke koje su u posudama ograničene su vezano za rast i razvoj i one zavise od nas.
Zato im je potrebna intenzivna njega.
Svaka biljka ima posebne zahtjeve vezano za njegu a to su: voda, vazduh, vlaga , hranjiva
Zato treba svaku biljku posebno pratiti u njenom rastu i razvoju i primjenjivati mjere njege.

Jer različite biljke različito djeluju na svjetlost zalijanje, vlagu đubrenje.
Izostane li odgovarajuća njega ili postavimo li biljke na pogrešno mjesto, pojavit će se na biljkama vidljive greške, zato ukazujemo na prepoznavanje tih grešaka i način njihovog otklanjanja.

Svaka biljka koju želimo imati u sobi bez obzira na njene uslove, mora proći kroz period prilagođavanja novom životnom prostoru, zato nemojmo odustajati pomozimo biljkama da se tome odupru zu našu dobru njegu prema njima – što će nam se kasnije isplatiti, jer ćemo imati biljku koja će ukrašavati naš boravišni ambijent i svojom živopisnom raznolikošću činiti naše trenutke boravka u zatvorenom prostoru prijatnijim i ugodnijim.
Da bi sobne biljke održale svježinu potrebno je obezbijediti im : određenu toplotu, vlagu, vodu, svjetlost, hranjiva.

Toplota
Većina sobnih biljaka zahtijeva toplotu 18-23 C.
Vrlo loše se odražava na sobne biljke naglo snižavanje temperature za 10-15 C.

Voda:
Obezbijediti vodu sobnim biljkama, odnosno redovno ich zalijevati je jedna od najvažnijih mjera njege, jer voda je ta koja pokreće sve. Ako smo na primjer pođubrilizemljište oko biljke a nismo zalili, kao da nismo ništa uradili, jer bez vode đubrivo se ne može rastvoriti na i biljka ga na može usvajati – što će znatno uticati na dalji rast i razvoj biljke.
Najbolje je da ni jedna od mjera njege ne bude zanemarena.


Svetlost:

Biljkama treba obezbijediti i dovoljno svjetlosti , jer poznato nam je da u tami nema stvaranja organske materije u listovima tj. Nema ni rasta biljaka. Sobne biljke trebamo postaviti tako da im omogućimo da dnevno imaju u prosjeku 12 – 15 sati svjetla. Mada su neke biljke više neke manje zahtjevne po pitanju svjetlosti.


Hranjiva:

Prostor – saksija – u kojem žive sobne biljke je ograničen . biljka ukoliko joj ponestane hraniva u saksiji počinje da blijedi i vremenom se suši. To možemo spriječiti redovnim đubrenjem. Dok biljke koje rastu vani u nedostatku hraniva pružaju svoj korijen u dublje slojeve I bočno u potrazi za hranom i vlagom.
Njega sobnih biljaka sastoji se u : zalijevanju, prihranjivanju, orošavanju,zaštiti od bolesti, plijevljenjem, rahljenjem zemljišta u saksija da bi se tlo prozračilo.

Zalijevanje:
Zalijevati treba ako je moguće kišnicom ili odstajalom vodom. Već smo napominjali da sve biljke nemaju iste zahtjeve za normalan rast I razvoj – to važi I za zalijevanje, tako da možemo reći da se većina biljaka u toku ljeta zalijeva 1-3 puta sedmično.
Bolje zalijevati rjeđe većom količinom vode, nego rjeđe sa malom količinom. Temeljnim zalijevanjem pospješuje se razvoj korijena po dubini.
Kod zalijevanja voditi računa o odnosu vode I vazduha u saksiji.
Ako previše zalijemo u zemlji će biti manje vazduha, bez kojeg korijen ne može da diše I biljka propada. Isto tako u suhom zemljištu u kojem nema dovoljno vlage biljke odumiru, jer nema dovoljno vode da razgradi hraniva kako bi bila pristupačna biljkama, tj . da bi biljka mogla da ih usvaja putem korijena I transportuje u druge dijeve biljke.

Prihranjivanje:

Tek posađene sobne biljke ne treba odmah prihranjivati, jer u zemlji za cvijeće ima hranjivi tvari koji mogu biljku održavati narednoh 30 – 60 dana , ali nakon tog perioda moramo pristupiti prihranjivanju.
Preporučujemo : tekuće lisno gnojivo cvetal za listajuće i cvjetajuće biljke
Valentin specijalno gnojivo za listajuće i cvijetajuće biljke.
i posebno specijalna đubriva Plantela za surfinije , pelargonije , petunije, rododendrone, ruže,
Navedena đubriva za prihranu treba primjenjivati prema uputstvima koja se nalaze na ambalaži.
U vrijeme ljetnih dana prihranjujemo obično svakih 7 – 10 dana.

Vlažnost vazduha:

Većina sobnih biljaka zahtijeva vlažan zrak , ukoliko nedostaje vlage u zraku listovi se uvijaju I opadaju, biljka vehne , cvijetovi blijede.
Da bi ovo izbjegli potrebno je biljku orošavati, ili staviti saksiju u veću saksiju sa vodom koja ima kamenje na dnu.
Zbog čega biljke najčešće stradaju
-suha zemlja , - izloženost biljke prejakom suncu , -suh zrak , - nedostatak svijetlosti , - preobilno zalijevanje, zato povesti računa da ne dođe do ovoga.
Ako donji listovi žute I opadaju = potrebno je manje zaljevati.
Blijedi listovi ukazuju da je potrebana prihrana I ne izlagati biljke jakoj svjetlosti.
Listovi postaju smeđi = potrebno je orošavanje , nedostaje vlage
Kada listovi počinju da gube boju – žute = izložiti ih svjetlosti I prihraniti
Cvjetovi opadaju = manjak je vlage u zraku, potrebno zalijevanje.
U mjere njege spadaju i plijevljenje, pranje listova i poliranje listova, rahljanje zemljišta da se prozrači , odstranjivanje oštećenih i suvih listova i grančica.



PROIZVODNJA LUKA

CRNI LUK (Allium cepa)

Mladi luk sadrži puno vitamina C, a bere se u proljeće, kada neme mnogo drugog povrća pa je u to doba godine najcjenjenije povrće.
Luk je botanički trogodišnja biljka. Prve godine se iz sjemena dobija lučica ili arpadžik, druge godine se iz njega dobiju glavice luka, što je u povrtnjaku najvažnije, a treće godine se iz glavica luka dobija sjeme.

Gajenje i njega
Sjeme luka klija već pri temperaturi od 3-5 ° C, ali je optimalana temperatura klijanja 15 ° C.Optimalna temperatura za dalji rast i razvoj je 18-22°C.
Luk zahtijeva sunčani položaj pa ga ne treba saditi u hladovinu ili kao potkulturu.U prvom dijelu vegetacije ima veće potrebe za vlagom u zemljištu i zraku, a u drugom dijelu, u periodu formiranja lukovice, odgovaraju mu više temperature i suho vrijeme.
Luk najbolje uspjeva na lakom i srednje lakom, ocjeditom zemljištu.
U povrtnjaku se gaji u lijehama ili gredicama. Sadimo ga na površinu sa koje je skinuta kultura koja je gnojena stajnjakom. Prilikom pripreme gredica dodajemo mineralno gnojivo, obično NPK 7:20:30 ili 8:16:24 u količini oda 50-70 grama po metru kvadratnom, a u slučaju da slabo raste prihranjujemo sa 20 gram/m2 azotnim gnojivom KAN. Kod gnojidbe azotom moramo biti oprezni sa količinom, jer biljke daju veće glavice, koje se,međutm, slabije čuvaju. Najbolje je ukupnu količinu NPK gnojiva dodati u trećinama i to da prvu trećinu damo prije sadnje, drugom trećinom prihraniti u fazi tri do četiri lista, a trećom u fazi šest do sedam listova.
Arpadžik je najbolje saditi u februaru u toplijim područjima, u ostalim krajevima u martu, a samo u najhladnijim početkom aprila. Rana sadnja omogućava brži razvoj korijena, a zatim kada otopli, razvija se lišće. Prema Zakonu o sjemenu arpadžikom se smatraju lučice promjera 6-22 mm. Da ne bi išao u cvijet arpadžik se zimi čuva na temperaturi 0-2°C. Sadi se na razmak 15-20 cm između redova, a 10-15 cm u redu. Dubina sadnje je 1-2 cm. Za 1 m2 potrebno je 40-60 gr arpadžika što zavisi od promjra lučice. Luk ima relativno plitak korijen, pa ako nema dobre uslove za razvoj, to bitno utiče na prinos.
U redovnu njegu spada plijevljenje i plitko okopavanje. Luk se vadi kada 60-70% biljaka polegne, a to je u našim uslovima kraj jula do polovine avgusta. Poslije vađenja dobro je luk ostaviti na suncu 5-10 dana da se dobro osuši i sazri. Luku se zatim odsiječe korijen i stablo na dužini od tri centimetra iznad vrata. Prinos luka može biti 3-5 kg po m2.
Izborkom se smatraju lučice promjera 25-30 mm i koriste se za proizvodnju mladog luka. Sade se u jesen ili u rano proljeće na razmak 10x10 cm. Bere se kada listovi dostignu visinu od 30-40 cm.
Srebrenjak je tip luka koji dospijeva za berbu od aprila do juna, ima srebrno-bijele pljosnate glavice, koje treba što prije potrošiti jer se ne mogu dugo čuvati. Gaji se iz sjemena ili arpadžika. Sjeme se sije u avgustu i redovito zaliva da bi se do oktobra dobile sadnice, koje se sade na razmak 20x10 cm, u lakše propusno zemljište, okrenuto suncu, da se u proljeće rano počne razvijati.
Od sorata luka najzastupljeniji je holandski žuti. To je srednje kasna sorta, glavica mu je pljosnato-okrugla, meso bijelo, a ljuska svijetlo-smeđa. Vegetacija mu traje 110-120 dana.

Zaštita luka
Najbolja preventiva za spriječavanje bolesti i štetnika jeste primjena plodoreda po kojem luk svake 3-4 godine dolazi u istu gredicu. Luk napadaju bolesti : pepelnica, plamenjača, rđa i siva trulež.
Plamenjača je najčešće oboljenje. Javlja se u aprilu i početkom maja. Na listovim se pojave blijedo žute pjege i siva prevlaka. List se suši, a lukovice trunu. Suzbija se fungicidima Dithane ili Ridomil.
Od insekata su najopasniji lukova muha i lukov surlaš.Luk napadnut lukovom muhom počne da vene, glavice trunu i pune su bijelih crva.
Lukov surlaš napada listove u kojima larve prave prozorčiće. Za sigurno uništavanje ovih insekata se koriste Chromogor ili Perfekthion. Kod primjene ovih preparata, treba se strogo držati uputstva proizvođača.



Lukovice u stanu

Da bi cvijetale po zimi kada nedostaje cvijeća lukovice posadimo u kasno ljeto i u jesen. Za dobar rast i razvoj treba im obezbijediti posude sa dobrom drenažom , i to na taj način što ćemo izbušiti dno posude
i po dnu staviti komadiće stiropora da se suvišak vode u zemlji može ocijediti. Tulipane zasadimo tako da su prekriveni zemljom , narcise posadimo da malo vire van zemlje, zumbule da su do polovine van zemlje.
Postavimo ih u hladnu i tamnu prostoriju kao što su podrum ili dio vrta prekriven tresetom , da razviju dobro korijenje. Korijenje se razvija dva mjeseca. Za to vrijeme pazimo da se zemlja ne osuši. Kada su izdanci dugi 5 cm posude premjestimo u svjetlu i hladnu prostoriju. Nakon 3 sedmice povisimo temperaturu da biljke normalno procvjetaju , a kada biljke odcvjetaju prenesemo ih u hladnu i svijetlu prostoriju.
U proljeće ih prenesemo u vrt da se oporave.
Kod sadnje potrebno je paziti , da sadimo sa primjerenim alatom i na pravu dubinu.
Na zračnoj ambalaži sa slikom lukovice prikazani su - vrijeme sadnje , cvjetanje , visina biljke , dubina i razmak sadnje.
Dubina sadnje je povezana sa debljinom i veličinom same lukovice, a to je obično dvije do tri debljine lukovice.
O alatu zavisi , kako brzo ćemo raditi, jer možemo upotrijebiti lopaticu za sadnju ili specijalni sadač za lukovice. Klin za sadnju nije primjeren, jer ispod lukovice ostane prazan prostor, radi čega ne dolazi do ukorjenjivanja i često lukovice propadnu.
Lukovice nikada ne sadimo na takvo mjesto, gdje su prošle godine propale, jer bi se propadanje moglo ponoviti. Zato bi bilo preporučljivo, da imamo i u vlastitom vrtu dvije ili tri gredice , na koje naizmjenično sadimo lukovice. To znači , da bi i u tom slučaju primjenjivali plodored.
Vrlo važna je i zaštita od štetnika, koji mogu uveliko uticati na rast i razvoj lukovica.
U slučajevima, kada utvrdimo prisutnost štetnika u zemljištu, još prije same sadnje lukovica tlo zalijemo sa nekim od zemljišnih insekticida i unesemo ga u zemljište da ne hlapi.
U toku vegetacije kada se pojave insekti efikasno se suzbijaju sa insekticidom Terminatorom za biljke , koji se može naći u prodajnim mjestima AGRICOM – a kao gotovi preparat sa špricom koji je dovoljno samo poprskati po lukovicama gdje se pojave insekte, i u kratkom vremenskom periodu primjetiće se
učinak.
Prostora za ukrasne lukovice nađe se u svakom vrtu, a ako nemamo vrta, cvijetni ukras možemo osmisliti
i u saksijama na balkonu, terasi ili na prozorskoj polici.
Lukovice između jednogodišnjih biljaka
Na prazne gredice, gdje obično imamo posađeno šareno jednogodišnje bilje, lukovice posadimo različitih visina, visoke u sredinu i niže okolo njih, lukovice mogu biti iste vrste - visoki i niski tulipani –
ili različiti - tulipani i muscari - , - zumbuli i krokusi -.
Da bi duže vrijeme uživali u cvijeću, izaberemo sorte lukovica različitog vremena cvatnje (ranije i kasnije).
Na rubovima, između trajnica i grmova
Lukovice u kombinaciji sa trajnicama produžit će nam vrijeme cvjetanja sve od proljeća pa do ranog ljeta
kad počnu cvjetati trajnice. Vrlo je lijep pogled na cvjetne rubove, gdje se od zelenog grmlja spušta pogled preko visokih tulipana i nižih narcisa do zumbula i šafrana.
Kod sadnje poštujemo trenutak , kad lukovicama odumiru listovi, koje ne smijemo rezati.
Tada će prostor prekriti cvijetovi trajnica i jednogodišnjih biljaka.
Pri sadnji lukovica možemo upotrijebiti posebne pladnjeve za sadnju, koje položimo u zemlju.
Odcvjetale lukovice dignemo iz zemlje zajedno sa pladnjem te ih odložimo u zaklonjen dio vrta, dok se listovi ne posuše.


UZGOJ LUKOVICA

JESENJE LUKOVICE

Jesenje lukovice sadimo u septembru i oktobru, da bi bogato cvjetale već narednog proljeća, te bez neke naročite njege i još sledeća 2-3 proljeća. Nakon 3-4 godine treba ih povaditi, odvojiti
krupnije, koje će dati cvijet i njih pojedinačno posaditi.
U jesenje lukovice spadaju tulipani, narcisi, zumbuli, irisi, krokusi i visibabe. Sve osim ranunculusa i anemona otporne su na niske temperature i uspješno prezimljavaju u našim klimatskim uslovima.
Posjedujemo jako dobar asortiman vrsta i sorata, tako da će i najprobirljiviji kupci pronaći nešto za sebe. Za one koji nemaju iskustva sa ovom grupom biljaka, ili im je iskustvo loše, želimo da navedemo najosnovnije upute.
Ove cvijetne lukovice sade se ispred crnogorice ili trajnica na rubu travnjaka u neformalne, ali sjedinjene gredice, kombinirajući, recimo, gredicu žutih narcisa sa gredicom crvenih tulipana, ili ispred gredice žutih narcisa posadimo gredicu plavih zumbula. Generalno je pravilo da ih sadimo dvaput dublje od prečnika lukovice.
Cvjetne lukovice vole pjeskovito ili pjeskovito-ilovasto tlo neutralne reakcije. Ne treba ih gnojiti stajnjakom, ali u toku pripreme gredice trebadodati 50-80 gr/m2 kompleksnog mineralnog gnojiva NPK 8:16:24 ili 7:20:30 ili neke slične formulacije.
U proljeće, poslije cvjetanja, pognojimo sa 30 gr/m2 NPK 18:9:9 da bismo obezbijedili porast novih lukovica koje će cvjetati naredne godine.



Tulipane sadimo 10-12 cm duboko i na razmak 10-12 cm. Tulipana ima od najranijih, niskih, takozvanih botaničkih, koje cvjetaju u martu,preko ranih, Darwin-hibrida, ljiljanolikih, do kasnih koji cvjetaju u maju. Što se sorti odnosno boja tiče, tulipani mogu biti u svim bojama, od bijele do skoro crne, ali nema plavih.
Zumbuli daju cvjetove koji intenzivno mirišu, a mogu biti u plavoj, ružičastoj, bijeloj i žutoj boji. Sadimo ih 10-15 cm duboko i na razmak od 12-15 cm.

Narcis je jedna od najzahvalnijih vrtnih biljnih vrsta. Raskošni žuti, bijeli ili dvobojni cvjetovi vjesnici su proljeća u vrtu.
Krokusi ili šafrani imaju niske, žute,bijele ili plave cvjetove. Sadimo ih na dubinu 5-8 cm i na razmak od 8-12 cm između lukovica.
Anemone i ranunkuluse sadimo u jesen, iako se mogu saditi i u proljeće. Jesenju sadnju treba štititi od niskih temperatura slojem lišća ili komposta.



Klajić Srđan, polj. teh.-fitofarmaceut
 
Natrag
Top